GRADINA/NOVI PAZAR – Carinici su u saradnji sa policijom na ulazu graničnog prelaza Gradina sprečili neobičan pokušaj krijumčarenja parfema u kanti sa peskom.
Slučaj je otkriven 17. januara kada je na red za redovnu kontrolu na ulazu u zemlju pristigao autobus novopazarskih registarskih oznaka, a putnicima i voznom osoblju rečeno da sve što imaju prijave i iznesu za carinsku kontrolu, saopštila je Uprava carina.
Usledio je detaljan pregled autobusa u kome je u kanti sa peskom, koja je inače deo redovne zimske opreme, otkriveno 12 parfema raznih robnih marki.
Potom je kontrola nastavljena, pa je otkrivena i druga skrivena roba – u toaletu ispod umivaonika, ispod sedišta, na sedištima, u odeljku iznad glave putnika, kao i u frižideru autobusa.
Među krijumčarenom robom našlo se ukupno: 22 parfema, 24 ženske torbe, kao i 125 odevnih predmeta.
Protiv vozača, 36-godišnjeg Novopazarca, pokrenut je prekršajni postupak zbog toga što nije prijavio i zato što je sakrio robu na ulasku u zemlju.
Niko neće oteti crkve. Crna Gora neće povući zakon o slobodi vjeroispovijesti, poručuje predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ističe da masovni protesti zbog ovog zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada “obučene” u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi. On je poručio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da ima otvoren poziv da dođe u Crnu Goru.
“Niko neće oteti crkve”, poručuje Đukanović u intervjuu Tanjugu, i dodaje da niko vjernicima neće uskratiti pravo da koriste pravoslavne hramove, niti je to, kaže, suština Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
“Država Crna Gora ne otima imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jer je ta imovina zapravo vlasništvo države Crne Gore, koje je uzurpirano u periodu između 1986. i 2000.”, ključni je argument na koji se poziva crnogorski predsjednik “braneći” Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je u dijelu javnosti Srbije, ali i Crne Gore doživljen kao “otimanje” imovine, prije svega hramova i manastira Srpske pravoslavne crkve.
“Za vrijeme trajanja nezavisne crnogorske države, do 1918, i takođe trajanja Crnogorske pravoslavne crkve, do 1920, sva imovina, kojom je raspolagala ta crkva, nema nikakve dileme, bila je u državnoj svojini. Tako stoji u svakom aktu. Od odluke glavarske Skupstine iz 1868. preko Opšteg imovinskog zakonika od 1888. do Ustava Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori iz 1903. i Ustava pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori iz 1904.”, navodi Đukanović.
Ni nakon nestanka crnogorske države, dodaje Đukanović, ni u vrijeme Kraljevine SHS i kraljevine Jugoslavije, niti u periodu socijalizma, sve do posjlednjih njegovih godina, niko nije posezao za državnom svojinom nad objektima koje je koristila nekadašnja Crnogorska pravoslavna crkva.
Prema njegovim riječima, do bespravnog otuđivanja dolazi u periodu između 1986. i 2000. godine, kada Crna Gora pokušava da ustanovi svoj katastar i poziva sve subjekte da registruju svojinska prava.
“Tada SPC, koristeći se raznim titularima, uključujući Crnogorsku mitropoliju, druge eparhije SPC u Crnoj Gori i privatna lica iz reda najviših crkvenih velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, dobar dio te državne imovine upisuje na svoje ime”, tvrdi crnogorski predsjednik i dodaje da zato nije riječ o otimanju imovine SPC, “već o odgovornom poslu povratka državi imovine, koja je od nje uzurpirana posljednjih 30-ak godina”.
SPC, “koja se upisala na državnu imovinu”, nema, uvjeren je Đukanović, nikakvih dokaza o pravno valjanom sticanju te imovine, jer ih ne može ni imati.
Đukanović je uvjeren i da će obnova autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve doprinijeti prevazilaženju nesporazuma i raskola unutar pravoslavnog bića Crne Gore.
“Nije, međutim, naša ideja da arbitriramo između dvije pravoslavne crkve i da pomažemo jednoj da iz pravoslavnih hramova izgoni vjernike druge crkve, samo zato što su, iako pravoslavci, pripadnici druge nacionalne zajednice. Naša ideja je stvaranje institucionalnih pretpostavki da svi vjerujući ljudi, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, mogu slobodno zadovoljavati svoje vjerske potrebe”, navodi predsjednik Crne Gore.
Na pitanje koja bi to bila jedna crkva – Crnogorska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva ili Pravoslavna crkva u Crnoj Gori – Đukanović odgovara: “Ne bih se sada bavio kumovskim poslom, da krstim pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, ali sam u jednom intervjuu kazao da je za mene nacionalni predznak pravoslavne crkve u drugom planu”.
Lično, rekao je, misli da je rješenje, možda, u nazivu Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja bi, “integrisala” sve pravoslavne vernike, bez obzira na nacionalnost.
Na opasku da rješenja, niti tumačenja prava na nacionalni prefiks, kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi nisu tako jednostavna, te da SPC osam vjekova postoji i djeluje i na prostoru Crne Gore, Srbije. . . Đukanović uzvraća da su to jednostrane interpretacije.
“Kada pogledate Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama države Srbije, vidjećete u članu 11 šta Srbija misli o kontinuitetu SPC. U članu 11 tog zakona kaže se da se SPC priznaje kontinuitet u odnosu na Načertanije o duhovnoj vlasti iz 1836. i Zakon o SPC iz 1929. Dakle, država Srbija priznaje 184 godine kontinuiteta i tradicije SPC”, kaže Đukanović i dodaje da se ne može Crna Gora obavezivati navodnom tradicijom SPC od 800 godina, koju džava Srbija svojim zakonima ne priznaje Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Riječ je, smatra, o još jednoj od manipulacija emocijama, a od odgovorne državne politike se očekuje da je uvaži kao argument, što se, ističe Đukanović, u Crnoj Gori ne događa i neće ni dogoditi.
Na konstataciju da nije riječ o emocijama, već o realnosti, a realnost je da gotovo trećina građana Crne Gore, srpskog porijekla, smatra da joj je ugroženo jedno od osnovnih prava, Đukanović odgovara da je i to rezultat “ozbiljne manipulacije”.
Na opasku da su Srbi u Crnoj Gori na neki način slijedili vladiku Amfilohija kada je podržao ishod referenduma o nezavisnosti Crne Gore, a sada smatraju da su njihova očekivanja iznevjerena, Đukanović navodi da mitropolit nije imao “nikakve tajne dogovore sa državnim strukturama Crne Gore”, niti je, kaže, pružao podršku nezavisnosti.
Naprotiv, branio je ideju da Crna Gora ostane u državnoj zajednici sa Srbijom, ali je rekao da će poštovati, kao što i jeste, demokratsku volju građana Crne Gore.
Da li je na mjestu, pita Đukanović, očekivanje da se sada država Crna Gora u znak zahvalnosti odrekne svoje vrijedne imovine, dodajući da to nije realno očekivanje.
Na pitanje da li će iz ovih protesta, najvećih od kako je, već tri decenije, na vlasti, izaći kao pobjednik, odgovara da nije riječ o pobjedi, već o odgovornosti da se stvore uslovi za multinacionalni, multikulturni i multivjerski život po mjeri i standardima Evrope 21. vijeka.
“Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti i povratak uzurpirane državne svojine, doprinos je vladavini prava, a obnova pravoslavne crkve u Crnoj Gori koja će okupiti i pomiriti pravoslavni narod doprinos je stabilnosti, dugovječnosti i razvoju Crne Gore”, istakao je on.
Saglasan je sa konstatacijom da evropske vrijednosti i standardi nisu dio nacionalnog identiteta, a na opasku da i on zapravo govori o zaokruživanju nacionalnih institucija i crnogorskog identiteta, te da li je onda važno da li je on Srbin ili Crnogorac, Đukanović je odgovorio: “Crnogorac sam, naravno”.
Tako i Srbi u Crnoj Gori, nije im svejedno da li će se crkva zvati Pravoslavna ili Srpska pravoslavna crkva – na tu opasku odgovorio je “Naravno”.
“Naravno” je i odgovor Đukanović na konstataciju da sve što proističe iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti neće biti lako sprovesti:
“Neće ovo biti ni lak ni kratkotrajan proces, ali, kao i u drugim procesima, potrebno je izabrati pravilan kolosjek i napraviti prvi korak . Tako je bilo kad smo krenuli u obnovu državne nezavisnosti i kada smo odabrali put evropskih i evroatlantskih integracija “, podsjeća Đukanović.
Povlačenja Zakona neće biti
“Da smo smatrali da taj zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Đukanović u intervjuu Tanjugu.
Predsjednik Crne Gore, u razgovoru u kojem je nabrojao, kako on to vidi, sve istorijske, pravne i političke razloge koji su opredijelili vlast Crne Gore na ovakav potez, te odbacio argumente protivnika Zakona, ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori.
Đukanović
Izmišljotina i zamjena teza
“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, naglašava Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000.
O tome, tvrdi, svejdoče “neupitne istorijske činjenice”.
Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.
Potrudiće se, poručuje, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. A oni naravno imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, “uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve.”
Đukanović navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.
Oni, kaže Ðukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren političkog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.
Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, odnosno da li predsjedniku Srbije zamjera što podržava prava Srpske pravoslavne crkve, a time i volju, odnosno prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Ðukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.
“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti”, ocjenjuje Ðukanović.
“Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića”, dodaje, da “isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u Crnoj Gori i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdje ona djeluje. Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno”, ističe Ðukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.
“Kako se to završilo, mogli smo da vidimo”, poručuje uz konstataciju: “Neodmjereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive može odvesti u neprimjereni paternalizam i opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu”.
Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Ðukanović odgovara: “Svima koji tako postupaju”.
“Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zaintresovanost za položaj srpske manjine u Crnoj Gori. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao djelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo i nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore”, primjećuje Ðukanović.
On, međutim, ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slijede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.
“Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima”, ističe Ðukanović i podsjeća na, kako kaže, “obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu države Srbije. Takođe, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije”.
Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Ðukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.
Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Ðukanović odgovara da vlast nema viziju da “uređuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica”, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje građana i kriterijuma profesionalnosti.
O Vučiću
Na pitanje da li zna da predsjednik Vučić u Srbiji trpi kritike da je preblago reagovao na ponašanje Crne Gore povodom usvajanja zakona, i kad je riječ o položaju Srba, te da se čuju opaske da on, Ðukanović, ratuje sa dijelom srpskog naroda, kao i sa Srbijom, a da za to nije dobio adekvatan odgovor, što se tumači i prijateljskim odnosima sa predsjednikom Vučićem, Ðukanović konstatuje da i sam prolazi kroz takve situacije.
Te zamjerke, naime, vidi kao reakciju nacionalista i ljudi retrogradnog mišljenja “sa ove ili one strane”.
“Oni su često iskazivali nezadovoljstvo politikom koju vodim, ali nikada nisam osjećao potrebu da se sa nacionalistima nadmećem u demonstraciji lojalnosti državi”, kazao je Đukanović.
Preporučuje to kaže, svakome, uključujući i Vučića.
“A šta misle velikosrpski nacionalisti i kako bi oni željeli da uređuju odnose sa Cnom Gorom, to smo imali priliku da vidimo – pir pokušaja paljenja crnogorske zastave u Beogradu, poziv na linč crnogorskog ambasadora, kao i poziv ministra spoljnih poslova Srbije na prebrojavanje Crnogoraca u Srbiji koji podržavaju politiku Mila Ðukanovića”, ocjenjuje predsjednik Crne Gore.
On dodaje da je riječ “o retrogradnim političkim pojavama koje pripadaju prošlosti”, te da vjeruje da “ljudi koji su dobili legitimitet većinske javnosti u Srbji i Crnoj Gori, moraju da se ponašaju odgovorno prema zajedničkom istorijskom nasljeđu i projekciji zajedničke evorpske budućnosti”.
O malom Šengenu
Kada je riječ o projekciji zajedničke evropske budućnosti, Ðukanović primjedbu Tanjuga da je rezervom prema ideji malog Šengena pokazao nedovoljnu solidarnost, uz argumentaciju da je Crna Gora daleko odmakla u procesu pregovora sa Evropom, kaže da to nije tačno.
Ističe da je argumentacija Crne Gore bila da ova inicijativa tretira pitanja slobode protoka ljudi, roba, kapitala i usluga, koja su već od 2011. obuhvaćena raznim drugim regionalnm inicijativama, u kojima učestvuju i Crna Gora i Srbija i Albanija i Sjeverna Makedonija i druge drzave regiona.
“Naše je pitanje bilo – čemu sada stvaranje još jedne regionalne inicijative, praćeno podsjećanjem da je svaka inicijativa za regionalnu saradnju, što se nas tiče, kucanje na otvorena vrata”, objašnjava Ðukanović.
Međutim, Ðukanović pitanje inicijative “mali Šengen” vidi i kroz prizmu aktuelnih problema, pa tako i, kako on kaže, međusobnog povjerenja, odnosno nepovjerenja, te političke zrelosti za više nivoe saradnje i povezivanja.
On to objašnjava opaskom da se pitanje povjerenja logično postavlja kada, kako kaže, kao otreženjenje stignu pitanja koja su sada aktuelna u odnosima Srbije i Crne Gore, a koja “nažalost, opominju da još uvijek nisu na pravi način apsolvirane neke važne teme”.
“Nismo izgleda svi jednako jasno shvatili i prihvatili da su u međuvremenu nastale nove nezavisne i suverene države, koje se moraju međusobno uvažavati i, polazeći od toga, graditi viši stepen povjerenja i saradnje, što će olakšati život našim građanima”, ističe on.
Na pitanje da li to znači da ideju malog Šengena vidi kao velikosrpsku, Ðukanović kaže: “Nije riječ o tome. U odnosu na ideju malog Šengena, kako sam već kazao, imali smo dilemu vezanu za njenu svrsishodnost, ali i napomenu svim partnerima u regionu i u EU da ta inicijativa ne bi smjela nipošto poslužiti kao supstitut za EU integracije.”
“A, dovođenje u vezu malog Šengena sa aktuelnim odnosima između Crne Gore i Srbije nije slučajno, zato što mi politička racionalnost govori da o višim nivoima međudržavne i regionalne saradnje možemo odgovorno govoriti nakon što svi prethodno konzistentno, na svakom pitanju, demonstriramo da prihvatamo i poštujemo nezavisnost i suverenitet svake od naših država”, ocijenio je Đukanović.
Ističe da odnose između Srbije i Crne Gore treba uređivati kao odnose dvije susjedne države, koje respektuju sve što smo kroz istoriju zajedno prošli i koje se odgovorno odnose prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.
“Želimo prijateljske odnose dvije susjedne države, koje imaju puno istorijskih i aktuelnih kulturoloških bliskosti, želimo odnose međusobnog uvažanja dvije nezavisne i suverene države”, poručuje Ðukanović.
Na pitanje da li namjerava da posjeti Srbiju, s obzirom da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsjednik Srbije očekivati sličan poziv, pošto mu je na neki način upućena poruka da nije dobrodošao u privatnu posjetu na Badnji dan u Crnu Goru, Ðukanović kaže da je spreman na razgovor.
“Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije poseti Crnu Goru”, podsjeća Ðukanović.
Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić potencirao otvorenost tog poziva.
“Pogledaću, ako taj poziv nije i formalno upućen, on će uslijediti”, poručuje Ðukanović.
Kada je riječ o negativnim reakcijama na želju predsjednika Vučića da ode u privatnu posjetu u Crnu Goru na Badnji dan, kaže da nije bilo nijedne negativne reakcije zvaničnika Crne Gore.
Bile su, primjećuje, takve reakcije ” ljudi iz vrha SPC u Crnoj Gori”.
“Nisam imao najavu od predsjednika Vučića, između ostalog i zato što sam u tom periodu bio izvan Crne Gore, ali svakako ne bih imao negativan stav prema tome da predsjednik Srbije bude u Crnoj Gori u privatnoj posjeti, kada god on to želi, kao što se to pravo, pretpostavljam, podrazumijeva i za mene i druge zvaničnike Crne Gore kada je u pitanju Srbija”, zaključuje Milo Ðukanović.
Dokazi: Nekoliko sati pošto je automobilom „reno megan“ udario u autobus GSP, u krvi lidera PSG pronađeni tragovi narkotika
Sergeju Trifunoviću, lideru Pokreta slobodnih građana (PSG), pronađen je kokain u krvi posle sudara koji je u ponedeljak uveče izazvao na Novom Beogradu, kada je udario u autobus GSP i potom pobegao s lica mesta, nezvanično saznaje Kurir.
Trifunović je tek nakon tri sata od udesa otišao u policijsku stanicu u Savskoj ulici i, kako je objavio na društvenim mrežama, alko-test je pokazao da je imao nula procenata alkohola, ali kada mu je izvađena krv i urađena analiza, otkriveno je da u krvi ima tragova kokaina. Nezvanično, Sergej je prethodno odbijao da preda urin na analizu, pa je zbog toga upućen u jednu beogradsku kliniku da izvadi krv.
Podsetimo, u ponedeljak u 20.55 na novobeogradskom Bulevaru Mihajla Pupina, u blizini benzinske pumpe „Dejton“, Trifunović je iz zasad nepoznatih razloga prešao svojim „reno meganom“ u desnu, zaustavnu traku, a potom udario u zadnji levi deo autobusa.
Sergej je potom pobegao s lica mesta, pravdajući se na društvenim mrežama „da nije sačekao policiju jer je morao da ide kući da otključa majstorima vrata i nahrani mačke“, kao i da je rekao vozaču autobusa da će se potom vratiti.
Trifunovićev pokušaj izbegavanja odgovornosti u udesu javnosti je dodatno zasmetao naročito zbog toga što on sebe predstavlja kao velikog borca za pravdu, pa tako stalno govori o slučaju saobraćajne nesreće na rampi kod Doljevca u kojoj je poginula Stanika Gligorijević, dok je direktor „Koridora“ Zoran Babić povređen. Upravo to su mu mnogi zamerali i juče, tvrdeći da posle ovoga ni sam nema kredibilitet da kritikuje bilo koga i da je njegovo ponašanje krajnje licemerno.
Sergejev bolesni tvit
DA SAM NEKOG POVREDIO, OVERIO BIH GA METKOM
Sergej je posle udesa na Tviteru upitan šta bi uradio da je nekoga povredio u sudaru, a njegov odgovor je zgrozio javnost. – Overio bih ga metkom u glavu. Jer, mrtva usta ne govore! – napisao je Trifunović.
FOTO: PRINTSCREEN TWITTER
Tu se, međutim, nije zaustavio, već je nastavio s brutalnostima, pa je na konstataciju „da za tako nešto treba hrabrosti, koju on očigledno nema, jer je pobegao s lica mesta saobraćajnog udesa“, naveo: – Pa onda bih poslao plaćenog ubicu. Istina, lakše mi da platim nego ja da ubijam.
Sankcionisanje
KAZNENI POENI I NOVČANA KAZNA
Zbog napuštanja lica mesta Trifunoviću preti novčana kazna, ali i zabrana upravljanja vozilom. Zakon propisuje da su kazne za ovo prekršajno delo od 20.000 do 40.000 dinara, plus šest kaznenih poena i šest meseci zabrane upravljanja vozilom. Takođe, osiguranje će ga teretiti za pravljenje štete na autobusu. Advokat Nebojša Milosavljević kaže za Kurir da je apsolutno neprimereno da javna ličnost, a naročito političar, beži sa lica mesta udesa:
– Često se dešava da ljudi žele da izbegnu svoju odgovornost, ali je za Trifunovića kao javnu ličnost ovo veliki minus. Ima svoje pristalice i iz moralnih razloga trebalo je da ispoštuje pravila, da sačeka policiju da izvrši uviđaj i da da sve potrebne podatke. To će mu biti otežavajuća okolnost prilikom postupka.
Realizacijom projekata parternog uređenja tokom protekle godine Novi Pazar je dobio 200 novih parking mesta, desetak dečijih igrališta i mnogo više uređenih gradskih površina. Gostujući u emisiji Odgovor, koja je na prgramu večeras od 21 i 30, direktor JKP ”Parking servis” Armin Mehović je ocenio da je godina za nama bila veoma uspešna, te najvio da će se istim tempom raditi i ove godine za dobrobit svih građana, kojima je poručio da veruju ”svojim očima”.
Više parking mesta, dečijih igrališta i uređenih zelenih površina je ono što je obeležilo 2019. godinu u Novom Pazaru. Za projekte parternog uređenja iz gradske kase izdvojeno je preko 90 miliona dinara.
Izgrađeni su parkinzi u krugu Bor zgrade, zgrade Jezero, iza Nove Lučne zgrade, u Ulici Mehmeda Alibašića i Omladinskoj. Nova dečija igrališta dobila su i naselja Svojbor i Rasadnik, kao i ulice Rasima Halilovića i Mehmeda Alibašića. Uskoro bi, kako se najavljuje, trebalo da budu završeni radovi na izgradnji dečijeg igrališta i fudbalskog terena u Belim vodama, a kad vremenski uslovi dozvole, radovi mogu da počnu iza Stare lučne zgrade, na Jaliji i u Čerkez mahali.
Ideja o parternom uređenju, ističe Mehović, ujedinila je sve gradske službe i predstavnike lokalne, ali i republičke vlasti.
”Dobio sam podršku od svih, kako od gradonačelnika Nihata Biševca, tako i od potpredsednika vlade i ministra Rasima Ljajića, koji nam je obezbedio dodatna sredstva za infrastrukturu iz rezervnih sredstava republičkog budžeta. Bez takve podrške ne bismo mogli sve ovo da uradimo”, rekao je Mehović.
Citirajući ministra Ljajića, Mehović je građanima poručio da veruju svojim očima. On je izrazio očekivanje da će ljudi koji su dali konkretne rezultate ponovo dobiti poverenje građana i nastaviti realizaciju prokjekata kojima se unapređuju uslovi života u Novom Pazaru.
Jedan od značajnijih projekata koji će uskoro biti realizovan i za koji, prema rečima Mehovića, postoji kompletna projekta dokumentacija, je izgradnja novih parkin mesta u centru grada iza Nacionalne službe za zapošljavanje, u neposrednoj blizini druge pešačke zone. Raspisivanje tendera se očekuje i za izgradnju teniskih i rekonstrukciju postojećih sporstskih terena u kompleksu Borići.
Kada je u pitanju protekla 2019.godina, direktor Opšte bolnice Novi Pazar dr Meho Mahmutović ocenjuje je kao veoma uspešnu za novopazarsko zdravstvo. Kao rezultat uspešnosti realizovanih projekata koji su se ticali poboljšanja uslova lečenja pacijenata kao i uslova za rad zaposlenih u Opštoj bolnici Novi Pazar, Mahmutović navodi izvanrednu saradnju sa Ministarstvom zdravlja, započetu pre više od godinu dana.
“Ta saradnja donela nam je mnogo uspeha. U našu zdravstvenu ustanovu posredstvom Ministarstva zdravlja, dolaze eminentni doktori iz svih grana medicine koji rade sa našim lekarima i na njih prenose znanje a samim tim dobijaju i građani koji korite naše zdravstvene usluge”, kazao je Mahmutović. On je kazao da je pored usavršavanja lekara,ulaganja bilo i u nabavci novih aparata, adaptaciji i renoviranju mnogih odeljenja, u zapošljavanju mladog kadra a najavio je i realizaciju novih, veoma važnih projekata koji se odnose na izgradnju novih objekata.
NOVI PAZAR – E.B. (1991) iz Novog Pazara uhapšen je posle potere kakva skoro nije viđena u tom gradu.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjihn poslova PU Novi Pazar pokušali su da zaustave sumnjivog mladića koji je vozio “bmw” serije 5 novopazarskih registarskih oznaka, ali je on panično dao gas i počeo da beži centralnim novopazarskim ulicama.
Inspektori su odmah zatražili pomoć raspoloživih ekipa koje su se nalazile na terenu.
U poteru se uključila interventna jedinica PU Novi Pazar, saznaje indeksonline.rs
Bahati mladić je, očigledno ne mareći za bezbednost pešaka i drugih učesnika u saobraćaju, jurcao po uskim ulicama velikom brzinom, i tom prilikom oštetio više parkiranih vozila.
Policija ga je konačno zaustavila u ulici Jošanički kej.
“Potera je trajala desetak minuta. Mladić je toliko brzo i opasno vozio da je pravo čudo kako se nije desila neka nesreća. Policija trenutno vrši uviđaj, a istraga o ovom slučaju je u toku”, rekao je izvor indeksonline.rs
Kako saznajemo, E.B. je od ranije poznat policiji, a određena mu je mera policijskog zadržavanja do 48 sati, nakon čega će biti priveden Višem javnom tužilaštvu u Novom Pazaru.
Lider Pokreta slobodnih građana i glumac Sergej Trifunović večeras se u Bulevaru Mihajla Pupina zakucao u autobus Gradskog saobraćajnog preduzeća, a potom pobegao sa lica mesta
Trifunović je prešao u zaustavnu saobraćajnu traku i automobilom “reno megan” udario zadnji levi deo autobusa.
– Vozač autobusa je došao do zadnjeg dela i odmah je prepoznao Trifunovića. Rekao mu je da bi trebalo da sačekaju policiju, ali je lider PSG rekao da za tim nema potrebe, seo u automobil i otišao sa lica mesta u smeru ka Brankovom mostu.
U udesu, srećom, nije bilo povređenih.
Kako saznajemo, policija je u Karađorđevoj ulici pronašla vozilo Sergeja Trifunovića, a za njim se traga!
BEOGRAD – Centar za bezbednost, istrage i odbranu DBA upozorio je danas da se droga poznata kao “krokodil” nalazi na ulicama Srbije i istakao da je veća edukacija ne samo dece već i roditelja i nastavnog osoblja najbolji vid prevencije u borbi protiv narkomanije.
U saopštenju, Centar DBA podseća da je nedavno šesnaestogodišnjakinja koja se predozirala “krokodilom” spasena od smrti zahvaljujući brzoj reakciji lekara iz Surdulice i Vranja, dok u Odžacima doktori nisu mogli ništa da učine da spasu devojčicu (17) koja se predozirala tom vrstom opijata.
Upozoravaju da je “krokodil“ ili, medicinski, desomorfin, veoma opasna droga, koja je nekoliko puta jeftiniji od kokaina, a dolazi iz “domaće radinosti“ mešanjem kodeina, benzina, razređivača i hlorovodonične kiseline.
“Unošenjem u organizam, dolazi do raspadanja tkiva. Životni vek onih koji se navuku na ovaj supstitut kokaina nije duži od dve godine. Ukoliko neko i uspe da se skine sa ”krokodila”, često ostaje sa posledicama unakaženosti zbog dejstva ove droge”, navodi Centar DBA.
Ističu da mladi sve češće imaju kontakt s drogama iako je veći deo njih upućen u njihovu štetnost, a na to se odlučuju, kako navode, iz dva razloga – zanima ih dejstvo ili ih pritiska društvo.
Centar DBA navodi i da se neretko dešava da se “navuku“ na određenu drogu, a da roditelji to ne primete na vreme.
Smatraju da policija svoj posao poslednjih nekoliko godina radi odlično, a da o tome govore i rezultati koje postižu čime pokazuju da je država odlučna da se obračuna sa narko dilerima i kartelima.
“Samo u prošloj godini zaplenjeno je skoro 7,5 tona narkotika. Sklanjanjem droga sa ulice, zadaje se jak udar narko kartelima jer im se na taj način uskraćuje i mogućnost daljeg regrutovanja novih dilera”, navodi se u saopštenju.
Međutim, smatraju da ono što dodatno nedostaje u borbi protiv narkomanije jeste prevencija, dodajući da se malo radi na prevenciji iako je MUP pre nekoliko godina uveo i edukacije po školama.
“Centar DBA smatra da pored dece, treba da edukujemo i roditelje i nastavno osoblje. Što više edukacija, tribina, aktivnije uključivanje srednjoškolaca, roditelja i nastavnog osoblja, najbolji je vid borbe protiv narkomanije koje mi kao društvo možemo da iznesemo i pomognemo omladini, ali i policiji u njihovom radu”, zaključak je Centra.
NOVI PAZAR – Fudbaleri Novog Pazara počeli su danas pripreme za nastavak takmičenja u Prvoj ligi Srbije, a prvoj ovogodišnjoj prozivci trenera Kenana Kolašinca odazvala su se 23 igrača.
“Iz Jošanice su stigli golman Marko Drobnjak, te Vahid Zimonjić i Faris Ajdinović. Tu je i levi bek Dušan Živić, koji je došao iz Mokre Gore. Enver Alivodić će nam se zbog privatnih obaveza priključiti 20. januara, a Slobodan Rubežić je na pripremama sa Čukaričkim i očekujemo ga 1. februara”, rekao je Kolašinac.
Od igrača koji su igrali u jesenjem delu sezone, a koji su Pazarci završili na osmom mestu, trenirali su Danilo Đulčić, Denis Biševac, Ertan Marovac, Lazar Pajović, Emir Hazirović, Mirza Delimeđac, Matija Miketić, Elvis Novalić, Miloš Đokić, Anes Hot i Almir Brunčević.
Prozivci su prisustvovali i članovi novopazarskog omladinskog pogona Kenan Hajrović, Amar Škrijelj, Dženan Bronja, Amil Koca, Bakir Kadrić, Belmin Ramdedović i Fahir Džidić, dok je Enes Bašić na probi.
“Do početka februara i odlaska na pripreme treniraćemo dva puta dnevno. Radićemo najviše na Atletskom stadionu, a vežbe izdržljivosti i kondicije u nekoj od školskih sala”, naveo je Kolašinac.
Sportski direktor Novog Pazara Emir Bihorac izrazio je očekivanje da će uprava tog prvoligaša uspeti da postigne dogovor o produžetku saradnje sa kapitenom Irfanom Vusljaninom i Edinom Selimovićem.
“Verujem da ćemo se dogovoriti, a sigurno je da ćemo se pojačati na još nekim pozicijama. Videćemo šta će biti i sa Ivanom Pejakovićem. Sead Islamović se posle pozajmice vratio u Radnik, koji želi i Filipa Jovića”, kazao je Bihorac.
Doskorašnji napadač Pazara Aleksandar Milić otišao je u grčki Aspropirjos, a na prvom okupljanju u 2020. godini nije bilo golmana Dalibora Divca, kao ni Ervina Kačara, Milana Milanovića, Filipa Mitrovića, Ermina Ibrahimovića, Dženana Plojovića i Milana Bubala.
