Nacrt zakona o zvaničnom vremenu u Bosni i Hercegovini naći će se na sjednici Vijeća ministara BiH koja je zakazana za danas, a radi se o zakonu kojeg predlaže Institut za mjeriteljstvo BiH.
Ranije su iz Instituta za mjeriteljstvo BiH najavili predlaganje tog zakonskog rješenja uz obrazloženje da kada je u pitanju odluka Evropske unije o ukidanju i računanju ljetnog i zimskog vremena, BiH će slijediti pozitivne zakonske odredbe EU te bi i taj zakon trebao biti usklađen s tim odredbama.
Evropski parlament izglasao je ukidanje pomjeranja sata od aprila 2021. godine, a zemljama Evropske unije bit će ostavljeno da odluče hoće li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena.
Pred državnim ministrima je i Inicijativa za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o zajmu (dodatno finansiranje za Projekt registracije nekretnina) između BiH i Međunarodne banke za obnovu i razvoj.
Ministri će biti upoznati i s Informacijom o stanju u oblasti migracija u BiH u vezi s povećanim prilivom migranata, a dnevnim redom predviđeno je i razmatranje Prijedloga migracionog profila BiH za 2018. godinu.
Također, bit će razmatrana i Informacija o aktivnostima koje se poduzimaju na izgradnji autoceste/brze ceste Sarajevo-Beograd-Sarajevo te Izvještaj o aktivnostima na realizaciji Sporazuma između Vijeća ministara i Vlade Republike Hrvatske o izgradnji međudržavnog mosta preko Save kod Svilaja.
Na dnevnom redu su i izvještaji o radu nekoliko državnih institucija uključujući Vijeće ministara, Graničnu policiju te Institut za nestale osobe, a predloženo je i nekoliko programa rada institucija za ovu godinu.
“Evidentno je da je posljednjih nekoliko mjeseci na snazi orkestrirana kampanja na sve ono što je i što i dalje radi potpredsjednik Vlade Rasim Ljajić”, ocijenio je član predsjedništva Sandžačke demokratske partije (SDP) Mirsad Jusufović reagujući na tekst Srpskog Telegrafa pod naslovom “Ko će prvi izdati Vučića”.
“Tri stranke koje su deo vladajuće koalicije (koju čini osam partija) i čiji su funkcioneri postavljeni na visoke državne funkcije intenzivno sarađuju sa stranim ambasadama. Izvori Srpskog telegrafa upućeni u politička, ali i bezbednosna pitanja tvrde da najveću opasnost po vlast predstavlja jedna partija koja je zahvaljujući saradnji sa naprednjacima dobila čak i mesto u Vladi Srbije i koja je toliko vezana za jednu od ambasada da je spremna da urade sve što od nje traže stranci”, navodi se u tekstu Srpskog Telegrafa.
U tekstu su pored fotografije Rasima Ljajića objavljene i fotografije ministara Ivice Dačića, Aleksandra Vulina, Nenanda Popovića i biznismena Bogoljuba Karića.
Jusufović je istakao da o Rasimu Ljajiću najbolje govore njegova djela i kontakti koje je Srbija uspostavila sa brojnim zemljama zahvaljući upravo njemu.
On je dodao da je Ljajić najzaslužniji za potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Turskom, uspostavljanju ekonomskih odnosa sa turskim privrednicima i dovođenju investija u Srbiju.
“Ko malo bolje prati politiku može da primeti da je u poslednjih nekoliko mjeseci na snazi orkestrirana kampanja nekakovih petparačkih medija kojima se pokušava diskreditovati politika Rasima Ljajića. O njemu najbolje govore njegova djela. Najzaslužniji je za uspostavljanje kontakata sa Saudijskom Arabijom s akojom niko ni u bivšoj Jugoslaviji nije imao kontakte. Predsjednik Azerbejdžana je veliki prijatelj sa Ljajićem i zahvaljujući tome mi sa tom državom imamo odlične odnose. Da ne objašnjavam koliko je Ljajić zaslužan za odnose sa Turskom koji nisu nikada bili bolji”, kazao je Jusufović, prenosi portal RTV Novi Pazar.
Novi Pazar – Javno komunalno preduzeće Gradska čistoća Novi Pazar uključilo se u današnju akciju čišćenja jezera Gazivode koju su uspješno izveli novopazarski ribolovci nakon poplava koje su zadesile ovaj kraj u prethodnom periodu.
“Sav sakupljeni optpad pet ambalaže, koji su na jezeru u Ribarićkom jezeru prikupili ribolovci, biće transportovan u reciklažni centar u Novom Pazaru gdje će biti dalje tretiran i prerađen”, rekao je u izjavi za medije direktor Gradske čistoće Emin Omerović.
On je izrazio očekivanje da će i u budućem periodu biti organizovane slične akcije koje će ovo komunalno preduzeće podržati.
Stražilovo, izletište kod Sremskih Karlovaca i ove godne je bio teren za prezentaciju umijeća u pripremi jela ispod sača. Tema je bila janjetina i povrće a učestvovalo je 49 ekipa iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hecegovine i prvi put jedna ekipa iz Rumunije.
Ekipu iz Bosne i Hercegovine sačinjavali su predstavnici iz Oćevije i Vareša. Sačijada je bila prilika da se promovira Pekijada u Oćeviji i da se učesnici Sačijade pozovu u Oćeviju na tradicionalnu Pekijadu.
Zanimljivo je da su u ekipi ove godine bili i kovači iz najstarije kovačnice u Evropi zajedno s turističkim djelatnicima i privrednicima iz Vareša. Na Sačijadi su bili izloženi i proizvodi koji se kuju u Oćeviji i koji su privukli pozornost mnogih učesnika i posjetitelja.
Udruženje kuhara BiH i Kuharski savez Srbije imali su težak zadatak da ocijene najbolja jela pripremljena po tradicionalnoj metodi. ‘Šta nam teško’ ekipa iz Novog Sada pobjednici su ovogodišnje Sačijade, ‘Neki to vole vruće’ iz Novog Sada su zauzeli drugo mjesto i ‘S konca i konopca’ ekipa iz Subotice su zauzeli treće mjesto.
Sačijadu je posjetilo nekoliko hiljada posjetitelja koji su imali priliku da degustiraju pripremana jela na ovaj tradicionalni način a organizatori Sačijade, ‘Udruženje vlasnika vikendica’ i ‘Vreme je novac’ internet prodavnica već su najavili Sačijadu za iduću godinu s bogatijim sadržajima.
Rodna kuća Adolfa Hitlera u mjestu Braunau am Inn (Austrija) na inicijativu Andreasa Maislingera, voditelja Internacionalnog instituta za mlade, trebala bi postati mjesto okupljanja mladih iz cijelog svijeta s ciljem da se u radionicama i na konferencijama bave temama kao što su ljudska prava, principi slobode, pravna država.
Projekt nazvan “Kuća odgovornosti” podržalo je na stotine osoba iz javnog života koje su svojim javnim nastupom na društvenim mrežama i sličnim medijima podržale realizaciju ove ideje.
Inače, riječ je o objektu koji je godinama prazan i koji je od 2016. godine u vlasništvu austrijske vlade. Zbog negativne simbolike i činjenice da svake godine ovo mjesto obilaze razne neonacističke grupe kako bi proslavile Hitlerov rođendan, austrijska vlada je čak razmišljala o rušenju te zgrade.
Potpisnica inicijative je i Ružica Kopačević-Miličević iz Bosne i Hercegovine koja od 1992. godine živi u austrijskom gradu Bad Ischl i, između ostalog, radi kao voditeljica Regionalnog centra kompetencije za integraciju i diverzitet, te voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu o temama rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije, kao i platforme za međureligijski dijalog.
Ideja da se od rodne kuće Adolfa Hitlera napravi mjesto koje će biti u suprotnosti sa svim što predstavlja i samo njegovo ime, kako pojašnjava Ružica Kopačević-Miličević u razgovoru za Fenu, već dugo postoji i na projektu realizacije se radi od februara 2000. godine.
– Predložila sam da se u Kući odgovornosti suočavamo s nacionalizmima bez obzira iz koje zemlje da dolaze i da se tu bavimo poviješću i prošlošću ne samo Drugog svjetskog rata nego i ostalih ratova, kao npr. ratom u bivšoj Jugoslaviji. Kao inicijator “Kuće odgovornosti” Maislinger je izrazio želju za suradnjom sa sličnim inicijativama iz BiH – istakla je.
Kako objašnjava, Kuća odgovornosti je zamišljena tako da radi na principu tri nivoa: Prošlosti – koje se sjećamo i iz koje izvlačimo bitne zaključke, Sadašnjosti – zalaganjem za očuvanje mira te Budućnosti – kreiranjem mirne budućnosti.
Kopačević-Miličević je za rad na polju integracije prošle godine odlikovana medaljom za zasluge Gornje Austrije, koju joj je dodijelio guverner pokrajine Gornja Austrija Thomas Stelzer, istakavši da je “integracija u Salzkammergutu uspješna i ima svoje ime a to ime je – Ružica Kopačević Miličević”.
Ružica Kopačević-Miličević, čije se i lice pojavljivalo na plakatima kampanja za ljudska prava, kaže da je ovu nagradu dobila zbog aktivnosti na promoviranju suživota između domaćeg stanovništva i osoba s migracijskom pozadinom, kao i zbog inovativnih ideja i projekata. A te ideje su prije svega bile vezane za suživot, međureligijski dijalog, umrežavanje između domaćeg stanovništva i građana s migracijskom pozadinom, edukacija o temi predrasuda.
Kao voditeljica Centra kompetencije za integraciju ima priliku da se sretne s osobama koje dolaze iz Turske, bivše Jugoslavije, Pakistana, Rumunije, Slovačke, Sirije, Afganistana i drugih zemalja te da im pomogne da se integriraju, kao i da ostvare bolju komunikaciju s domaćim /austrijskim stanovništvom i drugim migrantima.
Ružica Kopačević-Miličević, govoreći o ljudima s kojima se susreće i njihovim mogućnostima da se integriraju, ističe da spremnost na dijalog podrazumijeva otvorenost, radoznalost i spremnost na promjenu, te da ovisi od stupnja obrazovanja, ali i od političkog sistema zemlje iz kojeg migranti dolaze. Tako su osobe s višim stupnjem obrazovanja više zainteresirane za dijalog i upoznavanje kulture zemlje u koju su došli.
Komentirajući iskustvo s migrantima, ona navodi da su građani porijeklom iz bivše Jugoslavije izuzetno dobro intergirani u austrijsko društvo. Oni s nižom naobrazbom rade u građevinarstvu ili ugostiteljstvu, dok su s višom naobrazbom nostrificarali diplome i rade u svojoj ili srodnoj struci.
– Velik broj radi u nevladinim udrugama i savjetovalištima za strance. Djeca, koja su rođena ovdje završavaju škole, studiraju. Neki se odlučuju za strukovnu školu i veoma su cijenjeni kao majstori svojih zanata – podvukla je.
Dodaje da je jedan od indikatora da se u Austriji osjećaju dobro i to što su riješili stambeno potanje tako što su kupili stanove, napravili kuće i time Austriju odabrali za stalnu drugu domovinu.
– Najveći problem imamo sa stanovništvom iz Turske, ali ne zato što su oni muslimani kako im populisti često pokušavaju podmetnuti, nego zbog loše integracione politike sedamdesetih godina, ali i struktura tog stanovništva utiče na brzinu i obim integracije. Većina dolazi iz ruralnih sredina i imaju završenu samo osnovnu školu. Među ženama se može naći dosta nepismenih osoba – podvukla je.
Govoreći o migrantskoj krizi koja potresa svijet i o tome da li je Austrija otvorena za nove izbjeglice, Kopačević-Miličević podsjeća da je 2016. godine kada je bio najveći izbjeglički val, Austrija bila otvorena za primanje izbjeglica. Bile su utvrđene kvote te je skoro svaki grad ili selo primio određeni broj izbjeglica proporcionalno broju stanovnika.
– Interesantna je činjenica da su one sredine koje su imale vrlo malo stranaca bile prilično odbojne prema primanju dok su one, koje su već imale iskustva sa strancima, bile mnogo otvorenije. U zbrinjavanju i skrbi za izbjeglice veliku ulogu je odigralo civilno stanovništvo – ustvrdila je ona.
Kako podsjeća, u mjestima koja su imala izbjeglička prihvatilišta formirale su se volonterske grupe. Volonteri su pomagali u snalaženju kod ustanova, pri učenju njemačkog jezika, brinuli se da djeca budu upisana u školu i pratili izbjeglice na svim ostalim bitnim područjima života.
– Tako su nastala bezbrojna i duboka prijateljstva između domaćeg stanovništva i ljudi iz Sirije i Afganistana. Neki su ih primali i u svoje kuće, dali im smještaj do završetka azilantskog postupka. Među volonterima se nakon tri godine požrtvovanog i besplatnog rada osjeća umor. Razočarani su što mnogi njihovi štićenici koji su išli u strukovne škole moraju napustiti zemlju, iako su završili obrazovanje i poduzeća ih trebaju, jer je njihov azilantski postupak negativno okončan. Zbog izbjegličkog pitanja je Austrija danas podijeljena zemlja, iako vrlo mali broj izbjeglica ulazi u zemlju. Populisti pokušavaju stvori negativnu sliku o izbjeglicama i rade na stvaranju atmosfere straha i ksenofobije – mišljenja je ona.
Aktivnosti Kopačević-Miličević ne završavaju na pomaganju drugim ljudima i građenju mostova. Osim toga, Ružica piše poeziju i prozu koja je vrijedna čitanja i kojoj se već nakon prvih pročitanih rečenica uvijek iznova vraća.
– Pisanjem se bavim iz hobija, ali i potrebe. Pisanjem njegujem maternji jezik, komuniciram s domovinom, mirim se s prošlošću. Pokušavam razumjeti svijet u kojem živim, pisanjem otkrivam motive koji me drže da ne padnem. Njime se rugam i prezirem neljudskost. Pisanjem gradim mostove s istomišljenicima – smatra ona.
Ružica Kopačević-Miličević rođena je 1967. u Donjem Svilaju. Završila je Fakultet političkih nauka Sarajevo, Odsjek sociologija, dok je studij Žurnalistike prekinula zbog rata. Dodatno se obrazovala za trenericu za interkulturalnu kompetenciju na Humboldt univerzitet u Berlinu.
Poeziju, prozu te kolumne objavljivala je u književnim zbornicima, portalima…Uz pisanje se bavi i autodidaktički slikanjem/crtanjem i iza sebe ima 20 samostalnih izložbi.
Također je posredovala pri bratimljenju gradova Bad Ischla i Sarajeva povodom stogodišnjice Prvog svjetskog rata.
Jedan od najtraženijih evropskih bjegunaca, Kristofer Gest Mor, koji je 16 godina bio u bjekstvu, uhapšen je na Malti zbog brutalnog ubistva u Velikoj Britaniji, saopštila je Nacionalna kriminalistička agencija.
Kako prenosi BBC, Mor (41) je napustio Veliku Britaniju nakon što je 2003. godine Brajan Voters mučen i pretučen na smrt pred svoje dvoje odrasle djece.
Mor je osumnjičen da je otišao na Votersovu farmu kanabisa kako bi izravnao dug u vezi sa drogom.
Ostala tri čovjeka umiješana u slučaj, Džon Vilson, Džejms Rejven i Otis Metjus, služe doživotnu kaznu za ubistvo Votersa.
Oni su 19. juna 2003. godine upali na Votersovu farmu kanabisa i zahtjevali novac.
Vezali su ga za stolicu, tukli i mučili na različite načine tri sata, a na njegovom tijelu su otkrivene 123 povrede.
Muškarci su napali i njegovog sina Gevina, a kćerku Natali su držali na nišanu.
Mor je bio tražen zbog povezanosti sa ovim ubistvom, pokušaja ubistva drugog čovheka, lažnog predstavljanja i napada na druge žrtve na mhestu zločina.
On se pojavio pred sudom u Valeti i proces njegovog izručenja Velikoj Britaniji je započeo.
Njemački parlament prihvatio je zakon koji bi omogućio i regulirao useljavanje stručne radne snage izvan EU-a. No do koje mjere se to tiče građana zapadnog Balkana za koje su i dosad vrijedila posebna pravila?
Njemački parlament Bundestag usvojio je u petak paket zakona koji se odnose na migracije. Jedan dio zakona odnosi se na prava podnositelja zahtjeva za azilom i pravila prilikom protjerivanja osoba za koje ne postoji pravna osnova boravka u Njemačkoj. Oko ovog paketa zakona, koji uglavnom predviđa pooštrenja za one na koje se oni odnose, se u Bundestagu vodila žestoka rasprava. Za zastupnike stranke Ljevica zakon, koji između ostalog predviđa kazne i za one koji pogođene obavijeste o nastupajućem protjerivanju, je „rasistički“ dok se za Zelene radi o „crnom danu za demokraciju“
Relativno složno oko zakona o useljavanju stručnjaka
No oko dijela zakonskog paketa koji se odnosi na useljavanje stručne radne snage izvan zemalja Europske unije, je vladalo, više manje, suglasje među zastupničkim klubovima u Bundestagu. Za desno populističku Alternativu za Njemačku (AfD) postoji opasnost da bi preko uvoza radne snage i eventualnim smanjenjem satnica, mogao nastati dodatni pritisak na domaće radnike.
Tradicionalno privredi okrenuta Liberalno-demokratska stranka (FDP) istodobno smatra da zakon sadrži previše ograničenja te da opet neće dovesti do željenog efekta privlačenja velikog broja stranih stručnjaka. Nedavna studija Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je ionako zaključila da Njemačka nije pretjerano konkurentna kad je u pitanju privlačenje kadrova na globalnoj razini.
Zakon otvoren za sva stručna zanimanja
Novi zakon se ne odnosi samo na vrhunske stručnjake nego i za sve one koji pronađu zaposlenje „koje odgovara njihovoj kvalifikaciji“. I to za sva zanimanja a ne samo za ona koje njemačka Agencija za zapošljavanje proglasi deficitarnima kao što je to bio slučaj i dosad. Velika novost je i ta da će onima sa stručnom kvalifikacijom biti omogućeno i da prije samog zaposlenja dođu u Njemačku kako bi ovdje tražili posao. Taj boravak je ograničen na šest mjeseci a uvjet je da se tražitelj može sam uzdržavati.
No najveća novost je da njemački poslodavac koji želi zaposliti radnika koji ne dolazi iz neke od zemalja Europske unije (ili Njemačke) više ne mora dokazivati da na EU tržištu nije uspio pronaći adekvatnu radnu snagu.
Zakon predviđa i „lakše i nebirokratskije“ priznavanje stranih stručnih diploma i svjedodžbi. To bi se, između ostalog, postiglo tako da se spoje procesi izdavanja vize i priznavanja stručne diplome.
Posebna pravila će vrijediti za useljenike starije od 45 godina. Oni će dobiti dozvolu jedino u slučaju da im radni ugovor jamči zaradu od najmanje 3.700 eura bruto kako u starosti ne bi pali na teret države zbog premalih mirovina.
Problem s vizom
No tu se dolazi do neuralgične točke koja je i dosad, što je posebice bilo vidljivo u zemljama zapadnog Balkana, kočila brži pritok stručnjaka na njemačko tržište rada. Usko grlo procesa su dosada bila njemačka konzularna predstavništva u kojima su kandidati za iseljavanje mjesecima a nerijetko i godinama čekali na termin za izdavanje vize za Njemačku. I to usprkos svim potrebnim dokumentima. „Od svih zakona iz migracijskog paketa Zakon o useljavanju stručne radne snage je za mene najvažniji i najnužniji. No da bi on pokazao svoj učinak, duga čekanja za vizu moraju biti skraćena“, rekao je njemački ministar unutarnjih poslova i jadan od idejnih tvoraca novog migrantskog paketa Horst Seehofer tijekom rasprave u Bundestagu.
No problem nije nov a sve dosadašnje mjere Ministarstva vanjskih poslova, koje je zaduženo za diplomatska predstavništva, a koja su trebala ublažiti katastrofalno stanje u konzulatima na zapadnom Balkanu, poput povećanja broja osoblja, nisu urodile plodom.
Ovisnost o poslodavcu
I Šejla Vojić iz projekta „Faire Mobilität” Njemačkog saveza sindikata (DGB) koji pomaže novim useljenicama da se snađu na njemačkom tržištu rada, svjedoči o 18-mjesečnim čekanjima na vizu u zemljama zapadnog Balkana. Vojić se na upit DW-a osvrnula i na neke razlike u novodonesenom zakonu o useljavanju, koji se po svojoj definiciji odnosi i na građane zapadnog Balkana, i tzv. pravilu o zapadnom Balkanu. Ovo pravilo je na snazi od početka 2016. godine i trebalo bi biti ukinuto do kraja 2019. a doneseno je nakon proglašenja zemalja zapadnog Balkana „zemljama sigurnog porijekla” što je praktički isključilo mogućnost stjecanja političkog azila za žitelje ovih zemalja.
„Poboljšanje novog zakona o useljavanju stručnjaka u usporedbi s pravilom o zapadnom Balkanu je prije svega u dijelu koji se odnosi na dokaz poslodavca da nije pronašao adekvatnog radnika u EU-u. S novim zakonom ovo pravilo, koje vrijedi kada je u pitanju pravilo o zapadnom Balkanu, otpada”, kaže Vojić za DW.
No i kod jednog i kod drugog postupka DGB vidi opasnost od ovisnosti od poslodavca. „Radna dozvola u okviru pravila o zapadnom Balkanu je vezana uz određeno radno mjesto i određenog poslodavca. Iskustva su pokazala da radnici zbog ove ovisnosti često ne zahtijevaju ostvarenje svojih prava i strahuju od otkaza”, kaže Vojić. Pravilo o zapadnom Balkanu za izdavanje vize nije uvjetovalo kvalificiranu stručno naobrazbu ili visokoškolsku diplomu što je kod novog zakona o useljavanju stručnjaka slučaj.
Novi zakon o useljavanju ili pravilo o zapadnom Balkanu?
No postavlja se pitanje hoće li se novi zakon o useljavanju radnika iz zemalja koje ne pripadaju Europskoj uniji i pravilo o zapadnom Balkanu nadopunjavati. Pravilo o Balkanu je zasad ograničeno do kraja ove godine. Novi zakon o useljavanju bi po svoj prilici, trebao stupiti na snagu početkom 2020. Na upit DW-a u Ministarstvu za rad nisu konkretno mogli reći hoće li pravilo o zapadnom Balkanu ostati na snazi nakon 2019. „Pravilo o zapadnom Balkanu trenutno prolazi kroz proces evaluacije. Konačno izvješće se očekuje krajem ove godine. Hoće li pravilo ostati na snazi i nakon ove godine, odlučit će se tek nakon završnog izvješća”, priopćeno je DW-u pismenim putem.
Prvi ozbiljan znak slabosti selekcije Didijea Dešana i premijerni poraz u kvalifikacijama za EURO od 2:0
Dolijali su konačno i Francuzi. Aktuelni svetski šampioni deklasirani su večeras u Konji u meču trećeg kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo od strane Turske sa 2:0. Samo puka sreća i raspoloženi kapiten Ugo Lorissprečili su večeras da mreža Galskih petlova bude napunjena do vrha, a dodatni razlog za glavobolju Didijea Dešana predstavljaće podatak da su Francuzi igrali u gotovo kompletnom šampionskom sastavu iz Rusije. Nedostajao im je samo povređeni Lukas Ernandez.
Ipak, bolja taktička postavka disciplinovanih Turaka, koje predvodi jedan od najboljih tamošnjih trenera Šenol Guneš, ispostavila se kao presudna večeras. Nošeni fantastičnom podrškom sa tribina, igrači u crvenim dresovima su iznenadili blede Francuze, neutralisali im u potpunosti srednji red u kojem se nisu videli ni Pogba ni Matuidi ni Sisoko, pa je poraz bio neminovan.
Posebno je podbacio umišljeni superstar Mančester Junajteda koji nije ni došao na utakmicu, ali kritike idu i na dušu odbrane koja je katastrofalnim greškama u prvom poluvremenu potpisal kapitulaciju. Prvo je u 30. minutu posle prekida i glavometa u šesnaestercu gostiju Kan Ajhan pored nekoliko francuskih tornjeva najviše skočio i glavom doveo domaćine u prednost, a konačni rezultat postavio je Džengiz Under posle sjajnog bega po desnoj strani u 40. kojem je prethodio početnički kiks Samjuela Umtitija.
Kao deca su ispadali večeras Umtiti i Varan, nisu se proslavili ni bekovi Pavar ni Dinj pa se stekao utisak u jednom trenutku da Dešan nema dovoljno izmena koliko ima rupčagi u ovom inače top timu. Napad Galskih petlova je taj koji je zatajio na ovoj utakmici. Samo je Mbape u prvom poluvremenu pokušavao da dribla i pretrčava protvnike, da uradi nešto konkretno, ali je ubrzo bivao obaran od strane kočopernih Turaka. Grizman i Žiru kao da su bili na raspustu večeras, pa ne čudi što Francuzi nisu šutnuli u gol za 90 minuta igre.
Nešto bolje je šampion sveta zaigrao početkom drugog dela, posle ulaska Mendija i Komana Kingslija, ali je ofanziva trajala vrlo kratko. Samo jedan izblokiran udarac Grizmana u nastavku bilo je sve što su gosti uradili, dok je na drugoj strani Loris spasavao nekoliko puta mrežu pred naletima inspirisanih Turaka.
Namučio ga je najviše iskusni napadač domaćih Burak Jilmaz (ima sjajnu šansu za 3:0 u 85. minutu), ali su i ostali turski igrači poput Kenana Karamana, strelca Undera, pa i borbenih Tekdemira i Kahvečija pokazali da nisu fudbalski zalutali i da sa dobrim selektorom mogu dosta u ovim kvalifikacijama i na prvenstvu kontinenta. Naravno, ova pobeda ne mora ništa da znači, ali stoprocentni učinak posle tri kola svrstava Turke u red najboljih selekcija u ovim kvalifikacijama.
Što se tiče Francuza, niko ih nije skoro ovako nadigrao kao Turci (možda Holandija u novembru u Ligi nacija kada je bilo 2:0), ali će tek drugi poraz na poslednjih 21 utakmica svakako narednih dana otvoriti pitanje i o motivaciji pojedinaca u ovom skupocenom timu. Posebno se tu misli na Pogbu i Grizmana koji su večeras bili užasni, verovatno i usled nagađanja oko budućnosti koje ih očekuje narednih meseci.
Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić očekuje da će svi zločini koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini biti procesuirani, zločinci kažnjeni i da će se poslati poruka budućim generacijama da se zločin ne isplati i da je pravda dostižna.
Salkić je danas u zvorničkom naselju Divič prisustvovao dženazi za pet žrtava ratnog zločina počinjenog tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.
Dženazu-namaz, koja je klanjana na stadionu u mjestu Divič, predvodio je Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski, saopćeno je iz kabineta entitetskog potpredsjednika.
Salkić je kazao da su porodice danas dočekale trenutak da ukopaju svoje najmilije, ali da, nažalost, mnoge porodice, 27 godina nakon zločina, još uvijek čekaju ekshumacije i identifikacije ubijenih članova njihovih porodica.
-Pored sporog procesa traženja nevino ubijenih bošnjačkih civila, porodice su zabrinute i zbog činjenice da mnogi učesnici u ratnim zločinima danas slobodno šetaju Zvornikom i smiju se žrtvama i njihovim porodicama – ukazao je Salkić.
Osim nekažnjenog zločina nad Bošnjacima u Diviču, podsjetio je i na one u Drinjači, Liplju, Snagovu, Glumini, Bijelom Potoku, ali i drugim mjestima širom Zvornika i Podrinja.
Zločini u Zvorniku 1992. godine su počinjeni pred očima cijelog svijeta i zato je, kaže, danas nedopustivo da odgovorni budu na slobodi.
-Istovremeno, Bošnjaci koji su stali u odbranu svog naroda od agresije, danas se, nažalost, pozivaju u policijsku stanicu u Zvornik radi davanja izjava o svojim aktivnostima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, što predstavlja direktan pritisak na Bošnjake u ovom gradu i u ovom dijelu naše domovine, kako bi odustali od života na svojim ognjištima.
To pokazuje neprincipijelnost, nesposobnost i nezainteresovanost pravosudnih institucija u ovoj zemlji, da obezbijede da pravda stigne zločince, a da porodice dožive satisfakciju i kaznu za zločince- kazao je potpredsjednik Salkić.
Nakon klanjanja dženaze, na lokalnom mezarju u Diviču su u kabure spušteni tabuti sa kostima Senada Kapidžića, rođenog 1964. godine, Mehmeda Pašića, rođenog 1941. godine, Mirsada Džihića, rođenog 1960. godine, Adnana Efendića, rođenog 1966. godine i Muje Vilića, rođenog 1959. godine.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u Diviču je ubijeno 107 civila iz ovog naselja. Preživjeli još uvijek tragaju za brojnim članovima njihovih porodica, saopćeno je iz kabineta entitetskog potpredsjednika.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je telefonom sa kancelarkom Savezne Republike Njemačke Angelom Merkel o bilateralnim odnosima i situaciji u regionu, prije svega o zastoju u dijalogu Beograda i Prištine, saopštila je Služba za saradnju s medijima predsjednika Republike. Srbije
Predsjednik Vučić je, u dugom i prijateljskom razgovoru, istakao da je Srbija u potpunosti posvećena dijalogu, koji se vodi uz posredovanje Evropske unije, s namjerom da postizanjem kompromisnog, obostrano prihvatljivog rješenja, obezbijedi stabilnost u regionu, zahvalivši kancelarki Merkel i predsjedniku Macronu na inicijativi da sastankom u Berlinu, odnosno Parizu, podrže taj proces, navodi se u saopštenju.
Vučić je, međutim, ponovio da je za prevazilaženje zastoja u dijalogu neophodno da Priština ukine takse na robu proizvedenu u centralnoj Srbiji i još jednom zamolio kancelarku Merkel da pomogne da se nastavi slobodan protok robe i trgovina.
Srbija će ostati privržena svojoj politici mira i saradnje na Zapadnom Balkanu, naglasio je Vučić i zahvalio kancelarki Merkel što je pokretanjem Berlinskog procesa značajno doprinijela stabilnosti našeg regiona.
Predsjednik Vučić je, s tim u vezi, zamolio kancelarku Merkel da podrži formiranje Regionalne ekonomske zone, jer bi ona bila ključna za privlačenje investicija i ekonomski razvoj Zapadnog Balkana.
Dvoje sagovornika su izrazili zadovoljstvo visokim nivoom političkog dijaloga i ekonomske saradnje Srbije i Njemačke, ukazavši na to da njemačke kompanije, koje posluju u našoj zemlji, zapošljavaju oko 60.000 srpskih radnika.
Vučić je izrazio nadu da će se još velikih kompanija iz Njemačke opredijeliti da iskoriste dobro poslovno okruženje i otvore svoje pogone u Srbiji, prenosi RTS.
Predsjednik Vučić je pozvao kancelarku Merkel da ponovo posjeti Srbiju.
