Ćerim Bajrami, bošnjački političar i jedan od lidera Bošnjaka Kosova reagovao je na sve češće istupe Ismeta Azizija u kojima on negira Bošnjake i vrijeđa njihov identitet i postojanje predstavljajući ih kao lažnu naciju koja je nastala tako što je asimilirala Albance.Bajrami i ostali Bošnjaci su bili suočeni vrijeđanjima kako od strane Azizija tako i drugih Albanaca na fb ptofilu Azizija. Tako da je Bajrami u jednom trenutku napisao da očekuje da tužilastvo reaguje na ove silne nasrtaje, negiranja i širenje govora mržnje prema Bošnjacima. A za Azizija je napisao da “očekujem da se i autor ovog uvodnog teksta ogradi od ove negacije jednog ponosnog i brojnog naroda, u protivnom će i on snositi zakonske posljedice u Republici Kosovo…”Podsjećamo da Azizi za svoju misiju je našao podršku nekih institucija u Sandžaku a njegovo udruženje ima participativno-konsultantski odnos sa Bošnjačkim nacionalnim vijećem.Reakciju prenosimo u cjelosti:“Reći ću ovim povodom nekoliko, po meni, bitnih stvari, s obzirom da se u tekstu g. Ismeta Azizi na površan način usput spominju i Bošnjaci Kosova, te se nešto spočitava ‘nekim političarima’ (“koji se mnogo trude da dokažu da su i Gorani Bošnjaci”; parafriziram) ?!Da se razumemo: niko nije protiv naučnih i historijskih istraživanja, pa i onih koje govore o porijeklu – bližem ili daljnjem – nekih naroda//nacija na Balkanu.Međutim, svaki površni “novinarsko-istraživački” pristup na tom istom Balkanu, pogotovo ako je ponukan političkim i nacionalističkim motivima, ima za cilj da prikrije asimilatorske i trenutne politikantske namjere prema Bošnjacima od strane pripadnika većih naroda u bošnjačkom okruženju, i samim tim su prirodne neke bošnjačke reakcije… Dok neke druge imaju za cilj pogoršanje odnosa na relaciji Bosnjaci – Albanci.Na zalost, rekoh, svjedoci smo da se još cinje napori da se samo Bosnjacima (Muslimanima, nacionalno, iz SFRJ, a Bošnjaci su i PRAVNI nasljednici tadašnjeg nacionalnog statusa) uzima pravo da sami sebe imenuju i da se etabliraju na svom životnom prostoru i u svojoj specificnoj tradiciji i kulturi, historiji, i na svom maternjem – bosanskom jeziku … A svi znaju da su Bošnjaci imali i državu i Kraljevinu Bosnu… Vuk Karadžić je, recimo, morao ići po Bosni i Hercegovini da uzima (čitaj krade) STANDARDNI GOVOR za srpski jezik, koga još velika većina Srba u Srbiji inače – standardno – ne govori… ali te srpske govore – tim srpskim standardnim jezikom imenuju.Po ovim nasim ‘dušebrižnicima’, ispada da Bošnjaci nemaju dovoljno kapaciteta da to što se njih samih (do)tiče da sami kažu i definišu, pa će sad “karavane prosvjetitelja” da im to govore i kazuju.U ovom pravcu kazano, zar i Bošnjaci sami ne govore i pišu da su dijelom ilirskog porijekla, ili neki među njima bližeg i daljnjeg i albanskog porijekla ?… S druge strane, Bošnjaci u ogromnoj većini negiraju srpsko-nacionalisticke mitomanske teze da su porijeklom Srbi ! I čemu onda toliko – “napora”?Svakako cilj svih nacionalista oko Bošnjaka je manje-više isti: negiranje autohtonosti i autentičnosti supstrata bošnjačkog naroda, odnosno etničkog kontinuiteta s tim precima sadasnjih pripadnika bošnjačke nacije u kojoj, u zadnjim vjekovima, svakako ima i drugih etničkih primjesa… I… sta je tu sporno? Jesu li mozda sve okolne druge balkanske nacije – čistog narodnosnog i etničkog porijekla?…Ovdje se u tekstu, kao sto smo napomenuli u uvodu, na površan način govori o Bošnjacima Kosova, spominjući zapravo samo – “Torbeši i Goranci”.Prvo, Torbeši na Kosovu NIKAD sami sebe nisu tako imenovali! Pogotovo nisu to cinili – oficijelno!(O Torbešima u Republici Makedoniji, koje tamo čereče veći narodi oko njih, pogotovo preko škola, nekom drugom prilikom, jer su i oni bili nacionalno izjašnjeni kao Muslimani u SFRJ)Torbeš je inače jedan od termina za Bogumile, a to ime su na Kosovu koristili najviše neki Albanci, i to često sa pežorativnom prizvukom prema ovim ljudima!Drugo, ta naša populacija u regiji Župa i Podgora (15-tak naselja) u opštini Prizren – čim je priznato nacionalno pravo Muslimanima u SFRJ, od 1971. godine, a masovnije sa popisa stanovništva od 1981. godine, gotovo u 80 odsto slučaja izjašnjavala se nacionalno kao i svi Muslimani na prostoru bivše SFRJ. Otprilike ostala šetvrtina ove populacije, većinski u tri ova naselja, deklarisala se kao Albanci i tako i dalje ostala, dok se dio ovih ljudi u gradu Prizrenu izjašnjavao kao Turci.Na popisu stanovništva u Republici Kosovo, 2011. godine, svi ovi Muslimani su nastavili nacionalno deklarisanje kao Bošnjaci, slijedeći odluku sa Svebošnjaškog sabora iz 1993. godine, uz ostale Bošnjake u BiH, Sandžaku, itd. U Gori, opština Dragaš, nacionalno izjašnjavanje prije rata na Kosovu je bilo stoprocentno za Muslimane, dok je poslije rata otprilike 1/3 tamošnjih mjestana, samodeklarisanjem, za sebe kazala da su Bošnjaci, dok 2/3 njih su se izjasnili kao Gorani ili Goranci.Da kažem i veoma važnu stvar da je poslije ulaska KFOR-a na Kosovu, 1999. godine, nasim traženjem, uz potpise izjava bošnjačkih roditelja, prihvatanjem Privremene Vlade Kosova i uz saglasnost tadašnje UNMIK administracije, uvedena nastava na bosanskom jeziku (tada a dijelom i sada, sa bosnjačkim udžbenicima iz BiH).Djeca svih spomenutih Bošnjaka iz prizrenske i dragaške opštine zajedno sa djecom Bošnjaka u Pećkoj i Mitrovačkoj regiji (osim u opštinama na sjeveru Kosova, na žalost), uče u nastavi na bosanskom jeziku, po Planu i programu MONT-a Republike Kosova.Inače, Bošnjaka na Kosovu po popisu iz 2011. godine ima oko 28 hiljada, dok se za bosanski jezik kao maternji izjasnilo oko 30 hiljada njih… Oko 70 procenta bosnjackog naroda je iz prizrenske i dragaske opštine.I ovo je cifra bez Bosnjaka u dijaspori (najmanje još toliko njih sa Kosova je u inostranstvu – a oni nisu popisivani), i bez Bošnjaka u opštinama na sjeveru Kosova, jer i oni nisu bili obuhvaćeni spomenutim popisom stanovništva… Dok je oko 15-20 hiljada Bošnjaka Kosova – najviše iz regije Peži, Mitrovice i grada Prištine, trajno napustilo Kosovo.Prema tome, svaki površni pristup djeluje kao potcjenjivanje, a to se opet može tumaciti kao pokušaj kršenja ljudskih i nacionalnih prava i sloboda, inače priznatih svim zakonima i ustavom Republike Kosovo.Samim tim, treba podsjetiti da ovo nije vrijeme ni Osmanskog carstva, ni Kraljevina Srbije i Jugoslavije, nit SFRJ, nit udbaša Rankovića, nit Enver Hodžine Albanije … Nije ni vrijeme ratnog zločinca Miloševića.Ovo je vrijeme kad svaka individua, odnosno pripadnik zasebne skupine, ima pravo i slobodu za sebe kazati ko je, šta je nacionalno, šta vjeruje, kojim jezikom govori.A većinski narodi i njihovi politički predstavnici, državna vlast, su dužni da stvore okvir za očuvanje i negovanje identiteta i tradicije manjinskih zajednica – i jezika nacionalnih skupina…To može biti samo bogatstvo.Bošnjaci i Albanci imaju toliko toga zajedničkog i u elementima tradicije i u kulturi i u vjeri (islamskoj) i u historiji (nisu međusobno ratovali), kao i u aktuelnim interesima…, da im ne trebaju spočitavanja o porijeklu (s prizvukom negiranja Bošnjaka !) za saradnju i međusobno razumijevanje.”
izvor Sandžačke novine