Novi Pazar je stoljećima poznat kao grad istančanih moralnih vrijednosti, istinskog merhameta i solidarnosti.

Isti ovaj grad i pored velikog razvoja i dobijanja obrisa evropske metropole u protekloj deceniji doživljava vrtoglavo moralno posrnuće, doduše, zdušno potpomognuto akterima čije je patološko djelovanje obilježilo pomenuti period.

Učestale krađe, prevare, ataci na ličnu imovinu, otimanje od već siromašnih, nemar prema roditeljima, djeci, komšijama, blud u svakom obliku bez imalo stida, sve su češće slike koje polako prelaze u standardan i skoro pa opšteprihvaćen oblik življenja. Čak ni ubistva više nisu nepoznanica.

Šta je to što se u protekloj deceniji promijenilo? Šta nedostaje? Šta je dovelo do ovolike hipokrizije i ovakvog stanja?

Odgovor leži u potpunom odsustvu islamske prakse, etike, islamskog odgoja, te načelno u djelovanju islamske zajednice, koja je stoljećima unazad bila faktor duhovne i moralne korekcije u Novom Pazaru.

Ta porobljena i zloupotrebljena instuticija, pretvorila se u “oružje” u rukama pohlepnih pojedinaca i halpljivih oportunista. Pretvorila se u sredstvo kolektivne hipnoze, manipulacije, obmane i ucjene. U paravan za lično bogaćenje jednog čovjeka i njegove porodice, te nekolicine njegovih podanika koje je “uvezao” iz okruženja kako bi lažnim titulama i zvanjima (koje nisu uspjeli da steknu u svojim sredinama) kupio njihovu odanost i poslušnost.

On smišljeno i sistematski pretvara Islamsku zajednicu i emanet koji mu je povjeren u svoje lično uporište, trujući i rastjerujući ono malo uleme koja mu se odupirala. Od nekih je napravio “pučiste”, od nekih “lopove”, od nekih “neznalice” a neke je nazvao “sektašima”. Gdje je Nedžad Hasanović? Senad Halitović? Bekir Makić i mnogi drugi? Gdje su oni imami koji su tjerali suze na lice hiljadama ljudi koji su imali makar trunku islama u sebi? Zbog kojih su oni koji su se tek krenuli vraćati islamu i oni koji dugo žive islam jedva čekali namaze i prelijepe hutbe. Zbog kojih su sa istih izlazili, po sopstvenim riječima, kao bolji ljudi. Gdje su ona predavanja ponedeljkom, četvrtkom?

Otišli su sa ovim potvorenim i njemu “nelojalnim” alimima, koji su ušutkani i prijetnjama i nasiljem. Sa svima onima koji nisu željeli ostati nijemi i prešutjeti njegove zloupotrebe. Isti su etapno mijenjani onim “lojalnijim” a neki od njegovih miljenika odrekli su se imamskih odora u zamjenu za doktorske titule iz domaće radinosti zamrznutog muftije. Određeni broj imama ostao je odan svom pozivu, obavljajući savjesno časnu imamsku dužnost i opirući se koliko je god moguće planu djelovanja Zukorlića i njegovim instrukcijama.

To je bio početak nemara za vjeru, za duše, za moral i stanje muslimana i Bošnjaka u Novom Pazaru i Sandžaku, početak opće degradacije. Dugo pripremani plan je zaživjeo i počeo da uzima svoj danak, manipulišući vjerskim i nacionalnim osjecajima naroda.

Novi Pazar postao je zabranjeni grad i za sve one koji su dolazili kao musafiri da bi širili islam. Među njima je i Sulejman Bugari.

Muamer Zukorlić dobio je odriješene ruke za manipulisanje i bogaćenje na račun svog proračunatog djelovanja pod plaštom islama.

Danas veliki broj džamija poprima neprirodnu ulogu, postajući poligoni i vježbaonice za usavršavanje mladih političara sa zvanjem imama, što dovodi do pogubnog ishoda po muslimane Novog Pazara i Sandžaka. Hutbe su, bilo centralne (napisane od strane Zukorlića lično ili njegovih uvoznih poslušnika) ili ne, sve češće koncipirane kao politički govori i kao otvoreni ili perfidni pozivi na linč svih neistomišljenika koji su smetnja za širenje Zukorlić imperije. Imami se ne utrkuju u radu za islam već u konstantnom dodvoravanju Zukorliću kao selektoru i njihovom političkom mentoru, a sve u težnji za prekomandom u klub samozvanih doktora nauka i beneficijama koje taj status nosi. Njihovo mazohističko ulizivanje “vrhovnom vođi” ide do te mjere da se na društvenim mrežama utrkuju ko će uličarskijim rječnikom izvrijeđati njegove neistomišljenike. Oni sa boljim zvanjima, ne libe se da za hatar zadovoljstva selektora i njegovih uvoznih političkih podanika, pred hiljadama ljudi u živom prenosu izreknu najgnusnije laži diskreditujući i sebe same i časna zvanja koja obavljaju. Rezultat takvog stanja je da ljudi bježe iz džamija, da ne veruju imamima, te da se sve više i na sve načine udaljavaju od islamske prakse.

Devalvirane su i islamske ustanove, kako one već postojeće, tako i one koje su nastale otimačinom ili divljom gradnjom, što je pravdano nedostatkom prostora za fakultet islamskih studija, a na kraju je prostor pretvoren u komercijalnu salu za svječanosti i prostorije Stranke pravde i pomirenja.

Zukorlić je još u svojim ranim radovima skoristio je povjerenje naših cijenjenih sugrađana koji su nasjeli na njegovu vještu retoriku, dajući mu basnoslovne cifre za navodno jačanje islamske zajednice. Po riječima mnogih, taj novac je pronevjeren. Koliko uglednih ljudi ga je napustilo i koliko je takvih prevario su javne tajne u Novom Pazaru.

Danas se krug onih čije novce uzima ucjenom i prevarom znatno smanjio, a njegove glavne žrtve postaju vrijedni i radni ljudi u dijaspori. Oni koji ne mogu svakodnevno svjedociti njegovoj bahatosti i rastu njegovog bogatstva.

Tuđim novcem su pokrenuti njegovi lični biznisi i kupljena je njegova lična imovina, a sve kroz “Mufti fondaciju” koja predstavlja vrhunac njegovog licemerja. Navodni vakufi su 1/1 vlasništvo njega i njegove porodice.

Sve ove, ali i brojne druge malverzacije dovele su do suštinskog nepostojanja islamske zajednice i do neimplementiranja vrijednosti koje bi ona morala zagovarati. Ona više nije korektivni faktor bošnjačke i islamske svijesti u Novom Pazaru. Ona ne čuva već uništava nas moral i vrijednosti iznevjeravanjem preuzetog emaneta.

Zato, Muamere Zukorliću, ti i tvoji poslušnici ste glavni krivci za izopačene slike kojima svjedočimo u NovomE Pazaru. Vi ste krivi sto ljudi ne ne idu u džamije već u kladionice. Vi ste krivi za nemoral, jer niste svojim djelovanjem omogućili da živi i opstane lijep ahlak. Vi ste krivi što dva starca u parku, u sred dana seksualno zadovoljavaju jedan drugog. Vi ste krivi za nestanak naše tradicije. Za nestajanje naših spomenika zbog nastajanja vaših lokala. Vi i vaši duboki i nezasiti džepovi. Vaši veliki osvajački apetiti i vaše sitne duše.

Upad u skupštinu je vaše lice i pokazatelj stanja koje bi nas zadesilo sa vašom vlašću. Vama ništa nije sveto i za vas ništa nije dovoljno velika žrtva.

Vi i vaša lična imovina koju nazivate akademijama, kapijama, uz pomoć kojih pljackate narod radi svog dunjalučkog uživanja. Vaš životinjski nagon za još.

Skinite i zauvjek taj cvijet Srebrenice koji sve rjeđe okačite isključivo iz koristi. Ne skrnavite sjećanje na žrtve. Umjesto njega okačite bedž jednog od inspiratora njihovog stradanja, vašeg prijatelja i glasnogovornika vaših potvora, njihovog krvnika “vojvode” Šešelja.

Vi ste duhovno uništili naš grad i to biste da dalje činite. Bit će radnih mjesta, bit će asfalta. Nadomjestit će se posljedice neimaštine. Ali posljedice duhovnog uništenja koje ste vi napravili, neće se moći ispraviti generacijama. Vi ste pronevjerili emanet. Vi ste unazadili Bošnjake Sandžaka. Napravili ste nam nenadoknadivu štetu.

Vi ste suštinski najveći trovači ovog grada i ovih ljudi.