Snimak koji je u posjedu Žurnala nastao je 6. avgusta na području Velike Kladuše kada je zvanično zabilježen granični incident. Građani snimili kombi hrvatske policije i migrante koji se izvlače iz provalije.

Migranti koji su legalno vraćeni iz Slovenije u Hrvatsku ilegalno prebacivani u BiH.

“Upucaću te”, kaže hrvatski policajac migrantu koji je stajao nad šumskom provalijom dubokom desetak metara, piše Žurnal.info.

Koji trenutak kasnije i drugi migranti izvedeni su iz policijskog kombija i natjerani da stanu na rub dubokog jarka. Hrvatski policajac je izvadio pištolj i ispalio par hitaca u zrak. Migranti su skočili u jarugu na čijem dnu je granica sa BiH. Bilo je to 6. avgusta ove godine. 

 Bh građani koji su čuli pucnjavu pozvali su Graničnu policiju BiH. Nekoliko minuta poslije graničari su došli do potoka i vidjeli dvadesetak migranata u provaliji. Jedan od građana koji je dojavio za pucnjavu, snimio je tu scenu. 

“Rekao mi je – upucat ću te”, prepričava u videu jedan od migranata nekoliko sekundi nakon što se uspio izvući. 

Pola minuta ranije, negdje na 11 sekundi videa, vidi se  kombi hrvatske policije kako napušta mjesto s kojeg su migranti faktički gurnuti u provaliju. 

Na snimku se, potom, vide i bh. graničari koji pokušavaju ukazati pomoć povrijeđenim migrantima.

“Dvanaest migranata zadobilo je lakše povrede, dok je njih šest poslano na radiološku obradu”, saopćeno je dan kasnije iz Doma zdravlja Velika Kladuša.

Istog dana, 7. avgusta, hrvatska policija je saopćila da nema ništa sa incidentom, te da njihovi policajci nisu u BiH ilegalno prebacili migrante. Ustvrdili su da su samo spriječili ulazak migranata na teritoriju Hrvatske. No, dokazi ne idu u prilog zvaničnicima hrvatske policije. Istog dana kada su izdali saopćenje da nemaju ništa sa slučajem, na mjestu incidenta fotografisane su dvije hrvatske policajke koje su bile maskirane u prostitutke. Došle su da prikriju tragove svog postupanja. Ali zakasnile su.

Na fotografiji nastaloj nekoliko sati nakon incidenta  jasno se vidi mjesto na kojem su migranti natjerani da skaču u provaliju. Čak su na tom mjestu ostali i dijelovi odjeće koja je pripadala migrantima. Nekoliko dana kasnije, na putu na kojem je tokom incidenta snimljen kombi hrvatske policije pronađene su i fotografisane čahure od pištoljske municije.

Čahure je ekipa Žurnala pronašla i u Lohovu kod Bihaća. Na tom mjestu, hrtvatski policajci godinama migrante ubaciju na teritoriju BiH. U decembru prošl godine nevladine organizacije su uspjele snimiti hrvatske policajce kako ilegalno prebacuju migrante u BiH, a zvaničnici iz Zagreba su odgovornost prebacili na policajce. No, praksa je nastavljena.

IZ SLOVENIJE DO JARUGE

Iračanin Nzer Abdul Aziz 19. avgusta ove godine uhapšen je u Sloveniji, kada je ilegalno, u vozilu hrvatskih tablica, pokušao ući na teritoriju te države. Dan kasnije, 20. avgusta, slovanačke vlasti su ga legalno, na graničnom prelazu predale hrvatskim policajcima jer je dokazano da je taj migrant na teritoriju Slovenije ušao iz Hrvatske. Taj se postupak službeno naziva readmisija i on podrazumijeva da se migranti vraćaju u zemlju iz koje su došli, ukoliko postoje dokazi odakle su došli. Sve se, po proceduri, mora obavljati na zvaničnim graničnim prelazima uz propratnu dokumentaciju. 

Slovenija je, prema dokumentaciji koja je u posjedu naše redakcije, legalno Iračanina Nzera Abdul Aziza vratila u Hrvatsku, gdje ga je preuzela tamošnja policija. No, tri dana kasnije, tačnije 23. avgusta, ekipa Žurnala na granici između BiH i Hrvatske, na mjestu gdje ne postoji granični prelaz i gdje su hrvatski policajci već ilegalno ubacivali migrante u BiH,  pronašla je dokumentaciju o protjerivanju Nzera Abdul Aziza iz Slovenije. 

Na istom mjestu, bila je dokumentacija slovenačkih vlasti uručena migrantima Rebinu Ahmadu i Anwar Hoger Hassanu iz Iraka koji su, također, 20. avgusta ove godine iz Slovenije legalno prebačeni u Hrvatsku.

Tri dana poslije njihovi dokumenti pronađeni su na granici sa BiH, gdje se vide i tragovi guma. I sve to na mjestu gdje su hrvatski policajci prošle godine snimljeni kako migrante ilegalno ubacuju na teritoriju BiH.

Žurnal posjeduje dokumentaciju koja dokazuje da je na tom mjestu najmanje šest migranata ilegalno prebačeno u BiH. U pitanju su migranti koje je neporedno prije toga na granici sa Slovenijom preuzela policija Republike Hrvatske. Da je to ustaljena praksa, dokazuju i druge fotografije koje su u posjedu Žurnala. Naime, na granici između BiH i Hrvatske, područje Velike Kladuše, fotografisan je policijski kombi iz kojeg je izbačena, a potom na teritoriju BiH ilegalno prebačena prebačena žena s dvogodišnjim djetetom.  

Već ranije smo objavili da je upravo na području Velike Kladuše hrvatska policija nekoliko puta pucala u pravcu teritorije BiH, a u oktobru prošle godine čak su pogodili i traktorsku prikolicu parkiranu u jednom dvorištu u pograničnom dijelu BiH. Zvanične vlasti iz Zagreba su, naravno, sve negirale. 

(Žurnal.info)

NOVI PAZAR – Odavno je uz Kros RTS-a, mnogo pre nego što je seo u uvek užarenu fotelju gradonačelnika Novog Pazara.

Nihat Biševac je čovek posebnog kova. Bio je sportista, bokser, teškaš razornog udarca i svako bi pomislio da je taj div bezosećajan, hladan kao stena. A stvarnost je sasvim drugačija. On je miran, tih, osećajan, uvek svakom na usluzi.

Nino, kako ga sugradjani i prijatelji od milja zovu, juče je bio u Beogradu. Poslovno, naravno, zbog važnog projekta za Novi Pazar. Iako se sastanak u Ministarstvu prosvete baš otegao, nije zaboravio da prisustvuje i drugom na kome su ga čekali saradnici Matematičkog instituta SANU i organizatori Krosa RTS-a. U dvočasovnom srdačnom i plodotvornom razgovoru, razgrnute su mnoge teme: „Obrazovni krug“, Digitalizacija kulturne baštine Novog Pazara, IKT FilmFest, itd. O svemu će se još razgovarati narednih dana. Obostrani zaključak je da zajedničko delanje nikada nije bilo bolje, sa nikada boljim rezultatima.

krosrts.rs

Umirovljeni general HV-a Veselko Gabričević u nedjelju je u Ruduši, na komemoraciji za strijeljane borce Prvog splitskog odreda, otvoreno osudio pozdrav ‘Za dom spremni’ kao nedvosmisleno ustaški pozdrav te javno prozvao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića što nisu uradili isto.

General Gabričević bio je ratni zapovjednik obrane Dubrovnika i Zbornog područja Gospić, a danas je aktivan kao potrpredsjednik udruge VEDRA, rijetke, a možda i jedine braniteljske udruge u Hrvatskoj koja otvoreno spaja vrijednosti i tekovine NOB-a i Domovinskog rata.

Gabričevićev nedjeljni govor u Ruduši prenosimo u cijelosti:

‘Dame i gospodo, drugarice i drugovi, poštovani borci NOR-a, branitelji Domovinskog rata, dopustite mi da Vas pozdravim u ime VEDRA-e, a sa posebnim zadovoljstvom pozdravljam bivšeg Predsjednika RH i člana VEDRA-e druga Stipu Mesića, doajena hrvatske diplomacije Budimira Lončara, predsjednika VEDRA-e Ranka Britvića, predsjednika UAB-a Sinja Marinka Poljaka i gradonačelnicu Sinja Kristinu Križanac.

Danas smo ovdje u Ruduši pokraj Sinja da odamo počast i izrazimo poštovanje prema onima koji su 1941. godine imali snage da se suprostave najvećem zlu čovječanstva – fašizmu, borcima koji su goloruki, naoružani domoljubljem i željom da obrane svoj narod, stvore samostalnu i slobodnu državu, krenuli iz Splita prema Dinari.

U trenutcima predaha na prostoru sela Košute kod Trilja zamijećeni od strane ustaša i uz pomoć Talijana i domobrana opkoljeni, te poslije teških i žestokih borbi uz velike gubitke, od daleko nadmoćnijih snaga neprijatelja zarobljeni, da bi 26.8.1941. godine ovdje na ovom mjestu bili strijeljani.

Taj cvijet splitske mladosti, izdan od strane ustaša – domaćih izdajnika i sluga nacističke Njemačke i fašističke Italije, na ovom mjestu položili su svoje živote čije junačko djelo i herojsko držanje nadahnjuje sve istinske domoljube.

Udruga VEDRA nikada neće zaboraviti doprinos kojeg su borci NOR-a dali u stvaranju hrvatske države i nikada ne smijemo zaboraviti žrtve koje su date u borbi protiv fašizma. Moramo biti svjesni i uvijek isticati da se današnja hrvatska država temelji na Domovinskom ratu i antifašizmu.

Nažalost, u našem društvu i državi ima pojedinaca koji se neodgovorno ponašaju i pokušavaju Hrvatsku predstaviti kao zemlju nasljednicu fašističke tvorevine NDH i time državi nanose ogromnu štetu. Naime, svi u svijetu se prosto zgražaju i ne vjeruju da u današnje vrijeme postoji još netko tko opravdava ili slijedi strahote fašizma.

Opravdano se postavlja pitanje je li moguće da najviši nositelji vlasti, pa i sama Predsjednica države ne zna je li pozdrav „ZA DOM SPREMNI“ povijesni ili ustaški pozdrav, ili da Predsjednik Vlade nije siguran o čemu se tu radi, pa određuje komisiju da to ispita i predloži vladi kako se ponašati i kako postupati kada se taj ustaški poklič rabi u javnosti.

Ima pojava kod pojedinaca koji pokušavaju u isti koš staviti partizane i izdajnike svoga naroda – ustaše, ali to je nemoguće i nikada neće biti isto niti može biti isto, jer partizan je borac za pravdu, za svoj narod, za slobodu i za državu, a ustaša je izdajnik svoga naroda i borac fašističke i zločinačke tvorevine. Nažalost, takvih pojava ima i kod nekih nositelja i obnašatelja visokih i odgovornih dužnosti u državi, kao i kod nekih crkvenih velikodostojnika i dušebrižnika.

Gospodo, svjesni smo da ne možemo živjeti od prošlosti i u prošlosti, ali moramo uvažavati i poštovati one koji su nam omogućili da živimo slobodno u državi kakvu smo stvorili. Ako se tako ne ponašamo nikada nećemo ići naprijed, a mladi i školovani odlazit će i dalje u tuđi svijet i kakva nam je budućnost i perspektiva lako je zaključiti.

Svi znamo da je pozdrav „ZA DOM SPREMNI“ – pozdrav zločinačke, ustaške i izdajničke tvorevine NDH koja je bila u službi ne svoga naroda već nacističke Njemačke i fašističke Italije.

Čovjek da ne vjeruje, ali tako je.

Svi u svijetu se ponose na svoju antifašističku prošlost, a naši pojedini političari nažalost željeli bi da je izbrišu.

Mislim da je pametnom dosta.

Kao što su se branitelji u Domovinskom ratu borili za istinu, pravdu i državu, danas se svi mi moramo boriti protiv podjela u društvu za prosperitet i ugled hrvatske države u svijetu.

Između NOR-a i Domovinskog rata postoje čvrste poveznice. Naime, oba rata su bila antifašistička, obrambena, pravedna i oslobađajuća.

Moramo se uvijek i s najvećim poštovanjem sjećati žrtava koje su Splićani i Dalmatinci dali u NOR-u, a posebno onih koji su svoje mlade živote utkali u temelje i današnje Hrvatske, posebno na Neretvi i Sutjesci.

Isto tako nemjerljiv je doprinos boraca i postrojbi s prostora Dalmacije u Domovinskom ratu, a naša je obveza i njima iskazati svu zahvalnost za današnju državu.

Kao društvo i država moramo se nedvosmisleno ograditi od svih totalitarnih režima, fašizma i zločinačke – izdajničke NDH. Na to nas obavezuju žrtve 1. Splitskog partizanskog odreda, žrtve NOR-a i žrtve Domovinskog rata.

Neka im je laka hrvatska zemlja i SLAVA IM!’


(Vijesti.ba / slobodna dalmacija)

U Sarajevu će danas biti obilježena 23. godišnjica masakra na Markalama.

28.augusta 1995. godine s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 milimetara, koja je pala na ovo mjesto i ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva.

Nakon genocida u Srebrenici 1995. godine u toku je bila živa diplomatska aktivnost bosanske strane, zapisao je u svojoj knjizi “Sjećanja“ prvi predsjednik R BIH Alija Izetbegović i opisao momenat kada se desio masakr na Markalama.

Vijest o nesreći na Markalama, 28.augusta, zatekla ga je u Mostaru na putu za Jablanicu, odakle je helikopterom trebao ići za Split pa potom u Pariz. Na put za francusku prijestolnicu išao je na poziv predsjednika Jacques Chiraca.

Iz knjige “Sjećanja”

U nastaku prenosimo dio iz knjige “Sjećanja“ Alije Izetbegovića:

– Imao sam poziv francuskog predsjednika Chiraca da 29. augusta 1995. zvanično posjetim Francusku. Krenuli smo iz Sarajeva 27. augusta kasno popodne i zanoćili u Mostaru, gdje nam se trebao pridružiti Safet Oručević, gradonačelnik Mostara. Sutradan, 28. augusta, osvanuo je izrazito lijep i vedar dan kasnog ljeta i ništa nije slutilo na zlo. Bilo je predviđeno da u 11 sati krenemo iz baze u Mostaru prema helikopteru koji nas je čekao u Jablanici.

Moj sin Bakir u isto vrijeme trebao je krenuti kolima prema jednom vojnom aerodromu kod Pule u Hrvatskoj, odakle će poletjeti za Iran, transportnim avionom koji je dopremao oružje za Bosnu. Pošto smo kasnili, spremao sam se užurbano – kada mi je rečeno da me hitno treba Sarajevo. Glas sa one strane telefona javljao je da je prije desetak minuta pala granata na tržnicu Markale i da ima veliki broj ubijenih i ranjenih. Uz tuzlansku, 25. maja 1995., bila je to najveća tragedija izazvana granatom nakon one od 5. februara 1994. godine, kada je, svega stotinjak metara od ovog mjesta, istom takvom granatom ubijeno 67 ljudi i žena i ranjeno 142. Nastala je opća pometnja – mogu reći – na nebu i na zemlji. Za kratko vrijeme nebo se naoblačilo i počela je oluja. Odlučio sam da otkažem putovanje u Francusku. Bolje je – mislio sam – da idem u Sarajevo i prisustvujem dženazi ubijenih, nego da uzaludno obijam pragove evropskih vlada koje ostaju ravnodušne na zločine u srcu Evrope.

Safet Oručević je razmišljao sasvim obrnuto: upravo je sada trenutak da se Evropa i Amerika izjasne. Treba ići i postaviti im jasno pitanje jesu li spremne da konačno kazne zločin i aktivno podupru mirovne pregovore koji su već petnaest dana bili u toku. Treba ih to pitati sutra u Parizu.Argumenti su bili očigledni. Ovo je uistinu prilika. Krenuli smo u Jablanicu, gdje nas je čekao helikopter, koji bi nas prebacio do Splita. Ali, kako smo se udaljavali iz Mostara prema unutrašnjosti, vrijeme je bilo sve lošije. Na momente se od niskih oblaka i pljuska više ništa nije vidjelo. Voda je navirala iz neba i zemlje. Stigli smo u Jablanicu, ali o polijetanju helikoptera nije mogo biti govora. Preko Sarajeva, dogovorili smo da se pripremi drugi helikopter sa uzletišta Polog, južno od Mostara. Prije polijetanja, preko novinara koji nas je pratio, uputio sam poruku građanima Sarajeva.

Sutradan, u 10 sati Izetbegovića je primio francuski predsjednik.



Chirac i Izetbegović, Elizejska palača – august 1995.


– Bio je kratak: „Mi smo spremni, Amerikanci oklijevaju“, rekao je misleći na zračne udare.

Istu večer u Parizu, pod dramatičnim okolnostima u domovini, Izetbegović se u američkoj ambasadi posredstvom ambasadorice SAD-a u Francuskoj Pamele Harriman, sreo sa Richardom Holbrookeom.

– „Gospođa Harriman nas je srdačno dočekala i uvela u veliko predsoblje. Odmah sam u uglu za telefonom primijetio Richarda Holbrookea. Klimnuo sam mu u znak pozdrava, na šta mi je on, na moje iznenađenje, dao znak rukom da dođem, pokazujući mi telefonsku slušalicu. Sve je bilo očito dobro sinhronizovano i sigurno sam samo ja, a niko od Amerikanaca, bio iznenađen. Sa druge strane javio se Strobe Talbott, zamjenik tadašnjeg državnog sekretara SAD Warrena Christophera. 

On mi je približno rekao sljedeće: ‘Molim vas da nastavite sarađivati sa ambasadorom Holbrookeom na traženju uslova za mir u Bosni. Znam Vaše dileme i razumijem ih. Uvjeravam Vas da jučerašnji zločin nad građanima Sarajeva neće ostati nekažnjen. Izvršit ćemo zračne udare na Karadžićeve položaje!’

Zvučao je vrlo odlučno i ubjedljivo, i pozdravljao se, očito, u želji da što prije završi razgovor. Ja sam ipak stigao da ga upitam: „ To je dobra vijest, g. Talbott, ali niste mi rekli kada će to biti“. Odgovorio je: „To Vam ne bih mogao reći jer ni sam ne znam tačno. Jedino što znam je da će to uslijediti brzo, vrlo brzo“. Spustio sam slušalicu, još pokušavajući da shvatim pravo značenje ove dramatične poruke.

Otišli smo tada na večeru i na razgovore koji su trajali do poslije ponoći. Sutradan rano ujutro, 30. augusta, probudilo me snažno kucanje na vrata moje hotelske sobe. Moj pratilac Osman uzbuđeno mi je javljao da su izvršeni napadi na četničke položaje i da je nebo nad Gradom crveno od udara po okolnim brdima. Kasnije smo saznali da su gađani i drugi ciljevi širom Bosne.

Tako je počela nova faza rata u Bosni koji će se 21. novembra završiti parafiranjem mirovnog sporazuma u Daytonu, zapisao je Izetbegović.


(Vijesti.ba)

I ova nedelja biće u znaku izvođenja mnogobrojnih infrastrukturnih radova u Novom Pazaru. Na platou u Ulici Dimitrija Tucovića danas je postavljen drugi sloj asfalta, a otvorena su i nova gradilišta.

U najintezivnoj građevinskoj sezoni, gotovo svakog dana se okončaju radovi na uređenju ulice. Ove nedelje biće završeni i započeti radovi na izgradnji platoa kod škola u Lukarima i Bagrima.

„ U subotu smo postavili prvi sloj asfalta na platou u Ulici Dimitrija Tucovića, a danas će biti postavljen drugi sloj. Građevinske radove u ovom delu gradu završićemo do kraja meseca. Počeli smo da za asfalt pripremamo i ulicu u Novopazarskoj banji dugu 550 metara“, rekao je ispred preduzeća Novi Pazar-put Mahmut Hamidović.

Uskoro će početi da se radi i na priprema za asfaltirannje ulice u Dubrovačkoj 404 u Selakovcu, ali i krak Ulice Save Kovačevića.
I radnici Vodovoda intezivno rade u mnogim ulicama u gradu na zameni potrebnih vodovodnih instalacija.