Javno komunalno preduzeće ”Gradska čistoća” bogatije je od danas za jedan kamion autopodizač i jedno vozilo čistač, a stiglo je i 70 novih PVC kontejnera. Sve to će, prema rečima direktora ovog preduzeća, Emina Omerovića, u značajnoj meri unaprediti usluge u oblasti javne higijene u Novom Pazaru.
”Gradska čistoća” je do danas raspolagala jednim kamionom autopodizačem iz 2007. godine. Noviji kamion 50 odsto većeg kapaciteta i snage, doprineće efikasnijem radu u oblasti sakupljanja klaničnog otpada – ističe Omerović. U održavanju javne higijene na gradskim ulicama – dodaje – radnicima Čistoće olakšaće posao i takozvani čistač, kao i novi PVC kontejneri.
”Sad trenutno u krugu imamo dva nova vozila: čistilica, koja ima mnogo jači kapacitet nego postojeće, i kamion autopodizač koji služi namenski za zbrinjavanje klaničnog otpada. Itekako će se odraziti na kvalitet usluge u pozitivnom smislu. Građani će to osetiti. Tu je i 70 kontejnera. Naše preduzeće, koliko je moguće vodi računa da smo mehanizaciono opremljeni i da poboljšavamo, kako uslove našim radnicima za zbrinjavanje komunalnog otpada, tako i kvalitet usluge prema građanima”, kazao je Omerović. Istakao je da Gradska uprava i gradonačelnik Nihat Biševac, imaju razumevanja za probleme sa kojima se suočavaju na terenu, i svesrdno pomažu u njihovom prevazilaženju.
U održavanju javne higijene, naglašava Omerović, potrebno je i da građani pokažu razumevanje, u smislu redovnijeg izmirivanja obaveza prema ovom preduzeću. On je takođe podsetio da je Gradska čistoća i prošle godine značajna sredstva uložila za nabavku kamiona kipera, dva nova kamiona smećara, jedan buldozer i 2 pogrebna vozila.
Amasador Republike Nemačke Tomas Šib boravi u Novom Pazaru. Na početku posete susreo se sa gradonačelnikom Nihatom Biševcem, gde su razmotrene mogućnosti dalje saradnje Novog Pazara i Nemačke. Ambasador Nemačke Tomas Šib boravi u dvodnevnoj poseti Novom Pazaru, a prvo je posetio gradsku upravu, gde su ga dočekali gradonačelnik Novog Pazara Nihat Boševac i njegovi saradnici. Biševac je u ime domaćina goste iz Nemačke ambasade upoznao sa ekonomskim i privrednim potencijalima ovog kraja.
Njegova ekselencija ambasador savezne Republike Nemačke Tomas Šib, u okviru dvodnevnog boravka u Novom Pazaru posetiće sutra Pazarski bazar rukotvorina koji je osnovan u okviru realizacije projekta razvoja socijalnog preduzetništva.
Da podsetimo kroz projekat GIZ i KFW banke finansirano je preko million i pet stotina hiljada evra za projekte u poslednje četiri godine
Novoizabrani ambasador Nemačke izrazio je zadovoljstvo efikasnom realizacijom projekata i načinom saradnje sa Novim Pazarom.
U Danima Srebrenice otvorena je izložba kaligrafskih radova Selme Mekić u Bošnjačkom nacionalnom vijeću. Izložba nosi naziv ”Hajat” u znak sećanja na srebreničke šehide koji i dalje žive.
Izložba kaligrafskih radova Selme Mekić u Bošnjačkom nacionalnom vijeću je njena osma izložba, što u zemlji što u inostranstvu. Povod ove izložbe koja svedoći životu i ujedno podseća na tragično stradale žrtve, za autorku predstavlja posebnu čast, ali i odgovornost.
”Sam naziv izložbe je Hajat, što znači život. Zapravo, žrtve su šehidi koji nisu umrli. Velika mi je čast i odgovornost da ukažem počast žrtvama kroz svoje kaligrafske radove”, izjavila je autorka izložbe, Selma Mekić.
Izložbu je otvorio potpredsednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr Fuad Baćićanin. On je reako da bi ovo trebalo da bude radostan trenutak, jer je u pitanju umetnost lepog pisanja, ali s obzirom da je izložba posvećena srebreničkim žrtvama, ujedno je i podsetnik na genocid nad Bošnjacima pre 24 godine.
Arapskom kaligrafijom Selma Mekić se bavi od srednjoškolskih dana. Poslednje četiri godine, njena nela dobijaju prepoznatljiv stil. Ljubitelji kaligrafije izložbu u Bošnjačkom nacionalnom vijeću mogu pogledati i narednih nekoliko dana.
Federica Mogherini, visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku, i Johannes Hahn, komesar EU za susjedsku politiku i pregovore o proširenju, potpisali su zajedničku izjavu povodom obilježavanja genocida u Srebrenici.
“Danas obilježavamo genocid u Srebrenici. To je bilo prije dvadeset četiri godine; ipak, ova tragedija nas još uvijek progoni. Naša srca i misli su sa žrtvama i svima onima čiji su životi pogođeni ovim tragičnim događajima. Naša je zajednička dužnost da se uvijek sjećamo Srebrenice, jednog od najmračnijih trenutaka čovječanstva u modernoj evropskoj historiji”, stoji u zajedničkom saopćenju Mogherini i Hahn.
Dok se sjećamo, imamo odgovornost učvrstiti mir i osigurati stabilnu budućnost za sve ljude koji žive u Bosni i Hercegovini i široj regiji. Moramo okončati nekažnjavanje i prevladati naslijeđe prošlosti.
Nema mjesta zapaljivoj retorici, poricanju, revizionizmu ili glorifikaciji ratnih zločinaca. Pokušaji ponovnog pisanja historije u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugdje su neprihvatljivi.
Dok je Bosna i Hercegovina izrazila želju da postane članica Evropske unije, prioritet je da svi politički lideri u zemlji aktivno rade na promicanju dijaloga i poštovanja.
Evropska unija ostaje predana pružanju podrške Bosni i Hercegovini u uspostavi društva u kojem prevladavaju pluralizam, pravda i ljudsko dostojanstvo – stoji u izjavi.
Genocid u Srebrenici potvrđen je brojnim presudama međunarodnih i sudova u regionu, kojima je sudski i činjenično, a temeljeno na relevantnim dokumentima, vještačenjima i svjedočenjima, verificiran najteži zločin počinjen na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Između ostalih, izvršenje genocida u i oko Srebrenice (Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 od 16. aprila 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona UN-a) potvrdila je i najviša sudska instanca u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu presudom od 26. februara 2007. godine.
Rješavajući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije ( tužba pokrenuta 1993. godine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije-SRJ ), ICJ je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni su vojska i policija Republike Srpske (RS).
Presudom ICJ-a je, između ostalog, utvrđeno “da je Srbija prekršila obavezu spriječavanja genocida iz Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi sa događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, te da nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje je Sud naredio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u ovom predmetu, tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici”.
Prema podacima Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH), Haški tribunal (ICTY), Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj dosada su osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, te izrekli četiri doživotne kazne (od čega jedna nepravomoćna) za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH, osudivši ukupno 25 osoba, u Haagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, dok je srbijansko pravosuđe osudilo pet osoba za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj osuđena su dvojica bivših pripadnika “Škorpiona”.
Za genocid u Srebrenici osuđeni su i najviši civilni i vojni dužnosnici RS-a – Radovan Karadžić, prvi predsjednik RS i vrhovni komandant Vojske RS, koji je u martu 2019. godine u Haagu osuđen pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH, kao i bivši komandant VRS-a Ratko Mladić, koji je u prvostepenom postupku, također, osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno, udružene zločinačke poduhvate, ubistva, progone, terorisanje civila i uzimanje talaca.
Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Haški tribunal je utvrdio – da je imao genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe, a dokaz za tu njegovu namjeru, po presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.
– Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica – rečeno je prilikom izricanja prvostepene presude u novembru 2017. godine, kojom je, kao i drugim presudama ICTY-a i Suda BiH, utvrđeno kako su pripadnici vojske i policije RS u julu 1995. izvršili napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, nakon čega je više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a više od 40.000 žena, djece i starijih protjerano.
Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, bivšem načelniku Štaba/zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, izrekao ICTY, a koji je 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora.
ICTY je onda konstatirao kako je zločin planiran s vrha, te da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a.
– Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin – kazao je, između ostalog, sudija Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.
Kako se u toj presudi navodi, „za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažovane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”.
Kada se radi o vojnom aspektu presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog štaba VRS-a i Zvorničke brigade, a kada se radi o policijskim strukturama, najveći broj bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” MUP-a RS.
Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je ICTY-u dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina.
Vasić je, kao svjedok Tužiteljstva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio “da je načelnik bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.
Ljubiši Beari je u ICTY-u na suđenju za genocid izrečena kazna doživotnog zatvora, kao i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-bezbednosne poslove Glavnog štaba VRS-a.
Beara je 2017. godine preminuo tokom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.
Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.
Pri Glavnom štabu VRS-a djelovao je 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.
Dražen Erdemović je bio prvi koji je u ICTY-u priznao krivicu zbog sudjelovanja u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je 1996. godine osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivnju te je u Sudu BiH, po sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.
Na dugotrajne kazne zatvora osuđeni su – Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 15 godina.
Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najveća kazna u Sudu Bosne i Hercegovine zbog zločina u Srebrenici.
– Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena – rekao je Kos tokom svjedočenja.
Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina.
Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.
U Hrvatskoj su također bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović zbog zločina kod Trnova osuđeni na po 15 godina zatvora.
Dosad je osuđeno šest nekadašnjih pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, a najstrožija kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu izrečena je načelniku bezbjednosti u brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik komandanta Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivnje.
– Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje šta sam mogao da učinim, a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja – kazao je Obrenović.
Bivši komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su sudjelovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inžinjerije u brigadi Dragan Jokić osuđen je na devet godina.
Pomoćnik načelnika za bezbjednost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljenjima po prijekom postupku, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.
Trbić je prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.
Veza između Glavnog štaba VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama u ICTY-u, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. jula 1995. bio komandant združenih snaga jedinica policije, a koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.
Kako je sudski utvrđeno, masovna ubistva Srebreničana nakon 11. jula vršena su i u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, za šta je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice.
Tako su na po 20 godina zatvora osuđeni Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena komandiru Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću.
Kako je presudama potvrđeno, pripadnici Drugog odreda Šekovići sudjelovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su sprovedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni.
U presudama je, također, navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bjekstvo zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović.
Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumom priznao krivicu za sudjelovanje u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i spovođenju muškaraca do magacina u Kravici, a potom čuvanju straže kako neko od napadnutih ne bi pobjegao, jeste Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina.
Osim policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS.
Komandant ovog centra u julu 1995. Duško Jević i komandant Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog učešća u ubistvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice.
U sudskoj odluci stoji “da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da sudjeluju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tkz. ‘bijeloj kući’, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici”.
Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubistvima muškaraca u Kravici.
– Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubistva muškaraca u Kravici 13. jula 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta – navedeno je u presudi Kuvelji.
Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora.
Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. jula 1995. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH je u oktobru 2018. osudilo Ostoju Stanišića, bivšeg komandanta Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a na pet godina zatvora za pomaganje u genocidu, smanjivši mu prvobitnu kaznu od 11 godina zatvora.
Vijeće je zaključilo kako su pripadnici Šestog bataljona VRS-a 14. i 15. jula 1995. godine pod nadzorom optuženog, sudjelovali u prihvatu i osiguranju više stotina zarobljenih muškaraca, koji su držani u školi u zvorničkom selu Petkovci, a kasnije je njih više od 700 strijeljano na obližnjoj brani.
– Optuženi je angažovao pripadnike Šestog bataljona da čuvaju zatvorenike pred školom, mada je nesporno da su ih čuvali i drugi pripadnici VRS-a. Vijeće je, također, zaključilo da je Stanišić znao za plan ubijanja, ali nije moglo zaključiti da je dijelio genocidnu namjeru sa izvršiocima – rečeno je prilikom izricanja presude.
Pred Sudom BiH u toku su još četiri postupka optuženima za zločine u Srebrenici.
Naime, u toku je iznošenje dokaza odbrana petorice nekadašnjih policijskih rukovoditelja Bratuncu i Zvorniku – Miodraga Josipovića, Branimira Tešića, Dragomira Vasića, Danila Zoljića i Radomira Pantića, kao i Srećka Aćimovića, koji je bio komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a.
Suđenje je u toku i nekadašnjem komandantu Vlaseničke brigade Miletu Kosoriću i pripadniku vojne policije Momčilu Tešiću, a u odvojenom predmetu u oktobru prošle godine počelo je suđenje Radetu Gariću, koji je, također, bio u Vlaseničkoj brigadi.
Kako se očekuje, u Haagu bi u narednih godinu dana trebala biti izrečena pravomoćna presuda Ratku Mladiću, koji je u prvostepenom postupku osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i druge teške zločine.
Povodom 24. godišnjice od zločina u Srebrenici članovi organizacije „Žene u crnom“ održale su uličnu akciju pod sloganom „Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici“.
Na Brankovom mostu razvile su veliki transparent sa tim sloganom, ali i transparent na kom je pisalo „Solidarnost“, a potom su akciju nastavile u Fruškogorskoj ulici, prenosi N1.
Oni su poručili da je odnos vlasti prema događajima u Srebrenici ostao nepromenjen i da zahtevaju od državnog vrha Srbije da, kako kažu, prizna genocid.
Tokom akcije u ovom delu grada bilo je vidljivo prisustvo velikog broja pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i u parku gde je skup nastavljen je bilo više desetina policajaca. Incidenata nije bilo.
Više nevladinih organizacija najavilo je za četvrtak nekoliko akcija kojima se obeležava 24. godišnjica od zločina u Srebrenici – od paljenja sveća kod Predsedništva do predstave koja će biti organizovana na Kolarcu.
Iz tih nevladinih organizacija kažu da od predsednika i premijerke zahtevaju da se 11. jul proglasi Danom sećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Negiranje genocida je neprihvatljivo i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje zapaljive izjave javnih zvaničnika koji negiraju potvrđene zločine, uključujući genocid – kazao je šef Misije OSCE-a u BiH ambasador Bruce G. Berton.
Istakao je da Misija OSCE-a u BiH podsjeća sve lidere u Bosni i Hercegovini na Deklaraciju o ratnim zločinima iz 2018. godine, potpisanu na Samitu država zapadnog Balkana u Londonu, u okviru Berlinskog procesa.
Ambasador Berton je u izjavi Feni istakao kako se Deklaracijom BiH obavezuje na priznavanje i poštivanje presuda međunarodnih i domaćih sudova u vezi sa ratnim i drugim najtežim međunarodnim zločinima, te suzbijanje govora mržnje i veličanje ratnih zločinaca.
– Političari bi trebalo da se fokusiraju na budućnost BiH, na promovisanje uzajamnog razumijevanja, tolerancije i dijaloga, te da se suzdrže od interpretiranja i manipulisanja prošlošću u svrhu političke dobiti – naglasio je ambasador Berton.
Šef Misije OSCE-a u BiH će danas u Srebrenici prisustvovati posljednjem ispraćaju 33 žrtve genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995.godine koje će biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima.
U Memorijalnom centru Potočari danas će još 33 žrtve genocida naći svoj smiraj uz svoje najmilije, one koji su ubijeni u julu 1995.godine u “Sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija” Srebrenica.
Vjerski dio programa započet će učenjem Kur'ana, a potom će se u 13.00 sati „dolinom bijelih nišana“ oglasiti ezan za podne i ikindiju namaz, a nakon toga će biti klanjana i dženaza-namaz koje će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović. Bit će proučena i dova šehidima.
Reis Kavazović je u hutbi posvećenoj 24.godišnjici genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Podrinju, kazao da je 11. juli dan kada se svi na poseban i drugačiji način prisjećaju nevino ubijenih ljudi u Srebrenici, Podrinju, u BiH, onih koji su svoje živote dali na putu slobode i sigurnosti, ali i susjećanja s njihovim porodicama.
“Neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni počiniti ljudi našeg vremena. I ne samo da uzme pouku nego da se, koliko još danas, oduzme mogućnost svakom zločincu da čini zlo, posebno onima koji su najveće zlo već prije počinili”, istakao je reis Kavazović.
Kazao je da, iako se zločin takvih razmjera dogodio muslimanima na očigled cijelog svijeta, a najviši međunarodni sudovi izrekli konačnu ljudsku istinu o genocidu u Srebrenici, žrtvi se i dalje nanosi uvreda i bol od onih koji svoju odgovornost hoće da prikriju, a uz to i dalje svakodnevno, gdje god mogu, ljudima život otežavaju.
“Zlo koje su počinili ljudi oko nas neka ostane na njihovoj savjesti. Oni ne mogu od svog zla pobjeći, za njega se mogu samo pokajati. To je zakonitost koja je jača od čovjeka. Takvi neće moći ni od istine pobjeći, i to je sasvim očigledno”, naglasio je reisu-l-ulema.
Pozvao je sve muslimane da sutra ispune obavezu klanjanja dženaze-namaza na šehitlucima genocida nad Bošnjacima u Potočarima kod Srebrenice.
Preživjeli Srebreničani, porodice, prijatelji, komšije, predstavnici vlasti, međunarodne zajednice, diplomatskog kora u BiH, građani će 11. jula u Potočare odati počast za 33 žrtve genocida.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida počinjenog 1995. godine.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas će biti obilježena 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i obavljen ukop identifikovanih žrtava genocida iz jula 1995. godine.
Nakon komemoracije bit će klanjana ženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka 33 žrtve genocida. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk rođen 1979. godine. U momentu ubistva bio je maloljetan, imao je svega 16 godina.
Najstarija žrtva koja će ove godine naći smiraj među potočarskim nišanima je Šaha Cvrk, koja je imala 82 godine kada je ubijena i ujedno je i jedina žena koja će u Potočarima biti ukopana ove godine.
Konačan smiraj ove godine naći će i otac i sin, Zaim i Fuad Pilav. Ukopani će biti i braća Mujić, Fahrudin (25) i Zijo (28) te braća Isaković. Asim Isaković je u momentu kada je ubijen imao 20 godina dok je njegov brat Kasim bio samo dvije godine stariji.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada su ukopani posmrtni ostaci 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je Feni da je od ukupno 6.610 žrtava koje su do sada ukopane u Potočarima, ukopano 26 žena. Od toga broja 19 njih su žrtve genocida koji se dogodio 1995. godine, dok je sedam žena koje su nastradale 1992. godine.
Podsjetila je da je najstarija žrtva koja je do sada ukopana u Potočarima Šaha Izmirlić koja je imala 94 godine kada je ubijena. Najmlađa žrtva je novorođenče, beba Fatima Muhić.
Prva kolektivna dženaza u Memorijalnom centru u Potočarima obavljena je 2003. godine, kada je u tri faze ukopano skoro hiljadu žrtava. Te 2003. godine ukopan je najveći broj žrtava, dok će 11. jula ove godine u Memorijalnom centru u Potočarima biti ukopan do sada najmanji broj, njih 33.
U proteklom periodu rađene su i reekshumacije kojih je, kako kaže Fazlić, ukupno bilo 635. Dodaje da su u osam navrata rađene kolektivne, odnosno velike rekshumacije u kojima je otvaran veliki broj grobnih mjesta ili mezarja, dok su u 11 slučajeva rađene individualne reekshumacije.
Najavila je da će slijedeća reekshumacija u Srebrenici počet 15. jula i tom prilikom će se naknadno pronađeni posmrtni ostaci dodati u 120 mezara ranije ukopanih žrtava.
Žrtve koje će ove godine biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima su:
1.Bektić (Redžo) Mevlid, rođen 1962. godine 2.Bajraktarević (Osman) Nedžad, rođen 1975. godine 3.Salkić (Alija) Bajro, rođen 1957. godine 4.Husić (Husein) Muradif, rođen 1949. godine 5.Purković (Ahmet) Šemso, rođen 1952. godine 6.Isaković (Muhizin) Kasim, rođen 1973. godine 7.Isaković (Muhizin) Asim, rođen 1975 godine 8.Avdić (Hasan) Šemso, rođen 1964. godine 9.Suljić (Nazif) Adil, rođen 1952. godine 10.Cvrk (Osman) Rešid, rođen 1940. godine 11.Cvrk (Arif) Šaha, rođena 1913. godine 12.Gabeljić (Jusuf) Fadil, rođen 1974. godine 13.Memić (Hasan) Sidik, rođen 1960. godine 14.Tihić (Šukrija) Vekaz, rođen 1975. godine 15.Tahić (Hamed) Enver, rođen 1976. godine 16.Meholjić (Hakija) Husejn rođen 1929. godine 17.Salkić (Fadil) Sabahudin, rođen 1972. godine 18.Mehmedović (Džemail) Mali, rođen 1959. godine 19.Suljić (Salko) Sabit, rođen 1974. godine 20.Mehmedović (Suljo) Ismet, rođen 1937. godine 21.Hirkić (Bajro) Behadil, rođen 1973. godine 22.Nukić (Haso) Esad, rođen 1977. godine 23.Jašarević (Halid) Ahmet, rođen 1950. godine 24.Mujić (Ramo) Zijo, rođen 1968. godine 25.Mujić (Ramo) Fahrudin, rođen 1970. godine 26.Tabaković (Zajko) Hajro, rođen 1938. godine 27.Ahmić (Ismet) Omer, rođen 1973. godine 28.Cvrk (Behaija) Osman, rođen 1979. godine 29.Pilav (Rasim) Zaim, rođen 1946. godine 30.Pilav (Zaim) Fuad, rođen 1976. godine 31.Šaranović (Ševkija) Sadik, rođen 1969. godine 32.Tabaković (Nurija) Smail, rođen 1964. godine 33.Tihić (Mustafa) Hamed, rođen 1928. godine.
Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan posjetio je danas mezarje Kovači u Sarajevu gdje je položio cvijeće na mezar prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića
.
Erdogan je danas doputovao u dvodnevnu posjetu BiH, u okviru koje će sutra učestvovati na samitu Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi (SEECP) kojim predsjedava BiH.
Nakon susreta s delegacijom turske vojne misije koji djeluje u sastavu EUFOR-a u BiH, Erdogan je posjetio i mezarje Kovače te položio cvijeće na mezar prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.
S Erdoganom su na mezar cvijeće položili i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakir Izetbegović.
U pratnji Erdogana bili su i njegova supruga Emine Erdogan, šef turske diplomacije Mevlut Čavušoglu, ministar odbrane Turske Hulusi Akar, ministar trezora i finansija Berat Albayrak te ministar transporta i infrastrukture Cahit Turhan i drugi članovi visoke turske delegacije.
Savjetnik za vjerska pitanja pri ambasadi Turske u Sarajevu Hasan Atli proučio je dovu na mezarju, a Erdogan je pri izlasku iz kompleksa razgovarao s građanima.
