[sg_popup id=”3” event=”onload”][/sg_popup]
Bivši pripadnik turske vojske i optuženi član terorističke organizacije FETO, pukovnik Ibrahim Taskin, na suđenju se pokajao za sudjelovanje u pokušaju državnog udara 15. jula 2016. godine u Turskoj te ispričao kako je bila uređena vojna struktura unutar FETO-a.
Taskin je optužen za podrivanje ustavnog poretka, za članstvo u oružanoj terorističkoj grupi te krivotvorenje ličnih dokumenata. Sud je uvažio pokajanje optuženika Taskina koji je ovdje ispričao kako je vrbovan iz srednje vojne škole, na koji način je FETO vrbovao potencijalne članove te kako je vršio pritisak na pojedince.
Taskin je 1983. godine završio srednju vojnu školu nakon čega se uspijeva upisati u vojnu akedemiju za kopnene snage. On je rekao da dolazi iz porodice u kojoj se vjera aktivno živi, odnosno gdje se obavljaju dnevne molitve i redovno čita sveta knjiga Kur’an, što je i sam praktikovao tokom školovanja.
Kada je bio na trećoj godini akademije upoznao se sa članom FETO-a. Ta osoba mu je rekla da je pogrešno to što otvoreno ispoljava vjeru, odnosno klanja dnevne namaze, te da zbog toga može biti izbačen iz akademije.
Taskin je rekao da je do kraja školovanja tokom vikenda boravio u stanovima FETO-a.
“Okupljali smo se u stanovima u kojima su živjele kolege sa univerziteta. Prvobitno smo tamo samo klanjali i čitali Kur’an da bismo kasnije počeli slušati kasete Fetullaha Gulena. Upravnik stana odnosno ‘abi’, je ponavljao da nikako ne smijemo otvoreno ispoljavati vjeru kako ne bismo bili razotkriveni. Rekao nam je da u svom ponašanju nastojimo održati sliku nacionaliste. Rekao nam je da namaz možemo obavljati gdje god hoćemo, očima, kako to niko ne bi primijetio”, pojasnio je Taskin.
On je rekao da ga je organizacija pratila i po završetku vojne akademije, u Hatayu, te da je konstantno vršila pritisak na njegov porodični život.
“U Hatayu sam i dalje bio u kontaktu sa organizacijom. Pošto se nisam držao onog što su oni preporučivali za skrivanje vjere govorili su mi da ću biti kažnjen. U to vrijeme sam se i oženio. Iako mi je supruga bila pokrivena po islamskim propisima iz organizacije su stizali pritisci i insistiranja da se riješi marame sa glave. Jedan dan mi je došla osoba koja je rekla da, ukoliko želim služiti vjeri i ostati živ, nema potrebe da otvoreno ispoljavam vjeru. Da mogu piti alkohol, jer ta osoba također pije. On je rekao da ukoliko ne postupim po njegovom naređenju da su mi dokumenti spremni i da ću biti otpušten iz službe”, kazao je Ibrahim.
Taskin je sve ispričao supruzi, nakon čega se ona složila da skine maramu s glave kako bi Taskin ostao na poslu. Shvatio je kolika je snaga organizacije godinama kasnije kada je sreo kolegu poznanika koji se iznenadio što Taskin i dalje radi u vojsci jer je on lično spremio otpusne dokumente i poslao ih u Ankaru.
Kada je Taskin bio u službi u Mušu dvojica njegovih prijatelja su aplicirali na vojnu akademiju. Taskin je istakao da su oni dobili pitanja koja će biti na testu nakon čega su primljeni i postavljeni na više položaje nego Taskin.
Taskin je u vojnoj školi imao kodno ime “Namik”. U to vrijeme je u FETO organizaciji služio kao obavještajac. Prikupljao je podatke o ljudima i proslijeđivao ih dalje.
Također je na telefonu imao instaliranu aplikaciju “Bylock” za kodiranje poruka. Ovu aplikaciju su koristili svi članovi terorističke oraganizacije FETO kako bi prikrili svoje djelovanje od sigurnosnih organa.
Taskin je rekao da je tokom službe u Vanu stupio u kontakt s osobom kodnog imena “Doktor Cafer” te da mu je ta osoba instalirala pomenutu aplikaciju kako bi nesmetano komunicirali. Taskin je rekao da je kasnije obrisao aplikaciju Bylock smatrajući kako mu ona može pričiniti probleme.
Kasnije je unaprijeđen u jednog od zapovjednika žandarmerije u gradu Nigdeu. Iz organizacije su mu poručili da u tom mjestu nemaju kontakt osobe te da te da će u tu svrhu doći neko lice iz susjednog grada.
Taskin je naglasio kako se nadao da mu se više niko iz organizacije neće javiti. Međutim, javila se osoba koja se predstavljala kao učitelj. Nastao je period druženja s dotičnom osobom. Gledali su i video snimke političkih govora Fetullaha Gulena. On im je savjetovao da glasaju za prokurdsku stranku HDP umjesto za sada vladajuću AK Partiju.
“To mi je jako teško palo”, rekao je Taskin i dodao:
“Tada sam odlučio da polako počnem raditi na tome da se izvučem iz organizacije. Rijetko sam išao na sastanke i kratko sam i ostajao kada bih i otišao. Rekli su mi da ne mogu pobjeći od njih, da organizacija kažnjava one koji nastoje izaći iz nje”.
Pred 15. juli 2016. na sastancima se često moglo čuti da će sve uskoro proći i da će i da će se sve promjeniti.
“Kada sam čuo za pokušaj državnog udara otišao sam pred sjedište ureda guvernera Nigdea i podržao sam građane Ankare i Istanbula”, rekao je Taskin ističući kako nije učestvovao s organizacijom u kovanju plana svrgavanja legitimno izabrane vlasti u Turskoj.
Neuspjeli pokušaj julskog vojnog udara u Turskoj djelo je terorističke organizacije FETO na čijem čelu je Fetullah Gulen koji živi u SAD-u. Tokom pokušaja puča poginulo je 246, a ranjene su 2,194 osobe. Turska je i formalno od SAD-a zatražila privremeno hapšenje i izručenje Gulena.
Teroristička organizacija Fetullahci/Paralelna državna struktura (FETO/PDY) je 70-ih godina prošlog stoljeća počela svoje podanike infiltrirati u sigurnosne institucije Turske, da bi 80-ih godina znatno ojačala svoje paralelne piramide unutar tih institucija i, na koncu, 15. jula prošle godine izvela neuspjeli pokušaj vojnog udara s ciljem rušenja ustavnog poretka i svrgavanja demokratski izabrane turske vlasti.
Turske vlasti zatražile su 2. februara prošle godine od Sjedinjenih Američkih Država ukidanje “zelenog kartona” Fetullahu Gulenu, vođi FETO-a. Njemu je ranije, po osnovu “davanja lažnog iskaza”, poništen turski pasoš.
Prema posljednjim podacima, u ukupno 113 zemalja svijeta nalazi se ukupno 688 škola i obrazovnih ustanova povezanih s terorističkom organizacijom FETO. U Australiji je takvih 15 škola, u Americi u devet država djeluje 150 škola, u Africi u 36 zemalja ukupno 106 škola, u 35 evropskih zemalja djeluje 175 takvih škola, te u 32 azijske zemlje njih 242.
(Vijesti.ba / AA)