Na sastanku Aktiva održanog dana 19.9.2018.godine, doneti su sledeći zaključci, i to direktora osnovnih i srednjih škola za teritoriju grada Novog Pazara,i to:
1. Da se obezbjedi transparentnost u postupku imenovanja, odnosno razriješenja direktora
2. Da se u postupku razrešenja, odnosno imenovanja vd direktora Osnovne škole ,, Vuk
3. Da se odluka o razrešenju direktora Osnovne škole ,, Vuk Karadžić” Novi Pazar i odluka
4. Da sve osnovne i srednje škole sa teritorije grada Novog Pazara daju neposrednu podršku
5. Zaključke dostviti Ministarstvu prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja R Srbije (ministru)
Dajem punu podršku Zenu Mučiću, direktoru osnovne škole “Vuk Karadžić” u Novom Pazaru. Ovo činim kao čovjek i kao predsjednik Komisije za praćenje nastave na bosanskom jeziku u svim nivoima obrazovanja pri BNV u Sandžaku, gdje se pohađa ta nastava. Uvjerio sam se da ovaj čovjek ulaže veliki trud i postiže dobre rezultate na polju obrazovanja uopšte i posebno na planu implementacije nastave na Bosanskom jeziku. Svi pojedinci i institucije u Novom Pazaru, koji misle dobro ovom gradu, trebali bi ga podržati i tražiti od ministra prosvete Republike Srbije da opozove odluku o njegovoj smjeni.
Esad Džudžo osudio je rušenje Arap džamije, pa je na svom Facebook profilu rušenje jedne od najstarijih novopazarskih džamija nazvao “bošnjačkim autokulturocidom”, a kao krivca označio Vladu Republike Srbije.
Protiv bošnjačkog autokulturocida
Šokiran sam rušenjem Arap – džamije i zatiranja bošnjačkog materijalnog kulturnog nasljeđa, koje je počelo kasnih devedesetih – uništenjem zgrade Gazi Isa – begove medrese, devastacijom Altun – alem džamije, Lejlek džamije, arhitektonskom ruganju na temeljima džamije osnivača grada Novog Pazara, te paljenjem Smailbegovića hana..
Ovdje nisu bitni toliko izvršioci/ lokalni kriminalni klanovi/, koliko naručioci, a to je bez ikakve sumnje – Vlada Republike Srbije.
Novopazarska policija uhapsila je M.M. (25) za kojim je bila raspisana poternica, saznaje indeksonline.rs.Kako prenosi ovaj portal, M.M. se tereti za nelegalnu trgovinu narkoticima.M.M. je sproveden u Okružni zatvor u Novom Pazaru gdje će izdržavati kaznu. Prilikom prijema pripadnici Ministarstva pravde u Okružnom zatvoru su izvršili pretres lica i tom prilikom kod M.M. pronašli 11 grama marihuane.Kako saznaje indeksonline, M.M. je drogu čuvao sakrivenu u donjem vešu.
Afirmativni zakoni EU su decidni u zaštiti nacionalnih manjina, jedan od zakona u zaštiti nacionalnih prava je i biranje direktora škola.
U OŠ”Vuk Karadžić” skoro sva odeljenja su na bosanskom jeziku. Po novom Zakonu o nacionalnim manjinama dovoljno je da u školi bude i 50% odeljenja na bosanskom jeziku, pa da predlagać tri člana školskog odbora bude BNV. Ovaj Zakon stupa na snagu od sljedeće godine, sve u smjeru zastite nacionalnih prava, pa i ovakav čin Ministarstva u školi gdje većina đaka pohađa nastavu na bosanskom je poniženje cijelog Bošnjackog naroda.
Osim grubog kršenja nacionalnih prava zaposleni su krenuli u štrajk i zbog dobrih kolegijalnih odnosa, kao i nesebičnog zalaganja Zena Mučića kada je u pitanju unapređenja rada i funkcionisanja škole. Odlučili su da do daljnjeg neće imati nastavu , stav je Sindikata i zbora radnika te obrazovne ustanove. “Na ovaj korak zaposleni su se odlučili nakon smjene dosadašnjeg direktora Zenuna Mučića od strane Ministarstva”,izjavila je za televiziju Novi Pazar predsednica Sindikata Fuada Bećirović.
Bećirovićeva poziva roditelje učenika i učenike da, iako je štrajk najavljen, sutra zajedno dođu u školu. Mučić je ,kako zaposleni navode, učinio mnogo za školu, unaprijedio uslove za odvijanje nastave , te da je saradnju sa roditeljima i nastavnicima podigao na najveći nivo.
Nastavno i pomoćno osoblje ovaj korak Ministarstva vide kao demonstraciju sile, ne protive se izboru direktora na zakonit način, ali imenovanje nove direktorke slanjem depeše je za njih politička odmazda .
Iz Sindikata navode da ove odluke podržava svih 130 zaposlenih radnika škole.
Za VD direktora ove škole nadlježno ministarstvo imenovalo je Mirjanu Radosavljević.
Dva tragična događaja obilježila su današnji dan: rušenje simbola našeg grada – Arap džamije i pokušaj ministra prosvjete da razriješi sa dužnosti direktora osnovne škole “Vuk Karadžić” u Novom Pazaru gospodina Zena Mučića.Rušenje Arap džamije nažalost nismo uspjeli spriječiti. Ali rušenje jednog izuzetnog čovjeka i uspješnog direktora najveće osnovne škole u Republici Srbiji, u kojoj skoro dvije hiljade đaka pohađa nastavu na bosanskom jeziku moramo zaustaviti. Brana ovom pokušaju bićemo svi: zaposleni, roditelji i cijeli grad Novi Pazar. Zeno Mučić je izuzetan čovjek i izrazito sposoban direktor. Takve ljude treba podsticati i podržavati, a ne rušiti.Ako prepustimo takve ljude tragičnoj sudbini to će biti veliki poraz čitavog grada Novog Pazara.Esad Rahić
Piše: Tarik M. Brunčević, arhitekta
Prije skoro tri mjeseca sam napisao ovaj osvrt, naravno sve što je nakon toga slijedilo govori o nestručnom pristupu, tako da je u međuvremenu grom udario jer je uklonjen gromobran, srušeno je 90% džamije, dio je izidan van gabarita i nezakonito rušenje je ugrozilo bezbjednost građana na više načina. Moram da naglasim da svi koriste pogrešne termine, ovo nije restauracija, ovo nije obnova, nije konzervacija nije rekonstrukcija ovo je rušenje i izgradnja novog objekta.
Osvrt na “obnovu” Arap džamije
Problem prilagođavanja graditeljske vjerske baštine koja je vrednovana kao naslijeđe, potrebama savremenog korišćenja je veoma složen problem koji se može posmatrati sa različitih gledišta. S obzirom da se je kod pojedinih džamija javila potreba za arhitektonskim zahvatom radi novih potreba korišćenja (toalet, abdesthana, gasulhana…) treba pažljivo odabrati koje se džamije mogu dograđivati a koje ne. Na džamijama koje nisu kategorisane kao nepokretno kulturno dobro od velikog i izuzetnog značaja potrebno je dopustiti zahvate dogradnje. Džamije koje su kategorisane kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog ili velikog značaja, potrebno je zaštititi i čuvati ih u neokrnjenom i izvornom stanju kako bismo ih prenijeli budućim naraštajima.
Kao i svi raniji zahvati na objektima kulturno-historijskog naslijeđa u Novom Pazaru, prilikom obnove Arap džamije, javnost nije upoznata sa projektnom dokumentacijom, niti postoji neko obeležje na gradilištu kao što je građevinska tabla sa osnovnim informacijama, da ne pominjem druge neophodne vidove transparentnosti koji moraju da postoje kad se radi o objektima od javnog interesa. Dobra volja ljudi da pomognu, da učestvuju u nečemu lepom kao što je “obnova džamije” iz neznanja biva kontraproduktivna. Zbog svih navedenih razloga treba postupit drugačije, uključit u sam proces stručna lica, javnost i edukovat ljude o osnovnim principima zaštite kulturnog naslijeđa a prije svega o bitnosti istog za jednu zajednicu.
Pristup koji ima zavod za zaštitu spomenika je ispravan ali u većini slučajeva izuzetno spor, tako da većina građana krivi državu za nečuvanje kulturno istorijskog naslijeđa. Da bi ubrzali pristup zavoda za zaštitu spomenika potrebna je jaka saradnja između lokalne samouprave i islamske zajednice, koja je trenutno skoro pa nemoguća zbog političke podeljenosti koja vlada dugi niz godina. Iz navedenog se lako da primjetiti da je Zavod za zaštitu spomenika ranije bio aktivniji prilikom očuvanja graditeljskog naslijeđa Novog Pazara.
Sve promene najčešće se nesmetano vrše bez odgovarajućih uslova u zavisnosti od potreba finansijskih sredstava, čak i u retkim slučajevima kada su za takve prepravke dobijali odgovarajuće konzervatorske uslove. Iz zavoda za očuvanje spomenika su još od davne 1987. godine upozoravali na stanje i govorili da će ako se ne promeni ustaljena praksa, doći će do potpune devastacije stare čaršije u Novom Pazaru čemu trenutno, nakon 30 godina svedočimo. Kulturno istorijske objekte koji su bar delimično zadržali identitet, možemo izbrojati na prste, tako da možemo lako zaključiti da se ne vodi ni približno dovoljno računa prilikom zaštite i obnove kulturnog naslijeđa u Novom Pazaru.
Naš sugrađanin, ugledni arhitekta Rifat Kurtagić, koji živi i radi u Beču a učestvovao je u restauraciji porušenog Mostarskog mosta, kaže za gradsku arhitekturu: “Novi Pazar je, čini se, dodatno devastiran i obezličen savremenim neadekvatnim interpolacijama. Mjere zaštite imaju za cilj ne samo očuvanje zatečenih urbanih vrijednosti već i rehabilitaciju karaktera historijskog urbanog tkiva u cilju afirmacije najatraktivnijih urbanih vrijednosti, historijskog pamćenja i identiteta mjesta“.
Dobronamjernih upozoravanja da se stručno i temeljito prilazi restauracijama gradskih džamija bilo je i ranije, uvaženi stručnjaci pri zavodu za zaštitu spomenika su konstantno upozoravali među njima su neka od najzvučnijih imena iz te struke kao što su Jovan Nešković, Nađa Kurtović Folić, Slobodan Đorđević, Ranko Radović, Dragica Premović-Aleksić, Aleksandar Kadijević i drugi.
Dr. Ejup Mušović 1992.god. kaže: “Sa 23 džamije i 11 mesdžida, koliko ih je Novi Pazar imao u XVII vijeku, Novi Pazar je bio na četvrtom mjestu iza Beograda, Užica i Smedereva… Većina postojećih džamija je u obnovama dobijala delimično drugačiji izgled. Proces promene izgleda i arhitekture džamija traje, na žalost, i u novije vreme kroz različite nestručne obnove u kojima se zaobilaze službe zaštite“.
Inženjer Enver Ćorović 2011. kaže: ”Pitanje je da li se možemo pohvaliti da je i jedna postojeća džamija zadržala svoj prvobitni izgled. Energični „restauratori“ obično nalaze razna opravdanja za svoj ‘stručni’ rad, opravdavajući ga, da je džamija propala i da se mora obnoviti, potrebom za proširenjem, da džamije nisu zaštićeni spomenici već živa dnevna potreba, da islam hoće život dinamiku, itd. itd.”
Stanje se nakon 7 godina nije promijenilo, kulturno-historijskih objekata je sve manje, neki su nestali u potpunosti a neki nestaju iz dana u dan pred našim očima tako da svi koji misle da pomažu obnovu,nažalost, svojim nestručnim pristupom je itekako sprečavaju.
Zaštita kulturno istorijskog naslijeđa je tema kojom se vekovima bave najpoznatiji arhitekti I stručnjaci iz celog svijeta, tako da postoje pojmovi koji su opšte priznati a tiču se zaštite istorijskih objekata. Pre svege pristup mora biti jako obazriv i neophodno je preduzimati odgovarajuće mere tehničke zaštite u cilju očuvanja autentične arhitekture prema načelima savremene konzervatorske teorije i prakse. Najbitnija mjera tehničke zaštite koju uvijek treba primenjivati je “konzervacija” a poslije i statičko-konstruktivna “konsolidacija” objekata. Mora se voditi računa o očuvanju autentičnog konstruktivnog sklopa sa minimalnim intervencijama neophonim iz konstruktivnih razloga.
Konzervacija – znači osiguravanje ili čuvanje postojećeg resursa / objekta naslijeđa od uništavanja ili izmjene, tj. preduzimanje mjera u cilju sprečavanja propadanja i produžavanje života. Konzervatorske aktivnosti uključuju provjeru stanja, dokumentaciju i preventivnu zaštitu. Glavni cilj konzervacije je očuvanje autentičnosti i integriteta kulturnog resursa.
Prva faza u konzervaciji bilo koje građevine je procena njene istorijske važnosti I vrednosti. Sledeća faza se sastoji od preciznih merenja objekta uz upotrebu savremenih mernih metoda. Nakon toga se pristupa analizi stabilnosti same strukture i mjesta na kojem se nalazi. Na kraju se ispituju sve instalacije prisutne u građevini, zaštita od gromova I požara… Svi se prikupljeni podaci na kraju pažljivo analiziraju da bi se odlučilo o planu konzervacije.
S obzirom da su zidovi od kamena zidani blatnim malterom potrebno je iščistiti spojnice I ispuniti ih podužnim malterom i omalterisati. Pošto se ovde radi o temeljnim zidovima potrebno je izvršiti ispitivanja temelja kako bi se primenile odgovarajuće mere konsolidacije i konstruktivnog osiguranja. Zidove od čeprića je potrebno konstruktivno ojačati ubacivanjem zamenskih greda od drveta il eventualno metala da bi mogli da prime opterećenje međuspratne i krovne konstrukcije. U svakom slučaju potrebno je zameniti malterski sloj od blatnog maltera, koje se može izvršiti malterisanjem u dva sloja preko pletene rabic mreže pričvršćene za drveni kostur. Ukoliko je potrebno vršiti dodatnu toplotnu izolaciju uobičajno je da se izolacija postavlja sa unutrašnje strane vodeći računa pri odabiru iste da ne poveća znatno debljinu zidova.
Medjuspratne i krovne konstrukcije u načelu ne treba mijenjati, već vršiti zamjenu dotrajalih greda a samo u specifičnim slučajevima može se razmatrati izmjena međuspratnih konstrukcija ili njihovo dodatno ojačanje ubacivanjem novih nosača.
Takođe je potrebno predvideti obnovu autentičnih tavanica I od velike je važnosti sačuvati postojeću tavanicu od šašovaca.
Osnovni uslov revitalizacije stare čaršije uključujući i Arap džamiju jeste isključenje motornog saobraćaja i stvaranje pješačke zone na zaštićenom području.
Molio bih takođe i da ovaj moj osvrt ne bude shvaćen kao prozivka bilo koga, ili otežavanje već dovoljno teške situacije u vezi sa rekontrukcijom Arap dzamije. Naprotiv, ja verujem u dobre namere onih koji su ovlašćeni da izvode radove, a ovo je moj poziv, kao arhitekte, da imamo malo više međusobnog razumevanja kada je reč o onome što je naša zajednička briga, te da počne nužna komunikacija sa strukom, koja postoji u ovom gradu, i koja bolje od nekih drugih, razume stanje ali i potrebe naših vjerskih i kulturno-historijskih spomenika.
Problem sa očuvanjem i zaštitom nama dragih i vrlo bitnih kulturno-historijskih spomenika nije nastao u zadnjih nekoliko godina, već postoji vijekovima i potrebno je zajedničkim naporima stručnjaka, lokalne zajednice, islamske zajednice i svih građana raditi na poboljšanju stanja.
U Novom Pazaru, 27. juna 2018. godine
sandžačke novine
Davno je rečeno kako su kultura svakog naroda, kao i njegov identitet, rezultat međudjelovanja s drugim narodima i kulturama u prošlosti i sadašnjosti. Grdno se varaju svi oni koji misle da vrijeme i istorija počinju od njih. Stari islamski objekti u Novom Pazaru ne pripadaju samo muslimanima, oni su, između ostaloga, i dio šire, svjetske kulturne baštine. Ovdašnji odnos prema islamskom i osmanskom nasljeđu, pa i stoljetnim vjerskim objektima, njihovoj “obnovi” i “restauraciji”, govori danas više o savremenicima i njihovom problematičnom, ograničenom poimanju kulture i tradicije. Iskustva su ovdje na tom polju poražavajuća. Izvoditi takve destruktivne radnje, ne samo pred očima javnosti, već i struke i vlasti, a pričati o tradiciji i starosti grada, u najmanju ruku je neumjesno. Ono što se dešava u njemu već dugo, s obilježjima koja su bili dio njegovog stoljetnog identiteta, traži i njegovo novo ime. Sada je ovo već “Najnoviji Pazar” koji sa onim prethodnim ima sve manje dodirnih tačaka. Kako bi danas izgledala Srbija da se na ovakav način, mimo svih propisanih standarda, “obnavljaju” njeni višestoljetni simboli identiteta. U njoj se, kao i širom Evrope, drevne građevine, uz učešće i nadzor domaćih i stranih stručnjaka, rekonstruiraju godinama i decenijama, a u Novom Pazaru, “udarnički” u toku građevinske sezone. I šutnja pozvanih na opstajanje takve pogubne prakse zna biti rječita.
Unuk jednog od najvećih bošnjačkih i bh. pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara, Gorčin Dizdar, oglasio se na društvenim mrežama povodom rušenja Arap džamije u Novom Pazaru.
Dizdar je naglasio da mu je prijatelj iz Novog Pazara poslao fotografiju rušenja Arap džamije po nalogu Islamske zajednice u Srbiji.
“Ruši se Arap džamija iz 1526. godine da bi se sagradila “modernija i ljepša”. Je li moguće?”, zapitao se Dizdar.
U diskusiji koja se razvila na njegovom Facebook profilu Gorčin Dizdar se zahvalio svima koji su “iznijeli drugačije mišljenje bez vrijeđanja”.
“Ipak mislim da je džamiju koja je napravljena 1730. godine i (koja je) obnovljena prije 60 godina trebalo u što većoj mjeri sačuvati, a ne rušiti bagerom. Kao takva, ona je puno “veća” od bilo kakve nove građevine. Nadam se da ne moram navoditi 100 razloga zašto je to tako! (…) Ja se izvinjvavam ako sam bilo koga uvrijedio, ali meni se čini da sam napisao istinu: ruši se originalna građevina (ako ne iz 1526, onda iz 1730), da bi se napravila nova, koristeći neke druge materijale. To se ne može nazvati restauracija, pa ni rekonstrukcija, već izgradnja novog objekta. Ja nisam stručnjak za restauraciju, ali vjerujem da je moguće i danas koristiti izvorne materijale kao što je zid od blata”, napisao je Dizdar.
Dizdar je naglasio da je Arap džamija “veoma važna za historijski identitet Bošnjaka Sandžaka” i da “za 50 godina se možda neće znati, odnosno neće postojati dokazi da je tu od 16. stoljeća postojala džamija.”
U komentarima su se uključili mnogi ugledni Bošnjaci iz akademske zakednice u BiH osuđujući vandalski čin rušenja ovog islamskog kulturno-historijskog spomenika poput Ibrahima Kajana, Džeka Hodžića, Saide Mustajbegović i drugih.
Novi Pazar je danas ostao bez jednog od svojih najstarijih simbola – Arap džamije.
Predviđajući šta bi se moglo desiti, Grad je odmah po otpočinjanju radova na Arap džamiji zatražio od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika uslove o mjerama tehničke zaštite koji su još 26. juna 2018. godine, proslijeđeni Islamskoj zajednici u Srbiji.
Iako je Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika investitor tj. Islamska zajednica u Srbiji bila obavezna da odmah pokrene postupak za izdavanje akta kojim se utvrđuje pravo na izvođenje radova, do današnjeg dana to nije urađeno, niti je dostavljen ikakav dokument, ili obavijest o izvođenju bilo kakvih radova.
Također, radovi na Arap džamiji nisu zaustavljeni, kako je to svojim riješenjem naložio Zavod za zaštitu spomenika a tijekom proteklih mjeseci džamija je svakodnevno urušavana, bez ikakvih mjera tehničke zaštite objekta.
Dana 18. septembra 2018. godine u potpunosti je osim munare, srušena Arap džamija, te je na taj način zauvijek uništen autentični objekat od neprocjenjive vrijednosti za Grad Novi Pazar i jedan od simbola identiteta njegovih građana.
Ni u jednom momentu nije bila sporna činjenica da je postojala potreba izvođenja restauratorskih radova na Arap džamiji kako bi ona postala konstruktivno stabilna, otporna na urušavanje i komfornija za korištenje tj. obavljanje namaza…
Međutim, potpuno je neprihvatljivo da se radovi na ovako vrijednom objektu obavljaju neadekvatno i rušilački. Umjesto da se postupak obnove uradi na stručan način, uzimajući u obzir autentičnost iz arhivske građe i sprovodeći adekvatne mjere restauratorskih zahvata, džamija je bahato, uz pomoć teške mehanizacije srušena – bez ikakvog osjećaja za tradiciju i njenu simboliku.
Arap džamija je objekat od izuzetnog kulturnog značaja. Prema zakonu – kulturno dobro i dobro koje uživa prethodnu zaštitu ne smije se oštetiti, uništiti, niti se bez saglasnosti, u skladu s odredbama zakona, može mijenjati njegov izgled, svojstvo ili namjena.
Republički zavod za zaštitu spomenika kulture je još 31. maja 2018. godine donio Rješenje kojim se zabranjuje investitoru Islamskoj zajednici u Srbiji – Muftijstvo sandžačko iz Novog Pazara izvođenje radova na krovnoj konstrukciji i krovnom pokrivaču na Arap džamiji u Staroj čaršiji u Novom Pazaru, zbog toga što se radovi izvode bez utvrđenih uslova za preduzimanje mjera tehničke zaštite za izvođenje navedenih radova.
Istim Rješenjem je investitor obavezan da odmah pokrene postupak objedinjene procedure za izdavanje akta kojim se utvrđuje pravo na izvođenje radova, u kom postupku će se utvrditi uslovi za preduzimanje mjera tehničke zaštite.
Prema uslovima koji su dati – radovi na sanaciji i rekonstrukciji objekta su se mogli preduzeti uz zadržavanje postojećih dimenzija i volumena, položaja na parceli, vanjskog izgleda, unutrašnjeg rasporeda i geometrije krova. Radovi su morali imati konzervatorsko-restauratorski karakter, što je podrazumijevalo maksimalno očuvanje autentičnih elemenata konstrukcije, fasadne i unutrašnje stolarije, svih drvenih obloga korištenih u enterijeru i svih drugih dekorativnih elemenata. Na osnovu toga je prije svega bilo potrebno uraditi projekat rekonstrukcije kojim bi se maksimalno očuvala autentičnost Arap džamije.
Ovi uslovi, nažalost, važili su za objekat koji je nekada postojao.
Arap džamija, koja je opstajala vijekovima, prkoseći svim nedaćama i osvajačima, i koja je bila svjedok tradicije i kulturnog naslijeđa Novog Pazara, nažalost više ne postoji.
Srušili su je oni koji misle da historija ovog grada počinje i završava se sa njima.
