Danas se obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u BiH.

Uz Sarajevo i Srebrenicu, Prijedor je mjesto najvećeg stradanja Bošnjaka u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992‒1995. godine. Agresor je u tom gradu primijenio sve oblike genocida: ubijanje na licu mjesta, silovanja, protjerivanja, premlaćivanja, zatvaranje u logore, otkazi s posla, skrivanje masovnih zločina, uništenje materijalnih tragova postojanja (kulturno-sakralni objekti).

Simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracijski logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.

Simboličnim vezivanjem traka i ispisivanjem poruka na improviziranim prozorima, a koje su prijedorski Bošnjaci i Hrvati  31. maja 1992. morali prekriti bijelim čaršafima, građani i udruženja godinama podsjećaju na stradanja, te ukazuju na diskriminaciju koja je mnoge Prijedorčane te 1992. godine odvela u smrt. 

(Vijesti.ba)

Klub malog fudbala Novi Pazar gostuje sutra ekipi Ekonomca, u prvom meču finalne serije plej-ofa Prve futsal lige, koja se igra na dve pobede.

Pazarci su početkom aprila odigrali dve utakmice protiv Kragujevčana u dvorani Pendik, upisavši poraz u polufinalu Futsal kupa Srbije (3:4) i pobedu u prvenstvenom duelu (8:3).

“Verujem da ponovo možemo da odigramo na visokom nivou, iako očekujem drugačije izdanje rivala. Oni su, ipak, favoriti, ali ako ispoštujemo neki plan mislim da imamo šansu da iznenadimo”, ocenio je trener Novog Pazara Marko Gavrilović.

On je dodao da su njegovi izabranici vidno napredovali i sazreli, kao i da su naučili da igraju na rezultat.

Ekonomac, koji je desetostruki prvak države, u finišu prvenstva raskinuo je saradnju s Brazilcem Talesom Matom de Feitosom.

“On je sjajan igrač, po meni drugi najbolji stranac u Srbiji ikada, posle Igora de Souse. Ipak, kolega Predrag Rajić i bez njega ima mnogo odličnih igrača, koje predvode upravo Igor i Marko Perić”, kazao je Gavrilović.

Prva utakmica finalne serije na dve pobede zakazana je za petak od 19 časova u kragujevačkoj Hali Jezero, a revanš je osam dana kasnije u Novom Pazaru.

Novopazarci Saida Bukvić i Ersan Gurdijeljac nastupiće sutra uveče na profesionalnoj bokserskoj reviji u Beogradu, gde će za protivnike imati Snežanu Šiljković iz Vrbasa, odnosno Zrenjaninca Bogdana Draškovića.

“Nisam prekidala trenažni ciklus posle Svetkog kik-boks kupa u Budimpešti. Prvi put radim u šest rundi i to je veliki izazov. Moja protivnica je na tom planu nešto iskusnija, ali očekujem pobedu”, rekla je Bukvić.

Dvadesettrogodišnja Novopazarka dobila je oba prethodna meča u profi boksu, a dve godine starija Šiljković upisala je pobedu, nerešen ishod i tri poraza.

U Beogradu će nastupiti i mlađi od braće Gurdijeljac, čiji je rival drugi put ove godine Bogdan Drašković, koji ima tek 17 godina.

Dvadesetdvogodišnji Pazarac upisao je kao profesionalac pet pobeda i nerešen ishod, dok je Drašković ostvario pobedu, uz poraz upravo od Ersana Gurdijeljca.

Karavan Sportskih igara mladih (SIM) krenuo je 15. maja iz Novog Sada, a u Novi Pazar stiže 11. juna.

Pazar će šesti put biti domaćin popularne međunarodne manifestacije, koja se tradicionalno završava regionalnim finalom u Splitu.

“Od samog početka smo deo ozbiljnog projekta. SIM imaju podršku od mnogih. Naš cilj je da se što više dece, rekreativno i profesionalno, počne baviti sportom. Daćemo sve od sebe da budemo pravi domaćini i reprezenti sporta”, rekao je direktor pazarskog Sportskog saveza Emir Mehmedović.

Takmičenja u Novom Pazaru organizuju gradski Sportski savez i Savez za školski sport, uz podršku Kancelarije za mlade.

Glavni koordinator SIM u Novom Pazaru Nermin Zećirović otkrio je da će biti i nekih novih sportova.

“Ubacili smo šah, a tu su i mali fudbal, ulična košarka, tenis, rukomet, odbojka i odbojka na pesku. Prijave se vrše u prostorijama gradskog Sportskog saveza ili kod koordinatora zaduženih za te sportove”, kazao je Zećirović.

M. Minić

Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je za Radio Slobodna Evropa “da je rasistički jezik premijerke Srbije”, “zemlje koja je počinila genocid i etničko čišćenje na Kosovu, najbolji dokaz patološke mržnje trenutnog srpskog režima naspram građana Kosova”.

Premijerka Srbije Ana Brnabić u srijedu je, u prisustvu ambasadora EU u Srbiji Sema Fabricija rekla da je zabrinjava i plaši situacija na Kosovu jer imate posla sa “ljudima koji su bukvalno izašli iz šume”.

Tači je dodao da od EU očekuje da što prije osudi i da se distancira se od takvog rječnika srpskih zvaničnika.

“Ovako nešto ne predstavlja ništa novo niti vanredno za nas, zato što jako dobro znamo genocidni karakter jučerašnje i današnje Srbije. Ali ono što je drugačije i razočaravajuće jeste gorka činjenica da EU ne osuđuje ovakvo rasističko i antievropsko ponašanje Srbije”, kazao je Tači.

Predsjednik Kosova je dodao da nasuprot tome EU i dalje drži “otvorena vrata jednoj državi koja je počinila genocid i koja ni danas ne vjeruje u evropske vrijednosti”.

“S druge strane, EU nastavlja da diskriminira Kosovare i drži ih izolovanim, bez nade za učlanjenje u Uniju. Ovakav selektivan i diskriminatorski pristup otežava kredibilitet EU u očima građana Kosova”.

“Očekujemo od EU da što prije osudi i distancira se od ovakvog rasističkog rječnika srpskih zvaničnika koji podstiče mržnju i miniraju napore za pomirenje i normalizaciju”, istakao je Tači.

Povodom takve izjave Brnabić na Tviteru se oglasio i šef kosovske diplomacije, Bedžet Pacoli, navodeći da dok je on ministar spoljnih poslova Kosova „nikada neće dozvoliti da Brnabić uđe na Kosovo, sve dok i dalje gaji rasističku i bolesnu ideologiju protiv naroda Kosova“.

On je dodao da su njeni komentari u prisustvu šefa EU delegacije u Srbiji, bili “odvratni i potpuno neprihvatljivi”.

Pacolijeva izjava je u skladu sa politikom Prištine, reagovala je premijerka Srbije.

“Ljudi koji su spremni da spriječe protok robe spremni su i da spriječe slobodu kretanja”, rekla je Brnabić, nakon sastanka sa premijereom Slovačke Peterom Pelegrinijem. Ona je navela da je to i protiv interesa Albanaca i suprotno svim civilizacijskim vrijednostima.

Premijerka Srbije je prethodno, u prisustvu Sema Fabricija, rekla da je plaši situacija na Kosovu.

“Ono što mene najviše plaši, što imate posla sa racionalnim ljudima. Sa najgorom vrstom populista. Sa ljudima, mislim, koji i jesu bukvalno izašli iz šume. To su ljudi, neki od tih su i teroristi koji nisu osuđeni, bili su optuženi, bili su u Haškom tribunalu. Nisu osuđeni samo zato što je u tom procesu, što su svi svjedoci pobijeni. I kako mi sada da znamo šta će oni uraditi sutra. Njima je svejedno da li je tamo rat ili nije, to je ono što mene plaši. To je ono što mene užasno mnogo plaši. Istovremeno me plaši što nema jače, odlučnije reakcije međunarodne zajednice”, rekla je premijerka Srbije.

Brnabić je takođe izjavila da je sigurna da će joj, kada bude željela da ode na Kosovo, to biti omogućeno.

Komentarišući Tačijevu izjavu da neće dozvoliti formiranje Zajednice srpskih opština, Brnabić je rekla da to pokazuje “stepen njihove neodgovornosti i da nemaju nikakav kapacitet institucija”.

“Formiranje ZSO donijelo bi mir i žao mi je što Priština šalje poruku da Srbi tamo nemaju nikakva prava i da to nije njihova zemlja”, rekla je Brnabić.

Kosovski ministar spoljnih poslova Behgjet Pacolli izjavio je da premijerki Srbije Ani Brnabić neće biti dozvoljen ulazak u Pokrajinu, dok god, kako je rekao, slijedi “rasističku i bolesnu ideologiju” protiv kosovskog stanovništva i nacionalnosti koje tamo žive.

Prištinski mediji navode da je Pacoli reagovao na navodnu izjavu Ane Brnabić da su kosovski Albanci ljudi koji su izašli iz šume.

Pacoli je navodni komentar permijerke ocijenio kao “potpuno neprihvatljiv”.

“To institucionalizuje rasizam u Srbiji, koju promoviše vlada Ane Brnabić, a koji potiče iz ultra-nacionalističke ideologije bolesnih””, rekao je Pacoli.

Premijerka je, međutim, juče na pres konferenciji nije govorila o Albancima, već “ljudima koju predstavljaju Prištinu”, teroristi koji su bili u Hagu,a nisu osuđeni za zločine samo zato što su svi svjedoci pobijeni.

Cijeli rat, od 1992. nadalje, general Ratko Mladić sastajao se s hrvatskim generalima, dogovarao prekide vatre, isporuke oružja i nafte i zajedničku borbu protiv Bošnjaka. Dio dnevnika Ratka Mladića objavilo je Haaško tužilaštvo kako bi ga koristilo kao dokaz protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka i ostalih čelnika Herceg-Bosne kojima se sudi u Haagu.

General Mladić u svom je dnevniku ostavio bilješke sa susreta s Praljkom, Prlićem, Antom Rosom, Milivojem Petkovićem i drugima, većinom u mađarskom Pečuhu ili Njivicama u Crnoj Gori.

Finansijski najteži sastanak

Na jednom od sastanaka u februaru 1994. sudjelovao je hrvatski ministar finansija Jozo Martinović. On je bio ministar finansija u Vladi Franje Gregurića od augusta 1992. Preko Joze Martinovića išlo je finansiranje “Herceg-Bosne” i nakon što je u kolovozu 1992. iz Vlade prešao u Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinića on je bio potpisnik računa u Austriji i član Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje.

Finansijski najteži sastanak bio je onaj od 8. jula 1993. s Milivojem Petkovićem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka. Petković je do kraja jula 1993. bio načelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Mladić je zabilježio da su u zamjenu za oružje i “učinjene usluge” položene 1,191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela.

Dogovoreno je da Hrvati 8,092.032 marke plate u roku od tjedan dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer se u to vrijeme HVO financiralo direktno iz Zagreba.

Prvi sastanak koji je Haaško tužilaštvo izdvojilo je onaj od 5. oktobra 1992., kad se Mladić u Pečuhu našao s delegacijom Hrvatske i “Herceg-Bosne”.

Kao predstavnik Hrvatske bio je Slobodan Praljak, koji je od marta 1992. do jula 1993. bio pomoćnik Gojka Šuška. U julu 1993. postaje zapovjednik HVO-a. Praljak od Mladića traži da srpske snage prekinu granatirati Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima će dati struju, a oni će im zauzvrat pustiti vodu. Praljak (ako je vjerovati dnevničkim bilješkama) predlaže Mladiću obustavu sukoba.

‘Podijelit ćemo Bosnu’

Objašnjava mu da Hrvatima nije u interesu rat sa Srbima, rat će prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. “Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat”, zapisao je Mladić Praljkove riječi. On uvjerava Mladića da je sporazum Tuđmana i Izetbegovića samo formalan, donesen na inzistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove riječi: “Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine”.

Na drugom sastanku, nakon pada Posavine 26. oktobra 1992., Praljak kaže: “Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da podijeli Bosnu. Mi ćemo natjerati Aliju da sjedne za stol s Bobanom i Karadžićem. Interes nam je da Muslimani dobiju svoj kanton da bi imali gdje odseliti”. Na tom je sastanku dogovoreno da se održi sastanak Janka Bobetka i Božidara Vučurevića o liniji HV-a kod Trebinja.

Društvo kod Miloševića

Iduće godine, u julu 1993., kad je već buktio sukob s Muslimanima, Mladić je na sastanku kod Miloševića u Beogradu. Milošević mu govori da ne bi trebali davati preveliku podršku Hrvatima. Na sastanku je i Karadžić, koji kaže da trebaju pomoći Hrvatima da bi se prisililo Muslimane na podjelu Bosne. Ipak, Karadžić upozorava da, ako Hrvati napadnu RSK, Srbi iz BiH moraju poslati dva korpusa da pomognu Martiću. Milošević tumači: “Ne bih ja išao na presijecanje Muslimana na dvije autonomije. Mi smo ih nudili Hrvatima, a Tuđman je rekao uzmite ih vi”, prenosi Jutarnji.hr.