Sramota – Švedski profesori negirali genocid u BiH

Goteborgs-Posten tiražni švedski list jučer je objavio dva teksta o masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora u kojima se negira genocid i postavlja pitanje čije su žrtve iz te masovne grobnice.

Podsjećamo, Goteborgs-Posten je prije 20-ak dana objavio dva teksta o Tomašici i zločinima na području Prijedora. U tim tekstovima bilo je riječi o tome da su tijela u grobnici otkrivena nakon 20 godina ćutanja te da su posmrtni ostaci naslagani jedni preko drugih pa se tako, jedno po jedno, odnose u identifikacijski centar, nakon ekshumacije. Također, pišu i o početku rata i masakrima koje su Srbi činili u Prijedoru i okolini, ali i činjenici da danas na tom području Srbi čine većinu stanovništva.

“U vrijeme kad su činjeni masakri nad civilima u Prijedoru sravnjeni su sa zemljom džamija i katolička crkva, a masakr u Prijedoru se smatra drugim po veličini u ratu u BiH, nakon genocida u Srebrenici. Prijedor je dospio u žižu svjetske javnosti nakon što su novinari snimili zatvorenike u logoru Omarska. Dosad je pronađeno 96 grobnica na području Prijedora i identifikovano 2.100 žrtava, a procjenjuje se da ih je u Tomašici još najmanje 800”, pisao je list.

Uz to naveli su da predsednik RS-a Milorad Dodik negira genocid i poriče odgovornost Radovana Karadžića i Ratka Mladića za strašne zločine.

Umanjivanje stradanja Jevreja

Nakon takvih izvještaja, jučer su objavljeni tekstovi švedskih profesora Kjella Magnusona i Lennarta Palma.

Profesor Univerziteta u Uppsali, Kjell Magnuson, smatra da se u BiH nije desio genocid kao i da se genocid sada ne dešava ni u Siriji.

On je stava da je pojam genocid nastao je za vrijeme Drugog svjetskog rata i da se odnosi na stradanja Jevreja čije je populacije u Poljskoj, dijelovima SSSR-a, Mađarskoj i Hrvatskoj nestalo između 70 i 90 posto.

“Postoje različiti stavovi o tome ko je kriv za ratove u Jugoslaviji. Lično smatram da uzrok treba tražiti u političkom sistemu u Jugoslaviji koji je bio izgrađen u skladu sa etničkim linijama, iako je to bila jednopartijska država. Istina je da su sukobi u bivšoj Jugoslaviji bili najozbiljniji u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ali se ne mogu porediti sa nacističkim genocidom. Od gotovo 100.000 poginulih u ratu u BiH je gotovo 60 posto vojnika, dok je poginulo 40.000 civila, među kojima je najviše, oko 33.000, Bošnjaka. Ipak, to ne znači da su bili izloženi genocidu”, napisao je Magnuson.

On je također rekao da se pojam genocid ne može koristiti ni za Srebrenicu iako kaže da je tu “počinjen najveći pojedinačni masakr tokom rata u Bosni”.

“Sistematskog progona Bošnjaka, poput onog koji je zadesio Jevreje, nije bilo. Dakle, u Bosni nije bilo genocida, kao ni danas u Siriji. Strašni zločini jesu počinjeni, ali treba biti oprezan sa riječima. Današnja upotreba termina genocid devalvira zločine koji su počinjeni protiv Jevreja u Evropi”, zaključuje Magnuson.

Srpske žrtve

Profesor Univerziteta u Goteborgu Lennart Palm, u drugom tekstu objavljenom Goteborgs-Postenu navodi kako se nikada ne piše o hiljadama ubijenih Srba u ratu u BiH.

“Nema razloga da se sumnja da su tu sahranjeni Bošnjaci, ali to je samo jedan u nizu članaka u našim glavnim medijima o žrtvama jugoslovenskih ratova, dok se praktično nikada ne piše o srpskim žrtvama. Istraživačko-dokumentacioni centar iz danas potpuno bošnjačkog Sarajeva, a koji je finansiran iz međunarodnih fondova, navodi kako je tokom rata u BiH poginulo ili nestalo 97.207 ljudi, što je 2,22 posto stanovništva tadašnje BiH. Procjenjuje se da je poginulo 39.684 civila i 57.523 vojnika. Nestalim se smatra 16.662 ljudi. Od svih žrtava 64.036 bili su Bošnjaci, 24.905 Srbi, 7.788 Hrvati i 478 drugih nacionalnosti. Treba napomenuti da je 98,5 posto vojnika poginulo u borbama”, piše on.

Ona kaže da je među žrtvama 66 posto Bošnjaka, a od toga su polovina civili.

“U nekim masovnim grobnicama bili su isključivo bošnjački vojnici, posebno je to slučaj u okolini Srebrenice. Ovdje valja imati i na umu da su Bošnjaci bili u sukobu i sa Srbima i sa Hrvatima, ali i sa Bošnjacima koji su stali uz Fikreta Abdića. U ranije objavljenim člancima se spominje kako su pojedini ljudi preživjeli ‘logore smrti’ što prosječnog čitaoca asocira na Aušvic. Također, pišu da su te navodne logore otkrili britanski novinari te spominju ‘slike izgladnjelih muškaraca iza ograde’. Zapravo se radilo o tome da je Omarska bila zatvor za ratne zarobljenike, a u Trnopolju su bili zatvorenici i Bošnjaci koji su se tu sklonili od ratnih dešavanja. Kada je riječ o famoznoj fotografiji momka koji je živi kostur, radi se o tome da je britanski fotograf stao iza žice kokošinjca te snimio čovjeka koji je slobodno hodao po Trnopolju kao ratni zarobljenik. Samo nekoliko mršavih pojedinaca je bilo u srpskom logoru, ostali zatvorenici izgledali su prilično normalno”, piše Palm.

Smatra i da je zlostavljanja u srpskim logorima bilo, ali da Bošnjaci niaka nisu pustili novinare u svoje zatvore. On takoiđer smatra da su novinari podlegli propagandi vođenoj desetljećima.

“Radi se o tome da se izostavljaju značajni dijelovi stvarnosti i historije, čime se ona tumači kroz pristup crno i bijelo. Sve to služi tome da Bošnjaci dobiju simpatije kao jedina žrtva u tome ratu, da Evropska unija (uključujući i Švedsku) i SAD imaju opravdanje što su priznali secesiju legitimne članice UN-a, te da NATO ima argument da je s pravom preuzeo pravo da interveniše i zaustavi genocid”, piše Palm.

Naveo je i da se u zapadnim medijima kao žrtve pominju samo Bošnjaci koji su bili uz Aliju Izetbegovića, a ne i oni koji su držali stranu Fikreta Abdića. Hrvatske žrtve pominju se samo kada su zločine nad njima činili Srbi, ali ne i kada su to radili Bošnjaci. Srpske žrtve se, smatra, Palm, uopće ne pominju. On smatra da je to pogrešno i postavlja pitanje do kada će se tako predstavljati rat u BiH.

sandžakhaber / izvor: avaz.ba

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO