Letnji vašar pod okriljem Sportsko sajamske ustanove Pendik a u partnerstvu sa Gradom, premašuje sva očekivanja. Osim Pazaraca, ovogodišnji vašar privukao je veliki broj posetilaca iz zemlje i inostranstva. Brojni autobusi iz cele zemlje pravi su pokazatelj vraćanja sjaja trgovine, tradicionalne pazarske delatnosti.Vašar je obišao i gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac, kako bi se sreo sa izlagačima, ali i sa kupcima.“Letnji vašar, zajedno sa zimskim je tradicionalan. Lokalna samouprava zajedno sa ustanovom Pendik organizuje vašare da bi naši proizvođači imali priliku da plasiraju robu. Takođe, velika je prednost kako za nađe sugrađane, tako i za građane iz drugih gradova da povoljno pazare. Septembar pred nama je mesec sa puno obaveza, pa je vašar dobra prilika da se uštedi za kućni budžet. Iz godine u godinu, vašar je sve bolji. Ove godine imamo rekordan broj posetilaca, rekordan broj broj izlagača, a vašar je jedan od najpoznatijih u Srbiji”, rekao je gradonačelnik.
Posetioci imaju jedinstvenu priliku da po najpovoljnijim cenama na jednom mestu pazare raznovrsnu robu. Ponuda je zaista raznovrsna, te se u dvorani “Pendik” može kupiti sve, od školskog pribora, neophodnog đacima uoči početka nastavne godine, preko odeće i obuće do posuđa i svega ostalog što je neophodno jednom domu. Poslednji dan ovogodišnjeg vašara je utorak, 28. avgust, a posetioci će imati priliku da pazare do 22h.
Prva organizovana prodaja ove vrste upriličena je pre nekoliko godina i upravo je zbog dobrog odziva kupaca odlučeno da se sajam organizuje dva puta svake godine, u letnjem i prednovogodišnjem periodu.
Rekordan broj izlagača i posetilaca na Letnjem vašaru
GRAĐANI NOVOG PAZARA OPREZ – Još jedna provala porodičnog doma
Prije dva dana u naselju Hadžet nepoznate osobe provalile kuću, i odnijeli nepoznatu količinu novca i zlatnog nakita.
Sinoć se na meti lopova našla i kuća Muhameda Memića u naselju Lug iz koje je odneto 2300 eura i zlato vrijednosti više od 3000 eura.
Gradjani u nevjerici i šoku na svakom koraku komentarišu ovu pojavu koja je kulminirala zadnjih dana i sa strepnjom očekuju mrak jer se ne osećaju bezbjedno u svojim domovima. Policijska uprava Novi Pazar za sada ćuti i ne oglašava se povodom ovih kradja.
Saznajte gdje će nestati struja u ponedeljak
– Deo ulice Gojka Bacanina i deo ulice Relje Krilatice- Ulica Avnoja, Nova Lucna zgrada i deo ulice Gojka Bacanina- Ulica Mehmeta Alibasica,Manje Corovica,Ljubljanska i deo ulice Stevana Nemanje.
Mladi Pazarci pet puta najbolji u Kruševcu
Mladi atletičari Novog Pazara ostvarili su pet pobeda u petom kolu Letnje lige Atletskog saveza centralne Srbije u Kruševcu, uz po jedno drugo i treće mesto.
Vahid Gicić slavio je kod mlađih pionira na 800 metara ličnim rekordom od 2:12,38 minuta, ispred drugoplasiranog Džemala Hasanovića, koji je sa 2:15,54 takođe popravio svoj najbolji rezultat.
Ostvarenje dosadašnje karijere od 1:37,69 minuta imala je i najbolja mlađa pionirka na 600 metara Saima Murić, kao i Mejra Mehmedović, kojoj je pripalo treće mesto sa 1:46,32.
Vanja Petrović trijumfovala je u tom uzrastu na deonici od 300 metara sa 43,15 sekundi, dok je Kanita Brahić završila na petoj poziciji sa 49,53.
Kod Atletskih škola 2007/08, Nejra Brahić pobedila je na 600 (1:53 minuta), a Samed Hadžić na 800 metara (2:27 minuta, lični rekord).
Jošanici bod u Provu
Fudbaleri Jošanice odigrali su danas bez golova u Provu protiv istoimenog domaćina, u utakmici drugog kola Srpske lige Zapad.Dan ranije, pribojski FAP savladao je kao gost ekipu Tutina rezultatom 1:0.Novopazarski srpskoligaš ima četiri boda i nalazi se u grupi timova plasiranih između druge i sedme pozicije, FAP je osmi sa tri, a Tutin 11. sa jednim bodom.Jošanica će u narednom kolu dočekati Proleter iz Mihajlovca, FAP će biti domaćin Poletu iz Ljubića, dok će Tutin gostovati Loznici.
Adem Ljajić prelazi u Bešiktaš!
Adem Ljajić prelazi u Bešiktaš! Reprezentativac Srbije, bivši član Partizana, napustiće Torino sutra i potpisaće jednogodišnju pozajmicu turskom velikanu. Ljajić, kao ni golman Loris Karijus, neće biti i u konkurenciji za sastav Bešiktaša u četvrtak i revanš protiv Partizana u plej-ofu za Ligu Evrope.
U novopazarskom naselju Hadžet, tokom protekle noći došlo je do teške krađe.
NOVI PAZAR – U novopazarskom naselju Hadžet, tokom protekle noći došlo je do teške krađe, odnijeta veća količina novca. Istraga u toku!!
PROČITAJTE I VIDITE DOKAZE KAKO JE PODVALjENO BOŠNJACIMA!! Krivio si Rijaset Srbije, pa zašto si ti Islamsku zajednicu odvojio od Bosne, Muamere??
Medžlisi sandžačkih gradova u periodu bivše Jugoslavije nisu bili pod jednom kapom, bili su podijeljeni između muftijstava Kosova i Crne Gore, a svi zajedno su pripadali Rijasetu Jugoslavije, sa centrom u Sarajevu.
Osnivanje Mešihata Sandžaka pokrenuto je od stranke SDA 1991. godine u Rožajama, sastanak je vodio potpredsjednik SDA, Harun Hadžić, a sastanku je prisustvovao i tadašnji reis Selimovski. Nakon ovog okupljanja uslijedilo je više naknadnih pokušaja da se osnuje Mešihat Sandžaka, ali Miloševićev sistem je to spriječavao, a pomagali su mu pojedini petokolonaši iz redova medžlisa Novi Pazar.
Sa ratom se raspalo dotadašnje uređenje Rijaseta Jugoslavije sa centrom u Sarajevu, Bošnjaci Sandžaka su bili obezglavljeni u vjerskom smislu riječi, pa su na sve moguće načine probali da se samoorganiziraju na nivou medžlisa. Mešihat IZ u Sandžaku je osnovan tek 1993. godine. Veliku ulogu u pisanju Ustava Islamske zajednice je imalo rukovodstvo tadašnje SDA, a inicijativu je vodio Azem Hajdarević, sa aktivistom SDA i vjerskim službenikom Mevludom Dudićem, pod patronatom tadašnjeg BNVS-a.
Od samog osnivanja Mešihat održava veoma snažne veze sa IZ u BiH, što je i formalizovano Ustavom IZ u BiH iz 1997. Ova integracija zasniva se na većinskom bošnjačkom nacionalnom korpusu među muslimanima Sandžaka, Slovenije, Hrvatske koji su ušli u sastav IZ u BiH, što je istaknuto i prvim članom Ustava IZ u BiH:
“Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.” Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, član 1, stav 2.
Slika Ustava IZ
Oduševljenje vjernika i džematlija u Sandžaku kada je donesen novi Ustav IZ te 1997. godine je nemoguće opisati riječima. Bošnjaci su se izborili u Miloševićevom vremenu da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bude jedina i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju, po Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, član 1, stav 1.
Svi znamo već kasniji problem nastanka Rijaseta Srbije i to što im se spočitavalo da su oni krivci koji su Bošnjake odvojili u duhovnom smislu od Bosne, i da su po toj konstataciji razbijanja klasični “paradžemat’’. Iako se Muamer Zukorlić kitio epitetima čuvara jedinstva sa Bosnom i da je duhovni centar samo Sarajevo, on je na mala vrata uveo novi Ustav Islamske zajednice u Srbiji, koji ukida Mešihat Sandžaka i izbacuje IZ Bosne i Hercegovine iz Ustava.
Novi Ustav Islamske zajednice u Srbiji u članu 1 glasi ovako: ”Islamska zajednica u Srbiji (u daljem tekstu: Islamska zajednica) je jedna i jedinstvena tradicionalna vjerska zajednica muslimana sa područja Sandžaka, Preševske doline, Centralne Srbije i Vojvodine, muslimana dijaspore i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju.”
Novi Ustav:
A po članu 6 novog Ustava Islamske zajednice u Srbiji nigdje nema duhovnog centra u Sarajevu, nego se pominju dva centra: Novi Pazar i Beograd, a glasi ovako: “Sjedište Islamske zajednice je u Novom Pazaru. Islamska zajednica može imati svoje sjedište i u Beogradu.”
Novi Ustav
Sa ovim novim Ustavom Bošnjaci Sandžaka su izgubili posljednju vezu sa Bosnom, a Muamer Zukorlić je dobio ogromne ovlasti bez ikakve hijerarhijske odgovornosti. Sada nesmetan može uključiti za političke, ili bilo koje druge izbore, svu infrastukturu IZ, njene zaposlene, kao i finansirati kampanju iz budžeta Islamske zajednice, što je strogo zabranjeno po Ustavu IZ BiH.
Nije Muamer Zukorlić donio novi Ustav samo radi većih i autonomnih ovlasti, što ukazuju dokazi koje imamo – glavni cilj osnivanja IzuS je smanjenje mogućnosti otkrivanja ogromnog priliva novca naših privrednika iz dijaspore. Glavna potvrda koja ide u prilog ovoj priči jeste sljedeće:
– U toj godini nije se samo oslobodio stega Rijaseta BiH, nego je i ukinuo ekonomski sektor u okvirima Mešihata
– Osnovao je privatnu knjigovodstvenu firmu “Elmax”, u vlasništvu Elme Elfić, njegove druge supruge, i ovlastio ovu firmu za sva poslovanja Islamske zajednice.
Efekat ukidanja ekonomskog sektora u okvirima Mešihata, a pritom jedinog upliva u poslovanje ima Elma Elfić jeste prelazak u vlasništvo samo jedne porodice i gubljenje bilo kakve kontrola tokova novca. Posljedica ovakve privatizacije je nestanak ogromnih sredstava sa računa IZ. Na jednom primjeru imamo ogroman broj džamija ili drugih vjerskih i propratnih objekata koji su se gradili. Većinu su pravile džematlije i mještani tog mjesta, a dok istovremeno imamo velik broj različitih firmi sa Zapada, u vlasništvu Bošnjaka, koje daju donacije na ime tog istog objekta. Ukupni priliv novca jednog objekta prelazi desetostruku vrijednost samih radova. A tom se novcu ne zna trag, jer je vršeno podizanje sa bankovnih računa u kešu.
Nastavit ćemo tekst sa zakulisnim igrama Muamera Zukorlića i privatizaciji Islamske zajednice, neinformisanosti Huseina Kavazovića i o tome zašto je ucjenjen Mustafa Cerić, da učestvuje u ovim kriminalnim radnjama.
POTRESNO- Adil Zulfikarpašić o prelasku četnika u partizane
“Na Miljevini smo naišli na strašnu sliku. Kod jednog potoka, preko kojega smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena.
Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo, da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku, jer je već nekoliko dana sijalo sunce. Nekoliko kuća u dolini bilo je spaljeno.
Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocović, bradat, obučen je bio u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je čudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata.
– Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi.
Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obraćali. Jedanput šetajući uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla.
– Ja sam majka Ibra Muftića, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom.
– Da, da, sjećam se. Šta je s Ibrom?
– Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mlađeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka priča kakva sudbina je zatekla Turke.
– A tko je to učinio?
– Popadić Ranko i Zecević. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadić je vaš -, komandir.
Otrčao sam u komandu mjesta, Čolaković Rodoljub i Risto Tosović su bili tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio, da se ovi koljači uhapse.
Čolaković i Tosović nisu nimalo bili začuđeni niti uzbuđeni ovom pričom. Čolaković mi je rekao:
– Kada bi mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika.
– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.
– Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.”
-Adil Zulfikarpasic
IMA LI IŠTA SPORNO U “ISLAMSKOJ DEKLARACIJI”
Centri srpske velikodržavne ideologije u posljednje vrijeme često spominju Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića kao “dokaz bošnjačke panislamske zavjere”. Ove su tendencije naročito reaktivirane nakon 11. septembra 2001. godine, kada evropska i svjetska javnost postaje izrazito senzibilna po pitanju islama i islamskih političkih ideja.Naredne godine navršit će se 50 godina od kada je Alija Izetbegović napisao nacrt za knjigu Islamska deklaracija, koju će godinu dana kasnije (1970) završiti i objelodaniti. Ipak, ovaj rukopis postat će poznat široj jugoslavenskoj javnosti tek 1983. godine, kada biva ključnim dokaznim materijalom koji će Izetbegovića odvesti na dugogodišnju robiju u poznatom “Sarajevskom procesu” mladomuslimanskim intelektualcima.I danas, skoro pa 50 godina od tada, Islamska deklaracija ne prestaje biti aktualna u javnom prostoru, ne prestaje biti komentirana, citirana i tumačena s različitih strana i na različite načine. Za Islamsku deklaraciju može se ustvrditi da je možda i najzloupotrebljivaniji rukopis na našim prostorima. U tom kontekstu, ona ima izuzetan značaj za historiju bošnjačkog naroda, posebice iz razloga što se preko ovog teksta vršila stigmatizacija Bošnjaka, kojom su oni kolektivno obilježavani kao strani i reliktni element na južnoslavenskom prostoru.Intelektualni, a sve češće i politički centri srpske velikodržavne ideologije nastavili su s takvom propagandom sve do danas. U tom smislu, njihovi najistaknutiji politički predstavnici u posljednje vrijeme često spominju Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića kao “dokaz bošnjačke panislamske zavjere”. Ove su tendencije naročito reaktivirane nakon 11. septembra 2001. godine, kada evropska i svjetska javnost postaje izrazito senzibilna po pitanju islama i islamskih političkih ideja.Deklaracija je, prije svega, jedan moralno-vjerski traktat i manifest za buđenje muslimanske samosvijesti. Izetbegovićev refleksivni interes nije bila Bosna i Hercegovina niti Jugoslavija, već “ummet”. Izetbegović u svojim Sjećanjima potvrđuje činjenicu da Islamska deklaracija nije bila usmjerena prema Jugoslaviji, već prema islamskom svijetu, u želji za osposobljavanjem islamskih masa “da učine nešto u vlastitoj povijesti”, za vraćanjem izvorima i za promišljanjem novog položaja žena i manjina, svjestan da je na Zapadu bila shvaćena kao “fundamentalizam” i “primana s velikom rezervom”.Izetbegović se u Deklaraciji odlučio potajno boriti za pravo postojanja islama kao društvene klime, što je tadašnjim vlastima bilo dovoljno da ga osude kao inicijatora političkog islamizma, bez obzira što on nije poduzimao korake prema nasilnom uvođenju nekog islamskog teokratskog aranžmana, već se odavao osobnoj društvenoj fantaziji, naglašavajući važnost ponovnog osvajanja duše. U totalitarnom režimu Izetbegović nije imao ni pravo na fantaziju o jednom društvenom redu koji će biti zasnovan na islamskim temeljima i otvoreniji prema javnim potrebama muslimana.On je u Islamskoj deklaraciji zaokupljen muslimanskim svijetom, njegovim stanjem i mogućim perspektivama. U tom smislu, on razmatra i ideje panislamizma i nacionalizma i njihove učinke na položaj tih zemalja. On se referira na evropske procese integracije kroz Evropsku zajednicu, preteču Evropske unije, kao znak nužnosti prevazilaženja zatvorenosti u granice nacionalnih država. S pogledom na Evropsku zajednicu kao temeljno kršćansku, on ističe da je prirodna težnja za saradnjom i ujedinjenjem i muslimanskih naroda u sličnu zajednicu.“Nama se čini da nema ništa prirodnije pa prema tome ni realnije od zahtjeva da muslimani ostvare razne forme jedinstva radi rješavanja zajedničkih problema i da postupno pristupe stvaranju određenih supranacionalnih struktura – ekonomskih, kulturnih i političkih – radi koordiniranog i zajedničkog djelovanja u nekim važnim oblastima”, naglašava Izetbegović.Pretpostavka za takvu integraciju muslimanskog svijeta, on smatra, ne može biti nacionalizam, jer je suprotstavljen najdubljim osjećanjima muslimanskih naroda. Izetbegović smatra da je u Evropi nacionalizam predstavljao afirmaciju narodnih težnji (melosa, folklora, a posebno jezika), dok se u muslimanskim zemljama, po pravilu, susreće jedan zakržljali oblik nacionalizma. Ideja nacionalizma u muslimanskim zemljama nije izraz težnji muslimanskih naroda, ona je nametana posredstvom otuđene elite školovane u zapadnjačkom obrazovnom sistemu i predstavljala je neautentičnu, nenarodnu i vještačku konstrukciju.On naglašava da je nacionalizam u muslimanskim zemljama zamišljen kao zamjena islamu i, kao takav, od početka predstavlja antiislamski pokret te je suprotstavljen osjećanjima muslimanskih naroda koja su prožeta kur’anskim principom “muslimani su braća”, a “u muslimanskom svijetu bez islama nema ni patriotizma”. Dakle, Izetbegović smatra da je nacionalizam u zemljama s muslimanskom većinom strana ideja koja se nudi kao alternativa islamskom učenju i da je u osnovi redukcionistički pogled na ljudsku zajednicu u poređenju s idejama koje nudi islamsko učenje.Ipak, neophodno je naglasiti da se danas pouzdano može zaključiti da Bošnjaci tokom 20. stoljeća nisu zastupali poziciju političkog panislamizma. Ne postoji nijedan valjan argument na osnovu kojeg bi se moglo tvrditi drugačije. Odbacivali su politički panislamizam kao nerealnu i romantičarsku ideju, duboko svjesni svoje evropske situiranosti.Jednako tome, opservacije o panislamizmu u Islamskoj deklaraciji predstavljaju izraz objektivističke percepcije temeljene na historijskim, statističkim, geopolitičkim i drugim pokazateljima o međunarodnom položaju zemalja islamskog svijeta, njihovih međusobnih odnosa i mogućih perspektiva. Suprotno tome, propagandistička su nastojanja okrenuta ka stvaranju mita o Islamskoj deklaraciji i njenom panislamizmu i pokušaju nametanja kolektivne stigme bošnjačkom narodu.40 ODABRANIH IZREKA IZ “ISLAMSKE DEKLARACIJE”
Islam je jedina misao koja je mogla uzbuditi maštu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Nijedan drugi ideal, stran Islamu, nije nikada uspio ostvariti bilo kakav efekat od značaja ni na polju kulture ni na polju države. (str. 3)
Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih ima još stotinu na svijetu. (str. 3)
Nezamislivo je da se Musliman žrtvuje za bilo kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po najjačem islamskom instinktu on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije. (str. 3)
Modernistima nije jasno da moć zapadnog svijeta nije u tome kako on živi, nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u modi, bezboštvu, noćnim klubovima, raspuštenoj mladoj generaciji, nego u izvanrednoj radinosti, upornosti, znanju i odgovornosti njegovih ljudi. (str. 5)
Pokazalo se vrlo brzo da se izmjenom oblika kapa ne može izmijeniti ono što je u glavama ili navikama ljudi, a još manje ono što čini njihov stvarni položaj, pa su svi problemi Turaka, jučerašnjih u fesu i današnjih u šeširu, ostali potpuno isti. (str. 5)
Može li zemlja koja ne zna šta je i odakle vuče korijen imati jasnu predstavu o tome kuda ide i čemu treba da stremi? (str. 6)
Povijest Islama nije samo, pa čak ni svojim većim dijelom, povijest progresivne realizacije Islama u stvarnom životu. Ona je isto toliko i pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kronologija blistavih dostignuća i pobjeda, koliko i žalosnih zabluda i poraza. (str. 7)
Jer, mi kao Muslimani ne možemo biti podjarmljeni, neprosvijećeni, zavađeni. Mi to možemo biti samo kao otpadnici od Islama. Svi naši porazi, od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako potvrđuju ovaj stav. (str. 8)
Kur’an je izgubio autoritet zakona, a dobio “svetost” predmeta. (str. 8)
Pod stalnim utjecajem teološkog formalizma Kur'an se sve manje čitao, a sve više “učio” (recitirao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom materijalnom žrtvovanju, opore i neprijatne našoj inerciji, rastvorile su se i nestale u ugodnom zvuku učenog kur’anskog teksta. (str. 8)
Kur’an recitiraju, tumače pa recitiraju, proučavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po tisuću puta jednu njegovu rečenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primijene. (str. 8)
Stvorili su opširnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur’an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u život. Na kraju, Kur’an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadržaja. (str. 8)
Čitava je stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom između riječi i djela; sa svojim razvratom, prljavštinom, nepravdom i kukavičlukom; sa svojim monumentalnim ali praznim džamijama; s velikim bijelim čalmama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere. (str. 9)
Vodeća grupa je volja i misao, a narod srce i krv svakog dubinskog pokreta. Bez sudjelovanja ili barem pristanka običnog čovjeka, svaka akcija ostaje na površini i bez prave udarne snage. (str. 10)
Muslimanski narodi neće nikada prihvatiti ništa što je izričito suprotno Islamu, jer Islam nije ovdje samo ideja i zakon, Islam je postao ljubav i osjećanje. Tko se digne protiv Islama, neće požnjeti ništa osim mržnje i otpora. (str.10)
Mase hoće islamsku akciju, ali bez svoje inteligencije ne mogu je povesti. (str. 10.)
Kad god je trebalo pokrenuti mase korištene su, makar i privremeno, i neiskreno, islamske parole. (str. 10)
Gdje ima Islama, nema ravnodušnosti. (str. 10)
Musliman uglavnom ne postoji kao jedinka. (str. 12)
Nijedan sistem nije islamski ili neislamski po sebi. On je to samo po ljudima koji ga čine. (str. 12)
Mnoštvo zakona i složenost zakonodavstva obično je pouzdan znak da je u društvu “nešto trulo” i da treba prestati donositi zakone, a početi odgajati ljude. (str. 12)
Kada iskvarenost sredine pređe izvjesnu granicu, zakoni postaju nemoćni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvršilaca pravde, ili postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od strane iskvarene sredine. (str. 12)
Onaj tko vjeruje da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom nego i radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, tko smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i unapređivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj pripada Islamu. (str.13)
Svako rješenje da bi bilo islamsko mora ispunjavati dva uvjeta: mora biti maksimalno efikasno i maksimalno humano. (str. 14)
U džematu nitko nije sam i to u dvojakom smislu: nije sam da može raditi šta hoće, niti je sam, prepušten sam sebi, da bi mu izostala moralna i materijalna potpora. (str. 15)
Ako Musliman ne osjeća prisutnost drugih, muslimansko društvo nije uspjelo. (str. 15)
Sila i zakon samo su sredstva pravde. Sama pravda nalazi se u ljudskim srcima, ili ona ne postoji. (str. 15)
Što možemo očekivati ako sa džamije i televizijskog tornja dolaze narodu sasvim oprečne poruke? (str. 18)
Naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi. (str. 18)
Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. (str. 19)
Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nesrazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe. (str. 19)
Kada shvatimo da u stvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje “paklene planove neprijatelja”, bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja. (str. 19)
Suviše je mnogo stvari koje mole za svojim rušiocima. (str. 20)
Narod koji spava može se probuditi samo udarcima. (str. 20)
Civilizacija je od žene napravila objekt koji se koristi ili kojem se robuje, ali je ženi oduzela ličnost, koja jedina može biti nosilac vrijednosti i poštovanja. Zanemarujući majčinstvo, ona je ženu lišila njene osnovne i nezamjenjive funkcije. (str. 20)
Svaki narod, prije nego što je bio pozvan da izvrši svoju ulogu u povijesti, morao je doživjeti razdoblje unutrašnjeg očišćenja i praktičnog prihvatanja nekih temeljnih moralnih stavova. (str. 22)
Sve što se želi ostvariti, mora se prvo ostvariti u dušama ljudi. (str. 22)
Gotovo sve što čini stvarnost suvremenog svijeta izgledalo je nemoguće prije pedeset godina. (str. 25)
Islamski svijet nije pustinja; on je neuzorana ledina koja čeka svoje orače. (str. 32)
Emocionalna islamska zajednica treba da se pretvori u organiziranu. (str. 32)
Nema obećane zemlje, čudotvoraca, ni mehdija. Postoji samo put rada, borbe i žrtve. (str. 32)
LITERATURA:
Islamska Deklaracija, Alija Izetbegović
Zbornik radova Misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića, Sarajevo, 2018.
Tekstovi: Danko Plevnik, Izetbegovićeva Islamska deklaracija u kontekstu prošlosti i sadašnjosti; Amir Karić, Mit o bošnjačkom panislamizmu: pokušaj nametanja kolektivne stigme.
