Novogodišnja noć u Prijepolju, umjesto slavlja, pretvorila se u noć straha i nasilja za starijeg i teško bolesnog čovjeka. Milorad Golubović, hronični bolesnik koji živi sam i bez porodične zaštite, tvrdi da je brutalno pretučen od strane Stefan Drobnjak, zaposlenog u Hitnoj pomoći.

Prema navodima koje je Golubović iznio u svom svjedočenju, incident se dogodio u ranim jutarnjim satima, kada je pozvao Hitnu pomoć zbog lošeg zdravstvenog stanja. Umjesto pomoći, kako tvrdi, doživio je fizički i verbalni napad.

Golubović navodi da je napad započeo već prilikom ulaska u vozilo Hitne pomoći, gdje je, prema njegovim riječima, bio izložen teškim uvredama i višestrukim udarcima. Tvrdi da je bio fizički savladan, oboren i ostavljen u stanju šoka i povreda.

Situacija se, kako dalje navodi, dodatno zakomplikovala po dolasku u zdravstvenu ustanovu, gdje je, prema njegovom svjedočenju, napadnut i dežurni ljekar na prijemnom odjeljenju, zbog čega su medicinske sestre bile prinuđene da pozovu policiju.

Iako je policija intervenisala, Golubović tvrdi da napadač nije uhapšen, već je samo odveden na tzv. trežnjenje u Dom zdravlja. Ovakav epilog dodatno je uznemirio porodicu, prijatelje i aktiviste, koji strahuju da bi cijeli slučaj mogao biti zataškan.

Posebnu zabrinutost izazivaju navodi o mogućim vezama napadača sa rukovodećim strukturama zdravstvenih ustanova u Prijepolju, što, prema tvrdnjama aktivista, otvara ozbiljno pitanje političkog i institucionalnog pritiska.

Zbog straha da bi slučaj mogao ostati nekažnjen, Golubović se obratio humanitarnom i građanskom pokretu „Ljubav, Vjera, Nada“, koji je odlučio da njegovo svjedočenje iznese u javnost.

• – Ovo nije samo napad na jednog starog i bolesnog čovjeka. Ovo je test za institucije – da li će zaštititi slabog ili privilegovanog – poručuju iz pokreta.

Golubović navodi da je dao izjavu policiji i podnio prijavu, ali da do danas nema informacije šta će dalje biti sa slučajem. Zbog povreda glave i tijela, i dalje trpi posljedice napada, kako fizičke, tako i psihičke. Javnost sada s pravom očekuje odgovore:
Da li će institucije reagovati nepristrasno? Hoće li nasilje nad starim i nemoćnim čovjekom dobiti sudski epilog ili će biti gurnuto pod tepih?Redakcija će nastaviti da prati ovaj slučaj. Potresbi svjedočenje pogledajte ispod teksta.

Novi Pazar je grad bogate historije, ali i grad mladih ljudi čiji uspjesi prevazilaze lokalne okvire. Upravo njima posvećen je serijal emisija „Mladi i uspješni“ u produkciji Televizije internet Behar, koji kroz četiri epizode donosi priče o znanju, talentu, istrajnosti i ljubavi prema svom gradu.

Jedna od epizoda posvećena je Emi Pučić, mladoj pijanistici i profesorici klavira, koja danas radi u osnovnoj muzičkoj školi u Novom Pazaru – istoj onoj u kojoj je i sama napravila prve korake. Ema u razgovoru otkriva da je u muziku ušla vrlo rano, prvenstveno zahvaljujući ocu koji je takođe profesor u muzičkoj školi. Kaže da je od djetinjstva bila okružena muzikom, pa je interesovanje došlo prirodno, a osnovnu muzičku školu u Novom Pazaru upisala je čak godinu ranije od uobičajenog, paralelno sa redovnom školom.

Iako se danas njen put čini logičnim i skladnim, početak nije bio nimalo lak. Dok su vršnjaci tek savladavali slova, pisanje i čitanje, ona je odjednom morala učiti i “muzički jezik”, note i partituru sa dva sistema – za lijevu i desnu ruku. Priznaje da je bilo trenutaka kada je razmišljala da odustane, ali su razgovori sa roditeljima i poruka da se ne prekida ono što na početku ne ide “iz prve” presudili da nastavi.

Već u drugom razredu muzičke škole počela je aktivno nastupati na takmičenjima, a prvo internacionalno iskustvo došlo je u Italiji, u Barleti, gdje je osvojila drugu nagradu. Ema se prisjeća da je nastup bio težak zbog treme i činjenice da svira pred publikom koja nije “njena”, među djecom iz različitih zemalja, ali da joj je upravo to putovanje, uz probe i nekoliko dana boravka, postalo oskočna daska za sve naredne nastupe. Posebnu težinu njenom uspjehu daje i činjenica da je svirala program koji nije bio predviđen za njen uzrast, pa je iza nagrada stajao ozbiljan režim vježbanja – od dva do tri sata dnevno u ranim godinama, a kasnije i znatno više, uz strogo usklađivanje školskih i muzičkih obaveza.

Ema je, kako kaže, bila odličan đak i u redovnoj školi, što potvrđuje da se uz dobru organizaciju i disciplinu može stići i do znanja i do rezultata. Nastavila je da se takmiči širom Srbije, a jedan od posebno značajnih trenutaka bio je kada je osvojila laureat na takmičenju „Žene u muzici“ dok je bila treći razred.

Njena priča otvara i važno pitanje za Novi Pazar: grad i dalje nema srednju muzičku školu, zbog čega talentovana djeca, ukoliko žele nastaviti obrazovanje, moraju odlaziti u druge sredine. Ema je srednju muzičku školu upisala u Kraljevu, a odvajanje od kuće sa 15 godina i život u učeničkom domu opisuje kao jedan od najtežih perioda. Ipak, vremenom se uklopila, jer su svi koji su došli bili tu iz istog razloga – muzike, rada i snova koji traže žrtvu.

Nakon srednje škole, nastavila je školovanje na fakultetu u Nišu, na odsjeku izvođačke umjetnosti – klavir. U emisiji otkriva i detalj koji govori o njenoj ambiciji: nakon treće godine srednje škole odlučila je pokušati upisati fakultet ranije, uz diferencijalne ispite i pripremnu nastavu, i uspjela je da odmah prođe proceduru i upiše studije.

Po završetku osnovnih studija, Ema se zapošljava odmah, kao profesorica klavira u muzičkoj školi u Novom Pazaru. Kaže da joj je posebno drago što radi tamo gdje je i sama bila učenik, ali i da početak rada s djecom nije bio jednostavan, jer se kao nastavnik mora vratiti na “prve korake” i prilagoditi se svakom djetetu pojedinačno, pošto je individualna nastava i svako ima svoj tempo. Ipak, ističe da je osjećaj kada vidi rezultat i napredak učenika nešto što joj vraća motivaciju i potvrđuje da je izabrala pravi poziv.

Ema ne krije da joj nedostaju veći nastupi u rodnom gradu. Smatra da Novi Pazar još nema dovoljno prilika za klasičnu muziku i ozbiljne koncertne programe, te da je grad “daleko od simfonijskog orkestra”, ali ne zbog ljudi već zbog sistema i infrastrukture. U isto vrijeme, vjeruje da publika postoji i da bi bilo dragocjeno kada bi orkestri i ozbiljni koncerti češće dolazili, kako bi se stvarala nova kultura slušanja i razvijala muzička scena.

U razgovoru je pomenuta i muzička tradicija koju Ema nosi iz porodice: njen otac je poznati muzičar, a predstavljeni su i projekti vezani za kompozicije Sulejmana Ćatovića, jednog od najznačajnijih kompozitora “naše gore list”, uz najavu da bi u budućnosti mogli snimiti i objaviti nekoliko pjesama, čime bi se dio sandžačke muzičke baštine sačuvao od zaborava i približio novim generacijama.

Posebno emotivan dio emisije je trenutak kada Ema govori o ponudi da ode da radi u inostranstvu. Imala je mogućnost da prihvati posao nastavnika klavira na Malti, ali je odlučila da ostane u Novom Pazaru. Nakon godina provedenih van grada, kaže da se zaželjela porodice, čaršije, ljudi i atmosfere koju, po njenom osjećaju, drugi gradovi nemaju. Dodaje da Novi Pazar voli zbog iskrenosti i duše njegovih ljudi, ali i upozorava da grad, u potrazi za modernim, pomalo gubi autentičnost, podsjećajući na kulturno-historijske spomenike poput hamama, koji bi trebali biti otvoreni, sačuvani i predstavljeni budućim generacijama.

Serijal „Mladi i uspješni“ kroz Emu Pučić donosi poruku koja prevazilazi okvire jedne emisije: talenti postoje, ali bez uslova, podrške i prostora za razvoj – mnogi će biti primorani da svoj put grade daleko od kuće. Emina odluka da ostane, radi i stvara u Novom Pazaru pokazuje da se ljubav prema gradu ne mjeri samo riječima, već i izborima.

Doček Nove godine u Beogradu za jednu grupu državljana Hrvatske završio je traumatično, nakon što su ispred poznatog noćnog kluba, prema njihovim navodima, napadnuti od strane šestorice muškaraca. Incident se dogodio u ranim jutarnjim satima, a epilog su ozbiljne tjelesne povrede i policijska prijava.

Jedan od napadnutih ispričao je da je te noći bio u društvu zaručnice, njene sestre i prijateljice. Nakon završetka proslave, djevojke su izašle ispred kluba kako bi potražile prijevoz, kada im je prišla grupa muškaraca s pozivom na tzv. “after party”.

• — Nakon što su djevojke odbile njihov poziv, uslijedile su uvrede. Kada sam reagovao i stao u njihovu odbranu, napali su me — naveo je mladić.

Prema njegovim riječima, šestorica muškaraca su ga fizički napala, a u pokušaju da razdvoji sukob, sestra njegove zaručnice zadobila je snažan udarac šakom, nakon čega je pala na tlo. Djevojka je tom prilikom zadobila teške povrede jezika, usne i brade, zbog čega je morala biti hitno zbrinuta.

Povrijeđena djevojka je medicinsku pomoć najprije dobila u bolnici u Zemun, gdje su joj rane sanirane šivanjem. Međutim, po povratku u Hrvatsku utvrđeno je da je zahvat izveden nepravilno, te je morala ponovo na operaciju i dodatno šivanje jezika.

• — Rekli su nam da je rana loše sanirana i da je zbog toga morala ponovo na zahvat. Ovo je za nas bio dodatni šok nakon svega što smo proživjeli — rekao je sagovornik.

I on sam je tokom napada zadobio udarac u glavu, dok je cijeli slučaj, kako navode, prijavljen nadležnim policijskim organima u Srbiji. Istraga o okolnostima napada je u toku.