Novi Pazar – Da smo humani kao narod ovdje, na našem domaćem terenu, u Pazaru, to je dobro poznato. Podvig našeg Pazarca, Abdulaha, govori nam da smo takvi i u inostranstvu…
Dukan je zadnjih devet mjeseci proveo u Bohumu, radeći na građevini, baušteli, pokušavajući da čestitim i poštenim radom, obezbjedi egzistenciju svojoj porodici…
Kao i većina naših sugrađana, on se jučer spremao krenuti put Novog Pazara, autobusom Pejić agencije, kojeg je čekao na autobuskoj stanici u gradu Essenu…
Nije ni slutio šta će se dogoditi, tog hladnog jutra, baš na toj stanici…
“Dok sam čekao autobus na stanici u Essenu, odložio sam svoje stvari na peronu, pokraj jednog prijatelja iz Pazara i uputih se do toaleta, gdje sam htio napuniti nekoliko flašica sa vodom. Po ulasku u toalet, primjetih omanju crnu torbicu, ostavljenu na ormariću. Bilo je 6 sati ujutro, a na stanici ponajmanje gužve i naroda. Najpre sam pomislio da je neko tu torbicu bacio ili namerno odložio na ormariću, jer je bila stara i sigurno jako dugo korištena”…
