Almer Kalač poslanik Bošnjačke stranke za Sandžakhaber – Biznis plan

​Poznavanje pravila komunikacije nije nešto sa čime se svakodnevno možemo sresti. Međutim, poznavanje ovih pravila kao i kvalitetna upotreba medija su osnov za onog ko želi nešto da pokrene ili postigne. Izuzetnu važnost predstavlja komunikacija koja obezbjeđuje povjerenje. Njeno odsustvo stvara samo imaginarnu sliku kako političara tako i političkih institucija. Danas su u velikoj mjeri izražene medijske manipulacije i neizbježni su činioci konstituisanja javnih političkih diskursa. Koristeći tehniku propagande često puta činjenice bivaju izvitoperene, a dobijena je željena interpretacija i ostvareni projektovani efekti.

20131010-123846.jpg

Upravo smo ovih dana svjedoci takve propagande.Veliki dušebrižnici bošnjačkog naroda organizuju sastanke upravo sa onima koji se takmiče u iskazivanju netrpeljivosti prema bošnjacima i svemu bošnjačkom.

Sve to uz najavu da će se graditi vjerski objekti kolosalnih dimenzija. A za takve objekte treba i dobra priprema terena. Znali su to i naši preci, godinama je trajala gradnja. I ovi današnji graditelji poštuju tradiciju. Iskop za temelj treba da odstoji nekoliko godina, da se slegne.

Ne bi škodilo i deceniju. Koliko se tek sredstava može prikupiti za taj period! Bitno je da je započeto, nastaviće nove generacije. Samo što do kraja njihove izgradnje na tim mjestima neće biti stanovništva. Vjerovatno će pobjeći glavom bez obzira, ne želeći da za svake izbore prisustvuje prinošenju žrtava u vidu revolveraških obračuna “ovih” i “onih”. “Naših” i “vaših”. Samo još kad bi i sami znali kojoj strani pripadaju to bi značajno olakšalo situaciju.

​Školovanje djece je ono o čemu svaki roditelj razmišlja i planira. Oni slabijeg imovinskog stanja svoju djecu šalju u inostranstvo. Istanbul, Beč, svejedno je, uglavnom je besplatno. Uz malo sreće biće i neka stipendija. Imućniji se, nasuprot tome, odlučuju za najbliže univerzitete. Verovatno vođeni onom “ako neznaš šta je dobro vidi šta je skupo”. A cijena je garant kvaliteta.
​Svjedoci smo da je poslednjih decenija, u mnogim demokratskim društvima došlo do promjena koje su dovele do individualizacija, što je opet dovelo do smanjenja političke lojalnosti. Iz ovog ili sličnih razloga sve češće se dešava udaljavanje političkih stranaka od svoje baze. Najčešće je za ovo odgovorno rukovodstvo stranke. Imamo brojne primjere tendencije ka personalizaciji. I to uspjeloj personalizaciji, za razliku od privatizacija koje su uglavnom promašene.

Na ovaj način dolazi do jačanja uloge vođe, a nasuprot tome dolazi do gubljenja moći stranačkih tijela. Ili tih tijela neće ni biti. Dovoljan će biti samo vođa, kao mnogo puta do sada. To što će takva stranka biti za jednokratnu upotrebu, za jedne izbore, to je sada ponajmanje važno. Bitno je da je vođa dobar, da stalno ima ideju o nekoj novoj stranci. Ili još bolje: strankama. Neka se nađe još po neka, za rezervu.

​Česta je pojava politička ravnodušnost. U takvoj situaciji pojedine partije se suočavaju sa povećanom spremnošću građana da mijenjaju stranku za koju će glasati, a samim tim i sa padom kako broja glasova tako i broja članova.
​Cilj svake predizborne kampanje, na bilo kom nivo da se odvija, jeste prisustvo u javnom životu, ili drugim riječima dopiranje do birača i osvajanje vlasti. Međutim, nakon osvajanja vlasti svi politički subjekti ne reaguju na isti način. Pojedini subjekti se zalažu za sprovođenje svojih programa dok nasuprot njima postoje i oni kojima realno nije stalo do bilo kakve promjene. Ne do promjena koje teže nečemu boljem. Čak će prije razmišljati o promjeni partije, manje je stresan proces, nego o prosperitetu. Dovoljno je što ta riječ postoji u njihovom programu, zašto bi je sad morali primjenjivati?

​Ono što je kod nas i dalje prisutno iz oblasti političkog marketinga jeste direktna komunikacija između politike (političara) i birača. Političke partije najčešće kroz lične razgovore, razne plakate, a danas sve češće i kroz brošure pridobijaju građane za sebe. Metodologija dostavljanja tih brošura je da one najčešće budu ubačene u poštansko sanduče. Ređe se dešava da brošure tog tipa budu dijeljene od strane aktivista na javnim mjestima kao što je to slučaj sa brošurama trgovačkih kuća. Iako se i u ovoj situaciji radi o trgovini.

Oni dalekovidi razmišljaju i o spoljnotrgovinskoj razmjeni. Zato formiraju stranke i u drugim državama. Vjerovatno inspirisani rimom banka-stranka. Materijalna dobit im je zagarantovana pa bila banka ili stranka. Dobro je imati po jednu filijalu u svakom gradu. Po njihovim kriterijumima, jedino valuta treba da bude jedinstvena. Ljudi su manje bitni, imaju ograničen rok trajanja i uvijek postoji mogućnost zamjene.

​Svi politički akteri, moraju da stave svoje poruke na raspravu, i prihvate medijska pravila igre. A medijska pravila su jasna – ko daje više? Limitirana je samo donja granica. Ispod tog iznosa tretira se kao milostinja, sadaka, te iz tog razloga takav prilog neće biti prihvaćen. U najvećem broju slučajeva mediji nijesu nezavisni. Osim u naslovu.
​Onim intezitetom kojim se budu dešavale promjene u samom društvu, mijenjaće se i političke partije, a sa njima i njihovo komunikaciono ponašanje. Neke će evoluirati. Za neke baš i nijesam siguran, mislim da im sleduju neki drugi procesi.

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO