Do danas, osim ove stranice, samo su dva lokalna portala i Sandžak televizija, pisali i izvještavali o ovom problemu, a u kojem su se našli mnogobrojni građani Novog Pazara. I Bošnjaci i Srbi, zajedno. Zašto ćuti Regionalna tv, zašto ćuti Radio Sto Plus, zašto ćute lokalni funkcioneri, zašto ćuti i vlast i opozicija?
ZAŠTO SE OGORČENOJ JAVNOSTI DO SADA NIJE OBRATIO DIREKTOR “ELEKTRORASA” RACO VUČKOVIĆ, INAČE KADAR SNS?
Svakoga dana, dobijam na desetine pisama, ogorčenih građana Novog Pazara, u kojima ljudi pišu o bezizlaznoj situaciji u koju su dospjeli. Danas Vam uvaženi prijatelji predstavljam još jedno. Molio bih da pažljivo pročitate:
-“Uvaženi Stari Dedo, selamim Vas i pozdravljam u nadi da ćete ovo moje pismo objaviti. Čitala sam prije nekoliko dana onaj tekst o poskupeloj “Zajedničkoj potrošnji” a koji ste objavili, pa dadoh sebi za pravo da Vam i ja napišem o problemu svojem i problemu sviju nas”..
-“Moje ime je DŽ. S. i živim u ulici Ruđera Boškovića. Majka sam dvoje odrasle djece i po zanimanju sam komercijalista. Taj posao obavljam čestito i pošteno, već skoro dvije decenije. Mjesečna primanja za posao koji obavljam, nisu mi veća od 30.000 dinara”..
-“Moje muke su počele negdje početkom 2014. godine, kada sam usled dotrajalosti morala promijeniti strujomer u svojoj kući, novim. Za taj novi, morala sam unajmiti novac, negdje oko 60.000 dinara. Do tog trenutka, moje mjesečno zaduženje je iznosilo uvjek oko 5.000 dinara, a sa novim brojilom, nikada manje od 8.000 dinara”..
-“Nekoliko puta sam reklamirala svoje račune, no na moju žalost, uvijek sam na kraju morala platiti. Onda sam tražila da mi se strujomer baždari. Tako je i bilo. Poslali su ga u Kruševac, taj novi, koji je plaćen 60.000 dinara, na baždarenje ili kako se već to zove? Njihove registracione brojeve, koji se nalaze na svakom strujomeru, zapisala sam. Nakon nekoliko dana, umjesto mog, dobila sam neki drugi, a sa njim i velike probleme u narednim mjesecima”..
-“Već kod prvog ispostavljenog računa, našla sam se u agoniji. To je bio oktobar mjesec 2016. godine. Moj račun je iznosio 13.000 din, za Novembar je bio 14.000 din, Decembar 15.000 din i sada za Januar 28.000 dinara. Sve do ovog zadnjeg Januarskog, nekako sam izlazila na kraj, novac zajmila i račune plaćala, ali ovaj sigurno neću”..
-“Dedo, u mojem domu živi četvoro odraslih ljudi, ja, suprug i dvoje djece. Svakoga dana, od 08-16h u kući niko ne boravi. Vani smo svi. Mi smo normalna porodica, koja pokušava na sve načine preživjeti ovo čudno vrijeme. Kao u većini domaćinstava, tako je i kod nas, jedan električni šporet, jedan zamrzivač, jedna mašina za veš, za suđe također jedna, dva televizora, jedan usisivač, jedan fen i nijedna jedina TA peć. Dakle grijemo se na drva. A račun 28.000 dinara”??..
-Danas sam otišla u Elektroras, kancelarija br. 3, kod izvjesnog gospodina Velimira ili Velibora. U razgovoru sa njim, saznala sam da su radnici Elektrodistribucije dolazili kod mene kući i očitali moj strujomer, u vremenu kada niko nije ni imao u mojem domu, znaci ujutro. Kada ga upitah, kako je to moguće, dobih jako interesantan odgovor: GOSPOĐO, OVO JE SAD MODERNO VRIJEME, MI SAD OČITAVAMO BROJILA UZ POMOĆ ANDROID TELEFONA-DAKLE NAŠ RADNIK SLIKA SVAKI STRUJOMER. Upitah gospodina u kancelariji br. 3, koliko dnevno strujomera oni očitaju na taj način, slikajući, pa dobih zapanjujući odgovor: DNEVNO NAŠ RADNIK SLIKA OKO 150 STRUJOMERA”..
-“Dedo da li je moguće da se dogodi greška, ukoliko neko zabeleži 150 fotografija sa telefonom, da se podaci pomiješaju, da se slike zamijene, jednostavno da moje bude tuđe, a tuđe bude moje? Naravno da je moguće, i to sa velikom verovatnoćom da je baš tako. Na ovaj način se i obratih Veliboru ili Velimiru, skrenuh mu pažnju na mogućnost, a on odmah da mi dokaže i pokaže da su baš oni u pravu, otvori alikaciju na kompjuteru i pokaza mi pod mojim imenom, STRUJOMER KOJI NIJE MOJ I STANJE BROJILA KOJE NIJE MOJE. Dakle, ja sam bila u pravu”..
-Na svo moje sugerisanje, da brojilo nije moje, oni nisu htjeli ni da čuju. U tom redu sam čekala od 07-09h, ostavila svoj posao na dva sata, sa gospodinom se raspravljala čitavih 30 minuta i na kraju dobila odgovor da moram platiti, iako su svi dokazi i činjenično stanje na mojoj strani. Tražih i sastanak sa direktorom Vučkovićem, no osim ironičnog osmjeha gospođe sa desne strane u kancelariji, drugo ništa dobila nisam “..
-“Ja to sigurno neću platiti, neće ni stotine drugih koji su čekali kao i ja, u tom predugom redu. Neki su govorili i da će se spaliti ispred “Elektrorasa” ukoliko im računi ne budu korigovani i dovedeni na normalu”..
P.S. “Napomenuću još da sam gospodina iz kancelarije br.3 pitala, zašto moj stari strujomer nije vraćen sa baždarenja, a od njega dobila odgovor da pitam Kruševac. Mislio je da sam to tek onako pitala. Bila sam uporna i pozvala Kruševac i to “DIREKCIJU ZA MERE I DRAGOCENE METALE” gdje sam saznala, da je moj strujomer vraćen u Novi Pazar. Bruka i sramota, kakvo bezakonje i oligarhija vlada u ovom Pazarskom preduzeću”..
MOLIM VAS DA OVO MOJE PISMO OBJAVITE, PRIJE NEGO SE NEKO JAVNO SPALI ZBOG RAČUNA ZA STRUJU, PRIJE SE NEKO UBIJE A POSLE ĆE SVE BITI KASNO. MOŽDA TAJ NEKO, BUDEM BAŠ JA..