Afshon Ostovar u tekstu objavljenom u američkom magazinu Foreign Affairs kaže da Sjedinjene Američke Države i Iran idu prema ratu, postavljajući pitanje: “Mogu li ove dvije strane pronaći rješenje prije nego što bude prekasno?”
Ostovar, docent na američkoj Mornaričkoj postdiplomskoj školi, smatra da SAD i Iran svakim danom sve dublje ulaze u sukob.
Dodaje kako dvije države još uvijek nisu počele rat, ali da se mogućnost oružanog sukoba povećava sa svakom dodatnom provokacijom, bilo da je riječ o napadu na naftni tanker ili drugom krugu sankcija.
Niko ne želi popustiti
Autor smatra da su obje države krive zbog svojih strategija “sve ili ništa”.
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa provodi politiku “maksimalnog pritiska”, izgrađenu na žestokim ekonomskim sankcijama protiv Irana i zabrani izvoza nafte i plina.
Iran, s druge strane, provodi politiku maksimalnog otpora, koja je eskalirala u napade na naftne tankere, kako se navodi u tekstu, te obaranje američke bespilotne letjelice u Omanskom zaljevu.
Autor navodi kako je Iran odbacio sve prilike za pregovore za smirivanje napetosti sa SAD-om.
Budući da nijedna od ove dvije države ne želi popustiti, situacija se pogoršava i nastavlja ići prema ratu, kazao je, naglašavajući da su se odnosi između dviju zemalja značajno pogoršali.
‘Odgovorit ćemo silom’
“Čini se da su sankcije jedino sredstvo s kojim se američka administracija osjeća ugodno”, kazao je Ostovar, dodajući kako je retorika s obje strane prošle sedmice došla na razinu sarkazma.
Iranski predsjednik Hassan Rouhani oštro je izjavio da “akcije Bijele kuće znače da su tamo mentalno retardirani”.
Smatra kako je Trump pooštrio retoriku na svom službenom profilu na Twitteru, rekavši: “Na bilo kakav napad Irana na bilo šta američko odgovorit ćemo velikom silom.”
Građevinska sezona u Novom Pazaru teče planiranom dinamikom. S obzirom na intenzitet radova koji se odvijaju na više lokacija može se reći da je Novi Pazar jedno od najvećih gradilišta u zemlji. Minulog vikenda asfaltiran je dio Ulice Ive Andrića u naselju Paralovo u dužini od preko 500 metara.
Iako se pripreme za asfaltiranje i drugi prateći infrastrukturni radovi trenutno izvode na više od 15 lokacija, nadlježni uvjeravaju da je to tek početak onog što je planirano da se uradi tokom ove građevinske sezone. Radnici i mehanizacija javnih preduzeća i glavnog izvođača radova kvalitetno i brzo su završili sve prateće infrastrukturne poslove, pa je tako u Ulici Ive Andrića, na potezu od Hadži-Mehove ka Paralovskoj džamiji minulog vikenda postavljen asfalt.
Za prvog čovjeka Novog Pazara Nihata Biševca koji je sa pomoćnikom zaduženim za pitanja infrastrukture Nihadom Hasanovićem i njihovim saradnicima obišao radove, važno je ravnomjerno uređivati i graditi u centru, na periferiji i seoskom području Novog Pazara.
“Osim intenzivnih radova u centru i na periferiji, ulaže se i u sportsku infrastrukturu. Sledeće nedelje počinju radovi na kompletnoj rekonstrukciji Hale sportova. Na Rekreacionom centru u toku je izgradnja košarkaškog kao i terena za fudbal sa veštačkom travom. Nedavno je raspisan i konkurs za uređenje osam novih lokacija u gradu, sa zelenim površinama i prostorom za rekreaciju. Na svakom koraku, uočljivo je, Novi Pazar je veliko gradilište. Sve što radimo, radimo u interesu građana sa ciljem da se radovi odvijaju u centru, na periferiji i seoskom području”, rekao je gradonačelnik Nihat Biševac prilikom obilaska asfalterskih radova u Ulici Ive Andrića.
Da je važno imati asfalt do svoje kuće znaju najbolje oni koji su na to dugo čekali. Za mještane naselja Paralovo asfalt znači rješenje dugogodišnjih problema, te spas od rupa, blata i prašine.
Trenutno se pripreme za asfaltiranje ulica realizuju u naseljima Selakovac, Potok, Ćerimidžinica, Postenje i Jaliji. Na izgradnji novih terena i uređenju postojećih radi se na Rekreacionom centru i sportskim terenima u Šutenovcu.
Viši sud u Beogradu odlučio je da sasluša direktora policije Vladimira Rebića i donedavnu pomoćnicu ministra unutarnjih poslova Republike srbije Dijanu Hrkalović kao svjedoke na suđenju dvojici policajaca, osumnjičenih za odavanje službene tajne u vezi s njihovim aktivnostima prilikom posjete tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića Potočarima u BiH, u srpnju 2015. godine, kada je bio napadnut.
Rebić i Hrkalović će biti pozvani na prijedlog obrane, da svjedoče na suđenju 23. rujna, za kada je odloženo današnje suđenje.
Suđenje je odloženo zbog promjene sudije.
Počelo je inače u svibnju prošle godine, kada je na početku isključena javnost iz razloga “nacionalne sigurnosti i opravdanog interesa u demokratskom društvu”, jer će tijekom postupka biti iznošeni povjerljivi podaci i informacije koje predstavljaju službenu tajnu.
Tako će i direktor policije i Hrkalovićeva biti ispitani bez nazočnosti javnosti.
U ovom slučaju sudi se policajcima Milanu Dumanoviću i Mladenu Trboviću koji se terete za kazneno djelo odavanje službene tajne, a koji su uhićeni 31. prosinca 2016., a 7. veljače su pušteni da se brane sa slobode.
Detalji optužnice još nisu javno priopćeni, a kako prenosi Tanjug druge medije, sumnja se da su Trbović i Dumanović u izjavama za Al Jazeera Balkans 11. listopada naveli da su kao policijski službenici, po usmenom naređenju starješina, bez legitimacija i naoružanja, poslani na tajni zadatak u Potočare, 11. srpnja 2015. godine, kada se dogodio napad na srpskog premijera.
Narodni poslanik Sandžačke demokratske partije dr Muamer Bačevac zatražio je od ministra vojnog i predsednice vlade da prikladnim spomen obeležjem te davanjem imena nekoj od državnih insistucija obeleže herojstvo sandzačkih bošnjaka, branilaca Beograda u prvom svetskom ratu.
On je zatražio i da se jedan ili nekoliko bošnjaka , oficira u vojsci republike Srbije proizvedu u čin generala, naglašavajući da je to od krucijalnog značaja za jačanje poverenja bošnjaka i drugih manjinskih naroda u ovu instituciju.
U odbrani Beograda 1915.godine ogromni doprinos dala su dva bataljona sastavljena od sandžačkih Bošnjaka.
„To su bile elitne jedinice sastavljene od mladića od 20 godina. Njih je činilo ok o1500 mladih Bošnjaka što je bilo blizu 15 odsto ukupnog broja vojnika koji su branili Beograd. Čuveno je svedočenje o borbama Bošnjaka iz centra Beograda pod komandom Šemsa Midovića iz Sjenice koji herojski brane potez od Narodnog pozorišta do Narodnog muzeja, svojevrsni beogradski Termopil. Pukovnik Radojević sa divljenjem opisuje hrabrost Bošnjaka Šefketa Halilovića iz Sjenice koji je komandovao ratnim čamcem„Pobeda“ i pružio najžešći otpor u tom pravcu prodiranja Austrugara“ – reako je izmedju ostalog Bačevac.
On je rekao i da u Sandžaku postoji predanje da je spomenik Neznanom junaku na Avali podignut iznad posmrtnih ostataka vojnika Sulejmana Balića iz Duge poljane koji je poginuo od granate tokom povlačenja naše vojske te 1915.godine.
”Više od 1000 Bošnjaka je poginulo braneći Beograd tog oktobra 1915.godine. Ali, nijedna kasarna, nijedna državna institucija, nijedna ulica ne nosi nijedno spomen obeležje niti ime. Ovi mladi, hrabri ljudi koji su dali svoj život za ovu državu zaslužuju bare spomen obeležje u samom centru Beograda, Adi Ciganliji i Dunavskom keju gde su ostavili svoje živote. Pozivam ministra Vulina da da inicijativu kao i ministra Ružića da sa Gradom Beogradom nadje način da neka od ulica u centru Beograda dobije ime ili spomen obeležje po ovim hrabrim Bošnjacima“ – kazao je između ostalog narodni poslanik Muamer Bačevac.
On je za skupštinkom govornicom konstatovao i da u komandnom sastavu Vojske Srbije nema nijednog generala koji je Bošnjak i da bi bilo dobro za unapredjenje poverenja Bošnjaka u Vojsku Srbije da se nekoliko oficira Bošnkak promoviše u čin generala“ – istakao je Bačevac.
On je zaključio i da je jedan od osnovnih ciljeva SDP-a ravnomerno uključivanje svih nacionalnih manjina u institucije ove države.
U nedavnom požaru koji je zahvatio zgradu Bor bilo je i ljudskih žrtava a štetu je pretrpelo više stanova među kojima je jedan potpuno izgoreo. Da se ovaj stan renovira i potpuno opremi pomogao je veliki broj humanih ljudi, lokalna samouprava i Humanitarna organizacija Orvorena ruka.
Ovaj požar još uvek svi stanari pamte. Oni koji su pretrpeli manju štetu vratili su se u svoje stanove a Senko Mujković koji je ostao bez dva člana porodice, tek sada će moći da se vrati jer je renoviran.
“Mi ne možemo da ovoj porodici vratimo nastradale ali smo se potrudili da obezbedimo normalne uslove za život a to smo uspeli uz pomoć dobrih i humanih ljudi. Kupili smo sve nove i kvalitetne stvari, kuhinju, kućne aparate, ležajeve, tepihe a napravili smo i kupatilo koje u ovom stanu nije ni postojalo”, kazao je Edin Kolašinac iz Humanitarne organizacije “Otvorena ruka”.
Jedan od humanih ljudi, Novopazarac Šemso Omerović koji živi u inostranstvu, sa nekoliko svojih prijatelja pokrenuo je akciju prikupljanja novčanih sredstva kako bi kupili ono što je potrebno porodici Mujković. “Mi smo bili zatečeni ovim strašnim požarom. Posebno nas je potreslo to kada smo čuli da je bilo i ljudskih žrtava. Sve što je bilo do mojih prijatelja i mene, u granicama naših mogućnosti, doprineli smo da pomognemo i da Bog da da se ovo više ne ponovi”, kazao je Omerović.
Svi ljudi dobre volje koji su u mogućnosti i ukoliko žele da na bilo koji način, da li u garderobi, namirnicama, obući, pomognu ovoj porodici , mogu se javiti organizaciji Otvorena ruka .
Programski savet Radio-televizije Srbije na nedavno održanoj sednici jednoglasno je ocenio neprihvatljivim zahtev Bošnjačkog nacionalnog veća da se na Javnom medijskom servisu osnuje redakcija na tzv. bosanskom jeziku. Posle zvaničnog zahteva, delegacija BNV, na čelu s tadašnjim predsednikom Esadom Džudžom, bila je primljena u Takovskoj 10 i vodila višečasovne razgovore sa članovima Saveta. Programski savet tada je odlučio da konačni stav o ovom osetljivom društvenom, političkom i kulturološkom pitanju uobliči konsultujući relevantne naučne i kulturne ustanove u Srbiji. Posebnim pismom Savet se obratio Odboru za standardizaciju srpskog jezika, u čijem sastavu deluju najugledniji lingvisti čitavog srpskog kulturnog prostora, potom Odeljenju za srpski jezik i književnost SANU, Matici srpskoj i Кatedri za srpski jezik i južnoslovenske jezike Filološkog fakulteta u Beogradu.
Oslanjajući se na stavove ovih institucija, Programski savet je 21. juna, na sednici kojom je predsedavao prof. dr Milivoje Pavlović, doneo odluku da se zahtev ne prihvati i takav zaključak dostavio upravi, menadžmentu i redakcijama RTS-a, kao i BNV-u. U zaključku stoji da – uz puno uvažavanje legitimnosti zahteva Bošnjaka koji žive u Raškoj oblasti, a koji, kako je navedeno, do sada nisu imali primedbe na razumljivost jezika kojim im se obraćaju novinari RTS-a – u ovom slučaju nisu ispunjeni lingvistički, kulturni ni pravni uslovi da se lokalni govor Bošnjaka u Raškoj oblasti smatra zasebnim jezikom, različitim od zvaničnog srpskog jezika.
U zaključku stoji i napomena: „Lingvistika kao jedna od najvažnijih nauka o čoveku utvrdila je puteve i preduslove kojima jedna jezička pojavnost (lokalni govor, idiom, dijalekat) postaje zaseban jezik, a precizirala je i standarde normiranja jezika koji ulazi u javnu upotrebu”. Predsednik Programskog saveta Milivoje Pavlović kaže za naš list da je „Savet ovom zahtevu pristupio krajnje oprezno i društveno odgovorno, izbegavši rizik da odluku donosi na brzinu i preko kolena, i ne nasedajući raširenim, a često nenaučnim sudovima o jeziku”.
„Mi smo, kao Programski savet RTS-a, otvoreni za sve inicijative slušalaca i gledalaca čiji je cilj unapređenje kvaliteta programa, a spremni da se založimo samo za one ideje koje su društveno, naučno, civilizacijski i etički opravdane”, kaže profesor Pavlović. „U tom smislu i na inicijativu BNV-a gledamo kao na kulturnu i demokratsku. Ali, ne možemo da podržimo zahtev koji je u suprotnosti s osnovnim stavovima srpske filologije i čija bi primena vodila dezintegraciji srpske kulture. Takođe, nismo prihvatili da na donošenje odluke o jednom ovako važnom pitanju utiču vanjezički činioci, a poznato je da razgovori o jeziku nikada nisu ideološki i politički neutralni”, naglašava naš sagovornik.
Podseća da i međunarodni akti, među kojima je i Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima, predviđaju da se manjinskim jezikom može proglasiti samo jezik „različit od zvaničnog jezika te države, što ne uključuje dijalekte tog jezika”. Eventualno priznanje da govor Bošnjaka u Raškoj oblasti ima dimenzije zasebnog jezika izazvalo bi nesagledive društvene, kulturne, obrazovne i pravne posledice, napominje Pavlović. Time bi se ugrozilo jedinstvo srpskog jezika i njegove kulture, a došlo bi i do veoma ozbiljnih teškoća u svakodnevnoj praksi.
„Javni servis ne može da donosi odluke koje nisu u javnom interesu i koje su u suprotnosti sa saznanjima, kriterijumima i metodama nauke”, navodi Pavlović, podsećajući da, za sada, ni na jednoj filološkoj katedri u Srbiji ne postoji akreditovan program obrazovanja nastavnika i novinara na tzv. bosanskom jeziku. I sam naziv tog jezika je, kako kaže, lingvistički neodrživ, pošto je izveden iz geografskog pojma, a ne iz imena naroda, što nije bezazleno. „Ni naučno, ni društveno nije prihvatljivo da se jedan lokalni govor, koji lingvistički pripada srpskom jeziku, naziva po geografskom pojmu iz druge države. Ako može bosanski, zašto ne bi mogao i hercegovački, a sutra i leskovački?”, ukazuje Pavlović.
Dijalog bez prevodioca
Na molbu predsednika Programskog saveta RTS-a, pisana mišljenja dostavili su akademik Zlata Bojović (SANU), dopisni član Sreto Tanasić (Odbor za standardizaciju srpskog jezika), prof. dr Rajna Dragićević (Кatedra za srpski jezik Filološkog fakulteta) i prof. dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske. Tanasić je izrazio zadovoljstvo zbog činjenice da Savet Javne medijske ustanove RTS stavove o jeziku temelji na nauci i podsetio na stavove značajnijih bošnjačkih lingvista, koji pišu i govore da se srpski i tzv. bosanski jezik lingvistički ne razlikuju, pa izvodi zaključak da ne postoji lingvistički ni pravni osnov za uvođenje sudskih tumača za tzv. bosanski jezik, niti ima razloga da se za taj „lingvistički nepostojeći jezik” izrađuju posebni udžbenici i da se organizuje posebna nastava. Iz Saveta poručuju da u pismu kojim se BNV obratio nema nijedne nerazumljive reči, kao što je i dijalog vođen bez prevodioca. Akademik Milovan Danojlić, predsednik Srpske književne zadruge, u pisanom odgovoru Savetu založio se za dosledno poštovanje stava struke.
Džudžo: Zakon usvojen 2005, dobićemo sudski spor
Nedavno smenjeni predsednik BNV-a Esad Džudžo kaže za „Politiku” da je Savet prekršio Ustav, član 79, koji govori o pravu na očuvanje posebnosti nacionalnih manjina, kao i niz zakona, a nije poštovana ni preporuka Evropske komisije da i manjine van Vojvodine imaju pravo na informisanje na maternjem jeziku. „Naravno da se vi i ja razumemo sada dok pričamo, ali u ovom slučaju nije reč o lingvističkom, već o formalnopravnom, proceduralnom pitanju. Bosanski jezik je priznat Zakonom o ratifikaciji evropske povelje o regionalnim manjinskim jezicima iz 2005. godine. Oko 17.500 dece u Sandžaku uči iz 242 udžbenika na bosanskom jeziku, koje je odobrilo Ministarstvo prosvete”, naglašava Džudžo i tvrdi da zaključak Saveta nije obavezujući dokument, već preporuka na osnovu koje odluku donose UO i generalni direktor Dragan Bujošević. „Računam da tamo sede ozbiljni i odgovorni ljudi koji će odlučivati u skladu sa važećim zakonima. U suprotnom, bićemo primorani da pokrenemo sudski spor, ali ne sumnjam da ćemo ga dobiti”, naglašava Esad Džudžo.
Sali Beriša podržava BNV i „specijalni status Sandžaka”
Na portalu BNV-a juče je objavljeno da je rukovodstvo organizacije „Кosovo za Sandžak”, na čelu sa predsednikom Ismetom Azizijem, posetilo bivšeg predsednika i premijera Albanije Salija Berišu. Beriša je napisao da je zabrinut zbog „masovnog iseljavanja, istrebljenja i asimilacije Albanaca” od strane srpskih vlasti u poslednjih sto godina i naveo da je detaljno informisan o ozbiljnim aktivnostima i naporima BNV-a i Sulejmana Ugljanina za „vraćanje uskraćenih prava građanima Sandžaka i uspostavljanje specijalnog statusa za Sandžak”. „Iskoristio sam priliku da iskreno čestitam gospodinu Ugljaninu, sa kojim smo devedesetih godina sarađivali protiv agresije Miloševićevog režima na Bosnu i Hercegovinu i da pozovem međunarodnu zajednicu da podrži njegov projekat za Sandžak kao uslov za stabilnost i mir u regionu”, saopštio je Beriša.
Predsjednici Srbije Aleksandar Vučić i Turske Redžep Tajip Erdogan su, u sinoćnjem telefonskom razgovoru, izrazili zadovoljstvo stalnim napretkom političkog dijaloga i ekonomske saradnje dviju zemalja.
Oni su, s tim u vezi, konstatovali da se pokazala dobrom zajednička odluka o ustanovljavanju Visokog savjeta za saradnju i izrazili očekivanje da sljedeća sednica tog Savjeta bude održana tokom zvanične posjete predsjednika Turske Srbiji.
Vučić i Erdogan su, osim o bilateralnim odnosima, razgovarali i o regionalnoj situaciji.
Erdogan je podržao politiku mira i saradnje, kojom Vučić promoviše stabilnost u regionu.
Oni su se saglasili da samo tako može da se obezbujedi veći interes investitora i ekonomski rast.
Od ponovnog ujedinjenja Savezne Republike Njemačke do danas, u ujedinjenoj Njemačkoj je mučki ubijeno 200 nedužnih ljudi od strane nacista, fašista, radikalne desnice. U isto vrijeme, od strane (kako ga njemački mainstream mediji unisono deklarišu) islamističkog terora (potpuno pogrešan i neznastveni naziv), u ujedinjenoj Njemačkoj je mučki ubijeno 14 nedužnih ljudi.
Svjedoci smo proteklih godina – sa jedne strane – relativiranja i minimiranja opasnosti od strane radikalne desnice i militantnih nacista – a sa druge strane – skoro svakodnevnom izvještavanju i političkoj prioritetnosti borbe protiv opasnosti (kako ga se pogrešno naziva) islamskog terorizma.
Jedna od zadnjih nevinih žrtava, koja je svoja politička ubjeđenja (u ovom slučaju tolerantnu politiku prema izbjeglicama) platila glavom je i guverner pokrajine Kassel – Walter Lübcke (političar stranke CDU- Krišćansko Demokratska Unija) – koji je ubijen vatrenim oružjem, na terasi svoje porodične kuće, od strane militantnog naciste (koji je u međuvremenu uhapšen i koji je u istražnom zatvoru priznao ubistvo).
Savezni Ministar vanjskih poslova Njemačke, Heiko Maas, je neki dan – u svom autorskom tekstu – istakao, kako su političari u Njemačkoj i pored činjenice da je prošlo 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, ponovno žrtve desničarskih terorista, zbog njihovih političkih uvjerenja, zbog njihove predanosti domovini.
Ono što Ministar Maas nije potencirao (i sto se u Njemačkoj jos uvijek vrlo rijetko medijalno potencira) su statistički podaci, da iz godine u godinu u Njemačkoj imamo (nekad malo više, nekad malo manje) konstantno oko 20.000 krivičnih djela godišnje, koja su motivirana radikalnom desnicom (izvor: Savezna Institucija za zaštitu ustava).
U isto vrijeme – u ovom kontekstu – postavlja se pitanja, koji to “profesionalci” vode i predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni?
Da li je u državničkom interesu Bosne i Hercegovine, da se njeno ime – pored svih drugih neospornih i realnih problema – povlači po frekvencijama stranih medija i po pitanju islamističke opasnosti?
Bez stručne reakcije bosanskohercegovačkih institucija na internacionalnom planu, prisiljeni smo redovno gutati “paprene knedle” iz susjedstva i komšiluka, koji od Bosne i Hercegovine žele napraviti bajku “islamističke baba Roge”, pogodnu za plašenje nas – “nevine evropske dječice” – dok u isto vrijeme radikalni nacisti u Njemačkoj ubijaju: policajce, visokorangirane političare, njemačke i strane građane, ubijaju koga stignu – dok u isto vrijeme u našem susjedstvu extremno-desničarski krišćani nasilno napadaju nedužne krišćane i hrišćane na njihovim gradskim trgovima i ulicama.
Zašto se argument -kroz vijekove i stoljeća – dokazanog tolerantnog autohtonog modela Islama, koji je dio bosanskohercegovačke kulture, ne koristi u pregovorima i razgovorima od strane bosankohercegovačkih političara na internacionalnom parketu?
Zašto se dozvoljava trećerazrednim igračima (i igračicama) iz susjedstva i komšiluka da mrežu našeg “gola” – u odsustvu bilo kakvog golmana – pune “tempiranim loptama”?
Zašto se samouvjereno ne postavljaju neugodna pitanja na adrese Berlina, Pariza, Londona, kada u njihovim dvorištima divlja ekstremna desnica, na isti onaj način, kako oni – potpuno opravdano – postavljaju pitanja nama, vezano za nered u našem dvorištu?
Uloga države Bosne i Hercegovine u Evropi 21. vijeka nije da bude mali učenik, kojeg će veliki-odrasli učitelj, prilikom svake greške (a često i bez greške – eto tako, ponekad i iz ćeifa) udarati šipkom po prstima.
Sporazum o snižavanju cijene rominga između država regiona, koji danas počinje da važi, omogućiće građanima da po znatno nižoj cijeni plaćaju ove usluge, tako da će poziv mobilnim telefonom, u prosjeku, biti jeftiniji za 50 odsto.
Državni sekretar u Ministarstvu ekonomije Crne Gore Milan Srzentić podsjeća da su sporazum u aprilu u Beogradu potpisali resorni ministri Crne Gore, Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije, Albanije i samoproglašenog Kosova.
– Cijena govornih odlaznih poziva biće snižena u prosjeku za 50 odsto u odnosu na današnju. Cijena SMS saobraćaja biće niža od 40 do 50 odsto, a korištenja interneta 90 odsto niža – naveo je Srzentić.
Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost Crne Gore donijela je rješenje kojim od danas nameće operatorima da ustanove jedinstvenu cijenu za usluge u okviru svoje mreže za sve korisnike.
– To u praksi znači da će cijena govornih poziva u ovim zemljama, kada otputujete, na primjer, u BiH kao građanin Crne Gore i zovete bilo koju od ovih šest zemalja, uključujući i Crnu Goru, biti između 7,8 i 8,1 centa. Ta cijena je do sada bila 19 centi – precizirao je Srzentić.
Cijena SMS-a će se kretati od 2,5 do 3,5 centi u zavisnosti od operatora, a ona je do sada iznosila šest centi. Cijena pristupa internetu u romingu koja je do sada naplaćivana po 19 centi po megabajtu biće 2,6 centi.
U slučaju da se korisnik odluči za regulisani paket, potrošnja od 100 megabajta koja je do sada koštala od 20 eura do par stotina eura, sada će koštati 2,5 eura.
U opširnom intervjuu za bh. izdanje Večernjeg lista predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović govorio je o aktualnoj političkoj situaciji i budućnosti Bosne i Hercegovine, istaknuvši kako vjeruje da će se vrlo brzo BiH naći u središtu zanimanja međunarodne zajednice.
– Pitanje Kosova trebalo bi se uskoro riješiti. (…) Nadam se da će se nakon toga uspostaviti posve drukčiji odnosi. Kada se to dogodi, imat ćemo čistu situaciju s Makedonijom i Crnom Gorom, bez obzira na određene unutarnje podjele. U Albaniji se, također, stvari dinamiziraju i tamo će se dogoditi promjene. Očekujem da će se nakon toga i pitanje BiH početi rješavati – kazao je Čović.
Dodao je kako budućnost BiH vidi u obliku organiziranja na tragu belgijskog koncepta ili sličnih koncepata federalizma, istaknuvši kako neće proći “priča o denacionalizaciji” iza koje se, po njegovim riječima, krije pokušaj ostvarivanja prevlast jednoga naroda.
– Ovdje je jedino moguće uvažiti specifičnost, a to stoji upravo u našem Ustavu. A to se nikad neće moći promijeniti bez volje jednog od triju naroda. I objašnjenje Ustavnog suda jest da Federacija BiH nije federacija županija, nego konstitutivnih naroda. To je koncept europske BiH. Na taj je način jedino moguće homogenizirati BiH. Da ima obilježja svih triju naroda. Kao što, primjerice, danas imamo vojsku BiH, pa je tako hrvatskom vojniku na jednome ramenu oznaka države BiH, a na drugoj obilježje naroda. I to odlično funkcionira – poručio je prvi čovjek HDZ-a BiH.
Po Čovićevim riječima, ne stoje tvrdnje pojedinih sarajevskih medija da Hrvati u BiH grade odnose sa srpskom, ali ne i s bošnjačkom stranom.
– Mi nikada nismo stali ni na čiju stranu, a iz Sarajeva se prave konstrukcije da stojimo na strani Srba. Osobno imam dobre odnose sa svim narodima BiH, ali i s predstavnicima susjeda. Naravno, najbolje odnose imam s predstavnicima iz Hrvatske. (…) Svi trebaju razumjeti da Hrvati BiH moraju imati uravnotežen odnos prema Bošnjacima i Srbima. To je jedini spas. Nažalost, takvo je stanje da nas nema u Republici Srpskoj i sada se sličan koncept nastoji stvarati u FBiH – kazao je.
Komentirajući proces formiranja, odnosno neformiranja vlasti, Čović je ustvrdio kako je glavni kočničar SDA.
– Mislim da će se ovakvo stanje zadržati mjesec, dva, nakon čega SDA više neće moći manipulirati time. Ključna je razdjelnica trenutak kada predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić postane predsjedatelj Zastupničkog doma BiH. Automatski bi onda morao podnijeti ostavku načelu Vijeća ministara – zaključio je Čović.
