U Pofalićkoj bici poginuli su branioci Sarajeva Edin Krako Deba, Miralem Miradžija i Muris Đelkić Čičak

Agresor je već tada uveliko djelovao. Nakon 2. maja kada je Teritorijalna odbrana spriječila Vojni udar JNA na zgradu Predsjedništva BiH i kada je Sarajevo prvi put odbranjeno, 16. maja to je učinjeno drugi put u Pofalićkoj bici, kodnog naziva “Grom”.

Vojska RS planirala je izvršiti blickrig i presjeći glavni grad na dva dijela tako što bi spojili Pofaliće sa tada opkoljenom Grbavicom. Plan je bio da se grad presiječe linijom Vogošća-Žuč-Pofalići-kasarna Maršal Tito-Grbavica.

U ranu zoru 16. maja 1992. godine, jedan sat prije nego što je agresor krenuo u akciju, Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je spremna, krenula je u akciju i spriječila namjeru koja bi sasvim sigurno tok rata odredila u drugom pravcu.

Iako slabije naoružana, ARBiH je pobijedila neprijatelja i spriječila potpunu blokadu Sarajeva.

Borcima ARBiH suprotstavila se Pofalićka brigada VRS koja je brojala oko 1.700 pripadnika, paravojna formacija “Beli orlovi” sa 380 pripadnika, oko 100 “srpskih policajaca” i grupa paravojne formacije “Vukodlaci”. Srpskim snagama nanesen je težak poraz i stvoreni su uslovi za napredovanje ARBiH u pravcu strateški važnog platoa Žuč sjeverno od Sarajeva.

U Pofalićkoj bici poginuli su branioci Sarajeva Edin Krako Deba, Miralem Miradžija i Muris Đelkić Čičak.

Hronologija bitke

Na 20. godišnjicu slavne bitke Avdo Huseinović do u detalje je opisao hronologiju iste.

Kada je 15. maja 1992. godine u 13.30 sati komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao ultimatum Bošnjacima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije ni slutio da će se dan kasnije odigrati bitka koju će mnogi svrstati u jednu od najznačajnijih i najpresudnijih tokom odbrane RBiH od posljednje agresije.

U okruženju Bojanićevih policajaca našla se Treća četa Prvog pofalićkog odreda Teritorijalne odbrane (TO) BiH u Orlovačkoj ulici, kojom je komandovao Alija Prazina. Dio Drugog pofalićkog odreda pod vodstvom zamjenika komandanta odreda Mehemeda Cere, zajedno s Velešićkim odredom pod komandom rahmetli Envera Šehovića, 14. maja 1992. trebao je prvi put krenuti u oslobađanje Pofalića.

Nema čekanja

Jedinica pod Cerinom komandom već je bila ušla u neprijateljsku dubinu kada im je poginuo komandir voda Rasim Koštreba. Iz nepoznatih razloga toga dana akcija je obustavljena. Još od 20. aprila 1992. većina Bošnjaka iz Orlovačke ulice u Pofalićima, zbog prisustva velikog broja srpskih dobrovoljaca iz Vukovara, nije bez nevolje napuštala kuće. I kad se to moralo, kretali su se noću tajnim rizičnim putevima kroz bašte.

Štab TO Novo Sarajevo imao je na raspolaganju tri svoja odreda, dva pofalićka i jedan velešićki, policajce iz Novog Sarajeva te odred TO Buča Potok. Mirsad Čaušević Brada je, uz Ismeta Aliju, bio mozak predstojeće Pofalićke bitke. Njih dvojica su bila svjesna da su ove jedinice slabo naoružane i da same neće uspjeti razbiti jaka srpska uporišta u Gornjim Pofalićima. Ranije napravljeni plan oslobađanja naselja Pofalića, po dobivanju Bojanićevog ultimatuma, za dva sata doradili su Mirsad Čaušević Brada, rahmetli Enver Šehović i Fadil Alihodžić.

Već je padala noć neizvjesnosti nad Sarajevom. Najveći problem planerima bitke bio je taj što niko od pretpostavljene komande nije htio lično staviti potpis na zapovijest za napad, a vrijeme do isteka ultimatuma je munjevito istjecalo. Sefer Halilović, koji u to vrijeme još nije bio postavljen za prvog čovjeka Oružanih snaga BiH, vidjevši da se nema više šta čekati, dao je Bradi Čauševiću usmenu saglasnost da se krene u oslobađanje Pofalića.

U baraci “Vodovoda” u naselju Velešići zapovijest za napad, na jednom običnom papiru bez štampaće mašine, bez indiga, 15. maja 1992. navečer rukom su ispisali Ismet Alija, Fadil Alihodžić, Enver Liković i Mirsad Čaušević Brada. Odgovornost za akciju preuzeo je Općinski štab TO Novo Sarajevo, ali ni ta zapovijest za napad na kraju nije imala svog potpisnika.

– Kad je vidio Salko Idriz, komandant Općinskog štaba TO Novo Sarajevo, da ispod tog naređenja piše njegovo ime, da svi drugi izbjegavaju preuzeti odgovornost, on je rekao Enveru Likoviću: “Lika, nije ovo moja bitka, nego bitka svih nas, hajde ti žiletom izbriši moje ime”. I izbrisali su Salkino ime. Kako je Alija Ismet mjesec i po prije toga napustio bivšu JNA u kojoj se zapovijedalo ekavski, tako i u zapovijesti za Pofalićku bitku ima ekavskih izraza. Zbog žurbe i drame koja se dešavala te noći, na samoj zapovijesti za napad bilo je i smiješnih stvari pa, recimo, piše: “Obeležiti učesnike bitke žutim trakama crvene boje” – kaže Šefko Hodžić, novinar i istraživač koji je u svojoj knjizi “Operacija jesen ‘94” istražio sve značajnije detalje vezane za Pofalićku bitku.

Mada nepotpisana, zapovijest za napad bila je napisana 15. maja 1992. navečer. Kroz mračnu sarajevsku noć bosanski branioci su oko ponoći krenuli prema početnim tačkama napada. Bosanski ratnici napali su 16. maja 1992. rano ujutro, u 5.37 minuta, sat prije jedinica Laze Bojanića, a tajni znak za početak bitke bio je “Grom”.

U napad su krenula dva pofalićka i Velešićki odred TOBiH zajedno s Vojnom policijom Kerima Lučarevića, borbenim grupama pod komandom Enisa Srne, Dževada Topića Tope, Ismeta Ćele Bajramovića, Ferida Omerovića… Na isturenom komandnom mjestu u Pofalićima bitkom su komandovali Fadil Alihodžić ispred Općinskog štaba TO Novo Sarajevo i Ismet Alija ispred Regionalnog štaba TO Sarajevo.

Jako uporište

Ključnu ulogu odigrale su udarne grupe Dževada Topića Tope i Enisa Srne koje su, naoružane “osama” i “zoljama”, zajedno s borcima Velešićkog odreda, u zoru, napadajući s Huma, razbile najjače srpsko uporište na igralištu kod Rezervoara i nastavile oslobađati dio po dio Pofalića. Osvojen je štab SDS-a u kući vojvode Nenada Pikulića, kafana “Ravna gora” i Dom u Gornjim Pofalićima.

Dževad Topić Topa posebno pamti herojstvo rahmetli Taiba Derviševića. Drugi pomoćni pravac napada imao je Drugi pofalićki odred pod komandom Juke Lošića. Ova jedinica nadirala je centralnim dijelom Pofalića od ulica Ranka Šipke i Ruđera Boškovića, izlaza na Humsku prema zloćudnom Plavom granapu i dalje. Treći sporedni pravac imao je Prvi pofalićki odred komandanta Habiba Idrizovića. Oni su napali od Fabrike duhana Sarajevo i Drinske ulice prema Čangalovića česmi, Plavom granapu i dalje.

Cvijetića pekara bila je jako neprijateljsko uporište, gdje su zaustavljeni Idrizovićevi borci. Borcima TOBiH suprotstavilo se nekoliko stotina srpskih vojnika pod komandom samozvanih četničkih vojvoda Nenada Nene Pikulića i Dragana Šojića, oko 300 pripadnika formacija “Beli orlovi” i “Vukodlaci” te 70 policajaca stanice policije tzv. srpsko Novo Sarajevo.

Branioci Sarajeva uspjeli su se probiti do famoznog Plavog granapa i negdje oko 11 sati su zastali, jer im je pružen jak otpor. Nakon nekoliko sati neizvjesnosti, pofalićki i velešićki borci konsolidirali su se i uništili jako mitraljesko gnijezdo na Cvijetića pekari. U završnoj fazi Pofalićke bitke značajnu ulogu odigralo je 11 boraca koji su došli u ispomoć, a kojima je komandovao Samir Pezo. Negdje u prvim večernjim satima uspjela je deblokada čete Alije Prazine.

Srpski vojnici izvukli su se preko Orlića i Žuči prema Vogošći i Rajlovcu, a dio ih je skinuo uniforme i preko Dolac-Malte uspio pobjeći na Vraca. U toku noći većina učesnika Pofalićke bitke povukla se kućama, tako da je oslobođene položaje čuvao mali broj pofalićkih boraca. Da su to znali, vojnici Laze Bojanića tokom noći mogli su lako u kontraofanzivi povratiti izgubljene položaje.

– U jednom trenutku naš borac Almir Sarajlić počeo je učiti ezan. Mi smo stali s borbom, a stali su i četnici. Dok je on ezanio, ni muha se nije čula. Kad je završio, ponovo smo nastavili s borbom i mislim da je to bio jedan od prijelomnih momenata bitke. S nama je u napad išao i borac Neven Luledžija, Srbin, koji je među srpskim vojnicima u Pofalićima imao mnogo rodbine. On je toga dana u borbi teško ranjen. Almir Sarajlić je nedugo nakon ove bitke herojski poginuo u Nedžarićima – kazao je Hasan Dolovac, ratni zamjenik rahmetli Ismeta Bajramovića Ćele, komandanta Vojne policije.

Predsjedništvo SBB-a danas je donijelo odluku da će prihvatiti poziv SDA da bude dio vlasti na državnom i federalnom nivou. 

Kako je nakon sjednice rekla Adisa Arapović, potpredsjednica stranke, kantonalne vlade nisu bile predmet razgovora i Vlada KS ostaje.

Na pitanje novinara je li bilo razgovora o Ministarstvu sigurnosti, ona je odgovorila potvrdno, ali i da će odlučiti ko će biti delegiran ispred stranke na to mjesto.

Arapović je istakla da očekuje poziv u narednih nekoliko dana od SDA. 

– Mislim da smo generalno u ovoj zemlji suočeni sa nizom begativnih stvari. Budućnost zemlje je u izdizanju iznad ličnih anomoziteta – kazala je Arapović.

Sjednica Predsjedništva počela je u 10:30 sati, u hotelu “Radon Plaza”. 

Velika Britanija je iz zračne baze Amari u Estoniji dva puta u dva dana “digla” svoje borbene zrakoplove Typhoon kako bi presreli ruske zrakoplove, javlja u četvrtak Reuters.

Typhooni su poletjeli u srijedu kako bi presreli dva ruska borbena zrakoplova SU-27 i IL-22 i ispratili ih prema Rusiji. Dan ranije su dobili naređenje da polete kako bi odgovorili na prelete ruskih zrakoplova uzduž baltičke obale koji su letjeli u smjeru Kalinjingrada.

Britanija je prošli mjesec od Njemačke preuzela nadgledanje tog zračnog prostora u okviru misije NATO-a, javlja Hina.

Mediji na Kosovu prenijeli su vijest da je Hashim Thaci angažirao Briana Ballarda, čovjeka najuže povezanog sa samim Donaldom Trumpom, kako bi dogovorio sastanak s Trumpom, kako bi u Washingtonu lobirao za modernizaciju sigurnosnih snaga Kosova i transformaciji u multietničke snage. Cijena? 52.000 dolara mjesečno za jednog od najutjecajnijih lobista u SAD-u o kojem je, primjerice, Politico pisao da “kad on progovori, za novac se hvataju neki od najbogatijih ljudi”.

Blic sada izlazi s informacijom da se Kosovo njegovim uslugama koristi još od 2017. godine, te objavljuje popis najbogatijih ljudi s Kosova koji nisu žalili nebrojene milione dolara kako bi financirali “projekt nezavisnog Kosova”. Danijela Luković za Blic ističe trojicu Kosovara, i to današnjeg prvog potpredsjednika Vlade Republike Kosovo Behgjeta Pacollija, poznatog i kao najbogatijeg Albanca na svijetu, bivšeg kosovskog parlamentarca Florina Krasniqija, te Harryja Bajraktarija.

Blic navodi da su pojedini mediji čak na Maldivima pisali da je Pacolli samo priznanje Kosova “platio dva miliona dolara”. Kao izvor njegovog bogatstva ističe se građevinska tvrtka “Mabetex Project Engineering” koja je poslovala 90-ih u Luganu u Švicarskoj, a s kojom se vremenom probio po svijetu sve do gradonačelnika Irkutska u Rusiji Pavela Borodina. Borodin je Pacolliju, stoji dalje, bio ključan u bogaćenju zato što je taj čovjek 1993. postao šef kabineta Borisa Jeljcina.

Jedno za drugim, odjednom je počeo dobivati poslove na obnovi Kremlja, ruskog parlamenta Duma, čak i izgradnju Astane kao ultramodernog novog glavnog grada Kazahstana Astane. Pacolliju je umalo došla glave smjena vlasti u Rusiji, odnosno trenutak kada je ruski glavni državni tužitelj zatražio od tadašnje glavne državne tužiteljice Švicarske, od Carle del Ponte, da provjeri indicije da je mito od Pacollija primao sam Jeljcin.

No, Rusija je odbila poslati tražene dokumente i optužbe su odbačene. Pacolli je svoj biznis dalje proširio na bankarstvo, osiguranje, zdravstvo, hotele. Jednom prilikom za Blic je izjavio:

“Vrlo sam ponosan na svoj skroman doprinos konsolidaciji države Kosovo. Imam visoku državnu odgovornost i potpuno sam fokusiran na nove uspjehe za Kosovo. I ne samo ja, nego svi kosovski Albanci, Srbi ili koja druga osoba na Kosovu.”

Sljedećeg financijera neovisnog Kosova Blic pronalazi u Krasniqiju, bivšem članu kosovske socijaldemokratske nacionalističke stranke “Vetëvendosje”. Blic za Krasniqija navodi da se obogatio na trgovini oružjem, te da je tvrtku “Kosovo Steel Group”, koja je ranije bila u sastavu “Zastave”, platio dva miliona eura, iako je stvarna vrijednost tvrtke kojoj je postao vlasnik, u tom trenutku bila čak 50 miliona eura.

O njemu se zna i to da posluje i u Ulcinju u Crnoj Gori, gdje posjeduje tvrtku “Plava Hidro Power”, s kojom bi trebao graditi dvije hidroelektrane na rijeci Plavi, te hotel “Dvori Balšića”. O njemu je svojedobno snimljen i dokumentarac “Brooklynska veza” u kojem navodi da je u SAD-u u doba rata na Kosovu prikupio 30 miliona dolara donacija od albanske dijaspore za nabavu oružja za Oslobodilačku vojsku Kosova. Rekao je i to da je potom osobno kupovao oružje u SAD-u i krijumčario ga na Kosovo.

Javnosti najmanje poznat od trojice je Harry Bajraktari. Njegova supruga je Liza Milicaj, prva Amerikanka albanskog porijekla koja je ušla u gradsku skupštinu nekog grada u SAD-u, u njenom slučaju New Yorka. Bajraktari posjeduje nekoliko desetaka zgrada u Bronxu na Manhattanu, te u gradu Yonkersu, na obali kopnenog dijela u državi New York, odmah preko puta Manhattana.

Blic ga navodi i kao bivšeg donatora kampanja Billa i Hillary Clinton, kao i pojedinih republikanskih političara koji su bili zainteresirani za neovisno Kosovo. Posebno je blizak Eliotu Engelu, demokratskom predsjedniku Odbora za vanjske poslove američkog Kongresa. S njim je navodno investirao novac u izgradnju jedne zgrade u Bronxu, te mu je čak, očito u vrijeme kad je Bajraktari tek počinjao, posudio novac za kupnju stana u tom gradu.

Kuvajtski emir Sabah Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah poručio je da kuvajtska vojska mora biti spremna zbog konflikata na Bliskom istoku, koji su “doveli do stanja nesigurnosti”

Zbog toga je pozvao oružane snage da poduzmu najviši stepen opreza zbog “opasnog razvoja situacije” u regiji.

– Dobro ste svjesni ozbiljnih zbivanja oko nas koja zahtijevaju da budete na najvišem stepenu opreza pri obavljanju svojih dužnosti – rekao je tokom posjeta zapovjedništvu kuvajtskih oružanih snaga.

Kuwait Times prenosi i da emir ima potpuno povjerenje da će “vojska biti spremna obraniti naciju od svih opasnosti”.

Obraćajući se časnicima, poručio je da kuvajtske vlasti “neće štedjeti na razvoju oružja i obuci oružanih snaga”, prenosi Al Jazeera Balkans.

– Uvijek smo spremni odgovoriti na sve prijetnje i opasnosti koje utječu na sigurnost i teritorijalni integritet Kuvajta – odgovorio je načelnik Glavnog stožera, Mohammad Al-Khader.

Tokom sastanka je potvrđeno da su snage Nacionalne garde službeno preuzele zadaće osiguranja i zaštite naftnih postrojenja.

Američka vojska je prije nekoliko dana u Zaljev poslala nosač aviona, te poslala bombardere B-52 u tu regiju koje bi, kako je navedeno, odvratile Iran od eventualnog napada.

Prošle se godine Donald Trump jednostrano povukao iz nuklearnog sporazuma potpisanog s Teheranom i uvele Iranu “sankcije bez presedana” koje ugrožavaju izvoz nafte i tamošnje gospodarstvo.

Predsjednik Državnog vojno-industrijskog komiteta Bjelorusije Roman Golovčenko rekao je da će Bjelorusija početkom 2021. godine predati Srbiji modernizovane avione ”MIG 29”, prenosi bjeloruska novinska agencija BELTA.

Golovčenko je istakao da se remont aviona obavlja u dogovorenim rokovima i da se tri aviona nalaze na remontu, a jedan u procesu defektacije, navodi portal “Tango siks”.

“Sve ide po planu. U stalnom smo kontaktu sa srpskom stranom, nema nikakvih poteškoća. Prema ugovoru isporuka aviona kupcu ide početkom 2021. godine”, rekao je prvi čovjek bjeloruskog Državnog vojno-industrijskog komiteta, koji je dodao da prema ugovoru radove remonta i modernizacije plaća srpska strana.

Zvanična primopredaja četiri lovačka aviona ‘MIG 29” u varijanti 9.13 izvršena je 25. februara ove godine u bjeloruskom 558. remontnom zavodu u Baranovičima, gdje je tri dana ranije započeo njihov remont. Iz Ministarstva odbrane Srbije tada su saopštili da je prijem aviona i pratećih kompleta zemaljske opreme izvršen u prethodne dvije nedjelje i da su avioni odmah predati na generalni remont i modifikaciju opreme kako bi bili opremljeni, kao i trenutnih 10 aviona ovog tipa u RV i PVO.

Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin izjavio je tom prilikom da su rokovi dogovoreni i precizni, da se računa da će faza remonta (prva faza) biti završena u najkraćem mogućem roku, a potom i druga faza koja podrazumjeva modernizaciju.


(Vijesti.ba)

U Sarajevu je počela sjednica Predsjedništva SBB-a, na kojoj će ova stranka donijeti odluku o pozivu SDA da bude dio vlasti na državnom i federalnom nivou.

Završetak sjednice se očekuje u 12.30h, nakon čega je predviđeno obraćanje medijima.

Podsjećamo, Predsjedništvo SDA je na posljednjoj sjednici pozvalo SBB da se, zajedno s DF-om, uključi u pregovore o formiranju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije BiH.

Jedina tačka dnevnog reda Predsjedništva SBB-a bit će ponuda SDA da SBB uđe u patriotski blok.

– Nakon toga naši će odgovori biti znatno precizniji i javnost će o njima biti potpuno informirana. Moramo se izvući iz slijepe ulice u koju nas uvlači gospodin Milorad Dodik. Mislim da tu postoje inicijative kako da svi iz toga izađemo na uspješan način. Optimista sam da će se BiH nastaviti kretati svojim NATO putem jer alternative nema  – rekao je ranije Fahrudin Radončić lider Saveza za bolju budućnost.

On je rekao i da je s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem imao dva duža sastanka, na kojima su razmotrili mnoge aspekte krize u BiH.

Napomenuo je da SDA ovoga puta zaista želi proširiti patriotski blok i da su spremni na kadrovske ustupke kakve do sada nisu mogli primijetiti kao česte na bh. političkoj sceni.

(Vijesti.ba)