Predsjednički izbori 15. aprila će biti sedmi od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori, a treći od proglašenja nezavisnosti Crne Gore. U startu se nameću pitanja: da li, u poređenju s prethodnim izborima, ovaj put ima “stvarnih” novih političkih aktera i da li bi nacionalne manjine u Crnoj Gori mogle opet imati presudnu ulogu u ishodu izbora.
Prema stavu analitičara i publiciste Šemsudina – Šekija Radončića, Crna Gora je i dalje jako podijeljena između pristalica crnogorske suverenosti, evropskih vrijednosti i njenog euroatlantskog puta, s jedne strane, i onih koji i dalje budućnost Crne Gore vide “u krilu majke Rusije i Srbije”, s druge strane.
Predsjednik Stranke pravde i pomirenja Hazbija Kalač na ovim izborima se pojavio kao neko ko bi mogao prisvojiti simpatije Bošnjaka, međutim, kako kažu analitičari, u sistemu dva suprostavljena bloka, glas koji ne bude išao predsjedniku vladajuće Demokratske partije Mili Đukanoviću automatski se pripisuje drugoj strani.
“Bez namjere da omalovažavam bilo koga, radi se o apsolutnom političkom autsajderu. Njegov jedini politički adut je to što je eksponiran kao vjernik. Ali, svaki glas koji Kalač osvoji u slučaju da Đukanović ne pobijedi u prvom krugu išao bi u koš kandidata Demokratskog fronta, proruski nastrojenog Mladena Bojanića. Koji se nije htio ograditi od izjave Nebojše Medojevića ‘da ko god glasa za Đukanovića, taj je novi poturica'”, kaže Radončić.
Radončić navodi da su manjinski narodi dali ključni doprinos svim pobjedama onih snaga koje žele vidjeti Crnu Goru kao multietničku državu, državu s evropskim civilizacijskim vrijednostima. Srazmjerno tome, nacionalne manjine, prije svega Bošnjaci, više su zastupljeni u vlasti kod Đukanovića nego za vrijeme socijalizma.
“Ilustrirat ću to sljedećim primjerom – u aktuelnoj Vladi Crne Gore su šesterica Bošnjaka: jedan potpredsjednik Vlade – Rafet Husović te peterica ministara; policije Mevludin Nuhodžić, prosvjete Damir Šehović, saobraćaja i pomorstva Osman Nurković, zdravlja Kenan Hrapović, rada i socijalnog staranja Kemal Purišić. A to nije bilo ni u Titovo vrijeme”, kaže Radončić.
Radončić procjenjuje da će lider vladajućeg DPS-a pobijediti na izborima 15. aprila jer “manjinske narode u Đukanovićeve širom raširene ruke guraju velikosrpski nacionalisti, velikosrpska opozicija, Srpska pravoslavna crkva i Rusija. I to svojim programima, javnim i tajnim djelovanjem i čestim verbalnim nacionalističkim nasrtajima i uvredama upućenim pripadnicima manjinskih naroda”.