Vrh planine Zlatar, Golo brdo, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1627 metara potpuno je zabijeleo jutros. Prve pahulje prekrive su četinare u noći između ponedeljka i utorka, temperatura na ovoj planini spustila se nekoliko stepeni ispod nule.
Kako kaže šumar Grozdimir Grbović, snijega ima nekoliko santimetara, a temperatura je u utorak u 11 sati bila oko nule.
– Golo brdo potpuno je bijelo i snijeg se spustio niz padine Zlatara nekih stotinak metara od najviše kote. Iznenađeni smo jutrošnjim snijegom, još uvjek je rano za njega – rekao je Grbović.
Inače, kako beleže hroničari snijeg na Zlataru nije padao jedino u julu mjesecu. Pre sedamdeset godina, prvi snijeg pao je 19. avgusta što je najranija pojava belog pokricača u ovom kraju.
Jutarnjeg mraza bilo je i u višim delovima Prijepolja, gde se temperatura spustila na svega 1 stepen.
Ministarstva: zdravlja, prosvjete i unutrašnjih poslova udružena su u borbi protiv narkomanije. Na inicijativu Ministarstva zdravlja, formirani su timovi u svim okruzima u Srbiji, koji će se preventivno boriti protiv ove pojave. Realizaciju edukativnih aktivnosti novopazarski tim počeo je od Medicinske škole.Lokalni tim za prevenciju narkomanije, čiji je koordinator direktor Zavoda za javno zdravlje, dr Šefadil Spahić, sačinjen je od lekara, pedijatara, psihologa, psihijatara; predstavnika prosvjete, Centra za socijalni rad, Kancelarije za mlade, MUP-a i tužilaštva. Edukativne aktvnosti, u vidu predavanja za nastavnike i roditelje, a radionica za učenike, počele su u Medicinskoj školi.”Cilj nam je da obuhvatimo svu djecu prvog razreda srednjih škola i svu decu sedmog razreda osnovnih škola, nastavnike i roditelje, da to bude sveobuhvatna akcija, kako bismo zajedno predupredili pojavu narkomanije u našem gradu”, rekla je doktorka iz Zavoda za javno zdravlje, Selma Bihorac.Direktorka Šerifa Preljević izrazila je zadovoljstvo što je edukacija počela od Medicinske škole i što su njom obuhvaćena sva deca iz kategorije rizičnog uzrasta, kada je u pitanju prevencija narkomanije.Multisektorskim pristupom sprečiti pojavu narkomanije – zadatak je koji je ujedinio tri ministarstva i relevantne stručnjake. Oni će nastojati da edukativnim aktivnostima, za učenike osnovnih i srednjih škola, ali i njihove roditelje i nastavnike, preventivno deluju na pojavu i suzbijanje narkomanije.
Policija u Novom Pazaru uhapsila je sinoć oko 20 časova, L.A. zbog sumnje da je fizički napao policajca koji je bio na dužnosti, saznaje indeksonline.rsKako ekskluzivno saznajemo, L.A. je u stanju teške alkoholisanosti svojim vozilom marke BMW X6, udario u banderu, u novopazarskom naselju Bajevica.Patrola saobraćajne policije izašla je na lice mjesta kako bi isti izvršili uviđaj. Vozač automobila je zatim fizički nasrnuo na jednog policajca i ugrizao ga za ruku. Napadnuti policajac je, pokušavajući da se izvuče, trgnuo ruku i tom prilikom polomio kost na istoj.Povređenom policajcu pomoć je ukazana u bolnici, a uhapšeni se tereti za napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti. Za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora od jedne do 8 godina.Osumnjičenom je određeno policijsko zadržavanje od 48 sati nakon čega će biti priveden nadležnom tužilaštvu u Novom Pazaru.
izvor Sandžačke
U ponedjeljak, 24.09.2018. godine, u selu Brđani, Medžlis IZ-e Novi Pazar, delegacija Mešihata IZ-e u Srbiji, predvođena predsjednikom, muftijom dr. Mevlud ef. Dudićem, prisustvovala je otpočinjanju radova na još jednoj Allahovoj kući na prostoru Novopazarskog medžlisa. Pokretač izgradnje džamije je Nasuf Alihodžić sa svojom porodicom, želeći da na ovaj način omogući mještanima ovog sela da uživaju u blagodatima džamije, ezana, namaza i vjerske pouke.
Odlomke iz Kur'ana Časnog na početku proučio je mr. Muhedin Latifović, nakon čega se prisutnima obratio muftija dr. Mevlud ef. Dudić govoreći o vrijednosti uvakufljenja i podizanja džamija, dok je dovu na kraju proučio dr. Rešad ef. Plojović. Svečanom činu je prisustvovao glavni imam Asmir ef. Crnovršanin, kao i nekoliko imama Medžlisa IZ-e Novi Pazar.
Molimo Allaha dž.š. da vakifu Nasufu i njegovoj porodici ukabuli ovaj hajrat i podari dobro na ovom i budućem svijetu, te nagradi sve one koji na bilo koji način pomažu izgradnju Allahovih kuća.
izvor IZuS MEŠIHAZ
U prostorijama SDA Bosne i Hercegovine u toku je sastanak kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH ,Šefika Džaferovića, sa delegacijom Bošnjačkog nacionalnog vijeća, na čijem čelu je predsjednik BNV-a Sulejman Ugljanin. Šefik Džaferović je poručio javnosti:”Sandžak je u srcima svih Bošnjaka i tako će ostati.”
Ženski odbojkaški klub Novi Pazar predstavio je danas novog trenera Adisa Micanovića, kao i organizatorku igre Jelenu Popadić, a prema najavama iz tog kolektiva cilj je da se za nekoliko godina ekipa takmiči u Superligi.“Odlučili smo da unaprijedimo rad i postavimo više ciljeve, a da bi to ostvarili pojačali smo upravu i sportski sektor. Prvi put u klupskoj istoriji angažovali smo trenera sa strane. Grad i Sportski savez imaju razumevanja, daju nam potporu i prate naše planove”, rekao je predsjednik novopazarskog kluba Nermin Bejtović.Jakup Zatrić izabran je za novog sportskog direktora, Kemal Tutić obavljaće dužnost sekretara, Vezira Župić biće koordinator svih klupskih selekcija, a Emina Zuković član stručnog saveta.Popadić je prethodno nastupala za Inđiju, dok je Micanović vodio ekipu Bambi Voleja iz Prijepolja.“Srećan sam jer sam došao u najsportskiji grad u Srbiji u poslednje dvije godine, koji je uložio mnogo. To potvrđuju rezultati odbojkaša, rukometaša i fudbal tima. Došlo je vrijeme da jedan ovdašnji ženski kolektiv nađe mjesto na sportskoj mapi Srbije. Ove godine postavljamo temelje za Superligu”, naveo je Micanović.Novopazarke se takmiče u Drugoj ligi Zapad, a prošle sezone pripalo im je pretposlednje, deveto mjesto.
Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na umoru, u svojim posljednjim satima zemnog života, gleda čađavi zavičajni tavan nad sobom i da čuje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, čijim je sudbinama sagradio svoj literarni svijet. Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1989. godine
Otac mi je u nekoliko navrata pričao kako je početkom sedamdesetih, kao školarac, prisustvovao otvaranju biblioteke u Željeznom Polju kod Žepča. Davno je to bilo, a njemu su u sjećanju ostale dvije slike. Ćamil Sijarić je bio među prisutnima. Ćamil Sijarić je plakao. Stari profesor Ahmet tvrdio je da je Sijarić tog dana plakao zbog ljepote netaknute prirode i prirodnosti ljudi s kojima se sreo.
Kasnije ću, čitajući Sijarićeve proze, uvidjeti ambijentalnu sličnost svijeta kroz kojeg Ćamil progovara sa svijetom Željeznog Polja, o kojem su pričali stariji. Izoštrena umjetnička optika Ćamila Sijarića tu je ambijentalnu sličnost mogla uočiti mnogo bolje, u nijansama koje ne vide obični smrtnici. Vjerujem da je Sijarić, prepoznavši obrise svog zavičaja i svojih proza negdje usred Bosne, ustvari, plakao nad Bihorom i Bijelim Poljem, nad Sandžakom, kojem je dugovao sve, od svog rođenja do svojih romana i pripovijedaka.
Ćamil Sijarić rođen je 13. septembra 1913. godine u mjestu Pipovice kod Bijelog Polja, u crnogorskom dijelu Sandžaka. Još dok je bio dječak umrla su mu oba roditelja. Osnovnu školu završava u Godijevu, nakon čega pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Ipak, zbog komunističke orijentacije, biva izbačen iz Crvene medrese, kako su je zvali, upravo zbog koncentracije komunističkih ideja. Nakon toga, Sijarić završava Gimnaziju u Vranju te odlazi u Beograd, gdje se 1937. godine priključuje Komunističkoj partiji Jugoslavije. Pravo diplomira u Beogradu 1940. godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, a zatim radi i kao novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjoj Luci. U Sarajevo dolazi 1947. godine, gdje radi u redakciji lista Pregled, u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji Zadrugara. U literarnu sekciju Radija Sarajevo dolazi 1951. godine, i tu ostaje sve do odlaska u penziju 1983. godine. Već kao gimnazijalac u Skoplju, Sijarić se bavi pisanjem pjesama, koje su objavljene tek 1988. godine (Lirika) i 1990. (Koliba na nebu).
Njegov raskošni umjetnički dar bio je, prije svega, pripovjedački i na najpotpuniji se način ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnog Sandžaka. Dobitnik je više književnih nagrada i društvenih priznanja, a bio je redovni član ANU BiH i ANU Crne Gore. Pojedina djela Ćamila Sijarića prevedena su na ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski, njemački, estonski i mađarski jezik.
Postoji ta legenda da je nekad neko Ćamilu Sijariću dao Mit o Sizifu Alberta Kamija. Kad su se kasnije sreli, pita ovaj Ćamila: “Bogati, jesi l’ osjetio apsurd čitajući Kamija?”, a on odgovori: “Jesam. Zabrinuo sam se. Osjetio sam ja taj apsurd, pritisk'o me, ne mogu ništa. Al’ odem kod brata u Bijelo Polje i počnem da kopam. I kopam, i kopam, i znojim se i apsurd ode”, odgovorio je Sijarić, poput kakvog planinca iz svojih pripovijedaka.
Prema riječima pisca Zuvdije Hodžića, Sijarić je imao nevjerovatan dar usmenog kazivanja, pa je svaku svoju pripovijetku prvo ispričao, pa tek onda zapisao. Pripovjedačko umijeće učio je u rodnom kraju, što se jasno vidi iz njegovih proza, uronjenih u jezik i mentalitet tog kraja. Nigdje svijet Bihora nije vjernije oslikan kao u Ćamilovim djelima. Iako je sloj ličnog osjetan u njegovim djelima, on je tek površina ispod koje su naslagani slojevi magijskog i mitskog.
“I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada? I ne samo ljudska. U Sijarićevu svijetu pravo na sudbinu ima i ptica i koza i konj i hrt i bor i mukinja i brekinja. Prirodu, reklo bi se, previše tište njene tajne pa je prisiljena da nam povremeno pošalje pokojeg Ćamila kako bi se kroz njegove riječi izlanula i od toga joj odlanulo. Na Sijarićeva usta prozborili su, svojim maternjim jezikom, gora i voda, i drvo i kamen”, zapisao je Marko Vešović, istaknuvši da su u Sijariću pripovjedač i pjesnik bili nerazdvojni i nerazdvojivi.
Iako je Sijarićeva naracija epski široka i razgranata, ona nije lišena lirskih naplavina koje njegovom proznom djelu osiguravaju jedan novi estetski kvalitet i dodatno ga strukturno i semantički produbljuju. “Lirizam u njegovom pripovjedačkom i, posebice, romanesknom opusu predstavlja sredstvo pomoću kojeg on želi da epsku sveobuhvatnost i historijsku lociranost svoje proze potisne u drugi plan, stavljajući nam time do znanja da je centar njegovih interesovanja ne čovjek u zajednici i historiji, već način na koji se zajednica i historija prelamaju i projektuju u svijesti čovjeka”, primijetio je Samir Hanuša. U tom vezu pripovijesti i pjesme, Sijarić je svijet Sandžaka, Bihora i Peštarske visoravni u literaturu uveo kao prostor bošnjačkog magijskog realizma.
Ćamil Sijarić spada u red najznačajnijih bošnjačkih pisaca. Potekavši iz crnogorskog dijela Sandžaka, iz kraja bogatog epskom i lirskom tradicijom i živom usmenom riječju, Sijarić je još kao dječak bio u prilici upiti pulsirajuću mozaičku sliku rodnog kraja. Priče i legende, vjerovanja i praznovjerice, običaji, anegdote, jezik, sve se je to akumuliralo u pamćenju mladog Sijarića, rođenog pripovjedača, da bi u plodnim kreativnim godinama koje su mu predstojale eksplodiralo u vidu obimnog i relevantnog književnog djela. Cjelokupno Sijarićevo pripovijedanje isticalo je iz tog magijsko-realističnog svijeta Sandžaka, svijeta iz kojeg je kao dječak izvlačio žive i čudesne slike, sinestezirane zvuke, mirise i boje, da bi ih pohranio u jezik.
Ovdje počinje i završava se suštinska veza između piščevog života i djela. Od gimnazijskih dana do svoje smrti, Sijarićevo mjesto prebivališta nije više nikada bio njegov rodni kraj. Ipak, sva ta događajnost koja je došla poslije dječaštva provedenog u rodnom Sandžaku nije uspjela da izbriše iz njegovog sjećanja duboko urezanu prasliku zavičaja. Cijeli taj kasniji život za Ćamila Sijarića, pričaoca i pisca, predstavljao je priliku da se kaže nešto o zavičaju.
U svom raznovrsnom i po značenju i obimu velikom pripovjedačkom i romansijerskom opusu, primjećuje Samir Hanuša, Sijarić je reanimirao i literarno zauvijek fiksirao vremenski i prostorno daleki i zagubljeni teritorij Sandžaka: njegove ljude i njihove čudne i neuhvatljive sudbine, njegovu historiju i legende, nacionalnu i vjersku isprepletenost i suprotstavljenost, veličanstvene slike zavodljive i surove prirode, običaje, jezik. Njegovo književno djelo je, kako to primjećuje Dejan Đuričković “svojom reprezentativnošću postalo sinonim Sandžaka, enciklopedija njegovog duhovnog i istorijskog života, književni rezime njegovih iskustava, obuhvatna, epska slika njegove narodne duše”.
Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na umoru, u svojim posljednjim satima zemnog života, gleda čađavi zavičajni tavan nad sobom i da čuje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, čijim je sudbinama sagradio svoj literarni svijet. Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1989. godine.
Na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru,dana 27.09.2018.sa početkom u 19 h, održat će se promocija djela Monografija Gazi Husrev-begove biblioteke. Promotori na skupu će biti muftija Mevlud ef. Dudić, dr. Ismet Bušatlić, dr Mustafa Jahić i mr. Osman Lavić.
Novopazarska policija uhapsila je E. U. (1976) iz Novog Pazara, zbog sumnje da je izvršio krivično dijelo ubistvo u pokušaju.On se, kako navodi policija, tereti da je u nedelju, pola sata iza ponoći, u ulici u kojoj živi u Novom Pazaru, nakon kraće rasprave, sekirom naneo teške telesne povrede dvadesetogodišnjem sugrađaninu.Po odobrenju nadležnog tužioca, osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 časova nakon čega je, uz krivičnu prijavu, priveden tužilaštvu.
Sandžačka demokratska partija će 6. oktobra u 18h obeležiti 10 godina uspješnog vođenja Grada Novog Pazara svečanim skupom u hali Pendik pod nazivom „Decenija uspjeha“.Govoreći o ovom skupu, predsjednik Gradskog odbora SDP-a, Fahrudin Đekić je rekao da će on biti svečanog karaktera i vjerovatno nešto što još nije viđeno na ovim prostorima.
„Mi smo srećni i zadovoljni što možemo nakon deset godina napornog rada pozvati naše članove, naše simpazitere i sve one koji vole ovaj grad da se zajedno podsjetimo šta je to urađeno za prijethodnih deset godina.Na skupu će biti prikazan kratak film o tome kako je SDP došao na vlast i kako je je tekao razvoj tokom 10 godina. Ukazaćemo čast svim našim starim aktivistima koji su ugradili sebe u Sandžačku demokratsku partiju, sjetićemo se onih koji su preselili na ahiret, danas nisu sa nama ali su svojim trudom, aktivizmomi radom ostavili neizbrisiv trag u Sandžačkoj demokratskoj partiji. Na skupu će govoriti naš osnivač, prvi predsednik SDP-a, naš lider,potpredsjednik Vlade RS, gospodin Rasim Ljajić.Takođe, na skupu će govoriti sva tri SDP-ova gradonačelnika Mirsad Đerlek, Meho Mahmutović i Nihat Biševac. Ovaj skup svečanog karaktera biće spektakl koji će pokazati svu snagu, svu raskoš koju nosi SDP.“, rekao je Fahrudin Đekić. On je pozvao sve građane kojima na srcu leži izgradnja modernog, evropskog Novog Pazara da zajedno, obilježavajući prvu deceniju uspjeha, zakoračimo u još jednu deceniju koja će zasigurno biti još uspješnija kako za Sandžačku demokratsku partiju, tako i za građane Novog Pazara.
Predsjednik Gradskog odbora, Fahrudin Đekić osvrnuo se i na rušenje Arap džamije: „Svi mi, kao i svi građani Novog Pazara, zgranuti smo onakvim scenama koje smo vidjeli. Vidjeli smo slike, vidjeli smo, nažalost, i one zastrašujuće snimke na kojim vidimo kako se uništavajući jedan dio naše kulturne baštine uništava i dio naših sjećanja i dio naših osjećanja, i dio svih nas. Pritom niko od nas ne zna šta se tu radi i šta se hoće sa tim armiranim betonskim stubovima.
Nažalost, predviđanja SDP-a o kojima smo govorili na početku ispostavljaju se tačnim. Sada su svi građani svjesni da se ovdje ne radi o bilo kakvoj brizi o džamiji jer to nije imanentno ljudima koji se sada bave tim poslom, već se radi o, isada je to svima jasno, nastojanju poslovne imperije koju vodi Muamer Zukorlić da dođe do kvadrata poslovnog prostora, da dođe do novog priliva finansija. Imamo primjer da ako neko želi da sačuva ono što vrijedi i u historijskom i u kulturnom smislu i da vrijedi za vjernike, u Sjenici, u Sultan Valide džamiji. Svako može da se uvjeri kako se to radi kada se radi stručno, pod rukovodstvom TIKA-e
