Povodom 18 godina od smrti prof. Hadži Rama ef. Nezovića, oživljavamo sjećanja na svog ovog neumornog učitelja, nesebičnog odgojitelja i velikog čovjeka.
Ef. Nezović, svojim požrtvovanim i nesebičnim radom na vjersko-prosvetnom,kulturnom i društvenom polju, zadužio ovaj kraj i vjersku zajednicu.
Njegove brojne kolege, učenicii poznanici nose u svojim sjećanjima najlepše i najsvetlije uspomene na svog Prvog glavnog imama IZ-e. Bez ijednog izuzetka svi se oni slažu u tom da je on bio čovjek koji nije znao za umor i odmor kada je bilo u pitanju prenošenje na druge njegovog velikog znanja, da je bio neobično predusretljiv, dobronamjeran i dosljedan učenjak, alim koji je nepokolebivom snagom shvatao i primenjivao propise Islama,istinska i do ekstaze pobožna snaga kojoj je bilo strano sve što je bilo strano islamu: sebičnost, pohlepa,zavist,mržnja,lijenost i druge negativne osobine.
Prvi Glavni imam IZ-e u Novome Pazaru Prof. Hadži Ramo ef. Nezović rođen je 27.05.1944. godine u selu Raduhovce, opština Tutin.Ponikao je u jednoj od najuglednijih i najbogatiih porodica tog kraja. Osnovno obrazovanje je stekao u svom rodnom mestu, sa odličnim uspjehom.
Po završetku osnovne škole odlazi u Sarajevo i tamo provodi pet godina u „Gazi Husrev-begovoj“ medresi koju uspješno završava 29.maja 1967. godine. Iste godine odlazi na univerzitetske studije u Libijskoj Arapskoj Republici i upisuje na Libijskom univerzitetu Fakultet arapskog jezika i islamistike u Bejdi, koje završava 24.juna 1972. godine,ostvarivši stepen visoke fakultetske naobrazbe odsjeka „USUL-ALDIN“ sa opštim uspjehom: ODLIČAN.
Po povratku u domovinu dao je ogroman doprinos u novom buđenju i preporodu muslimana i sav svoj život ispunio na širenju,održavanju i učvrščivanju islamske misli.
Na redovnoj sjednici održanoj u Uroševcu,11.12.1973. godine Starješinstvo Islamske zajednice u Srbiji donijelo je odlukuda se Ramo ef.Nezović postavi na funkciju Glavnog imama Odbora Islamske zajednice u Novome Pazaru , i to počev od 01.01.1974. godine., koju će obavljati kao samostalnu profesionalnu djelatnost.
Pored dužnosti Glavnog imama, bio je i honorarni profesor u „Alaudin“ medresi u Prištini, isturenom odeljenju u Novom Pazaru.
Nesebičnim radom profesora vaspitavao je i osposobljavao kadar vjeskih službenika sa područja novopazarskog regiona. Mnogi njegovi učenici danas vrše dužnost imama, hatiba,vaiza,mualima ili na drugi način djeluju zahvaljujući baš Ramu ef. Nezoviću. Učenike je podsticao da budu entuzijasti i da im novac ne bude cilj, već samo sredstvo za život.
I među učenicima i među profesorima je bio neosporni autoritet. I kao Glavni imam,i kao profesor, i kao odgajatelj je bio veoma sposoban, pa zato i veoma cenjen i poštovan. Bio je priznat kao uzor vjerskih službenika.Služio je kao primjer uzorna vladanja i ponašanja. Bio je nenamjetljiv a svuda rado priman.
U svjetovnim granama naročito se isticao u dobrom poznavanju matematike, a posebno u vještini utvrđivanja tačnog vremena pomoću tzv. „Rub-tahte“, što se također zasnivalo na operacijama matematike i sferne trigonometrije.
Pored svog jezika, poznavao je i arapski jezik, a djelimično, engleski i ruski jezik. Odlično je bio upućen u geografiju,istoriju i druge svjetovne grane znanosti.
Jedna od osobina koja se zapažala kod Prvog Glavnog imama IZ-e u Novome Pazaru Prof. Rama ef. Nezovića u vrlo jakoj mjeri je vrlo čvrsto vjerovanje,islamsko osvjedočenje u najjačoj mjeri,koje je bilo uzrokom da se je u njemu formirao jedan čelični ,pravi,ljudski i islamski karakter kojeg ništa na ovome svijetu nije moglo da poljulja.
Ta čvrstina itikada istnskog islamskog osvjedočenja izbijala je iz svakog njegovog postupka. Svaki njegov posao bio je odmjeren vagom šeriata i prožet čvrstinom njegovog i tikada.
Učenik koji je imalao sreću da joj ef. Nezović u srce ukalemi „Kelime i šehadet“ duboko smo uvjereni da neće doživjeti da se taj njegov kalem isuši.
Njegova najveća želja je bila i do smrti ostala da učini hizmet svome miletu, a najdraža ovosvetska nagrada je bila veliko duševno uživanje u radu i postignutim uspjesima.
„Strahopoštovanje prema Allahu dž.š. osjećaju samo istinski učeni njegovi robovi“.
Svim svojim bićem on je postupao i vladao se u smislu navedenog ajeta, a Allah najbolje zna.
„IZA MATEL INSANU INKATA-A AMELUHU ILA MIN SELASIN:SADAKATIN DŽARIJETIN,EV ILMIN JENTEFIU BI HI EV VELEDIN SALIHIN JEDE LE HU“, što u prijevodu znači:
„Kada čovjek umre, prekidaju se svi njegovi poslovi i veze sa ovim svijetom osim u tri slučaja: ako je ostavio trajno dobro djelo, ili znanje kojim se ljudi koriste ili dobro odgojeno dijete koje ga se dovom sjeća“.
Na Ahtiret je preselio 13.avgusta 2002. godine, nakon klanjanja podne namaza. Iza sebe ostavio hanumu,troje djece,unuke i unuku koji mu hajr dovu čine i znanje kojim se ljudi koriste.
ZA SAV NJEGOV RAD NEKA GA MILOSTIVI ALLAH DŽ.Š. OBASPE SVOJOM MILOŠĆU I NAGRADI OBILNOM NAGRADOM I VISOKIM I ODABRANIM MJESTOM U DŽENETU.
ZA RAHMETLIJINU DUŠU: LILLAHIL-FATIHA!
Piše: Porodica Nezović i prijatelji
