Tajne nekropole stećaka Goršić Polje Bošnjaci i Bogumili

Ministarstvo civilnih poslova BiH u saradnji sa UNESCO-om organizuje u 18 opština Bosne i Hercegovine izložbu kojom ukazuje na značaj i ljepotu stećaka, pod nazivom “Stećci – svjetska baština”.

Posjetioci imaju priliku pogledati fotografije nekropola sa UNESCO-ve Liste Svjetske baštine i saznati osnovne podatke o njima. Jedna od nekropola stećaka nalazi se i u blizini Goražda, gdje je izložba izazvala veliko interesovanje posjetilaca.

Mogu se vidjeti nekropole iz 20 općina u Bosni i Hercegovini koje su uvrštene na Listu svjetske baštine, a pomoć u organizaciji pružio je i Zavičajni muzej iz Goražda.

Na panoima s fotografijama su i podaci o nekropoli Goršić Polje kod Goražda.

“Ovdje imamo našu nekropolu koja broji nekih 350 stećaka, mada oficijelni izvori i starija literatura govori o 325. Novija istraživanja govore da imamo oko 355 stećaka na nekropoli. Nekropola je udaljena dvadesetak kilometara od Goražda”, kaže kustos Muzeja, Admir Džemidžić.

Mladalačka radoznalost i zanimljive narodne legende vezane za ovakve lokalitete davno su privukle pažnju dugogodišnjeg prosvjetnog radnika Alije Lapa. I kasnije, kroz posao koji je radio, bio je uključen u evidentiranje nekropola stećaka na području Goražda.

“Mi smo pobrojali, do prije dvije godine, sve stećke koji su bili vidljivi, zabilježili te legende i sve fotografisali. Nažalost, arhiva koja se nalazila u tadašnjoj muzejskoj zbirci u ratu je stradala”, kaže Lapo.

Nekropola Goršić Polje nikada nije istražena, niti naučno obrađena, pa se decenijama uglavnom nagađalo i s generacije na generaciju prenosilo nešto što historija kao nauka ne može potvrditi.

“Legenda kaže da su to nekad bili Grci, ali su izišli odozgo, zato što im je, kad su na Brodcu napajali stoku i mlijeko spuštali dolje u selo Zoreći, jednom zmija sletjela u mlijeko, i oni su otišli odatle. Naravno, to je legenda, to je samo priča”, ističe prosvjetni radnik.

Alija Lapo je kao entuzijast radio posao koji su trebali raditi istraživači i historičari, ali niko nije siguran zbog čega je nekropola bila zapostavljena i zbog čega je kulturno naslijeđe istočne Bosne u stručnoj literaturi veoma skromno zastupljeno.

“Oni su radili goraždansku regiju, ali uglavnom nisu toliko ulazili u njena područja. Možda je razlog i nekadašnja namjenska industrija bivše Armije, pa se možda i zbog toga nije vršilo istraživanje. To ćemo ostaviti nekim drugim ljudima, nek’ razmišljaju zbog čega”, pojašnjava historičar Eldin Baljević.

Baljević je bio osnivač udruženja Kulturna baština Bosansko-podrinjskog kantona, koje je prošle godine ugašeno, ali je za nekoliko godina postojanja uradilo veoma važan posao na otkrivanju, evidentiranju i promociji kulturnih dobara iz ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Nekropola stećaka Goršić Polje bez angažmana ove grupe mladih ljudi vjerovatno se i ne bi našla na Listi svjetske baštine.

“Kada sam se upoznao s ovom nekropolom, jer ni ja nisam znao za nju, pravo da vam kažem – nisam mogao da vjerujem. Prošlo je dosta vremena da bi se moglo reći da se nalazi nešto novo, a reći da ste otkrili nešto, a što postoji već 500-600 godina i više, samo po sebi stvara određen stepen sumnje. Hajde da se tu radi o 15-20 stećaka. Mi u početku nismo uspjeli niti da ih tačno prebrojimo, uglavnom smo vidjeli da se radi o minimalno 300 stećaka”, riječi su Baljevića.

Izgradnjom lokalnog puta, jedan dio srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika je uništen, ali je na kraju evidentirano 355 stećaka.

“Ovo je interesantno prvo u načinu kako su poredani stećci. Iako je prošlo 550 godina kako se zadnji napravio, i da su svi prirodni uslovi koji su se ovdje dešavali, rast drveća i drugo, uticali na njihovo trenutno stanje, i dalje se vidi da su oni rađeni planski. Tu se nalaze svi oblici ležećih stećaka, znači, imamo od ploča do sljemenjaka. Ono što ima simbola mogu se uočiti na dvadesetak stećaka. Na njih pet-šest se nalaze ti simboli. Simboli su ljiljan, biljni motiv koji pokazuje jednu vrijednost, aristokratiju, dostojanstvo, visoku kulturu ovog područja. Sljedeći, nimalo manje važan detalj je jelen. Taj jelen na stećcima se prikazuje kao žrtva koja se lovi, međutim, ovdje je on sam, uzdignute glave, koji slobodno trči. Znači, on ima sasvim neku drugu formu u odnosu na neke jelene drugih nekropola širom Bosne”, pojašnjaca Baljević.

Odluku o upisu stećaka Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore na Listu svjetske baštine Komitet UNESCO-a donio je u julu 2016. godine. Međutim, radi se o Privremenoj listi, a pred bh. institucijama je niz obaveza koje je trebalo ispoštovati. Zaštita i upravljanje nekropolama najvažnija je među njima.

“Mene je nekad stid koliko dovoljno ne znamo o stećcima, a ja sam bio direktor Osnovne škole ‘Hasan Tučalo Brzi’. Podzid smo gradili, dobili smo neka sredstva od države, i mi smo sufinansirali. Onda smo iza toga vršili edukaciju, bile su mnoge škole, osnovne, srednje, studenti, mislim da je 1.200 mladih ljudi prošlo i mi smo taj projekat vodili. Sada, treći projekat, koji provodimo ove godine, aplicirao sam tri kilometra asfalta od škole Brgače do Goršić Polja, tako da će nam taj dio biti mnogo lakše obilaziti”, rekao je gradonačelnik Goražda Muhamed Ramović.

Izgradnja podzida nije dovoljna da bi se jedini spomenik pod zaštitom UNESCO-a zadržao na Listi svjetske baštine.

Desetine hiljada turista po svijetu svoje godišnje odmore provodi upravo na lokacijama koje je ova organizacija uvrstila na svoju mapu svjetskih kulturnih dobara. Samo zbog toga bi općine i viši nivoi vlasti nekropolama trebale posvetiti puno više pažnje.

Historičar Eldin Baljević kaže da je najprije potrebno izvršiti geofizičko skeniranje terena, potom biološko istraživanje te izraditi plan sanacije nekropole.

“Pošto se radi o stećcima koji su najvećim dijelom utonuli u zemlju, neminovno je skidanje zemlje, velikim dijelom, otklanjanje nekropole. Tek kad skinemo taj površinski sloj, u prosjeku je na nekim stećcima i do jedan metar dubine, onda ćemo tek vidjeti šta nas očekuje ispod. Uklanjanjem zemlje mi otvaramo stećke. Onda se svaki pojedinačno mora očistiti, konzervirati, zaštititi od atmosferskih uticaja i prilika. I to kada se sve uradi, taj će lokalitet onda sasvim drugačije izgledati nego sada. Onda se mogu u njegovoj blizini napraviti određeni prilazni putevi, staze, parkirališta, možda neki objekti. Na ovom lokalitetu jako je važno da se urade neki objekti gdje bi se zadržali, bili to naučni radnici, novinari ili posjetioci”, navodi Baljević.

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO