ETNOGENEZA SANDŽAČKIH BOŠNJAKA IZMEĐU NACIONAL-ROMANTIZMA I POZITIVNO UTEMELJENE ZNANOSTI” a koji predstavlja svojevrsno vizijsko upozorenje sandžačkim Bošnjacima od mogućeg procesa albanizacije.
Akademik Pašić u dijelu teksta koji nosi međunaslov “BOŠNJAČKO-ALBANSKI PANILIRIZAM I NJEGOVA NAUČNA NEUTEMELJENOST” stručno, analizom gena švajcarskog instituta Igenea, objašnjava razliku u porijeklu Albanaca i Bošnjaka.
“Kada je autor ovog rada u svojoj doktorskoj disertaciji “Predslavenski korijeni Bošnjaka s posebnim obzirom na glasinačku ilirsku kulturu”, 1995. godine i znatno prije švicarske Igenee, pokazao da Bošnjaci u svojoj etnogenezi baštine značajne ilirske etničke elemente, stvorene su pretpostavke za nastanak mita o isključivo ilirskom porijeklu Bošnjaka. Taj mit počeli su uporedo stvarati bošnjački i albanski nacional-romantisti, kod Bošnjaka posebno oni Bošnjaci koji imaju etničkih veza s Albancima ali i neki mitološki nastrojeni historičari. Švicarska Igenea samo je djelimično razbila taj mit. Da je on još uvijek živ i da ima svojih pristalica pokazalo se u nekim reakcijama na knjigu “Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni”. Poslije izlaska knjige iz štampe neki su autoru knjige, a među njima ima i historičara, postavili pitanje: “Kako to, sad Iliri, sad Tračani, zašto u bošnjačku etnogenezu uvodiš Tračane? Odgovoreno im je da niko ne uvodi Tračane samovoljno ili po nečijoj želji, već da su Tračani u bošnjačku etnogenezu sami sebe uveli, sredinom 6. vijeka naše ere. Da li je odgovor zadovoljavajući ili nije, odgovor se zasigurno nalazi u knjizi “Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni”.
Očit animozitet prema tračkom imenu Bosna, i tračkim etničkim elementima u etnogenezi Bošnjaka, u Sandžaku pokazuju neki sandžački mediji što su pod kontrolom određenih centara moći. Mada je poslije izlaska iz štampe “Tračkog imena Bosna i Tračana u Bosni” to bila prvorazredna medijska vijest, ne samo u BiH, “Sandžak press” o tome nije donio ni riječ!? Na drugoj strani, u “Sandžačkim novinama” to je punih pet dana bila jedna od najvažnijih i udarnih vijesti. Zaključak: u Sandžaku je panilirsko-bošnjačko-albanski nacional-romantizam – vrlo jak.
Bošnjaci, posebno u Sandžaku, ne smiju upasti u zamku nacional-romantizma i s Albancima graditi neko panilirsko bošnjačko-albansko etničko jedinstvo. Ono nije naučno opravdano i može donijeti veliku štetu i Bošnjacima i Albancima, ukoliko se na njega na vrijeme ne ukaže. Političko savezništvo treba razvijati i što više jačati jer je u obostranom interesu a nauku prepustiti nauci.
Bošnjačka djeca u Bošnjačkoj mahali na Kosovu
Bošnjaci Sandžaka, u svom imenu Bošnjaci, ne mogu biti “Iliri”, iz razloga što ime Bosna zasigurno nije ilirsko već tračko, neosporno tračko. Druga stvar je to što je ilirski stočarski elemenat, koji je po prirodi svoga zanimanja violentan i znatno otporniji od tračkog, vremenom etnički preslojio Tračane, i u Bosni i u Sandžaku, u Sandžaku vjerovatno i u nešto većoj mjeri nego u Bosni.
Bošnjaci Sandžaka, kao i Bošnjaci uopće, po svom porijeklu ne mogu biti isključivo Iliri i zbog toga što su, kao narod, značajno preslojeni i od strane Germana (Gota), po Igenei u iznosu od 20%, a germanskih etničkih elemenata, također po Igenei, kod Albanaca uopće nema. Pritom, Bošnjaci u svom DNK, po Igenei, imaju i 15% keltskih etničkih elemenata, a oni kod Albanaca također izostaju.
Bošnjaci Sandžaka, kao i Bošnjaci uopće, ne mogu svoj dominantno ilirski DNK (40 %) na nacionalno-romantičarski način poistovjećivati s ilirsko-albanskim iz razloga što se tipično bošnjački kulturni fenomeni, ne samo različiti jezici, ne uklapaju u zajedničku etničku povijest. Na primjer, tipično bosanski stećak; njegova rasprostranjenost na tlu današnjega Sandžaka – u uskoj vezi “s bogumilskim pitanjem” kako je to svojevremeno zabilježio historičar Vladimir Ćorović – ocrtava granice bošnjačkih etničkih i kulturnih dosega na istoku Bosne.
Bošnjaci Sandžaka, kao i Bošnjaci uopće, po Igenei, u svojoj etnogenezi imaju i 15% slavenskih etničkih elemenata, uz to i jezik im je slavenski. Stoga, slavenska etnička komponeta u bošnjačkoj etnogenezi ne može se nikako isključiti, kako neki bošnjačko-albanski paniliristi hoće. Bošnjačko slavenstvo, posebno na tlu Sandžaka, Bošnjake kulturno i etnički povezuje i sa Srbima, sa kojima stoljećima dijele zajednički etnički prostor.
Kao što je poznato, srpska SANU, mitologiziranjem srpske historije, znatno je doprinijela stvaranju mita o srpskom “nebeskom narodu”, što je koštalo Srbe, između ostalog i gubitkom Kosova. Bošnjačka BANU ne smije upasti u sličnu zamku i etnogenezu Bošnjaka graditi na sličnim mitovima.
Naučne i metodološke postavke studije o etničkom porijeklu sandžačkih Bošnjaka
Bošnjaci Sandžaka trebaju pokrenuti istraživanja za izradu naučno utemeljene studije o svom porijeklu.
U toj studiji, prije svega, nužno je podvrći naučnoj kritici etnološku školu Jovana Cvijića, koja za Bošnjake pseudoznanstveno tvrdi da su “najstariji Srbi”. Istraživanja trebaju biti multidisciplinarna, tj. historijska, etnološka, arheološka, onomastička i lingvistička. Pritom, imajući u vidu činjenicu da je jezik najstarija “arheologija svijesti”, primjenom lingvističkog i onomastičkog metoda, nužna je valorizacija cjelokupne leksičke građe iz “Sandžačkog rječnika” autora Džavida i Šefke Begović, stoga što je leksika u uskoj je vezi s etnogenezom.
S aspekta znanstvenih predviđanja, moguće je predvidjeti da će istraživanja provedena za potrebe studije ne samo potvrditi bošnjačku ilirsku komponentu, već će je vjerovatno u Sandžaku i uvećati, imajući u vidu činjenicu o povijesno dominantnoj stočarskoj privredi Sandžaka. Ali, istraživanja će zasigurno potvrditi i tračku etničku komponentu, kao i germansko-gotsku, možda čak i aromunsko-vlašku u nekoj manjoj mjeri. Razumije se, tu je i slavenska komponenta, koja je posve izvjesna.
NOVI PAZAR – U pucnjavi koja se dogodila sinoć oko 23 sata u Novom Pazaru, povređen je jedan muškarac koji je vozilom hitne pomoći prevezen u Opštu bolnicu u Novom Pazaru, saznaje indeksonline.rs
Prema informacijama do kojih smo došli, muškarac je zadobio prostrelnu ranu, i trenutno mu se ukazuje pomoć na Hiruškom odeljenju novopazarske Opšte bolnice.
Ranjen je Sead Halilović zvani Bagzi, ekslkluzivno saznaje indeksonline.rs
Kako saznajemo, on je upucan u noge i njegovo zdravstveno stanje je stabilno.
Policija trenutno vrši uviđaj na licu mesta, a više informacija biće poznato nakon uviđaja.
“U pucnjavi je ranjen muškarac iz Novog Pazara, a policija intenzivno traga za napadačem” – rekao nam je izvor iz policije.
ROŽAJE – Dva mladića iz Rožaja su poginula, a žena je teško povređena u saobraćajnoj nesreći koja se oko 6.30 dogodila na Ibarskoj magistrali, kod mesta Tavnik, saznaje RTS.
Dva mladića iz automobila, 1992. i 2002. godište, izgubila su život, a žena (1971) je teško povređena i prevezena u kraljevačku bolnicu.
Prema prvim informacijama, u autobusu nije bilo povrijeđenih.
Na tom delu puta ima guste magle.
Saobraćaj na tom delu puta je u potpunosti obustavljen i obavlja se okolnim putevima.
Skupština Srbije počela je juce 12. vanredno zasedanje, sazvano na zahtev Vlade Srbije, a na dnevnom redu biće više zakonskih izmena i dopuna.
Između ostalih, pred poslanicima su se našli Predlog izmena i dopuna Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o dualnom obrazovanju.
Govoreći o ovim zakonima narodni poslanik SDP-a, dr Muamer Bačevac je pozdravio odluku Vlade da prvo u prosveti ukine zabranu o zapošljavanju novih prosvetara.
“Mi u SDP-u smo insistirali da što pre započne zapošljavanje novih, mladih, inovativnih učitelja, nastavnika i profesora. Nove snage, jaka konkurencija i dobra motivacija stvaraju vrhunske predavače”, istakao je Bačevac.
Hvaleći dosadašnji učinak Ministarstva prosvete, Bačevac je istakao da sledeći korak u reformi mora biti bolje osmišljavanje gradiva koje, kako je rekao, mora biti zanimljivo, a nastavnici moraju biti inspirativni.
“Razočaravaju rezultati PISA testova koji pokazuju da naša deca mnogo memorišu ali slabo povezuju nabubane činjenice. Njihova funkcionalna pismenost nije na dobrom nivou. Najbitnija faza u učenju je odvajanje bitnog od nebitnog i profesori to moraju činiti u svojim predavanjima, čime će olakšati proces učenja svojim učenicima”,rekao je poslanik SDP-a.
Bačevac je podsetio na, i danas aktuelnu, Sokratovu misao da je obrazovanje umetnost razgorevanja plamena radoznalosti a ne puko punjenje mladog čoveka informacijama.
“SDP je usvojio posebnu strategiju “Država znanja”, u kojoj Srbiju vidi kao zemlju besplatnog i svima dostupnog obrazovanja, a funkcialnu pismenost i korisno znanje, postavio za imperativ naše moderne škole”, podvukao je Bačevac.
U više crnogorskih gradova Srpska pravoslavna crkva (SPC) je protekle sedmice organizirala molitvene litije u znak protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
U glavnom gradu, Podgorici, više hiljada građana je učestvovalo u litiji koja se kretala od Hrama Hristovog vaskrsenja do centra.
Guslarski pohodi
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori organizra slične skupove od kraja prošle godine, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jer je taj zakon okarakteriziran “pokušajem otimačine crkvene imovine u Crnoj Gori”.
Međutim, zabrinjavajući je trend u kojem se na sličnim skupovima ispoljava islamofobija, iako je ljutnja demonstranata usmjerena, prije svega, prema crnogorskim vlastima. Takav trend nastavljen je i u na posljednjem “događanju naroda”. Tačnije u mjestu Spuž u općini Danilovgrad.
Kako su prenijelicrnogorski medijiučesnici litije u Spužu su nakon šetnje svratili u obližnji ugostiteljski objekt gdje su i zapjevali zloglasnu guslarsku pjesmu “Od glave Zete do grada Spuža”, u kojoj se poziva na ubijanje Turaka!
U jednom trenutku neko od učesnika je počeo pjesmu “Od glave Zete…”, što su svi prihvatili i uglas zapjevali.
Na snimku se vidi sveštenstvo SPC i vladika Metodije, kao i veliki broj građana, kao se pretpostavlja, učesnika protesta.
Stihovi gnusne guslaske pjesme kazuju:
“Od glave Zete do grada Spuža, Krvavi lanac vojske se pruža. Pritisli Srbi turske livade, Turcima u Spuž zadaju jade. A serdar Vule s visoke kule, Džeferdar pali, kukaju bule. Leleču Turci, kukaju bule, Oj lele lele, evo ga Vule. A serdar Janko sa sabljom maše, Udrite braćo, srpstvo je naše!”
Niko se od predstavnika SPC nije ogradio od navedenog incidenta, a video je vrlo brzo postao viralan u Crnoj Gori.
Početkom godine širio gnusni video snimak na kojem dobro raspoloženi gosti na nekom veselju igraju kolo, uz užasavajuće stihove: “Srebrenice tako si mi mila, dabogda se tri put ponovila….”, “Oj Sjenice nova Srebrenice, oj Pazaru novi Vukovaru…”, “Oj Fatima đe su ti dimije, u četnika oko Ledenika”…
Krajnje je alarmantan trend u kojem se slični narativi u kojima se poziva na zločine, ili se oni glorificiraju, upotrebljava i decnijama nakon užasnih sukoba na prostorima Zpadnog Balkana.
Valja podsjetiti da su guslari bili priprema za topove, kao iznad Dubrovnika, tako i Sarajeva. Na Hreši, koti iznad glavnog grada BiH, guslar Kosta Plakalović je krajem aprila 1992. godine pjevao:
“O lijepa turska kćeri, Krstit će te kaluđeri“ Ili…
“Sarajevo u dolini
Srbi su te opkolili“
Navedeni događaj prikazao je Avdo Huseinović u filmu “Bosna ili smrt“, što možete pogledati od 29:31 minute ovog filma.
Gusle pa topovi
Na sličan način, otprlike godinu ranije, guslarski pohodi bili su prethodnica zločina u Dubrovniku, koje je osudio cijeli demokratski svijet.
Nakon guslarskih pjesama jedan od pripadnika bivše JNA prijeteći najavljuje da “sve razvaljujemo“.
Upozoravajući na slične pojave, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je krajem 2019. osudio opasne prijetnje koje je Andrija Mandić, poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore, uputio muslimanima.
“Ovakve prijetnje novim zločinima i genocidom ne smiju proći neprimijećeno niti bez posljedica”, navodi se u saopćenju Rijaseta.
Rijaset je upozorio domaću i međunarodnu javnost da su ove poruke i potezi političara i institucija u susjednim državama unijeli nemir među Bošnjake, ali i druge muslimane na ovim prostorima, te da bi ih svi kojima je stalo do mira i budućnosti ovog dijela Evrope trebali shvatiti ozbiljno i o njima se očitovati.
Položaj muslimana u Crnoj Gori se znatno poboljšao u posljednjih deset godina, uglavnom zbog procesa evropskih integracija, koji zahtijevaju reguliranje legalnih okvira kada su manjinske zajednice u pitanju. Sporazum koji je Islamska zajednica potpisala s Vladom Crne Gore 2012. godine jedan je od najznačajnijih faktora, jer je dizajniran da oformi platformu na kojoj će se dalji zakoni razvijati i realizirati te riješiti pitanja kao što su legalni status vjerskih zajednica i zakon o restituciji prava o vlasništvu, piše u Evropskom izvještaju o islamofobiji kojeg publicira Fondacija SETA iz Austrije, objavila je Al Jazeera Balkans.
Vandalizam u Parizu! Ploče s imenom Srebrenice, u ulici u glavnom gradu Francuske koja dobila naziv po mjestu u kojem je izvršen najstrašniji zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, oskrnavljene su ispisivanjem ćiriličnog “4S”, te podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću, potvrđeno je Radiosarajevo.ba iz više izvora u bosanskohercegovačkoj dijasporu.
Dok se većina gradova u Srbiji bori sa negativnim priraštajem Novi Pazar je i ove godine rekorder po broju rođene dece. U prethodnoj godini broj upisane dece u matičnu knjigu rođenih je skoro tri puta veći od broja umrlih .
Novopazarsko porodilište je I dalje jedno od najvećih porodilišta u Srbiji po broju novorođene dece. Ovde se u proseku dnevno rodi 6 beba. Načelnik Ginekološko akušerskog odeljenja dr Avdul Škrijelj kaže da se bračni parovi u Novom Pazaru skoro uvek odlučuju na veći broj dece, što je tradicija ovog kraja.
“Posle kliničkih centara mi smo I dalje najveće porodilište po broju rođene dece. U 2019.godini imali smo 1901 porođaj, što je 13 beba više nego u 2018.godini. Zadovoljni smo tom cifrom u odnosu na druge centre gde taj broj opada”, rekao je Škrijelj.
Broj upisane dece u knjigu rođenih, koja su se rodila i u drugim kliničkim centrima je preko 2000, što je za Novi Pazar već uobičajeno.
“Na području Novog Pazara u matičnu knjigu rođenih upisano je 2262 deteta, bilo je 793 sklopljenih brakova, a u knjigu umrlih upisano je 792. Novi Pazar je I ove godine rekorder po broju novorođene dece na šta možem da budemo ponosni I ove godine smo prvi po broju rođene dece”, rekao je rukovodilac odeljenja za opštu upravu Marko Slavković.
Među novorođenim novopazarcima I ove godine više je devojčica nego dečaka.
GRADINA/NOVI PAZAR – Carinici su u saradnji sa policijom na ulazu graničnog prelaza Gradina sprečili neobičan pokušaj krijumčarenja parfema u kanti sa peskom.
Slučaj je otkriven 17. januara kada je na red za redovnu kontrolu na ulazu u zemlju pristigao autobus novopazarskih registarskih oznaka, a putnicima i voznom osoblju rečeno da sve što imaju prijave i iznesu za carinsku kontrolu, saopštila je Uprava carina.
Usledio je detaljan pregled autobusa u kome je u kanti sa peskom, koja je inače deo redovne zimske opreme, otkriveno 12 parfema raznih robnih marki.
Potom je kontrola nastavljena, pa je otkrivena i druga skrivena roba – u toaletu ispod umivaonika, ispod sedišta, na sedištima, u odeljku iznad glave putnika, kao i u frižideru autobusa.
Među krijumčarenom robom našlo se ukupno: 22 parfema, 24 ženske torbe, kao i 125 odevnih predmeta.
Protiv vozača, 36-godišnjeg Novopazarca, pokrenut je prekršajni postupak zbog toga što nije prijavio i zato što je sakrio robu na ulasku u zemlju.
Niko neće oteti crkve. Crna Gora neće povući zakon o slobodi vjeroispovijesti, poručuje predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ističe da masovni protesti zbog ovog zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada “obučene” u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi. On je poručio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da ima otvoren poziv da dođe u Crnu Goru.
“Niko neće oteti crkve”, poručuje Đukanović u intervjuu Tanjugu, i dodaje da niko vjernicima neće uskratiti pravo da koriste pravoslavne hramove, niti je to, kaže, suština Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
“Država Crna Gora ne otima imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jer je ta imovina zapravo vlasništvo države Crne Gore, koje je uzurpirano u periodu između 1986. i 2000.”, ključni je argument na koji se poziva crnogorski predsjednik “braneći” Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je u dijelu javnosti Srbije, ali i Crne Gore doživljen kao “otimanje” imovine, prije svega hramova i manastira Srpske pravoslavne crkve.
“Za vrijeme trajanja nezavisne crnogorske države, do 1918, i takođe trajanja Crnogorske pravoslavne crkve, do 1920, sva imovina, kojom je raspolagala ta crkva, nema nikakve dileme, bila je u državnoj svojini. Tako stoji u svakom aktu. Od odluke glavarske Skupstine iz 1868. preko Opšteg imovinskog zakonika od 1888. do Ustava Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori iz 1903. i Ustava pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori iz 1904.”, navodi Đukanović.
Ni nakon nestanka crnogorske države, dodaje Đukanović, ni u vrijeme Kraljevine SHS i kraljevine Jugoslavije, niti u periodu socijalizma, sve do posjlednjih njegovih godina, niko nije posezao za državnom svojinom nad objektima koje je koristila nekadašnja Crnogorska pravoslavna crkva.
Prema njegovim riječima, do bespravnog otuđivanja dolazi u periodu između 1986. i 2000. godine, kada Crna Gora pokušava da ustanovi svoj katastar i poziva sve subjekte da registruju svojinska prava.
“Tada SPC, koristeći se raznim titularima, uključujući Crnogorsku mitropoliju, druge eparhije SPC u Crnoj Gori i privatna lica iz reda najviših crkvenih velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, dobar dio te državne imovine upisuje na svoje ime”, tvrdi crnogorski predsjednik i dodaje da zato nije riječ o otimanju imovine SPC, “već o odgovornom poslu povratka državi imovine, koja je od nje uzurpirana posljednjih 30-ak godina”.
SPC, “koja se upisala na državnu imovinu”, nema, uvjeren je Đukanović, nikakvih dokaza o pravno valjanom sticanju te imovine, jer ih ne može ni imati.
Đukanović je uvjeren i da će obnova autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve doprinijeti prevazilaženju nesporazuma i raskola unutar pravoslavnog bića Crne Gore.
“Nije, međutim, naša ideja da arbitriramo između dvije pravoslavne crkve i da pomažemo jednoj da iz pravoslavnih hramova izgoni vjernike druge crkve, samo zato što su, iako pravoslavci, pripadnici druge nacionalne zajednice. Naša ideja je stvaranje institucionalnih pretpostavki da svi vjerujući ljudi, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, mogu slobodno zadovoljavati svoje vjerske potrebe”, navodi predsjednik Crne Gore.
Na pitanje koja bi to bila jedna crkva – Crnogorska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva ili Pravoslavna crkva u Crnoj Gori – Đukanović odgovara: “Ne bih se sada bavio kumovskim poslom, da krstim pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, ali sam u jednom intervjuu kazao da je za mene nacionalni predznak pravoslavne crkve u drugom planu”.
Lično, rekao je, misli da je rješenje, možda, u nazivu Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja bi, “integrisala” sve pravoslavne vernike, bez obzira na nacionalnost.
Na opasku da rješenja, niti tumačenja prava na nacionalni prefiks, kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi nisu tako jednostavna, te da SPC osam vjekova postoji i djeluje i na prostoru Crne Gore, Srbije. . . Đukanović uzvraća da su to jednostrane interpretacije.
“Kada pogledate Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama države Srbije, vidjećete u članu 11 šta Srbija misli o kontinuitetu SPC. U članu 11 tog zakona kaže se da se SPC priznaje kontinuitet u odnosu na Načertanije o duhovnoj vlasti iz 1836. i Zakon o SPC iz 1929. Dakle, država Srbija priznaje 184 godine kontinuiteta i tradicije SPC”, kaže Đukanović i dodaje da se ne može Crna Gora obavezivati navodnom tradicijom SPC od 800 godina, koju džava Srbija svojim zakonima ne priznaje Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Riječ je, smatra, o još jednoj od manipulacija emocijama, a od odgovorne državne politike se očekuje da je uvaži kao argument, što se, ističe Đukanović, u Crnoj Gori ne događa i neće ni dogoditi.
Na konstataciju da nije riječ o emocijama, već o realnosti, a realnost je da gotovo trećina građana Crne Gore, srpskog porijekla, smatra da joj je ugroženo jedno od osnovnih prava, Đukanović odgovara da je i to rezultat “ozbiljne manipulacije”.
Na opasku da su Srbi u Crnoj Gori na neki način slijedili vladiku Amfilohija kada je podržao ishod referenduma o nezavisnosti Crne Gore, a sada smatraju da su njihova očekivanja iznevjerena, Đukanović navodi da mitropolit nije imao “nikakve tajne dogovore sa državnim strukturama Crne Gore”, niti je, kaže, pružao podršku nezavisnosti.
Naprotiv, branio je ideju da Crna Gora ostane u državnoj zajednici sa Srbijom, ali je rekao da će poštovati, kao što i jeste, demokratsku volju građana Crne Gore.
Da li je na mjestu, pita Đukanović, očekivanje da se sada država Crna Gora u znak zahvalnosti odrekne svoje vrijedne imovine, dodajući da to nije realno očekivanje.
Na pitanje da li će iz ovih protesta, najvećih od kako je, već tri decenije, na vlasti, izaći kao pobjednik, odgovara da nije riječ o pobjedi, već o odgovornosti da se stvore uslovi za multinacionalni, multikulturni i multivjerski život po mjeri i standardima Evrope 21. vijeka.
“Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti i povratak uzurpirane državne svojine, doprinos je vladavini prava, a obnova pravoslavne crkve u Crnoj Gori koja će okupiti i pomiriti pravoslavni narod doprinos je stabilnosti, dugovječnosti i razvoju Crne Gore”, istakao je on.
Saglasan je sa konstatacijom da evropske vrijednosti i standardi nisu dio nacionalnog identiteta, a na opasku da i on zapravo govori o zaokruživanju nacionalnih institucija i crnogorskog identiteta, te da li je onda važno da li je on Srbin ili Crnogorac, Đukanović je odgovorio: “Crnogorac sam, naravno”.
Tako i Srbi u Crnoj Gori, nije im svejedno da li će se crkva zvati Pravoslavna ili Srpska pravoslavna crkva – na tu opasku odgovorio je “Naravno”.
“Naravno” je i odgovor Đukanović na konstataciju da sve što proističe iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti neće biti lako sprovesti:
“Neće ovo biti ni lak ni kratkotrajan proces, ali, kao i u drugim procesima, potrebno je izabrati pravilan kolosjek i napraviti prvi korak . Tako je bilo kad smo krenuli u obnovu državne nezavisnosti i kada smo odabrali put evropskih i evroatlantskih integracija “, podsjeća Đukanović.
Povlačenja Zakona neće biti
“Da smo smatrali da taj zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Đukanović u intervjuu Tanjugu.
Predsjednik Crne Gore, u razgovoru u kojem je nabrojao, kako on to vidi, sve istorijske, pravne i političke razloge koji su opredijelili vlast Crne Gore na ovakav potez, te odbacio argumente protivnika Zakona, ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori.
Đukanović
Izmišljotina i zamjena teza
“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, naglašava Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000.
O tome, tvrdi, svejdoče “neupitne istorijske činjenice”.
Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.
Potrudiće se, poručuje, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. A oni naravno imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, “uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve.”
Đukanović navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.
Oni, kaže Ðukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren političkog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.
Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, odnosno da li predsjedniku Srbije zamjera što podržava prava Srpske pravoslavne crkve, a time i volju, odnosno prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Ðukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.
“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti”, ocjenjuje Ðukanović.
“Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića”, dodaje, da “isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u Crnoj Gori i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdje ona djeluje. Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno”, ističe Ðukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.
“Kako se to završilo, mogli smo da vidimo”, poručuje uz konstataciju: “Neodmjereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive može odvesti u neprimjereni paternalizam i opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu”.
Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Ðukanović odgovara: “Svima koji tako postupaju”.
“Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zaintresovanost za položaj srpske manjine u Crnoj Gori. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao djelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo i nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore”, primjećuje Ðukanović.
On, međutim, ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slijede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.
“Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima”, ističe Ðukanović i podsjeća na, kako kaže, “obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu države Srbije. Takođe, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije”.
Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Ðukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.
Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Ðukanović odgovara da vlast nema viziju da “uređuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica”, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje građana i kriterijuma profesionalnosti.
O Vučiću
Na pitanje da li zna da predsjednik Vučić u Srbiji trpi kritike da je preblago reagovao na ponašanje Crne Gore povodom usvajanja zakona, i kad je riječ o položaju Srba, te da se čuju opaske da on, Ðukanović, ratuje sa dijelom srpskog naroda, kao i sa Srbijom, a da za to nije dobio adekvatan odgovor, što se tumači i prijateljskim odnosima sa predsjednikom Vučićem, Ðukanović konstatuje da i sam prolazi kroz takve situacije.
Te zamjerke, naime, vidi kao reakciju nacionalista i ljudi retrogradnog mišljenja “sa ove ili one strane”.
“Oni su često iskazivali nezadovoljstvo politikom koju vodim, ali nikada nisam osjećao potrebu da se sa nacionalistima nadmećem u demonstraciji lojalnosti državi”, kazao je Đukanović.
Preporučuje to kaže, svakome, uključujući i Vučića.
“A šta misle velikosrpski nacionalisti i kako bi oni željeli da uređuju odnose sa Cnom Gorom, to smo imali priliku da vidimo – pir pokušaja paljenja crnogorske zastave u Beogradu, poziv na linč crnogorskog ambasadora, kao i poziv ministra spoljnih poslova Srbije na prebrojavanje Crnogoraca u Srbiji koji podržavaju politiku Mila Ðukanovića”, ocjenjuje predsjednik Crne Gore.
On dodaje da je riječ “o retrogradnim političkim pojavama koje pripadaju prošlosti”, te da vjeruje da “ljudi koji su dobili legitimitet većinske javnosti u Srbji i Crnoj Gori, moraju da se ponašaju odgovorno prema zajedničkom istorijskom nasljeđu i projekciji zajedničke evorpske budućnosti”.
O malom Šengenu
Kada je riječ o projekciji zajedničke evropske budućnosti, Ðukanović primjedbu Tanjuga da je rezervom prema ideji malog Šengena pokazao nedovoljnu solidarnost, uz argumentaciju da je Crna Gora daleko odmakla u procesu pregovora sa Evropom, kaže da to nije tačno.
Ističe da je argumentacija Crne Gore bila da ova inicijativa tretira pitanja slobode protoka ljudi, roba, kapitala i usluga, koja su već od 2011. obuhvaćena raznim drugim regionalnm inicijativama, u kojima učestvuju i Crna Gora i Srbija i Albanija i Sjeverna Makedonija i druge drzave regiona.
“Naše je pitanje bilo – čemu sada stvaranje još jedne regionalne inicijative, praćeno podsjećanjem da je svaka inicijativa za regionalnu saradnju, što se nas tiče, kucanje na otvorena vrata”, objašnjava Ðukanović.
Međutim, Ðukanović pitanje inicijative “mali Šengen” vidi i kroz prizmu aktuelnih problema, pa tako i, kako on kaže, međusobnog povjerenja, odnosno nepovjerenja, te političke zrelosti za više nivoe saradnje i povezivanja.
On to objašnjava opaskom da se pitanje povjerenja logično postavlja kada, kako kaže, kao otreženjenje stignu pitanja koja su sada aktuelna u odnosima Srbije i Crne Gore, a koja “nažalost, opominju da još uvijek nisu na pravi način apsolvirane neke važne teme”.
“Nismo izgleda svi jednako jasno shvatili i prihvatili da su u međuvremenu nastale nove nezavisne i suverene države, koje se moraju međusobno uvažavati i, polazeći od toga, graditi viši stepen povjerenja i saradnje, što će olakšati život našim građanima”, ističe on.
Na pitanje da li to znači da ideju malog Šengena vidi kao velikosrpsku, Ðukanović kaže: “Nije riječ o tome. U odnosu na ideju malog Šengena, kako sam već kazao, imali smo dilemu vezanu za njenu svrsishodnost, ali i napomenu svim partnerima u regionu i u EU da ta inicijativa ne bi smjela nipošto poslužiti kao supstitut za EU integracije.”
“A, dovođenje u vezu malog Šengena sa aktuelnim odnosima između Crne Gore i Srbije nije slučajno, zato što mi politička racionalnost govori da o višim nivoima međudržavne i regionalne saradnje možemo odgovorno govoriti nakon što svi prethodno konzistentno, na svakom pitanju, demonstriramo da prihvatamo i poštujemo nezavisnost i suverenitet svake od naših država”, ocijenio je Đukanović.
Ističe da odnose između Srbije i Crne Gore treba uređivati kao odnose dvije susjedne države, koje respektuju sve što smo kroz istoriju zajedno prošli i koje se odgovorno odnose prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.
“Želimo prijateljske odnose dvije susjedne države, koje imaju puno istorijskih i aktuelnih kulturoloških bliskosti, želimo odnose međusobnog uvažanja dvije nezavisne i suverene države”, poručuje Ðukanović.
Na pitanje da li namjerava da posjeti Srbiju, s obzirom da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsjednik Srbije očekivati sličan poziv, pošto mu je na neki način upućena poruka da nije dobrodošao u privatnu posjetu na Badnji dan u Crnu Goru, Ðukanović kaže da je spreman na razgovor.
“Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije poseti Crnu Goru”, podsjeća Ðukanović.
Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić potencirao otvorenost tog poziva.
“Pogledaću, ako taj poziv nije i formalno upućen, on će uslijediti”, poručuje Ðukanović.
Kada je riječ o negativnim reakcijama na želju predsjednika Vučića da ode u privatnu posjetu u Crnu Goru na Badnji dan, kaže da nije bilo nijedne negativne reakcije zvaničnika Crne Gore.
Bile su, primjećuje, takve reakcije ” ljudi iz vrha SPC u Crnoj Gori”.
“Nisam imao najavu od predsjednika Vučića, između ostalog i zato što sam u tom periodu bio izvan Crne Gore, ali svakako ne bih imao negativan stav prema tome da predsjednik Srbije bude u Crnoj Gori u privatnoj posjeti, kada god on to želi, kao što se to pravo, pretpostavljam, podrazumijeva i za mene i druge zvaničnike Crne Gore kada je u pitanju Srbija”, zaključuje Milo Ðukanović.
