Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini danas će izabrati tri od četiri kandidata koji će ući u uži krug za izbor novog reisu-l-uleme.
Sekretar Sabora Faruk Hašimović je u izjavi za Fenu podsjetio da je Sabor na sjednici održanoj u Sarajevu 24. augusta u skladu s Ustavom i normativnim aktima IZ u BiH imenovao Komisiju za provođenje izbora za reisu-l-ulemu i Komisiju za evidentiranje kandidata za reisu-l-ulemu.
Komisiju za provođenje izbora čine predsjednik Sabora koji je po položaju predsjednik Komisije, dva potpredsjednika Sabora, predsjednik Glavne izborne komisije IZ u BiH i predsjednik Ustavne komisije Sabora.
Po jedan najstariji sabornik iz svakog od 18 izbornih okruga IZ u BiH, uključujući domovinske zemlje (Srbija, Hrvatska i Slovenija) i dijasporu, čine Komisiju za evidentiranje kandidata za reisu-l-ulemu.
Zadatak Komisije za evidentiranje kandidata je bio da na području svog izbornog okruga izvrši konsultacije sa muftijom, predsjednikom mešihata, glavnim imamima, predsjednicima izvršnih odbora, sabornicima i direktorima islamskih ustanova, te da nakon toga Komisiji za provođenje izbora dostavi evidentirane kandidate sa područja svog izbornog okruga, može biti i više kandidata.
Komisija razmatra evidentirane kandidature i utvrđuje da li dostavljena propisana dokumentacija za svakog kandidata i da li evidentirani kandidati ispunjavaju uslove za poglavara u smislu odredbi Ustava i normativnih akata IZ u BiH.
Nakon što je Komisija razmotrila evidentirane kandidature utvrdila je da četiri kandidata ispunjavaju propisane uslove – Husein ef. Kavazović, Husejin ef. Smajić, Muamer ef. Zukorlić i Salem ef. Dedović.
Kandidature su proslijeđene Saboru na utvrđivanje kandidatske liste od najmanje dva, a najviše tri kandidata.
Predsjednik Sabora Safet Softić za danas je zakazao sjednicu Sabora na kojoj će se nakon izlaganja programa svakog kandidata tajnim glasanjem utvrditi kandidatska lista od tri kandidata.
– Nakon što se utvrdi kandidatska lista, predsjednik Sabora je dužan zakazati sjednicu izbornog tijela za izbor reisu-l-uleme koja će se održati u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu polovinom oktobra – naglasio je Hašimović.
Izborno tijelo broji 350-400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovodioci svih ustanova Islamske zajednice, i kako Hašimović kaže, to su uglavnom osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice, BiH, dijaspore, (Australija, Amerika, Evropa) te domovinskih država (Slovenija, Hrvatska, Srbija).
Pređeni put od skoro stoljeća i pol, kako je kazao reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović na sjednici Sabora, obavezuje da se tradicija izbora reisu-l-uleme ljubomorno čuva i s dužnim dostojanstvom i odgovornošću provodi.
– Potrudimo se da imamo dobre kandidate, dostojanstvene, plemenite, poštovane u našem narodu i vrijedne u svom radu i zalaganju za dobro zajednice – kazao je Kavazović i izrazio nadu da će izbori za poglavara Islamske zajednice proteći u dobroj atmosferi razmjene mišljenja, ideja i stavova.
Glasanje je tajno, a članovi izbornog tijela će na glasačkom listu zaokružiti najboljeg kandidata. Komisija će prebrojati glasove, a potom će biti objavljeni rezultati.
Nakon toga će Organizacioni odbor za dodjelu Menšure petnaestom poglavaru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donijeti odluku o inauguraciji novog reisu-l-uleme i vrhovnog muftije Islamske zajednice u BiH.
Nepune dvije godine od zatvaranja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) osumnjičeni za ratne zločine koji su tokom ratnog perioda bili na visokopozicioniranim mjestima u političkim i vojnim organima, …
v… prema stavovima stručnjaka, odahnuli su, jer regionalna saradnja između Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske je tehnička i postoji samo na papiru, a unutar samih država „smanjene su tužilačke aktivnosti“.
Dugogodišnja sarajevska advokatica Vasvija Vidović, koja je radila na predmetima ratnih zločina u Den Haagu, ali i u Sudu BiH, smatra da se najodgovorniji za ratne zločine ne izvode pred sudove i zbog toga je vrlo jasno nezadovoljstvo preživjelih ratnih zločina.
„Lično znam na desetine i desetine istraga za ratne zločine, samo za silovanje, gdje se optuženi mogu odmah uhapsiti, a to se ne radi. Imamo i predmete iz Haaga, oznake A, oko 800 osumnjičenih koji rade na visokim funkcijama, a ni to se ne radi. Možete li zamisliti kako je nama žrtvama kada viđamo zločince na ulicama?“, pita Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena-žrtava rata“, koja je i sama žrtva zločina počinjenog u Višegradu 1992. godine.
Hasečić pojašnjava da za zločin koji je ona preživjela niko nije odgovarao, naglasivši da se većina osumnjičenih za ratne zločine nalazi u Srbiji.
„Znamo adrese tih osoba u Srbiji, dostavili smo ih Tužilaštvu BiH, ali niko se ne procesuira“, ističe ona.
Višnja Šijačić, pravna savjetnica u Fondu za humanitarno pravo Beograd, kazala je da procesuiranje ratnih zločina u Srbiji proteklih godina se može pratiti kao trend „smanjenja tužilačke aktivnosti“ i nakon završetka rada MKSJ podignute optužnice nisu rezultat inicijalnog rada Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije već su preuzete iz bosanskih tužilaštava.
Kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina na državnom nivou u Bosni i Hercegovini, Velma Šarić, direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja (PCRC), smatra da je alarmantna situacija, posebno u vezi sa predmetima kategorije A, a koji su prebačeni iz Haaga, jer nemamo optužnica protiv visokopoziconiranih osoba za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995, niti za opsadu Sarajeva, najdužu u modernoj historiji.
Mirela Huković-Hodžić, novinarka BH Radija 1 koja je pratila suđenja u Haškom tribunalu, ističe činjenicu da su žrtve i porodice nezadovoljne obimom procesuiranja predmeta ratnih zločina, dužinom postupaka, kao i visinom izrečenih kazni.
Kao moguće rješenje, stručnjaci, ali i preživjeli ratnih zločina, vide u većem angažiranju međunarodne zajednice. Predlaže se da međunarodni tužioci, sudije, kao i pravni savjetnici koji su radili u Haškom tribunalu budu zaposleni kao monitori u regionalnom pravosuđu kako bi se procesuirale visokopozicionirane osobe iz tadašnjeg vojnog i političkog života, a u konačnici došlo do satisfakcije za žrtve i ostvarivanja većeg suživota u Bosni i Hercegovini.
Suđenja prepuštena nacionalnim sudovima
ICTY je zatvoren krajem decembra 2017. godine. Za vrijeme rada osudio je 90 visokopozicioniranih osoba sa područja bivše Jugoslavije. Njegov nasljednik Međunarodni Rezidualni Mehanizam za krivične sudove (MRMKS) dovršio je žalbeni postupak protiv Radovana Karadžića, prvog predsjednika Republike Srpske, osudivši ga na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida počinjenog u Srebrenici, granatiranja i snajperisanja građana Sarajeva, uzimanja međunarodnog osoblja za taoce, kao i zločina počinjenih u drugim bosanskohercegovačkim općinama.
Pred MRMKS vodi se ponovljeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim pripadnicima Službe državne bezbjednosti Srbije, a kojima se na teret stavljaju zločini počinjeni u BiH, kao i žalbeni postupak Ratka Mladića, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, koji je nepravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina počinjenih u BiH.
Nakon zatvaranja MKSJ, suđenja za ratne zločine prepuštena su nacionalnim sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.
Sud BiH je nastavio sa suđenjima i u periodu od 2005. do 2018. Osudio je ukupno 217 muškaraca i pet žena za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Međutim, u protekle dvije godine, kako smatraju u Misiji OSCE-a u BiH, primijećen je drastičan pad osuđujućih presuda u Sudu BiH, te da ako nastavi ovakvim tempom, Tužilaštvu BiH će trebati još deset godina da završi predmete kojima raspolaže.
Prema zvaničnim podacima Suda BiH, od 2005. do 2018. za ratne zločine je oslobođeno 106 osoba.
Gordana Tadić, glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, tokom predstavljanja izvještaja OSCE-a, novinarima je rekla da je traženo da se 150 predmeta manje složenih prebaci na kantonalna, okružna i tužilaštvo Brčko distrikta, ali to nisu mogli uraditi jer ne postoji državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina.
Državna Strategija za procesuiranje ratnih zločina je bila usvojena 2008, ali pošto nisu ispoštovani rokovi za procesuiranje složenih predmeta od sedam godina, krenulo se u izmjene Strategije. Prema Revidiranoj strategiji, svi predmeti složeni bi trebali biti završeni do 2023. Međutim, Vijeće ministara BiH još nije usvojilo izmjene ove Strategije, jer su zatražili njenu dopunu.
Novinarka Huković-Hodžić je kazala da je potrebno početi raditi u punom kapacitetu, jer svjedoci biološki nestaju, jer je previše vremena potrošeno na usuglašavanje raznih strategija koje nisu urodile očekivanim plodom.
Razmjeri zločina
Hasečić kaže i kako preživjele žrtve zločina nisu zadovoljne što se predmeti silovanja i seksualnog zlostavljanja ustupaju nižim (entitetskim) sudovima.
„Dešavalo se da preživjela žrtva bude svjedok u gradu gdje je preživjela seksualno zlostavljanje, gdje su ubijeni njeni članovi porodice, a u hodniku suda susreće se sa srodnicima počinitelja, bude joj otkriven identitet tokom suđenja iako je zaštićeni svjedok“, kazala je Hasečić, koja se može nazvati velikim borcem za prava žrtava, jer je tri puta bila napadnuta vatrenim oružjem, a napadima joj je bila izložena lična imovina, kao i automobil koji je u vlasništvu Udruženja „Žena – žrtva rata“, a sve dok je pokušavala da obilježi mjesta stradanja Bošnjaka u Višegradu.
„Jednom su me ubili, i jedino što im ostaje je da ubiju moju dušu“, poručuje Hasečić, navodeći da se ne boji i neće odustati u borbi za prava žrtava i procesuiranje odgovornih. Ono što je boli jeste što Srbija neće da uhapsi i procesuira odgovorne za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
“Naša država, BiH, učinila je katastrofalnu grešku kada je dala dvojna državljanstva osumnjičenima za ratne zločine, a imali su ih u bazi podataka jer su imali liste Haškog tribunala. Oko 80 posto ratnih zločinaca iz BiH nalazi se u Srbiji, koja im je dala utočište i postala obećana zemlja”, smatra Hasečić.
“Od ukupno 11 optužnica koje su podignute 2018. i 2019, osam je preuzeto iz BiH. U pitanju su optužnice u takozvanim manje složenim predmetima (ratni zločini koji obuhvataju manji broj žrtava, odsustvo optužnica protiv visokopozicioniranih počinilaca)”, kazala je Šijačić, istaknuvši da bi u kontekstu završetka rada ICTY-ja bilo pogrešno zaključiti da je nestala potreba za procesuiranjem ratnih zločina.
“Tamo gdje je ICTY stao, tužilaštva i sudovi regiona trebaju da nastave”, kazala je Šijačić.
Nema političke volje
Regionalna saradnja Bosne i Hercegovine sa Republikom Srbijom i Hrvatskom, prema rječima Huković-Hodžić, nikada nije zaživjela u punom obimu iako postoje potpisani sporazumi o saradnji, jer “nikada nije postojala politička volja”.
Vidović je istakla da se jako osjeti nepostojanje Haškog tribunala zato što oni nisu samo radili na svojim istragama nego je istovremeno postojala vrlo bliska saradnja i svih država u regionu na koju su bile obavezane.
“Tribunal je izdavao naloge i predavao predmete ako za određene osobe postoji sumnja da je izvršen ratni zločin. Svi tužioci su imali jako usku saradnju sa nadležnim organima gonjenja. Sada je to smanjeno jer Mehanizam ima manji kapacitet”, kazala je Vidović, dodavši da bi bilo jako korisno da znanje tužilaca i ostalih koji su radili u Tribunalu ne propadne, već da budu angažirani kao savjetnici ili monitori kako bi istrage u regionu bile brže i kvalitetnije.
Šarić se također slaže sa prijedlogom da međunarodna zajednica bude više angažirana, pojasnivši da je trenutno u BiH na snazi zadnja faza genocida – poricanje, kako bi bilo pobrisano ono što je historijska istina. Govoreći o fazi poricanja, pomenula je da je Vlada Republike Srpske osnovala dvije komisije – o zločinima u Srebrenici i u vezi stradanja u Sarajevu, iako postoje haške presude koje su utvrdile šta se dešavalo tokom ratnog perioda.
Prema presudama, nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela Srebrenicu 11. jula 1995. ubijeno je oko 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka, a građani Sarajeva su bili pod opsadom VRS svakodnevno izloženi granatiranju i snajperisanju.
Na 36. redovnoj sednici Gradskog veća Grada Novog Pazara usvojen je rebalans budžeta za 2019. godinu, u cilju izgradnje najsavremnije angio sale, čime Opšta bolnica u Novom Pazaru potvrđuje status regionalnog zdravstvenog centra.
„Odluka o rebalansu bužeta predviđa izdvajanje oko 150 000 eura za izgradnju angio sale i izmeštanje postojećeg rendgena koji je trenutno na Inernom odeljenju.
Zalaganjem direktora bolnice dr Meha Mahmutovića i narodnog poslanika dr Muamera Bačevca, kupljena je oprema. Predstoji nam obezbeđivanje prostora, koji je veoma specifičan i zahteva poštovanje strogih standarda i određena ulaganja, pa je u tu svrhu izvršen i rebalans“, rekao je član Gradskog veća Mirsad Jusufović.
Usvojen je i Plan detaljne regulacije puta Novi Pazar – Tutin, deonice na teritoriji Novog Pazara.
„Plan će, za onaj deo koji prolazi kroz Novi Pazar biti prezentovan i na Skupštini Grada i dat na usvajanje, što je jedan od preduslova da počne rekonstrukcija puta Novi Pazar – Tutin. Očekujemo da lokalna samouprava Tutina odradi isti posao i time prevaziđemo formalne prepreke za realizaciju ovog važnog projekta“, rekao je Jusufović.
On je istakao i da je na zasedanju Gradskog veća usvojen Nacrt Odluke o bratimljenju Novog Pazara i grada Konje u Republici Turskoj, kao i da očekuje da će inicijativu o saranji gradova jednoglasno podržati odbornici lokalnog parlamenta.
Na današnjem zasedanju Gradskog veća usvojen je Plan zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, kao i niz odluka kojim se građanima omogućava da legalizuju svoje stambene objekate.
O Omladinskoj radnoj akciji ”Ribariće 2019.” govorilo se i u Republičkom parlamentu. Naime, govoreći o evidentnoj potrebi za dobrovoljnim radom i neophodnosti zakonske regulative za tu oblast, narodni poslanik SDPS-a dr Milorad Mijatović podsetio je šta je sve u zemlji urađeno dobrovoljnim radom. Kao pozitivan primer naveo je omladinske radne akcije u Novom Pazaru i Kraljevu i izrazio spremnost Socijaldemokratske partije Srbije i veterana omladinskih radnih akcija da učestvuju u izradi Nacrta zakona o dobrovoljnim radnim akcijama.
”Organizacija ORA Ribariće 2019. je zaista bila impozantna. 140 učesnika od koji 100 mladih i 40 veterana. Oni su uredili priobalja jezera Gazivode, a isto tako raščišćavali prilaze arheološkim nalaziptima”, rekao je narodni poslanik SDPS-a dr Milorad Majtović. On je u Skupštini Srbije postavio pitanje, da li je Vlada Srbije, nakon analize stanja dobrovoljnog angažovanja građana u opštem javnom interesu, pripremila Nacirt zakona o dobrovoljnim radnim akcijama, kao specifičnog vida dobrovoljnog rada i izrazio spremnost partije kojoj pripada u izradi takvog zakona.
Davno nešto u Novom Pazaru nije izazvalo tako jaku i oštru reakciju naroda kao što je to prebijanje nedužnog Edina Hadžovića od strane pripadnika novopazarske policije.
Dešavalo se u ovim krajevima svašta, ali, ništa nije probudilo narod i izazvalo takav gnev, bunt i spremnost na proteste kao ovaj slučaj.
Radi se o čoveku iz čašrije, ocu dvoje dece, koji je samo zbog roditeljskog instikta pretučen od strane interventne jedinice novopazarske policije, kojoj, slobodno se može reći, ovo nije prva brljotina.
No, trpeo je narod, nakupilo se i sada je eksplodiralo, jer, oni koji ne poznaju čaršiju načinili su veliku grešku koju sada ne mogu da isprave.
Stojički je Edo izdržao, tukli su ga, kinjili, nisu mu ukazali medicinsku pomoć, nije popustio. Velikog srca, jak, uspravan, nije se dao prevariti rešio je i rekao im je, da će terati pravdu do kraja.
A onda se desio narod, eksplodirale su socijalne mreže, zapalio se fejsbuk, svako ko je video majcu natoljenu krvlju našeg brata Eda nije mogao da ostane ravnodušan.
A zamislite kako je tek Edovoj porodici, majci, sestrama, ocu, njegovoj djeci, koja su morala da gledaju krvavog oca. Zaista, zaista je ovo teška tuga, teška tuga, još kad su slušali nepravdu i saopštenje novopazarske policije da im je Edo napao policiju a znaju da nije. Boli nepravda, boli, ali istera će se istina do kraja.
I neće Edo da preduzme ni jedan ishitren korak, ide redom, pa ako ne bude pravde, zna se šta će biti – ono što je neminovno – protesti na šta pozivaju ljudi na socijalnim mrežama.
Moramo biti uz našeg Eda, on je postao simbol otpora prema batinašima iz novopazarske policije koji svojim ponašanjem kaljaju uniformu poštenih policajaca, kojih, ima u toj zgradi.
Kada je danas i juče sa zavojem na nosu prošetao pazarskom čaršijom, nije ostao čovek koji mu nije prišao i nije pružio podršku, znaju Eda svi, pošten dečko iz poštene radničke porodice, zna se u Pazaru sve.
Direktori škola u Novom Pazaru dobili su u četvrtak dopis Ministarstva prosvjete u kome je navedeno da nema osnova da škola utvrđuje jezik na kom će učenici pohađati nastavu prema nacionalnoj pripadnosti, već samo na osnovu slobodnog izjašnjavanja roditelja.
Povod za ovo obavještenje je zajednički dopis Bošnjačkog nacionalnog veća (BNV) i Skupštine grada Novog Pazara, koji je upućen školama u ovom gradu, a u kome se traži da se djeca upisiju na jezik prema nacionalnoj pripadnosti roditelja.
Oni su zatražili da se do 30. septembra sprovede ponovno izjašnjavanje, a onima koji se predomisle Grad će platiti udžbenike, što je izazvalo revolt srpske zajednice. Zbog toga se oglasio i gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac koji ističe da ne podržava zahtjeve BNV:
– Protivimo se bilo kakavom pritisku. Roditelji treba da se izjašnjavju po svojoj slobodnoj vodi – rekao je on za “Novosti” i dodao da Grad Novi Pazar ne razdvaja djecu po nacionalnoj osnovi, te nema govora o kupovini udžbenika bošnjačkoj djeci.
– Ovo je grad svih. Kada bismo se odlučili na kupovinu udžbenika, kupovali bismo ih i srpskoj i bošnjačkoj djeci. Ali, budžetom nije predviđeno tako nešto – naglašava Biševac.
Ministarstvo prosvjete u dopisu školama podsjeća na zakone i apeluje da se oni poštuju:
– Ukoliko se roditelji ne izjasne, djeca nastavu pohađaju na srpskom jeziku i u tom slučaju za učenike nacionalne manjine organizuje se nastava jezika sa elementima nacionalne kulture kao izborni program. U prethodnoj školskoj godini omogućili smo da 12.124 učenika Bošnjaka u 27 osnovnih škola ima cjelokupno obrazovanje na bosanskom jeziku. Srednje obrazovanje na bosanskom jeziku imalo je 2.178 učenika u 10 srednjih škola. Kada se tome doda broj od 3.020 učenika koji su izučavali izborni program Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture u 22 škole, jasno je da su obezbijeđeni uslovi za korišćenje prava na obrazovanje na jeziku nacionalne manjine.
BEOGRAD – Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević izjavio je danas da su škole dužne da prijave vršnjačko nasilje, ali da će situacija biti bolja kada tužilaštvo, centar za socijalni rad i direktor škole pokrenu postupke protiv roditelja čija deca čine nasilje.
Posle najnovijih slučajeva nasilja u Barajevu, Zemunu i Velikoj Moštanici, ministar je u jutarnjem Dnevniku RTS rekao da škola ne može da zameni sve segmente društva, već prijavljuje ako dete ne dolazi u školu, ako roditelji ne otvaraju elektronski dnevnik, ako majka, kao u slučaju jedne nasilne devojčice iz Barajeva ostavi lažni broj telefona, i tu treba da se umeša centar za socijalni rad.
“U sprečavanju vršnjačkog nasilja uspeli smo da škole ne prikrivaju, jer ako prikrivaju ostaće bez posla kao direktor škole u Barajevu i prema tome imamo nultu toleranciju”, dodao je Šarčević.
On je objasnio da je napravljena mreža od 76 savetnika u 17 školskih uprava i SOS kanal, da se prijavi 840 slučajeva godišnje a teških kao u Barajevu je 10 odsto i to se smanjuje.
Ministar je obećao da će istrajati u istraživanju svih slučajeva nasilja i pitao šta rade školski pedagozi i psiholozi kad druga deca snimaju nasilje i smeju se.
“Da li je to zvono za uzbunu da se sazovu i opšinski sastanci roditelja. koje smo dizajnirali a mnoge lokalne uprave ih ignorišu”, dodao je Šarčević gostujući na RTS-u.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Odjeljenja za borbu protiv korupcije, u saradnji sa Upravom carine, Poreskom upravom i Posebnim odjeljenjem za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu zaplijenili su 95.990 paklica cigareta, saopštio je MUP Srbije.
“Tom prilikom uhapšeni su D. L. (1981) i E. D. (1973), obojica iz Novog Pazara, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo nedozvoljena trgovina. Cigarete su bili skrivene u specijalno izrađenim bunkerima kamiona “mercedes” novopazarskih registarskih oznaka, zaustavljenog kod Ostružnice”, navodi se u saopštenju.
Osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 časova i oni će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni nadležnom tužilaštvu.
Asfalterski radovi počeli su i u naselju Novopzarka Banja, i već sutra, trebalo da budu završeni. Ukupna dužina asfaltiranih ulica je oko 700 metara. Zadovoljne meštane obišao je gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac sa saradnicima i najavio nastavak uređenja ovog banjskog naselja.
Ovo je jedno od najnaseljenijih novopazarskih naselja. Ovde se svakodnevno razvija turizam, niču ugostiteljski objekti, a Novopazarska Banja decenijama dovodi brojne pacijente i goste. Zato je infrastruktura ovde veoma važna. Asfaltu su se ipak najviše obradovali najmlađi. Oni su sa oduševljenjem dočekali gradonačelnika.
Gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac ističe da asfalt u Novopazarskoj Banji zapravo označava početak urbanizacije ovog banjskog naselja.
”Trudimo se da se naš grad podjednako razvija. Asfaltiranjem se poboljšao kvalitet života i u Novopazarskoj Banji. U tom cilju, Grad je raspisao tender za projekat korićenja Banjske reke, rekonstrukciju puta, kanalizacione i vodovodne mreže, i izgradnju dva mosta. Vrednost projekta je 20 miliona dinara. Cilj nam je da stvaramo što bolje uslove za život naših sugrađana, kako u centru Novog Pazara, tako i u Novopazarskoj banji”, izjavio je gradonačelnik Biševac.
BEOGRAD – Roditelji odlučuju na kom jeziku će deca da im se školuju, a ne Esad Džudžo i Sulejman Ugljanin, kaže za “Novosti” ministar prosvete Mladen Šarčević povodom zahteva koji su školama uputili Bošnjačko nacionalno veće i Grad Novi Pazar da se prilikom upisa dece u školu, jezik na kom će mališani pohađati nastavu odredi shodno nacionalnoj pripadnosti roditelja.
To praktično znači da se roditeljima uskraćuje pravo da se izjašnjavaju na kom jeziku će njihova deca pohađati nastavu.
Pokušaj da svu bošnjačku decu upišu na bosanski je provokacija i ne dešava se prvi put, kaže ministar Šarčević i dodaje da je i ranije odlazio u Novi Pazar zbog ovog problema.
“Svi, pa i BNV moraju da poštuju zakon. Sve škole u Novom Pazaru dobiće dopis da moraju da se pridržavaju zakona i da ne mogu da upisuju decu onako kako želi BNV”, kaže on.
Takođe BNV i Grad Novi Pazar traže da se u svim školama do 30. septembra sprovede ponovno izjašanjavane roditelja, kako bi se oni koji su se opredelili za srpski, eventualno predomislili.
Šarčević podseća da su Ugljanin i Džudžo prethodno 2017. tražili da njihovi kontrolori “stoje nad glavom” roditeljima u školama kada se izjašnjavaju za jezik na kom će deca da uče.
“Sad su otišli korak dalje, pa traže da svako bošnjačko dete automatski uči na bosanskom, mimo volje roditelja, navodi Šarčević i dodaje da svakog ko dođe da upiše dete sekretar škole pita da se izjasni.
“Nego, njima smeta što se većina bošnjačke dece izjasnila za nastavu na srpskom i direktori to poštuju”, kaže ministar.
