Ministarstvo zdravlja redovno prati situaciju u Novom Pazaru, pa je iz tog razloga državni sekretar u Ministarstvu zdravlja dr Mirsad Đerlek danas obišao Dom zdravlja u Sjenici i Tutinu kao i Opštu bolnicu u Novom Pazaru. Ono što je pozitivno jeste da u prethodnih 48 sati nije bilo hospitalizovanih pacijenta ni u jednoj od ove tri opštine, ali da građani treba da nastave da se prodržavaju svih mera zaštite, kako bi se sačuvali od mogućnosti novog talasa korona virusa, istakao je Đerlek.

Lepa vest kojoj se raduju svi građani Novog Pazara, Sjenice i Tutina je ta da u prethodnih 48 sata nema hospitalizovanih kovid pacijenata, ali, kako smatra državni sekretar u Ministarstvu zdravlja doktor Mirsad Đerlek, još nije vreme za opuštanje.

„Ja sam po nalogu Ministra zdravlja obišao Dom zdravlja u Tutinu i Sjenici i Opštu bolnicu u Novom Pazaru. Ono što je lepo videti i čuti je da nemamo hospitalizovanih kovid pacijanata u poslednjih 48 sati. Ja ne pamtim ovakvo stanje još od 12. juna kad je počeo drugi pik. Ovo je prvi put da imamo „praznu bolnicu“ što se tiče pozitivnih kovid građana. Takođe su dobri rezultati u kovid ambulanti, u smislu prvih pregleda, međutim tu ipak ima fluktuacije, mada nekada je bilo i do 50 pregleda na dnevnom nivo, a juče ih je bilo 7, 8 prvih kovid pregleda. U Tutinu takođe možemo reći da je situacija solidna. Bilo je pre dva dana deset kovid pregleda, od kojih ni jedan nije bio za hospitalizaciju. Juče svega šest pregleda. U Sjenici 12 pregleda u petak, dok je juče bilo 8. Statistički gledano to su dosta dobri rezultati. Međutim rezultati ZZJZ Novi Pazar pokazuju da je bilo dosta pozitivnih građana koji su se vraćali sa letovanja, pa iz tog razloga možemo reći da je epidemiološka situacija i dalje nesigurna. Čim je virus prisutan i u cirkulaciji je ne smemo da se opustimo, što znači bez obzira na ove lepe stvari o kojima smo već sada govorili, apelujem na sve građane Novog Pazara, Sjenice i Tutina na maksimalnu opreznost i pridržavanje epidemioloških mera jer u ovom trenutnutku ti je jedini način da se borimo, mogu slobodno da kažem, od najopasnije zaraze koja je zadesila celu planetu i našu državu i region u poslednjih sto godina. Prdržavanje epidemioloških mera i držanje distance, pranje ruku i maksimalno održavanje higijene je stvar koju moramo praktikovati sve dok ne dođe do pojave vakcine koja je jedini spas za sve nas od ove vrste bolesti.“

Po procenama ZZJZ u Novom Pazaru više od 55% građana je steklo antitela korona virusa i smatra se bezbednim od novog pika. Doktor Đerlek, međutim ističe da je to jako diskutabilno.

“Imunitet kod ljudi koji su preležali COVID -19 je još uvek diskutabilna stvar. Stručnjaci u celom svetu se bave koliko taj imunitet može da traje, da li mesec, dva, tri ili godinu dana i još niko nije sa sigurnošću rekao koliki je to imnunitet tako da, što se tiče imuniteta od 55% u Novom Pazaru moramo biti vrlo ozbiljni, ipak je to rađeno na vrlo malom broju pacijanata. Da bi se reklo da imamo neki kolektivni imunitet tu treba raditi mnogo veće i ozbiljnije studije. Tako da bih ja savetovao našim građanima i koji su preboleli virus da se čuvaju i pridžavaju epidemioloških mera zato što imamo mnogo pacijanata širom Srbije koji su i dva puta bolovali od korona virusa, što je još neobjašnjivo. Tako da se ne smemo osloniti da Novi Pazar i ceo region ima antitela, ponašajte se, poštovani građani isto kao da će sutra biti novi talas. Zato što nas je korona nekoliko puta iznenadila, ne znači da nas neće još jednom iznenaditi u smislu pojave. Mislim da je zdravstveni sistem u celoj zemlji bolji nego što je bio, međutim mi smo okruženi Bugarskom, Rumunijom, Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Mađarskom gde trenutno sve “gori”, da tako kažem, pa je teško da se i mi sami sačuvamo i da se taj virus ne prenese u našu zemlju, naš grad i regoion.”

Iako je epidemiološka situacija značajno stabilnija, Đerlek naglašava da vanredne mere još ne treba ukidati.

“Vrlo smo oprezni po tom pitanju i obilazimo celu Srbiju, i pratimo sve podatke na dnevnom nivou, u slučaju ako bi se desilo da se pogoršaju rezultati koje trenutno imamo. Trenutna situacija je pozitivna i mogla bi da se ukine vanredna situacija u Novom Pazaru, ali  verujte obzirom da je virus prisutan, a to pokazuju i pozitivni pacijenti koji se testiraju u ZZJZ Novi Pazar treba biti vrlo mudar i oprezan i ne požuriti sa nekom merom koja bi mogla sutra da nas košta”

Đerlek još jednom apeluje na sve građane da se pridržavaju mera i da na taj način sačuvaju zdravstveni sistem i lekare koji su se hrabro borili tokom celog jeka pandemije korona virusa.

M. J.

Ratne 1993. godine 27. i 28. septembra, u opkoljenom Sarajevu, vjerovatno u najtežem periodu za opstojnost države Bosne i Hercegovine i njenog naroda, u sarajevskom hotelu Holiday Inn, održan je I bošnjački Sabor. Jedan od inicijatora i organizatora Sabora bilo je Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih (nakon Sabora – bošnjačkih) intelektualaca sa tadašnjim predsjednikom rahmetli Alijom Isakovićem.

Zasjedanju je prisustvovalo ukupno 377 sabornika te 80 poslanika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka, Zagreb i Goražde. Zasjedanjem je predsjedovao prof. dr. Enes Duraković koji je na uvodnom izlaganju predstavio i predsjednika inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića, prof. dr. Muhameda Filipovića, te ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića. Saboru su prisustvovali najugledniji predstavnici bošnjačkog naroda iz svih društvenih slojeva (akademske zajednice, predstavnika organizacija iz oblasti kulture, privrede itd), kompletan državno-politički i vojni vrh na čelu sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBIH rah. Alijom Izetbegovićem, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem, Nijazom Durakovićem, Mirkom Pejanovićem, zastupnici u Skupštini RBIH, predstavnici tadašnjeg diplomatskog kora u Sarajevu (turski, iranski i američki ambassador), katoličkih (Vinko Puljić) i pravoslavnih vjerskih institucija itd.

U svom govoru, između ostalog, Alija Isaković je rekao: “U nekim normalnijim okolnostima bilo bi prirodno da ovakvu odluku donese svenarodni referendum, ali u nemogućnosti to obaviti, osnovne naše institucije (Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Preporod, Islamska zajednica i Merhamet) pokrenuli su sazivanje ovog Sabora sa željom da se o ovako krupnim odlukama govori na što je moguće široj osnovi, gdje bi bili zastupljeni predstavnici svih struktura našeg društva i po mogućnosti svih regija”.

Glavni razlog za sazivanje I bošnjačkog Sabora bila je politička priprema za izjašnjavanje u ime Bošnjaka u Bosni i Hercegovini o predloženom tzv. Ženevskom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga. Ovaj mirovni plan je podrazumijevao stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele BiH nakon dvije godine života u Uniji. Dugo godina u političkom životu Bosne i Hercegovine sadržaj rasprava sabornika u zatvorenom dijelu sjednice bio je nepoznat. Međutim, danas je manje-više sve poznato, postoje transkripti govora sabornika kao i video snimci cijelog toka zatvorenog dijela sjednice. To su bili sigurno najteži momentima za Bošnjake u njihovoj historiji, srpski agresor je uz stravične zločine okupirao veliki dio zemlje, rasplamsao se otvoreni rat s Hrvatima u Hercegovini i srednjoj Bosni, u zapadnoj Bosni Fikret Abdić je krenuo u zločinački pohod protiv vlastitih sunarodnjaka, a uz to približavala se duga i hladna zima s vrlo ograničenom dostavom hrane putem UN-ove humanitarne pomoći. U takvim okolnostima bilo je očekivati da se iz očaja prihvati mirovni sporazum i u suštini izvrši podjela Bosne i Hercegovine. Saslušana su različita mišljenja i došlo se do zaključka da nema govora o stvaranju minijaturne muslimanske države. Za mirovni plan koji je predviđao podjelu Bosne i Hercegovine na tri etničke države glasao je manji broj sabornika dok je kvalificirana većina glasala za mir ali pod uvjetom da se oslobode sve teritorije na kojima su prije rata živjeli Bošnjaci, što je u suštini značilo zaštitu cjelovite Bosne i Hercegovine. Dalji tok događaja potvrđuje da te noći između 27. i 28 oktobra 1993. nije izvršena podjela Bosne i Hercegovine. Sačuvano je multietničko Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, sačuvana je Skupština RBiH.

Ovaj Sabor, odnosno drugi dan zajedanja I Sabora 28. septembar 1993. godine, ostaće u historiji zabilježen kao mjesto gdje je usvojenom Deklaracijom matičnom narodu Bosne vraćeno njegovo historijsko ime – Bošnjak (za muškog pripadnika u jednini), Bošnjakinja (za ženskog pripadnika u jednini), Bošnjaci (za muške pripadnika naroda u množini i generalan naziv) i Bošnjakinje (za ženskog pripadnika naroda u množini). Deklaracijom je vraćen i historijski naziv maternjeg jezika – bosanski jezik.

Rahmetli akademik Muhamed Filipović se upitao: “Tko smo mi Bošnjaci? Mi Bošnjaci smo onaj dio našega prvobitnog bosanskoga naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jest. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu i njegovoj perpetuaciji, ali neće biti žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnoga bošnjačkog naroda identificirati se i vezati za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda”. Filipović ovdje aludira na tvrdnju da su bosanski katolici i pravoslavci isprva bili Bošnjaci po narodnosti (o čemu postoje desetine autentičnih dokumenata), ali su se u 19. stoljeću usljed mnogih faktora (najviše uticaja i pritisaka iz tadašnje Hrvatske i Srbije) identificirali s Hrvatima, odnosno Srbima.

Dakle nakon više od 150 godina potiskivanja, omalovažavanja i negiranja postojanja matičnog naroda Bosne (i Hercegovine) i njihovog maternjeg jezika, ova historijska nepravda je ispravljena.

Na popisu stanovništva koje je obavljeno u Bosni i Hercegovini 2013 godine, 50.1% građana Bosne i Hercegovine se izjasnilo da su Bošnjaci, njih 53% da im je maternji jezik bosanski, čime su se Bošnjaci kao autohtoni stari evropski narod vratili na listu evropkih naroda nakon više decenijskog negiranja i omalovažavanja. U svim susjednim državama Bošnjaci imaju status nacionalne manjine, odnosno manjinskog naroda, i imaju svoja nacionalna bošnjačka vijeća sa javnim nadležnostima u oblasti temeljnih elemenata nacionalnog identiteta (simbola, jezika, književnosti, obrazovanja, kulture općenito).

Danas se diljem svijeta, posebno u zemljama bivše Jugoslavije, 28. septembar obilježava kao dan vraćanja bošnjaštvu (kolokvijalno Dan Bošnjaka), organiziranjem svečanih akademija, prigodnih naučnih skupova, a u nekim državama kao što je Sjeverna Makedonija 28. septembar je neradni dan za pripadnike bošnjačkog naroda.

Ostaje nada i uvjerenje da će se građani Bosne i Hercegovine u budućim vremenima, bez obzira na vjeroispovjest, vraćati svom bošnjačkom i državnom bosansko-hercegovačkom identitetu.

Stoji u saopćenju Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca

RTV

Ugostitelji koji pružaju usluge smeštaja u nekategorisanim ugostiteljskim objektima treba da u najkraćem moguću roku ispune zakonsku obavezu i da se evidentiraju u jedinice lokalne samouprave (JLS), saopštilo je Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija.

Zakonska obaveza evidencije odnosi se na ugostitelje koji pružaju usluge smeštaja u nekategorisanom ugostiteljskim objektima poput hostela, prenoćište, konačište, hotel, han, konak, etno kuća, salaš, vila, kampiralište, kamping odmorište i kamping stop.

Ova obaveza odnosi se i na druge nekategorisane ugostiteljske objekte za smeštaj nautičkog turizma, u nekategorisane objekte za smeštaj lovnog turizma vrste lovački dom, lovačke kuće i lovačke kolibe. Navedeni moraju da podnesu prijavu jedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji se objekat nalazi, radi evidentiranja, navodi se na sajtu ministarstva.

Od 1. oktobra početkom primene pravilnika kojim se uređuje oblast centralnog informacionog sistema (eTurista), o kome su Daljine.rs već pisale, ugostitelji će moći da prijavljuju domaće i strane turiste, isključivo preko centralnog informacionog sistema (CIS).

Iz ministarstva upozoravaju da neispunjenjem pomenutih obaveza ugostitelji čine prekršaj iz Zakona o ugostiteljstvu i Zakona o strancima o čemu će biti obaveštena turistička inspekcija i služba za strance Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ministarstvo podseća da su lokalne samouprave, koji ugostiteljske usluge smeštaja pružaju u nekategorisanim ugostiteljskim objektima za smeštaj, kao i kategorisanim objektima domaće radinosti (kuća, apartman i soba) i seoskog turističkog domaćinstva, dužne su da ih unesu u CIS.

Zakonom su zaprećene prekršajne kazne za neispunjenje navedenih obaveza, tako da odgovornom licu, odnosno jedinici lokalne samouprave, preti kazna od 50.000 do 100.000 dinara.

U slučaju da ugostitelji koji su ispunili svoju zakonsku obavezu ne budu uneti u CIS i ne budu u mogućnosti da vode evidenciju korisnika usluga preko tog sistema, usled propusta i nečinjena JSL, svu odgovornost će snositi odgovorno lice jedinici lokalne samouprave.

Ministarstvo apeluje da se JLS u najkraćem mogućem roku upute poziv ugostiteljima koji na njenoj teritoriji pružaju usluge smeštaja u nekategorisanom ugostiteljskom objektu, da ispune svoju zakonsku obavezu i prijave se radi evidentiranja i unošenja u CIS.

Iz Ministarstva napominju i da od 1. oktobra CIS postaje jedini izvor podataka Republičkog zavoda za statistiku (RZS) o turizmu, a ako JLS ne unesu navedene objekte, a ugostitelji ne budu evidentirali turiste statistički će turistički promet biti umanjen u ovim jedinicama lokalne samouprave, ali i u celoj Srbiji.

daljine.rs