NOVI PAZAR/SREBRENICA – Delegacija Grada Novog Pazara prisustvovala je dženazi u Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici. Ove godine obavljen je ukop 19 žrtava genocida počinjenog na današnji dan, 11. jula 1995. godine u Srebrenici.
Podsećamo, Grad Novi Pazar će, odlukom Gradskog veća, finansijski podržati izgradnju doma za majke Srebrenice u Potočarima.
„Grad će sa 40.860 eura finansirati izgradnju jednog objekta u sklopu doma. Majke Srebrenice imaće u tom domu svu potrebnu negu i pažnju dvadest četiri sata, imaće sve neophodne uslove. Nama je drago da možemo da učestvujemo u realizaciji jedne dobre ideje jer to je naš amanet“, poručio je tim povodom gradonačelnik Nihat Biševac.
LONDON – Fudbalske reprezentacije Engleske i Italije sastaće se večeras na londonskom Vembliju u finalu Evropskog prvenstva i odlučiti koja će selekcija biti šampion “starog kontinenta”.
Englezi su domaćini, prvi put u istoriji boriće se za trofej i žele da ponove uspeh sa Mundijala 1966. godine kada su slavili na domaćem terenu, dok sa druge strane preporođeni Azuri igraju četvrto finale, za drugu titulu.
Prvu su osvojili 1968. godine, u ponovoljenom meču proti tadašnje selekcije Jugolsvaije, a potom su naredna dva izgubili – 2000. godine od Francuske 2:1, zlatnim golom Davida Trezega i 2012. godine, od Španije, sa ubedljivo 4:0.
U finalu će se sastati i dve najbolje odbrana na turniru – Englezi su primili samo jedan, a Italija tri gola.
Glavni sudija meča biće Holanđajnin Bjorn Kujpers, koga očekuje težak zadatak nakon “problematičnog” penala u polufinalu između Englseke i Danske koji je rešio meč.
Bol, tuga, sve ono što vidite ovdje u Srebrenici je ono što vas podsjeća na nepravdu, na stravične zločine, na ubijanja nedužnih ljudi, na velikodržavne projekte i sve što nije dobro, rekao je reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić. Srebrenica Bol, tuga, sve ono što vidite ovdje u Srebrenici je ono što vas podsjeća na nepravdu, na stravične zločine, na ubijanja nedužnih ljudi, na velikodržavne projekte i sve što nije dobro, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić tokom boravka u Potočarima.
“Malo sam više nego emotivan kada je Srebrenica u pitanju i kada je ovaj strašni zločin u pitanju u Srebrenici. Kao učenik prvog razreda medrese sam 1991. godine bio ramazanski imam u mjestu Zeleni Jadar u Srebrenici, tako da sam svake godine ovdje u Srebrenici, u Potočarima, prisutan. I gotovo svake godine pokušavam da obiđem sva ta mjesta i ljude. Nažalost, sve je manje i manje živih nego što ih je mrtvih. I one ljude koje sam ja znao i djecu koja su bila maloljetna kada se sve ovo dešavalo, koji su bili tada u ramazanskom mektebu. Tako da buđenje nekih emocija je ono što me veže za Srebrenicu. To je jedan stravičan zločin u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. To je genocid, pokušaj istrebljenja jednog naroda”, rekao je reis Fejzić.
Govorio je i o tome da li Rezolucija o genocidu u Srebrenici usvojena u Skupštini Crne Gore ovu zemlju definira kao euroatlantsku.
“Veoma sam ponosan na to. I ako je išta danas pozitivno ovdje, ono što ja kao čovjek ovdje nosim sa sobom jeste upravo izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici nedavno u Skupštini Crne Gore od kompletne opozicije i dijela vlasti u Crnoj Gori. Crnogorski parlament što je za balkanske prilike možda čudno malo, je dvotrećinskom većinom, ne samo izglasao neku Rezoluciju nego je dvotrećinskom većinom izglasao Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. I danas brojna delegacija iz Crne Gore na najvećem nivou počevši od predsjednika države Mile Đukanovića, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra vanjskih poslova Crne Gore Đorđa Radulovića, brojnih poslanika… je ovdje u Srebrenici, u Potočarima. Na neki način mogu da kažem da bar u ovom momentu iz Crne Gore dolazimo na ovaj skup u Srebrenicu s tim ponosom. Nadam se da će i druge države slijediti taj pozitivni primjer iz Crne Gore i da ćemo konačno neke stvari nazvati pravim imenima”, kazao je reis Fejzić.
Reis Islamske zajednice Crne Gore govorio je i o tome da li je vrijeme da genocid u Srebrenici bude priznat i u Srbiji, ali i bh. entitetu RS.
“Mislim da je konačno vrijeme da se moramo suočiti sa istinom. Mislim da ukoliko doista iskreno ove balkanske zemlje nastave svoj evropski put i da budu punopravne članice Evropske unije neke stvari se moraju nazvati pravim imenima i genocid mora biti nazvan pravim imenom – genocid u Srebrenici. Nadam se i vjerujem da će doći neki novi ljudi, neke nove generacije koje će biti spremne onako kako su to Nijemci nakon Drugog svjetskog rata pokazali tu humanost i spremnost da se odreknu pojedinaca koji su u njihovo ime ovo radili, da se izvine ljudima, porodicama žrtava i narodu kojem su ovo priredili jer samo tako mogu računati na neku svoju perspektivu i budućnost. To treba prije svega da urade oni zarad sebe i svoje djece koja im dolaze. Mislim da na taj način će možda moći da maknu krivicu i ljagu sa svog naroda. Na ovaj način upornim negiranjem genocida drže kompletan svoj narod pod tom hipotekom. Mislim da im to prije svega za njih nije pametno”, poručio je reis Fejzić.
Istakao je da vjeruje u pobjedu Srebrenice i Srebreničana.
“Vjerujem da će pravda kada tad ispilvati. I ovo je neki dio pravde. Svake godine imamo neku satisfakciju koja nam dolazi sa raznih adresa svjetskih, prije svega, iz adresa zemalja kojima mi i kao države Balkana težimo, a to su zemlje Zapada. Nadam se da će biti pravde i satisfakcije. I ovih presude međunarodnih sudova su na neki način bar dio toga. Naravno, nikada pravda ne može zaživjeti, ali neke satisfakcije će biti. Mislim da je Srebrenica, nažalost, sve ovo što desilo, ime koje debelo gura Bosnu i Hercegovinu u očuvanju njenog suvereniteta granica i riječ koja Bosnu i Hercegovinu plasira duboko u eurointegracije”, poručio je reis Fejzić.
Delegacija Skupštine Crne Gore, koja je danas došla u Potočare, predala je kopiju Rezolucije o genocidu u Srebrenici koja je nedavno usvojena u Skupštini Crne Gore.
Mislim da radi dobre saradnje i mira u čitavom regionu i na čitavom Balkanu, moramo prvo svoje greške da priznamo i da priznamo da se u Srebrenici desio genocid, a poslije toga da krenemo u saradnju radi novih generacija koje dolaze… Potočari Vladika Boris Bojović iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), vikar metropolita Mihaila, koji će prisustvovati obilježavanju 26. godišnjice od genocida u Srebrenici, kazao je kako radi dobre saradnje i mira u čitavom regionu treba priznati da se u Srebrenici dogodio genocid, javlja Anadolu Agency (AA).
Bojović je u izjavi za AA kazao, poslije rezolucije koju je donijela Skupština Crne Gore o genocidu u Srebrenici, a za koju je glasala većina zastupnika opozicije i pozicije, došli su kao brojna delegacija, sastavljena od 40 osoba, kako bi odali počast nevino stradalim ljudima u genocidu u Srebrenici.
Istakao je kako su tu da pošalju poruku kako nikad i nigdje na planeti ne treba ovakav genocid da se dogodi.
“Mislim da radi dobre saradnje i mira u čitavom regionu i na čitavom Balkanu, moramo prvo svoje greške da priznamo i da priznamo da se u Srebrenici desio genocid, a poslije toga da krenemo u saradnju radi novih generacija koje dolaze i da nikada više se ne desi nijedan zločin i nijedan genocid jer vjera i nacija nikada ne trebaju da budu niti su razlog za bilo kakav sukob i bilo kakva negiranja”, rekao je Bojović.
Danas se u Potočarima, kraj Srebrenice, održava komemoracija, dženaza i ukop još 19 žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, počinjenog u julu 1995. godine.
Naučimo napokon nešto dobro i pametno iz prošlosti i uradimo makar mrvicu dobroga, mrvicu istine, naveli su iz Saveza logoraša u BiH. I nakon 26 godina, i toliko uloženog rada i istraživanja zločina počinjenih u Srebrenici, još i danas se ukopavaju žrtve genocida koji je proveden na ovim našim prostorima, saopšteno je iz Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, javlja Anadolu Agency (AA)
“Takođe, i na žalost, još i danas, 26 godina poslije utvrđenih nepobitnih činjenica, i nakon niza presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju kao najviše sudske institucije od 2. svjetskog rata, još uvijek postoje pojedinci, grupe, organizacije, pa čak i države, koje su spremne da negiraju nepobitne dokaze, očigledne izgubljene ljudske živote i sve ono što je svima drugima potpuno jasno”, navode iz Saveza logoraša podvodom godišnjice genocida u Srebrenici.
Istakli su da je nespremnost na priznavanje očigledne istine, laž i minimiziranje žrtava na bilo kojoj strani, ozbiljan problem i prepreka ka boljoj i zdravijoj budućnosti svih naroda, te je stoga očigledno da se epska borba između dobra i zla nastavlja, samo sada drugim sredstvima.
“Savez logoraša u BiH na globalnom planu, u saradnji sa drugim organizacijama, radi i sarađuje na borbi za istinu na ovim našim prostorima i u tom poslu istrajava. Mi u Savezu smo sigurni da će konačna pobjeda, biti pobjeda dobra i istine. Potvrda toga su i aktivnosti niza organizacija civilnog društva u Beogradu, koji se bore da dokažu i pokažu bolnu istinu o Srebrenici, da objasne svom narodu da samo prihvatanje ‘gorke istine’ je pravi lijek za zdravu i sigurnu budućnost svih naroda na ovim širim područjima”, stoji u saopštenju.
Istakli su da ne treba dozvoliti da se loša istorija ponavlja, da ju je potrebno osuditi citirajući E. Burkea: “Ponekad je za trijumf zla, samo dovoljno da dobri ljudi ništa ne urade!”
“Naučimo napokon nešto dobro i pametno iz prošlosti i uradimo makar mrvicu dobroga, mrvicu istine…, na Sudnjem danu ćemo vidjeti i tu mrvicu, a tad ćemo od nje jako puno očekivati…”, dodaju iz Saveza logoraša u BiH.
Komemoracijom, klanjanjem dženaza-namaza i ukopom još 19 žrtava, danas, 11. jula, u Potočarima kraj Srebrenice bit će obilježena 26. godišnjica genocida nad Bošnjacima.
Više od 8.000 većinom bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeno je u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Protjerano je više od 40.000 osoba među kojima se mnogi nikada nisu vratili u prijeratne domove.
Do danas, u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari ukopane su 6.652 žrtve genocida, a na 26. godišnjicu genocida u UN-ovoj zaštićenoj zoni Srebrenica, biće sahranjeni posmrtni ostaci još 19 identifikovanih žrtava.
Na drugim lokacijama u Bosni i Hercegovini, prema željama porodica, ukopano je 237 žrtava. Prema podacima Instituta za traženje nestalih BiH, još uvijek se traga za oko 1.200 žrtava genocida.
Posljednja presuda za genocid u Srebrenici pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu, Holandija, donesena je prije mjesec dana protiv Ratka Mladića, vođe vojske bosanskih Srba tokom rata 1992-1995. godine. To je peta doživotna kazna zatvora izrečena pred međunarodnim sudom za genocid u Srebrenici.
MMKS je 8. juna potvrdio presudu kojom je na kaznu doživotnog zatvora osuđen Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata iz općina u BiH, teroriziranje civila za vrijeme opsade Sarajeva i držanje pripadnika UNPROFOR-a kao talaca.
Sud u Hagu je martu 2019. godine pravomoćno na doživotni zatvor osudio Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, za genocid i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u periodu rata 1992.-1995.
Na doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici osuđeni su također Ljubiša Beara, bivši načelnik za sigurnost glavnog štaba VRS-a, Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove GŠ VRS-a, i Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa VRS-a.
Prvu presudu u kojoj su zločini u Srebrenici okarakterisani kao genocid Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) donio je 2001. godine u predmetu protiv bivšeg generala VRS-a Radislava Krstića. On je prvostepeno osuđen na 46 godina zatvora, a u drugostepenom postupku kazna je smanjena na 35 godina i preinačena u “učestvovanje i pomaganje u genocidu”.
Pred međunarodnim sudovima i sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji osuđeno je više od 50 osoba i izrečeno više od 700 godina zatvora za zločine u počinjene u Srebrenici.
Na web stranici Memorijalnog centra (MC) Srebrenica – “Genocid u Srebrenici kroz presude krivičnih sudova” navodi se da od 20 presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za genocid.
Sud Bosne i Hercegovine je donio 25 presuda za zločine počinjene u Srebrenici. Od tog broja, 13 presuda odnosi se na zločin genocida, navodi se.
No, posljednjih godina i optužnica i novih suđenja je sve manje.
Nekoliko presuda doneseno je pred sudovima u Srbiji i Hrvatskoj. MC Srebrenica navodi da je u Srbiji doneseno pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, koje uključuju presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Tako su u Srbiji na ukupno 53 godine zatvora osuđena četvorica pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” za ubistva šestorice Srebreničana – među kojima su bila trojica maloljetnika – počinjena u julu 1995. na području Trnova. Osuđeni su Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić. Za učestvovanje u zvjerskom streljanju šestorice srebreničkih Bošnjaka u Trnovu, još dvojica pripadnika “Škorpiona” osuđena su na po 15 godina zatvora u Hrvatskoj – Milorad Momić i Slobodan Davidović.
Optužnica protiv pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” podignuta je na osnovu videosnimka koji su napravili pripadnici te jedinice tokom egzekucije u Trnovu. Snimak je prvi put javno prikazan na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom 2005. godine.
Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u toku je suđenje za zločin u Kravicama kod Srebrenice, počinjen u julu 1995. godine, gdje je, prema optužnici podignutoj 2016. godine, ubijeno 1.313. bošnjačkih civila. Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu optuženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić. Brane se sa slobode.Nevladina udruženja koja okupljaju porodice žrtava i preživjele genocida u Srebrenici smatraju kako usporavanje do kojeg je posljednjih godina došlo u procesuiranju zločina u Srebrenici nije dobro i konstantno javno upozoravaju na taj problem.
Danas odajemo počast tisućama nedužnih bošnjačkih žrtava koje nikada nećemo zaboraviti. Hrvatska je u mislima uz Bosnu i Hercegovinu, piše u poruci hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Sarajevo Premijer Hrvatske Andrej Plenković poručio je kako je genocid u Srebrenici bezumni zločin koji je poraz ljudskosti, javlja Anadolu Agency (AA).
Plenković je na zvaničnom Twitter profilu uputio kratku poruku povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, uz koju je simbolično objavio i Cvijet Srebrenice.
“Prije 26 godina, u genocidu u Srebrenici ubijeno je više od 8 tisuća bošnjačkih civila, muškaraca i dječaka. Taj bezumni zločin poraz je ljudskosti. Danas odajemo počast tisućama nedužnih bošnjačkih žrtava koje nikada nećemo zaboraviti. Hrvatska je u mislima uz Bosnu i Hercegovinu”, piše u poruci Plenkovića.
Your access to this service has been limited. (HTTP response code 503)
If you think you have been blocked in error, contact the owner of this site for assistance.
If you are a WordPress user with administrative privileges on this site, please enter your email address in the box below and click “Send”. You will then receive an email that helps you regain access.
Block Technical Data Block Reason: Exceeded the maximum global requests per minute for crawlers or humans. Time: Sun, 11 Jul 2021 10:15:54 GMT About Wordfence Wordfence is a security plugin installed on over 3 million WordPress sites. The owner of this site is using Wordfence to manage access to their site.
You can also read the documentation to learn about Wordfence's blocking tools, or visit wordfence.com to learn more about Wordfence.
Click here to learn more: Documentation
Generated by Wordfence at Sun, 11 Jul 2021 10:15:54 GMT.
Your computer's time: .
BEOGRAD – Premijerka Ana Brnabić izjavila je danas da će Krizni štab 1. avgusta dati preporuku građanima o trećoj dozi vakcine protiv virusa korona.
Brnabić je na TV Prva kazala da će Nacionalno telo za vakcinaciju do 23. jula dati svoje mišljenje o trećoj dozi Kriznom štabu, nakon čega će Krizni štab dati preporuku građanima.
Prema njenim rečima, Nacionalno telo za vakcinaciju trenutno radi studije i to na osnovu studija proizvođača, iskustava drugih zemalja, ali i iskustva stečenog u našoj zemlji.
Kada je reč o vakcinaciji, premijerka kaže da je u ovom trenutku vakcinisano 48,6 odsto punoletnih građana i ocenjuje da imunizacija u našoj zemlji ide teško i polako.
Navela je da su se Loznica i Kraljevo priključile lokalnim samoupravama gde je više od 50 odsto vakcinisanih, kao i da ima još devet lokalnih samouprava koje su blizu da pređu taj prag.
“Ali, treba nam više i moramo više da radimo, pre svega sa omladinom”, ističe premijerka i, navodeći da su juče studenti iz Sarajeva organizovano došli u Srbiju da se vakcinišu, kaže da naši studenti mogućnost za vakcinaciju ne koriste dovoljno.
“Plašim se sledećeg talasa”, navodi Brnabić i ukazuje da je velika razlika između sredina gde je veći broj vakcinisanih, jer tamo zdravstveni sistemi nisu pod pritiskom i virusa korona ljudi se ne leče u bolnicama.
Uglavnom se radi o starijim maloljetnicima. Osobe koje su rođene 1977. godine, takvih je 88, zatim najviše je osoba koje su rođene 1978. – 177. Tu su i osobe rođene 1979. godine, njih 109. Oni koji su rođeni 1980. godine, dakle 15-godišnjaci… Stotine maloljetnika ubijeni su genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici. Neki su ubijeni dok su preko šume, sa očevima, braćom, amidžama, djedovima pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja, dok su neki “otimani” iz naručja majki u kompleksu Fabrike akumulatora u Potočarima, zgrade iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedište 1994. i 1995. godine.
Radi se o dječacima koji nisu znali za rat, mržnju ili neprijateljstvo. Njihove snove prekinuli su pucnjevi, a posmrtne ostatke su pronašle ili još uvijek traže majke po mnogobrojnim masovnim grobnicama u okolini Srebrenice, Vlasenice, Zvornika, Bratunca…
Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović pojasnio je da “oni ne vode evidenciju o svim ubijenim u Srebrenici 1995. godine, nego samo o onim koji su nestali, a čija tijela nisu pronađena.
“Broj ubijenih u genocidu je nešto veći jer su neka od tijela ostala dostupna nakon ubistva njihovim porodicama, imali su priliku da ih sahrane i oni te osobe nisu prijavljivali kao nestale”, pojasnio je Mašović.
Kako je kazao, oni se vode evidencijom sa spomen zida u Memorijalnom centru na kojem su ispisana imena ubijenih.
“Tamo se nalaze imena 580 osoba mlađih od 18 godina. Sva ova imena nisu prošla kroz proces verifikacije u Institutu. Dobili smo podatke za 450 od ovih 580, imamo njihova imena i prezimena. Od tih 450, zajedno sa dvojicom maloljetnika koji će biti ukopani ove godine, broj onih koji su ukopani je nešto manji – 435. Jedan dio maloljetnika je ukopan u drugih mezarjima, a u jednom broju slučajeva porodice još uvijek nisu iskazale spremnost da ih sahrane jer ili čekaju druge srodnike ili su skeletni ostaci do te mjere oskudni da porodica smatra da treba još malo sačekati da se pronađu dodatni dijelovi skeleta kako bi tijela bila koliko toliko kompletna”, izjavio je Mašović za AA.
Prema njegovim riječima, uglavnom se radi o starijim maloljetnicima.
“Osobe koje su rođene 1977. godine, takvih je 88, zatim osobe koje su rođene 1978., takvih je najviše – 177. Tu su i osobe rođene 1979. godine, njih 109. Oni koji su rođeni 1980. godine, dakle 15-godišnjaci, njih je 51, i 14-godišnjaka imamo 14”, istakao je Mašović.
Smatra da je proces traženja nestalih ušao u najtežu fazu zbog iscrpljenosti svih izvora informacija.
“Svi ti izvori informacija su, ne samo jedanput nego više puta, provjeravani, više puta se izlazilo na iste lokacije, obrađivale su se te lokacije. Broj svjedoka ne mogu reći da se smanjuje iz godine u godinu jer on nikada nije bio dovoljan, vrlo malo je insajdera direktnih ili indirektnih, oni koji su učestvovalo u samom ubistvu ili onih koji su na neki drugi način sudjelovali u prikrivanju genocida. Mi smo u fazi kada se iz godine u godinu pronalazi sve manji broj nestalih i to je, prije svega, zahvaljujući činjenici da je ogroman broj nestalih pronađen – preko 25.000, da je o rađen ogroman broj grobnica i da je sada preostao još jedan brojčano značajan dio nestale populacije kada je u pitanju Srebrenica, još oko 1.200”, naglasio je Mašović.
Kako je kazao, do sada je pronađeno, ali svi nisu identificirani, 7.111 žrtava genocida u Srebrenici. Siguran je da svi nestali neće biti pronađeni.
“Nema nijednog sukoba ili većih prirodnih nesreća gdje se radi o nestanku stotina ili hiljada ljudi koji su završeni potpunim pronalaskom svih nestalih. Tako će se desiti i kod nas. Jedan broj žrtava neće biti pronađen iz jednostavnog razloga jer fizički više ne egzistiraju, oni su spaljeni, njihovi skeleti su pretvoreni u pepeo i dim pa su se zločinci potrudili da uklone i taj pepeo i bace u rijeku Drinu. Jedan broj žrtava je tako dobro skriven da će biti vrlo teško otkriti te grobnice. Teško je u ovom momentu reći koji procenat žrtava neće biti pronađen”, rekao je Mašović.
– Treba ukopati i 96 žrtava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet –
Naglasio je da nažalost ni ove godine neće ukopati 96 žrtava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet.
“Oni bi trebali biti ukopani, po mom uvjerenju, zajedno sa žrtvama koje su dobile identitet, koje su identifikovane. One nemaju identitet iz prostog razloga jer dolaze iz porodica gdje su bili jedinci, nisu imali braću ili sestre, nisu se ženili ili udavali, nemaju djecu, roditelji im nisu živi, nemaju bliskih srodnika i nije bilo nikog ko bi mogao donirati krv u cilju njihove identifikacije. Takvih je u Tuzli 96. Oni su ekshumirani iz masovnih grobnica u okolini Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, tamo gdje su i pronađene žrtve genocida u Srebrenici”, pojasnio je Mašović.
Naglasio je da neki od njih “duže od 20 godina leže u plastičnim vrećama u mrtvačnici u Tuzli”.
“Mislim da je to postalo nedopustivo, da je nehumano. Oni bi trebali biti u Potočarima jer su dijelili sudbinu identificiranih, živjeli su s njima u Srebrenici, umirali su zajedno, sahranjivani zajedno u masovne grobnice, premještani su zajedno i mislim da treba da podijele i to mjesto u Potočarima. Treba da imaju bijele nišane sa zamjenskim imenima dok se ne steknu uslovi da neki od njih ipak u budućnosti bude identificiran”, dodao je Mašović.
– Admir u trenutku smrti imao samo 15 godina: Smrt nastala strijeljanjem –
Mirsada Malagić jedna je od hiljadu majki kojima su u srebreničkom genocidu ubijena djeca. Izgubila je sinove Elvira, koji je imao 19 godina, i Admira, koji je imao samo 15, i supruga Salku. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u zvorničkoj Kamenici, a ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima. O ubistvima najbližih, gladi koja je vladala u Srebrenici, haosu te 1995. godine Mirsada je govorila za AA.
“Moj sin Admir, kad je počeo rat 1992. godine bio je šesti razred, a Adnan je tek završavao prvi razred. Najstariji sin je bio u srednjoj školi. U Srebrenici sam izgubila mnogobrojnu rodbinu. Moj muž i djeca poginuli su padom Srebrenice. Admir je ima samo 15 godina i nekoliko mjeseci”, ispričala je Malagić.
Rastali su se 11. jula kod benzinske pumpe u Srebrenici.
“Došli smo do bolnice i tu se razdvajao put onih koji su htjeli ići preko šume i oni koji su nastavljali put prema Potočarima. Počele su da padaju granate, bila je masa naroda, nastao je haos, vriska, plač djece, galama…Praktično se nisam ni pozdravila sa svojim. Mlađi sin Admir je bio prilično porastao za svoje godine zato je išao preko šume”, prisjetila se Malagić.
Kako je kazala, u putu prema Potočarima ponovo je pala još jedna granata.
“Braća su mi kasnije ispričala da su moji otišli preko šume misleći da smo mi već nastradali. Ja sam tada ranjena”, ispričala je Malagić.
Posmrtne ostatke najmilijih ukopala je u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
“Od sina Admira je nedostajalo nešto kostiju. U izvještaju ljekara je pisalo da je smrt nastala strijeljanjem. Bio je tih dječak, miran, baš moje dijete. U Srebrenici smo se mučili, bili gladni i žedni. Znam i garantujem da je gladan i ubijen. I on i njegovi vršnjaci. Međutim, posmrtne ostatke muža su pronašli u sedam, osam grobnica”, kazala je Malagić.
– Razdvojene porodice i traganje za posmrtnim ostacima ubijenih –
Almasa Salihović jedna je od brojne djece čije je djetinjstvo prekinuo rat. U julu 1995. godine imala je samo osam godina. Pored toga, njena tragedija započinje u Potočarima gdje je posljednji put vidjela brata Abdulaha koji se, poput brojnih srebreničkih muškaraca i dječaka, nije uspio spasiti zločinačke ruke. Tek je bio napunio 18 godina.
Danas radi kao glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
“Brat Abdulah je zajedno sa našom sestrom Fatimom bio u kompleksu (bivša Fabrika akumulatora) kako bi zatražio spas od holandskih vojnika. Ja, majka, druga sestra i brat nismo uspjeli ući u kompleks jer je već bilo puno. Brat Abdulah je sa sestrom Fatimom bio unutra, dok smo mi bili vani”, ispričala je Salihović.
Kako je kazala, nisu imali nikakve informacije o njima.
“Mi smo uspjeli da uđemo u jedan od posljednjih autobusa, majka je nekako uspjela da uvede brata Saliha koji je tada imao 15 godina. Odvajali su i mlađe dječake od njega. Ugurala ga je ispod sjedišta i bacila na njega neku odjeću. Tako je uspio da prođe. Došli smo u Kladanj, sestra Fatima je došla kasnije istog dana i rekla da su Abdulaha odvojili na ulazu u prevozno sredstvo. Dio njegovih posmrtnih ostataka pronađen je u sekundarnoj masovnoj grobnici Čančari kod Zvornika 2008. godine. Tek je napunio 18 godina”, prisjetila se Salihović.
Kako je kazala, Abdulah je bio mnogo vezan za Fatimu.
“Bio je miran i staložen, mnogo privržen vjeri. Nažalost, vremenom mi blijedi njegov lik iz sjećanja ali još uvijek se sjećam njegovog glasa. Ove godine smo dobili poziv da su pronašli još njegovih posmrtnih ostataka. Nikad niste spremni za to. Nisam se nadala tom pozivu jer je prošlo 12 godina otkako smo pronašli njegove posmrtne ostatke. Kada ukopate nekog svog, ne razmišljate da je to šaka kostju, nego da je to kompletna duša, tijelo”, dodala je Salihović.
U genocidu u Srebrenici tokom jula 1995. godine, koja je u to vrijeme bila zaštićena zona Ujedinjenih naroda, ubijeno je oko 8.000 pretežno muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti, a protjerano više od 40 hiljada žena, djece i staraca. Posmrtni ostaci onih koji su ukopani u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari pronalaženi u desetinama primarnih i sekundarnih masovnih grobnica nakon rata u Bosni i Hercegovini.
