Hrast koji su posadili američki predsjednik Donald Trump i njegov francuski kolega Emmanuel Macron u vrtu Bijele kuće kao simbol prijateljstva se osušio, javljaju francuski mediji.
Fotografija Trumpa i Macrona s lopatama u ruci pored sadnice i svježe iskopane zemlje, dok ih sa strane promatraju njihove supruge, obišla je svijet.
Sadnica hrasta za tu je priliku dovezena iz šume na sjeveru Francuske gdje je poginulo više od 2.000 američkih marinaca tokom Drugog svjetskog rata.
Međutim, to mlado drvo, simbol francusko-američkog prijateljstva, gotovo je odmah nestalo kako bi bilo stavljeno u karantin.
“Riječ je o obveznoj mjeri za svaki živi organizam uvezen u SAD”, objasnio je tadašnji ambasador Francuske u SAD Gérard Araud i dodao “Drvo će ponovno biti posađeno”.
Istina je, međutim, da drvo do danas nije posađeno, objavio je diplomatski izvor.
Drvo se u međuvremenu osušilo u karantinu, piše belgijski Le Soir.
Macron i Trump ponovno su se sreli prilikom obilježavanja 75. godina od iskrcavanja u Normandiji gdje nisu razgovarali o brojnim temama u kojima se razilaze, od pozicije prema Iranu do svjetske trgovine što je pokvarilo njihove odnose u godinu dana.
Potpredsednica Vlade Republike Srbije i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, prof. dr Zorana Mihajlović, razgovarala je danas s ambasadorom Republike Turske u Beogradu Tanžuom Bilgičem o saradnji dve zemlje na infrastrukturnim projektima, a pre svega o izgradnji auto-puta Beograd-Sarajevo.
“Projekat izgradnje auto-puta Beograd-Sarajevo je važan za Srbiju i za region, a naš plan je da radovi na prvoj deonici, od Sremske Rače do Kuzmina, krenu ovog leta. Takođe, očekujemo da uskoro počnu radovi i na rekonstrukciji puta Novi Pazar – Tutin, za koji se završava projektna dokumentacija, a očekuje se i da turska strana uskoro odobri zajam kojim će se finansirati radovi”, rekla je Mihajlovićeva.
Ambasador Bilgič je naglasio da Turska, sa svoje strane, čini sve da podrži realizaciju zajedničkih infrastrukturnih projekata.
Na sastanku je takođe razgovarano i o saradnji dve zemlje u oblasti vazdušnog saobraćaja.
U Sarajevu će danas biti održana hitna sjednicula Predsjedništva BiH zbog migrantske krize. Predajedavajući Predsjednjštva BiH Milorad Dodik navodi da bi to sve mogla biti “jalova priča, jer nema Vijeća ministara koje bi nešto operativno moglo i da uradi po tom pitanju“.
Nije htio, kaže, da odbije da sazove sjednicu, na koju član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji ju je zatražio, po posloviku ima pravo, ali sumnja u adekvatan ishod.
Dodik je podsjetio da je Predsjedništvo BiH i ranije razmatralo to pitanje te zatražilo da se napravi cjelovit plan kada su u pitanju migrantski probemi, ali, kako kaže, Vijeće ministara ništa nije uradilo, čime je, umjesto rješenja za migrantski krizu, postalo problem.
– Jedino što možemo zaključiti jeste da pokušavamo da dođemo do toga plana – rekao je Dodik.
Vojska na granici
Komšić, također, predlaže da Predsjedništvo BiH naloži ministrici odbrane Marini Pendeš da zapovijedi uporabu i razmještaj vojno-policijskih, inženjerskih, izviđačkih kao i drugih postrojbi Oružanih snaga BiH radi podrške i pomoći patrolama Granične policije BiH u kontroli granice BiH sa Srbijom i Crnom Gorom radi sprječavanja ilegalnih prelazaka državne granice. Prema tom prijedlogu, upotreba i razmještaj postrojbi Oružanih snaga BiH ne podrazumijeva korištenje naoružanja i bojevih sredstava.
Ovakvom zahtjevu se usprotivio Dodik poručivši da nikad nećr dati saglasnost da vojska izađe na granicu između RS i Srbije.
NOVI PAZAR – Javna rasprava Nacrta zakona o pravima deteta i zaštitniku prava deteta održaće se u sredu, 12. juna 2019. godine u sali Skupštine grada (Dom omladine) sa početkom u 10 časova.
Novi Pazar je jedan od pet gradova u zemlji u kojim se organizuje javna rasprava o nacrtu ovog zakona.
Javnoj raspravi će prisutsvovati predstavnici Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Raškog upravnog okruga i Grada Novog Pazara.
Letnja sezona od maja do oktobra, luksuzni hoteli i najčistije more, čine Antaliju idealnim mestom za odmor, kako za prave hedoniste, tako i za ljubitelje kulturno-istorijskih znamenitosti ali i za one avanturističkog duha.
IMPOZANTNI KOMPLEKS HOTELA SWANDOR TOPKAPI PALACE 5*Inspirisan Topkapi palatom u Instanbulu, hotel predstavlja jedan od najimpresivnijih kompleksa antalijske regije. Kompletno je renoviran prošle godine sa preko 900 komfornih soba u ponudi.
Uz grandiozni akva-park i šarenolike animacije za najmlađe, idealan je za porodice sa malom decom, uz posebnu pogodnost da deca do 14 godina ne plaćaju smeštaj.
Hotel ima svoju 250 metara dugu plažu sa dva mola i ostavlja utisak prave oaze mira.
Glavni restoran, kao i još tri „a la carte“ restorana u ponudi imaju preko stotinu jela, a za ljubitelje dobre muzike i izvrsnih koktela sedam barova i diskoteka ispunjavaju više od očekivanog. Hotel je na bazi all inclusive usluge.
RASKOŠ HOTELA TITANIC MARDAN PALACE 5*Neobična arhitektura hotela – koja objedinjuje Dolmabahče palatu, Galata most, Maiden toranj i siluetu Kuleli zgrade – čine hotel najelitnijim rizortom na Mediteranu. Namenjen je ljudima koji vole luksuz i u njemu uživaju, gde mogu imati i svog ličnog asistenta tokom boravka.
Hotel je renoviran ove godine, a nemački dizajner je prostor od 180.000 kvadratnih metara učinio čarobnim. Pored lobija dekorisanog sa 40 kilograma zlata, gost se oseća kraljevski. Hodnike i sobe hotela krase umetnička dela, tepisi iz Irana, a kupatila su dekorisana italijanskom keramikom vrhunskog dizajna i kvaliteta.
Deca do 12 godina letuju besplatno, uz korišćenje akva-parka, raznih animacija a tu si i dadilje koje brinu o najmlađima kako bi roditelji mogli potpuno da uživaju.
Privatna plaža posuta je belim peskom donetim sa Maldiva, ne može da se ugreje na suncu i sadrži sav potreban mobilijar.
Pored glavnog restorana „Bosphorus“, gostima su na raspolaganju još 9 „a la carte“ restorana, više od dvadeset barova, dve poslastičarnice, ali i vinski podrum sa najeksluzivnijim odabirom vina iz celog sveta.
Svetski poznate ličnosti su česti gosti hotela, jer imaju potpunu privatnost, kao i luksuz na koji su navikli.
Ove i još mnogo hotela možete pronaći u novopazarskoj agenciji TRAVIO koja se nalazi u ulici Šabana Koče do zavoda za zapošavanje.
I poslednji krak Ulice Alekse Šantića u novopazarskom naselju Bukreš dobio je asfalt. Iako je ulica trebala dosta ranije da dobije novo ruho, zbog kiše i lošeg vremena to je prolongirano pa je sa lepim vremenog stigao i asfalt.
Meštani zadovoljni urađenim kažu da će život sada biti mnogo lakši i kvalitetniji te da se neće bojati padavina i lošeg vremena kada je kretanje kroz naselje Bukreš bilo teško.
Građevinska sezona u Novom Pazaru u punom je jeku, pa se svakoga dana po neka nova ulica “obuče” u novi sloj asfalta.
Poplave koje su protekle sedmice nanele velike štete na građevinskim objektima, putnoj isnfrasturturi, nanele su je i poljoprivrednim dobrima. Na poslednjoj sednici Gradskog veća formirane su komisije za procenu štete koje obilaze terene i sačinjavaju zapisnike koji će biti prosleđene nadležnom ministarstvu.
Ljutvu Mavriću iz Jerke poplave su potpuno uništile sve useve. Kaže da od njih ništa nije ostalo i zahvalio članovima komisije zaduženoj za procenu štete što su odmah reagovali i došli da obiđu stanje na terenu.
Svi građani koji su imali štetu na poljoprivrednim dobrima koja su uništena usled poplava proteklih dana prijavljivali su nadležnim organima. Komisije za procenu štete radile su i za vreme vikenda i nastavile su sa obilaskom terena kako bi sačinili zapisnike o visini štete. Na poslednjoj sednici Gradskog veća naloženo je članovima komisije da do srede,12.juna, moraju dostaviti sve izveštaje sa terena kako bi bili prosleđeni nadležnom ministarstvu. Smail Ejupović i Poljoprivredne savetodavne stručne službe kaže da je stanje na terenu veoma loše.
Ejupović izražava nadu da će nadležno ministarstvo imati razumevanja i uvažiti zapisnike sa terena i pomoći poljoprivrednicima kako bi se stanje njihovih poljoprivrednih dobara koliko-toliko dovelo u stanje za ponovno korišćenje.
Kraj još jedne nedelje donosi pojačan saobraćaj na frekventnim putevima I i II reda, a posebno na prilazima većim gradovima, a AMSS upozorava da povremeno može doći do usporene vožnje prvenstveno na deonicama gde ima radova.
Vozite bez žurbe, poštujte saobraćajne propise, a ukoliko naiđete na usporenu vožnju ili kraće zastoje imajte više strpljenja i tolerancije za volanom, poručuje AMSS.
Prema poslednjim informacijama Puteva Srbije na naplatnim stanicama nema zadržavanja.
Prema poslednjim informacijama Uprave granične Policije na putničkim terminalima naših graničnih prelaza čeka se i to: na GP Horgošu II, na izlazu oko 60 minuta, na Bogojevu 90 minuta, a na ostalim prelazima čeka se do 30 minuta.
Teretna vozila čekaju 180 minuta na prelazu Šid, a sat vremena na Batrovcima, prenosi Tanjug.
Višednevnom manifestacijom u Pljevljima u Crnoj Gori, obilježeno je 450 godina od izgradnje Husein-pašine džamije, jednog od najmonumentalnijih sakralnih objekata na Balkanu.
Kako su javili crnogorski mediji, manifestacija je dostojna ovog jedinstvenog kulturno-historijskog i vjerskog objekta.
Obilježavanje je praktično počelo prvog dana Ramazanskog bajrama direktnim prijenosom Bajram namaza iz te džamije u crnogorskom državnom televizijskom programu.
Akademija povodom 450. godišnjice i naučni skup “Husein-paša i njegove zadužbine” održani su jučer i danas kada su referate izložili eminentni naučnici iz regiona, među njima iz Bosne i Hercegovine. Ukazali su na značaj Husein-pašinih zadužbina za urbani razvoj Pljevalja, a naročito na arhitektonski sklad i ljepotu vanjštine i enterijera džamije, najznačajnije među tim zadužbinama.
Priređena je i izložba minijatura iz rukopisnog Kur'ana od 1579. godine koji među drugim vrijednostima, čuva ova džamija.
Također se čuvaju ćilim koji je Husein-paša darivao iz Misira za pokrivku džamijskog poda, kao i posebna relikvija za koju se vjeruje da je dlaka iz brade Poslanika Muhameda a.s., rijetkost koja se izlaže u džamiji samo u 27. noći ramazana.
Tokom obilježavanja 450. godišnjice, promovirana je i poštanska marka koju je kompanija Pošte Crne Gore dala štampati namjenski za ovu priliku.
Husein-pašina džamija zadužbina je Husein-paše Boljanića iz okoline Pljevalja, nekadašnjeg visokopozicioniranog dužnosnika u osmanskoj državi, namjesnika u Misiru u jednom periodu. Građena je 1569. godine, kada je on, na vrhuncu moći, zaželio da ostavi spomen zavičaju.
Sadašnji glavni imam Samir ef. Kadribašić kaže da je najmonumentalniji objekat te vrste u Crnoj Gori, možda u regionu i šire. Tipičnog je osmanskog graditeljskog tipa, s najvišim kamenim minaretom na Balkanu, visokim 42 metra.
Putopisac Evlija Čelebija uporedio je ovu pašinu zadužbinu u Pljevljima s carskim džamijama. Piše o više umjetnički izraženih detalja pa i o hasuri iz Misira na džamijskom podu. Iako je Evlija boravio u Taslidži mnogo decenija po gradnji džamije, za tu prostirku kaže da je neobično očuvana i svježa. U njegovom tipičnom arhaičnom izrazu, poželio je da ostane takva još stotinama godina.
Prostirka je zaista trajala u džamiji vijekovima potom.
Iz crnogorskog preduzeća Pošte, povodom ovogodišnjeg štampanja poštanske marke s motivom Husein-pašine građevine, također su podsjetili čija je ona zadužbina i dodali da je arhitekta mimar Hajrudin, a da su građevinske radove izveli dubrovački majstori. Zbog arhitektonskog sklada, ubraja se u najvrednije sakralne objekte orijentalno-islamske kulture na prostorima Balkana, naveli su iz te kompanije.
Pozicionirana je u srcu čaršije kao najistaknutiji dio elegantnog kompleksa sa šadrvanom i sahat-kulom, vitkim minaretom i umjetnički izrađenim kamenim stalaktitima na šerefetu.
O tome ko je tačno arhitekta, nije sačuvan pisani dokument, ali novija istraživanja istočne i zapadne provenijencije su na tragu da je to bio mimar Hajrudin iz škole velikog osmanskog arhitekte Sinana.
Kako su Pljevlja, nekadašnja Taslidža, bila u jednom periodu sjedište Hercegovačkog sandžaka, a džamija nastala nedugo po gradnji Starog mosta u Mostaru, ljubitelji umjetnosti prepoznaju ili barem žele vjerovati da je riječ o istom graditeljskom rukopisu zbog načina na koji su kod obje građevine, iako su različite namjene, postignuti sklad i elegancija u prostoru.
Fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i Italije odigrale su jednu međusobnu utakmicu. Ni godinu nakon okončanja rata u Sarajevu gostovao je tadašnji svjetski viceprvak, i to u najjačem sastavu kako bi odigrao prijateljsku utakmicu sa novoformiranim državnim timom BiH.
Kultna utakmica, druga koju je nacionalni tim BiH igrao na tlu svoje zemlje odigrana je 6. novembra 1996. godine. Na Olimpijskom stadionu ”Koševo” u Sarajevu, sunčanog jesenjeg dana bilo je 40.000 navijača, ljudi željnih sreće i povratka u normalne životne tokove poslije četverogodišnje agresije na BiH, u kojoj je živote izgubilo oko 100.000 ljudi.
”Italijani su naši dragi iskreni prijatelji u svakom smislu. U teškom vremenu za nas pokazali su veliko srce i ljubav, razumijevanje prema Bosni i Hercegovini. BiH je poslije rata tražila nogometni put u svijet i promociju zemlje. Bile su snage koje žele da izvuku BiH iz ralja rata i agresije koja se događala. Tadašnjem predsjedniku Fudbalskog saveza Italije, te potpredsjedniku UEFA-e i FIFA-e Antoniu Matarreseu i predsjedniku FIFA-e Seppu Blatteru ova država i savez trebaju podići spomenik za sve što su učinili za nas”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Jusuf Pušina, prvi predsjednik Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH.
– Tuđmanova podmetanja i opstrukcije –
Utakmica sa Italijom u Sarajevu dogovorena je iz trećeg pokušaja, a prethodile su joj, tvrdi Pušina, ”političke igre i podmetanja iz susjedne Hrvatske”.
”Prilikom jednog od brojnih susreta sa Matarreseom u Rimu zamolio sam ga za uslugu. Pitao je, šta želiš? Rekao sam mu da reprezentacija Italije gostuje u Sarajevu i odigra utakmicu sa BiH. Gledao me malo začuđeno, a kada sam ponovio šta želim, rekao je – naravno, samo termin utakmice da nađemo”, prisjećao se Pušina.
”Azuri” su u razrušenoj bh. prijestolnici trebali gostovati u martu 1996. Međutim, tada se pojavila ideja da prijateljsku utakmicu odigraju Hrvatska i BiH pod geslom ”pomirenja i mira”. Na odigravanju susreta u Zagrebu insistirao je i Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik Hrvatske.
”Kada se saznalo da će Italija gostovati u martu u Sarajevu počele su se događati neke stvari koje nemaju dodirnih tačaka sa sportom. Umiješala se politika naših susjeda iz Hrvatske. Čuli su da sam dogovorio gostovanje Italije, da bi oni izašli sa ponudom da tada igramo utakmicu ‘za mir i pomirenje’ sa njima u Zagrebu. Dobili smo ponudu direktno od Franje Tuđmana. Obavili smo nekoliko telefonskih razgovora i usaglasili se da igramo u martu na stadionu ‘Maksmir’ u Zagrebu, a da meč sa Italijom prolongiramo, sa čim se složio i Matarrese, jer je i on smatrao da je pomirenje u našoj regiji tada bitnije. Trebali smo sa Hrvatskom igrati u martu, a onda je plan bio da Italiju ugostimo u maju 1996.”, ispričao je Pušina.
Ipak, do realizacije meča na ”Maksimiru” između BiH i Hrvatske nije došlo, jer je Tuđman, kaže Pušina, ”imao poseban zahtjev”:
”Htio je da naša reprezentacija nastupi u bijelim majicama bez državnih obilježja, odnosno da samo na majicama piše BiH, minimizirajući nas, pokazavši ignorantski stav”.
Pušina je i tada prihvatio odigravanje utakmice, ali sa ”jednim malim zahtjevom bosanskohercegovačke strane”.
”Rekao sam da prihvatamo da igramo utakmicu za mir i pomirenje, ali da i mi imamo jedan zahtjev, a to je da oni igraju u isključivo plavim majicama. Na to mi je Tuđman rekao, ‘ali mi smo priznati’, na što sam mu odgovorio da smo i mi priznati”, govorio je Pušina, dodavši:
”Potom su nam ponudili da igramo u maju u ‘Maksimiru’ i da pristaju da BiH nastupi pod međunarodno priznatom zastavom sa ljiljanima i u dresovima sa svim našim obilježjima. Opet smo u dogovoru sa prijateljima Italijanima odgodili njihovo gostovanje u Sarajevu. Dva, tri dana prije dogovorenog meča u Zagrebu, koji je već bio reklamiran i predstavljen i od strane FIFA-e i UEFA-e kao utakmica mira i pomirenja, iz Zagreba opet počinju ružni tonovi. Govorili su da ne možemo igrati u Maksimiru, već u Vinkovcima, Zadru, Bjelovaru. Insistirao sam da to bude Zagreb i oni su na kraju pristali, ali da igramo na stadionu u Kranjčevićevoj. Odbio sam ponudu, pa nazvao Matarrese koji mi je tada rekao ‘Italija 6. novembra 1996. gostuje u Sarajevu’. I kada smo zakazali konačan termin utakmice sa Italijanima bilo je blagih problema. Postavljalo se pitanje treba li nam taj meč pet dana uoči gostovanja u kvalifikacijama kod Slovenije. Rekao sam igramo sa Italijom, nema više odgađanja. Možemo i izgubiti u Ljubljani. Nema problema”.
– Sjajne slike sa ”Koševa” otišle u svijet –
I 6. novembra 1996. godine sa stadiona ”Koševo” iz Sarajeva otišle su sjajne slike u svijet.
”Od tada imamo pozitivan skor sa Italijom”, našalio se Pušina, kazavši:
”Ne jedno hvala, nego milion puta hvala prijateljima Italijanima. Ne samo da smo odigrali utakmicu, ne samo da smo ih pobijedili, ne samo da su došli sa najjačom reprezentacijom, nego su nam dali jako veliku finansijsku pomoć, mislim tada dječijoj pedijatriji, tj. hirurgiji i dječijem selu u Sarajevu. Bila je to ogromna materijalna pomoć, a Olimpijski komitet i Nogometni savez Italije finansijski su pomogli i obnovu reflektora na stadionu ‘Koševo’. Utakmica je pogodovala i otvaranju aerodroma Sarajevo, te je prvi civilni let poslije rata bio upravo dolazak reprezentacije Italije sa nogometašima i 300 gostiju njihovog saveza, novinara i navijača. Sve što je Italija mogla učiniti tada, učinila je. Ne postoji način da im se adekvatno zahvalimo. Dozvolili su nam i da budemo domaćini utakmica u kvalifikacijama za SP u Bologni, dok nismo dobili zeleno svjetlo da igramo na tlu svoje zemlje. To je iskreni prijateljski odnos, trenuci koji se ne mogu zaboraviti, jer Italijani su pokazali ljubav i srce prema građanima BiH i N/FS BiH”.
Upravo nakon utakmice sa Italijom N/FS BiH dobio je saglasnost FIFA-e da do kraja kvalifikacija za Mundijal 1998. igra domaće utakmice u Sarajevu, nakon što je BiH u Bologni bila ”domaćin” Hrvatskoj (1:4).
”Slike stadiona ‘Koševo’ u meču sa Italijanima otišle su u svijet i način organizacije utakmice bila je potvrda da smo kadri i sposobni da budemo domaćini u BiH. Otvorila su se vrata ‘Koševa’, iako smo i ranije dobili saglasnost svih reprezentacija iz naše kvalifikacione grupe da će gostovati u Sarajevu. To su prihvatili Grčka, Danska, Slovenija i Hrvatska. Međutim, onda se dogodio mali lukavi potez Hrvatske, sa kojom smo imali dogovor da zamijenimo domaćinstvo, kako bi u prvom dijelu kvalifikacija igrali u Zagrebu, a potom oni gostuju u Sarajevu čim dobijemo saglasnost da budemo domaćini kući. Nažalost, prevareni smo, te ostaje žal jer smo u toj kvalifikacijskoj skupini imali prostora i bili smo na pragu da odemo na SP”, smatra Pušina, poručivši kako su uposlenici N/FS BiH ”ulagali nadljudske napore i uspjeli postići zavidne rezultate u uslovima u kojima se živjelo u ratu i neposredno nakon rata”.
Pušina vjeruje da fudbalska reprezentacija BiH može pobijediti Italiju i skoro 23 godine nakon nezaboravne utakmice u Sarajevu, odnosno 11. juna u Torinu u četvrtom kolu grupe ”J” kvalifikacija za EURO 2020.
”Optimista sam u životu. BiH može napraviti rezultat, uvijek samo govorio, te uvijek stojim iza toga. I pored svih napora i kvaliteta morate imati i dozu sreće.
Splet okolnosti i sreća nisu nam uvijek išli na ruku. Očekujem da pobijedimo u Torinu, da bi ostali u pozitivnom skoru sa Italijanima”, kroz smijeh istakao je Pušina.
– Nadahnuti bh. fudbaleri –
Upravo prvi trijumf u historiji fudbalska reprezentacija BiH ostvarila je nad Italijom.
Fuad Muzurović, tadašnji selektor bh. tima ističe da je uz Pušinu, najzaslužniji za dolazak Italije u Sarajevu, bio i Stjepan Kljuić, tada predsjednik Olimpijskog komiteta BiH. Ističe da se utakmica tretirala kao humanitarna, jer je to objektivno i bila. Naime, Italijani su obezbijedili jedan poseban avion humanitarne pomoći za hendikepiranu djecu. Uz to dolazak tadašnjeg trostrukog šampiona svijeta otvorio je mogućnost da BiH domaće utakmice igra u Sarajevu.
Muzurović naglašava da mu je duel sa Italijanima ostao u prelijepom sjećanju. Nakon istorijske pobjede svi su isticali da je BiH pobijedila trostrukog svjetskog šampiona, ali za Muzurovića to nije bilo najvažnije. Naprotiv kaže da je rekao sljedeće:
“Ja ovu utakmicu tretiram kao humanitarnog karaktera i dugujemo jednu veliku zahvalnost Olimpijskom komitetu i Fudbalskom savezu Italije što su nam omogućili da igramo zvanično prvu utakmicu u BiH, odnosno Sarajevu i mi smo ovdje svi pobjednici. Najveći pobjednik je Italija, bez obzira na rezultat koji je bio. Ona jeste značajna i odjeknula je u svijetu. Reprezentacija Italije bila je za svaki respekt, dovela je dobar tim. Međutim, naši igrači su bili nadahnuti, inspiracija je bila ogromna i golovima Bolića i Hasan Salihamidžića pobijedili smo jednog velikana.“
Dodaje da je pobjeda protiv Italije, ipak, imala pozitivan uticaj na reprezentaciju BiH. Naime, pet dana kasnije BiH se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine sastala sa Slovenijom u gostima.
“Vjerovatno i taj takav rezultat bio je još jedna velika inspiracija. Naši mladići su pobijedili reprezentaciju Slovenije u Ljubljani 2:1 u jednoj fenomenalnoj utakmici. U svakom slučaju jedno veliko hvala za sve ono što je naša reprezentacija ostvarila u svom onom periodu“, dodavši da se hvala odnosi na reprezentaciju i Olimpijski komitet Italije, te na gospodu Pušinu i Kljuića.
Muzurović se prisjetio trenutaka kada je okupljao reprezentaciju. S obzirom da se ogled sa Italijom igrao izvan termina Svjetske fudbalske federacije (FIFA) bilo je pitanje u kakvom će sastavu istrčati timovi. No, obje strane su uspjele okupiti gotovo najjače ekipe koje su imali u tom trenutku.
“Jedino Meho Kodro nije mogao da dođe. Bio je pozvan, ali se priključio reprezentaciji u Sloveniji, kada smo pobijedili, gdje je bio i strijelac. Bilo je teško, satelitom smo nekako pokušavali i uspjeli smo preko ljudi, prijatelja. Okupili smo jedan sastav, bilo je i naših mladića iz našeg prvenstva, koje je bilo 1994. organizovano u Zenici, kada smo išli kroz tunel, pa preko Igmana“, sjeća se Muzurović.
Ističe da je prije utakmice u hotelu “Holiday inn“ priređen nezaboravan prijem za goste iz Italije. Tada je Arrigu Sacchiju, selektoru Italije poklonio kazandžijski rad “Vrata Sarajeva“.
“Dalo se primijetiti da je bio izuzetno sretan i zahvalan za tu lijepu uspomenu koju je dobio iz razrušenog Sarajeva. Mada mi je iskreno žao šta se sve kasnije izdešavalo sa njim, ali jedno veliko hvala mu dugujemo svi mi, jer je uistinu velikan“, kazao je Muzurović.
Bez obzira što se radilo o humanitarnoj utakmici trijumf BiH je odjeknuo u svijetu, pa su se mnogi zapitali koja je to reprezentacija koja je u stanju pobijediti vicešampiona svijeta.
“Onda se stupilo u kontakt sa prijateljima. Gospodin Pušina je u avionu, na povratku za Sarajevo iz Ljubljane, saopštio da smo dobili poziv od reprezentacije Brazila, peterostrukog prvaka svijeta, da i oni vide ko je ta Bosna. Tako da smo bili oduševljeni viješću da ćemo igrati i u Brazilu i igrali smo“, veli nekadašnji selektor bh. fudbalera.
– Bolić: Nismo očekivali pobjedu, bili smo opušteni –
Strijelac jednog od dva gola za BiH bio je Elvir Bolić, nekada sjajni napadač turskog velikana Fenerbahcea. Popularni “Bola“ rado se za Anadolu Agency (AA) prisjetio dešavanja iz novembra 1996. godine i same utakmice sa Italijom. Prije svega ističe da mu je bilo izuzetno drago kada je dobio poziv za reprezentaciju BiH, i to za utakmicu sa Italijom u Sarajevu.
“U to vrijeme, kao i sada, Italija je bila fudbalska velesila. Bilo nam je drago da će doći da igraju sa nama, jer to su bili neki počeci reprezentacije. Sigurno da je igrati sa tako jednom jakom reprezentacijom na Koševu bio veliki imperativ. Stvarno mislim da su svi igrači, ne samo igrači, nego i čitava BiH je bila iznenađena, jer su oni pristali da dođu i odigraju tu utakmicu. Mislim da je to otvorilo vrata našoj reprezentaciji i pokazalo da možemo da igramo i definitivno jedna od jako bitnih utakmica za nas“, kazao je Bolić i naglasio da je sama utakmica pokazala da je BiH i sportski i organizaciono sposobna za velike stvari.
Bolić kaže da im je pred utakmicu sa Italijom isključivo bilo izuzetno drago što će uopšte igrati sa takvim timom, i to pred domaćom publikom. O rezultatu nisu previše razmišljali.
“Igrati u tom momentu, i to protiv viceprvaka svijeta, koji su imali izuzetne pojedince! Nismo očekivali pobjedu, ali smo bili opušteni. Nama je u prvom redu bilo drago da možemo da igramo pred našim navijačima i da igramo sa tako jakom reprezentacijom. Sama pobjeda sigurno da je šokirala sve, a nama je dala dodatni motiv. Poslije toga smo igrali sa Slovenijom. Tu smo također pobijedili. Tako da mislim da nam je bila jedna od bitnijih utakmica, koja je pokazala da se ravnopravno nosimo sa svim reprezentacijama“, rekao je Bolić i nastavio:
“Ti golovi koji su postignuti za reprezentaciju, naročito u tim nekim počecima, su i meni kao igraču, ali i reprezentaciji bili jako bitni. Naravno, ne mogu da zaboravim. Mislim da smo bili totalni autsajderi, ali su poslije te utakmice počeli da nekako drugačije razmišljaju o nama.“
– Estonci htjeli u ratu igrati u BiH –
Fudbalska reprezentacija Estonije htjela je tokom rata, u septembru 1995. godine gostovati u Sarajevu ili Zenici, kako bi odigrala prijateljsku utakmicu sa BiH.
”Ovo je detalj koji prvi put otkrivam javno. Za uzvrat tražili su da im platimo 100.000 američkih dolara kako bi doputovali dan u našu zemlju, nakon kvalifikacione utakmice sa Hrvatskom u Zagrebu. Na koncu novac nismo uspjeli sakupiti, pa smo prvi zvanični prijateljski meč odigrali sa Albanijom u Tirani 30. novembra 1995. godine (0:2, op.a.), nekoliko dana nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Albanci su bili i prva reprezentacija koja je gostovala u BiH. Uzvratili smo im gostoprimstvo 24. aprila 1996. u Zenici (0:0, op.a.)”, otkrio je Pušina.
– BiH – Italija 2:1 –
Sarajevo, 6. novembra 1996. godine. Olimpijski stadion ”Koševo”. Gledalaca: 40.000. Sudija: Sedlacek (Austrija). Strijelci: 1:0 Salihamidžić (5), 1:1 Chiesa (10), 2:1 Bolić (43).
