U Sandžaku je postalo definitivno jasno samo jedno, da postoji jedan pravi i provjereni lider i nekoliko liderčića u pokušaju.
Nekada je bilo aktuelno geslo “Svi za jednoga…” a sada “Svi protiv jednoga”, zato što je taj jedan postao u sandžačkom političkom životu odviše vrijedan i kolosalan. Ostali tzv. lideri su svjesni da su politički liliputanci patuljaste veličine i značaja, a takva im je i vizija.
Zbog toga očajnički pokušavaju da udruženim snagama obore pojedinačno daleko jačeg od sebe. Glavni kreatori i nosioci nejedinstva i hroničnih svađa i podjela u bošnjačkom narodu, su odjednom, iznebuha, izašli pred biračko tijelo sa tragikomičnim atributima vezanim za svoje liste, koje nikako ne mogu da se nakaleme na njihovu djelatnost u prethodnim godinama. Jedni se besomučno pozivaju na jedinstvo Bošnjaka iako su najodgovorniji za njegovi razaranje, a drugi popadoše s nogu boreći se za “demek pomirenje”.
Poslije “Čuda u Šarganu”, ovih dana gledamo novu predstavu “Čudo u Sandžaku”. Politički mesijanizam i širenje ideologije kolektivnog spasenja i vaskrsnuća samo ako mi date vaše glasove, širi se poput cunmija diljem Sandžaka. Jedan od njih bi bio prezadovoljan da opet postane sultan, a drugi ima ambiciju da bude i sultan i halifa istovremeno (navikao čovjek da sve ima duplo).
Jedan se nakon 25 godina “Bože mili čuda velikoga…” sjetio autonomije koja mu nije padala ni na kraj pameti dok je godinama drijemao u udobnoj ministarskoj fotelji koja mu je redovno bila bez portfelja, a drugi povremeno pomene Sandžak kao prekograničnu autonomnu regiju koju bi mogao preko noći da zamrzne i razmjeni za jednu solidnu ministarsku fotelju u novoj vladi nakon izbora.
Obojica su istovjetni u istom naumu, nijetu i namjeri: da pobjede Rasima da bi oni postali Rasimi. To im je jedina iskrena stavka u njihovim političkim programima. Pa ako je već tako, zašto da mijenjamo originalnog i neponovljivog Rasima za dva blijeda i jadna falsifikata.
Ne smeta njima Rasimova politička djelatnost, već njegova nezaustavljiva politička uspješnost. Sve bi mu oprostili, ali uspjeh ne mogu nikako.
Braća Grim su postala toliko uporna u svojoj neizrecivo i neizlječivo velikoj želji da se domognu vlasti, da to počinje da poprima karakter manije.
Iskreno sam zabrinut za njihovo zdravstveno stanje poslije objavljivanja rezultata izbora. Čovjek koji izgradi predstavu o svojoj budućnosti na osnovu svojih hroničnih autosugestija, kada se suoči sa potpuno drugom realnošću od priželjkivane, to se češće manifestuje u formi teškog šoka i depresije, nego u obliku susreta sa stvarnim i konačnog otrežnjenja.
Ono što me najviše raduje je činjenica da poslije 24. postoji 25. april. Ovaj datum je dan kada će biti otklonjene sve nedoumice. Umjesto tri partijske himne, tog dana će se čuti zvuci samo jedne. A njen refren jasno kaže “Biraj uvijek SDP, to je snaga pobjede, neka ona vodi nas, zato složno dajmo glas…”
I kao da čujem Rasimov pobjednički glas u trijumfalnom govoru koji se može sažeti u tri riječi: “Dođoh, vidjeh, pobjedih!!!” Neka mu je sa hajirom.
Esad Rahić
