Tokom direktnog emitovanja programa na egipatskoj televiziji došlo je do tuče između egipatskog advokata i australijskog muftije nakon žestoke rasprave.
Tuča je izbila tokom rasprave o hidžabu, jer je imam iz Sidneja, Mustafa Rašid, kazao da hidžab više vidi kao kulturnu tradiciju, nego vjersku obavezu.
Egipatski advokat Nabih el-Vahš se žestoko suprotstavio ovom stavu, nakon čega je došlo do međusobnih uvreda njih dvojice. Usred rasprave Vahš je skinuo jednu cipelu i počeo tući imama.
Članovi produkcijskog tima su usred programa utrčali u studio pokušavajući da prekinu tuču, nakon čega je Rašid brzo pokupio svoje stvari i napustio studio.
“To je bila tuča usred studija”, kazao je voditelj Muhammed el-Gejti obraćajući se kasnije gledaocima puštajući ponovo snimak tuče i ispričavajući se zbog ponašanja svojih gostiju.
“Nikada nisam očekivao da bi se nešto ovako moglo dogoditi tokom direktnog emitovanja programa”.
El-Gejti je kazao da je jedan član produkcijskog tima povrijeđen tokom tuče, te da je prozorsko staklo slomljeno.
Na svom Facebook profilu Vahš je optužio Rašida je da 2011. godine prešao na kršćanstvo.
Rašid, koji je stekao doktorat na el-Azharu iz islamskih nauka, je poznat po svojim kontroverznim stavovima o islamu.
Autor knjige pod naslovom “Ja sam sekularista’, Rašid je napustio 2013. godine Egipat i odselio se u Australiju nakon što je izazvao kontroverze zbog fetve u kojoj je naveo da je namaz iza Muhammeda Mursija ‘ništavan’ jer je Mursi optužen za nasilne zločine.
On je također kazao da Kur’an zabranjuje pijanstvo, ali ne i pijenje alkohola iako je to strogo zabranjeno u islamu.
Izvor: IslamBosna.ba
Zakon nalaže da se minimum godinu dana traži usvojitelj u Srbiji, a posle toga dete može da ide na inostrano usvojenje
U Zrenjaninu će se danas održati protest zbog oduzimanja petogodišnjeg mališana iz hraniteljske porodice. Ova priča potresla je čitavu Srbiju, jer se sve desilo na prepad, za tri dana.
– Kada je došao kod mene, bio je kao veknica hleba, majušna beba od tri meseca. Rekli su mi da je biološkim roditeljima oduzeto roditeljsko pravo. Za ovih pet godina dosta smo se vezali jedno za drugo. Volela bih da bude srećan, ali bojim se za njega, jer cela ova procedura usvajanja u Švedskoj ide prebrzo. Odvojili su ga od mene za samo tri dana. Gotovo da ne spavam, živim samo na vodi – kaže za “Večernje novosti” Zrenjaninka Ljiljana Radulović, koja ne može da se pomiri sa brzinom i načinom na koji joj je oduzet dečak o kome je brinula od pelena.
Zbog ovoga su ogorčeni i roditelji dece iz vrtića u koji je mališan išao, njihove komšije i drugi Zrenjaninci, koji su za danas najavili miran protest.
– Ne znam zašto je njegovim biološkim roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, kad je došao kod nas, nije imao vidljive povrede. Ima trogodišnjeg brata, koji i dalje živi sa majkom i ocem. On je u septembru napunio pet. Pre dve godine mi je umro suprug i od tada smo ostali upućeni jedno na drugo – dodaje Ljiljana.
Ona nikada detetu nije rekla da ga je rodila, već da ga je donela, ne znajući kako da objasni detalje, a dečak ju je od početka zvao mama, jer za drugu nije znao.
Zakon nalaže da se minimum godinu dana traži usvojitelj u Srbiji, a posle toga dete može da ide na inostrano usvojenje, što je ovde ispoštovano.
– U aprilu su mi u centru natuknuli da bi možda moglo da bude stranog usvojenja, ali da je sve stopirano zbog izbora. Od tada niko ništa nije pominjao, da bi me prošlog petka pozvali da dođem u utorak, jer će možda stići ljudi iz Agencije za usvajanje. Onda su me u utorak kolima centra poveli u Beograd, u Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, gde sam videla i usvojitelje iz Švedske sa prevodiocem – priča Ljiljana.
MI IMAMO BELU KOŽU, A NAŠA DECA SU CRNCI: Svi misle da me žena prevarila, ali OVO JE PRAVA ISTINA (FOTO)
Istog dana potencijalni usvojitelji došli su u Zrenjanin da upoznaju dečaka, ali je susret bio kratak, jer je mališan išao kod drugara na rođendan. Viđali su se i u naredna dva dana, ali napolju, da bi trećeg dečak rekao da neće sa njima.
– U petak je rekao da je umoran. Molila sam ga da se obuče. Plašila sam se da neko ne pomisli da ga ja nagovaram na otpor. Kada je došla socijalna radnica, pred njom je rekao da neće od mame, ali se predomislio kada je uzvratila da idu u igraonicu i da će ga vratiti “dok mama skuva ručak”. Pitala sam kad se vraćaju. Uzvratila je: “Nemojte o tome pred detetom, javiće vam se iz centra” – navodi Ljiljana.
Predstava „Deža vi“, čija je premijera zakazana u Novom Pazaru 29. septembra 2016. godine, predstavlja prvi projekat novopazarskog Regionalnog pozorišta odrađenog u koprodukciji sa velikim pozorištima, kao što su Šabačko i Kruševačko. Nakon Novog Pazara, predstava će biti igrana u Šapcu, 7. oktobra, a potom i u Kruševcu. Rađena je po tekstu Semira Gicića, diplomiranog glumca iz Novog Pazara, a u režiji Andree Lazić.
Pretpremijera ove predstave izvedena je 10. juna na sceni Regionalnog pozorišta u Novom Pazaru. Bila je kamernog tipa i, kako kažu u pozorištu, već je izazvala veliko interesovanje medija.
„Na predstavi „Deža vi“ radilo je oko 30 ljudi – glumci, ljudi zaduženi za scenografiju, kostime, rekvizite. Uspeli smo da na jedinom mestu okupimo glumce koji spadaju među najbolje na pozorišnoj sceni u Srbiji. Biljana Jocić Savić je glumica Kruševačkog pozorišta. Zoran Karajić, direktor Šabačkog pozorišta, koji igra u ovoj predstavi, proglašen je za najboljeg direktora svih pozorišta u Srbiji“, kaže Muzafer Župljanin, zamenik direktora Regionalnog pozorišta Novi Pazar. Prema njegovim rečima, ova predstava će do kraja godine, pored navedena tri grada: Novi Pazar, Šabac i Kruševac, biti izvedena u petnaestak gradova u Srbiji i osigurat će novopazarskom pozorištu učešće na mnogim festivalima pozorišta.
Lemana Bećirović – glumica Regionalnog pozorišta, ujedno i glumica u predstavi „Deža vi“ „Gostovanje ove predstave u drugim gradovima pokazaće da Novi Pazar ima tradiciju u kulturi, te, samim tim što je rađena po tekstu mladog glumca iz Novog Pazara Semira Gicića, dajemo do znanja da ovaj grad ima mnogo talentovane omladine koja se trudi da da lični pečat ovom gradu, koji je on uvek i imao“, kaže Lemana Bećirović, glumica Regionalnog pozorišta, ujedno i glumica u predstavi „Deža vi“.
Prema njenim rečima, predstava oslikava svu teskobu današnjeg življenja, te se svako može pronaći u njoj. „Živimo u jednom danu koji se konstantno ponavlja – deža vi. Svi mi, manje-više, proživljavamo taj isti dan. Postoje manje, jedva primetne, promene u društvu, ali, u suštini, svi se pitamo zašto se nešto ne promeni, zašto je svaki dan isti. Govorimo o jednoj velikoj krizi, ne samo u Novom Pazaru, već u celom svetu, gde ljudi žive od danas do sutra. Najvažnije je kako preživeti. Nisu više bitna ni prijateljstva, ni ljubav. Ova predstava na komičan način predstavlja taj dan koji se ponavlja. Međutim, u predstavi se dešava da se taj dan i promeni. Publika će jasno moći osetiti odupiranje promenama kada se ‘taj dan’ u predstavi promeni.“
Lemana Bećirović tumači lik ćerke glavnog protagoniste u predstavi – Anđelu, koja je jako histerična, brza i eksplozivna, „simbol današnjih mladih ljudi“, koji rade u poštama, bankama i sl. po celi dan. Ona želi da bude samostalna i emancipovana, što ona, u neku ruku, i jeste. Koliko je to dobro, videćemo u predstavi koliko je to i loše – kroz sam odnos sa roditeljima i slično. Osim Lemane, ovaj lik tumači i Anđela Marić, koje će se smenjivati u svakom drugom igranju predstave.
U Regionalnom pozorištu su nam rekli i to da će predstavu „Deža vi“ snimati RTS, kao što je to bio slučaj i sa predstavom „Hasanaginica“.
Do kraja godine, Regionalno pozorište Novi Pazar planira da realizuje jednu dečiju predstavu – u oktobru, predstavu sa bošnjačkim tradicionalnim motivima „Hajrizaginica“, rađenu po tekstu Suade Hodžić – u novembru, te ako bude sredstava, angažovaće reditelja koji će raditi predstavu po tekstu Senada Avdovića; radi se o komediji i planirana je za decembar.
Piše: Ajša Bugarić
Davne 1927 godine, Rene Filop Miler (René Fülöp-Miller), objavio je svoju prvu knjigu (ujedno, prvi i najuspješniji bestseller u nizu od jedananest bestsellera), koja je do 1995. godine imala ukupno 46 izdanja na engleskom i njemačkom jeziku. Naslov te knjige glasio je: Raspućin: sveti đavo
Intrigantna, protivrječna i škakljivo izazovna definicija ovog kultnog lika poslednjih godina raspada carske Rusije, data već u naslovu, svakako je dio objašnjenja za veliki interes koji je ova knjiga izazivala punih 70 godina. Dvije krupne osobenosti izdvajaju ovu knjigu od najvećeg broja slavnih književnih djela.
1. Gotovo sve najpoznatije knjige nastale su postupkom dedukcije, tako što se neka opšta karakteristika sažme u individualni lik: Kralj Edip, Ifigenija, Hamlet, Don Kihot, Raskoljnikov, Haklberi Fin, Madam Bovari – sve su to imaginarni likovi koji posebno snažno simboliziraju neku pozitivnu ili negativnu crtu prisutnu u karakteru svih ljudi i tako postaju univerzalna paradigma. Knjiga R.F. Milera izvedena je obrnutim postupkom – indukcijom, tako što su konkretne karakteristike Raspućina promovisane u opšti model jedne kategorije ljudi kakvih je bilo oduvijek i svuda, obuhvaćenih lucidnom sintagmom “sveti đavo”.
2. I u ovom slučaju, indukcija se, ne po prvi put, pokazala kao aktuelniji metod. Jer dok Edipa,Iifigenije, Hamleta, Don Kihota, Hakleberi Fina već odavno nema nigdje osim u knjigama, “svetih đavola” se namnožilo i svakim danom ih ima sve više.
Kažu da svaki čovjek ima uza se dva anđela: jedan koji zapisuje dobra djela, drugi koji zapisuje loša djela. Znajući kakvi su ljudi, jasno je da anđeo koji zapisuje loša djela, ima mnogo više posla. Jer, čak i kada ne uradiš ništa loše, nego samo čujes da neko dijeli i zavađa ljude istog naroda koji zajedno žive na istom prostoru, govoreći o njima ružno i nastojeći da sebe nametne za vođu jednih protiv drugih, znaj da mu je onaj anđeo zadužen za ružna djela, upisao u tefter veliki grijeh. Ali ne zaboravi i da su anđeli svima onima koji to slušaju a ne opomenu ga da ljude treba miriti, upisali krupan grijeh. Pa rekoh, neka mi barem taj grijeh više ne upisuje moj anđeo.
Za takve ljude, koji sebi pripisuju nepogrešivost, monopolišu istinu, prisvajaju pravednost, proglašavaju sebe za jedine prave branitelje vjere, naroda, tradicije, kao skrojena pristaje ona sintagma – “sveti đavoli”. Licem sveci, srcem vuci – kako kaže jedna stara makedonska pjesma-tugovanka – oni su pravi pravcati “sveti đavoli” koji pod plaštom sveca, kriju u srcu pravog đavola, jer prvi i najvažniji đavolov posao je najprije upravo da zavađa ljude, prije svega one najbliže, iz istog naroda, pa i rođenu braću, i okreće ih jedne protiv drugih!
Koji god narodni vođa tvrdi da je samo on u pravu a da su svi koji mu to osporavaju, izdajnici; koji prijekim okom gleda na one između svojih poštovalaca i sljedbenika, ako slobodno razgovaraju sa ljudima iz istog naroda ali drugačijih pogleda; koji anatemiše svoje sljedbenike ako se sa njim oko nečeg ne slože; koji sebe uzdiže iznad svih ostalih, koji se ne savjetuje sa svojim drugovima i ne polaže računa o svemu što radi u zajedničkoj stvari – taj je pravi pravcati “sveti đavo”!
I svi koji ovakve “svete đavole” slijede ne pitajući za razloge i ne tražeći objašnjenje od njih, svejedno da li iz straha ili iz poniznosti, svi odreda su ušli u grijeh pokornosti koju – kao što je poznato, čovjek duguje samo Bogu. I moralno su se srozali na nivo stada koje slijepo slijedi čobana. Ali ni jedan čovjek nije ni goveče ni ovca, da bi mu bilo koji čovjek mogao biti ono što je čoban govedima i ovcama!
O ljudi! Čovjeka ne vode samozvane vođe, nego ga vodi istina! I sloga jednog naroda je preča od interesa bilo kog vođe! Onom ko vas odvraća od sloge i saradnje za dobro cijelog naroda, pozivajući vas da samo njega slijedite a sve ostale smatrate za izdajnike i okrenete im leđa, smjesta okrenite leđa! Ne može se sloga braniti razdorom, ni sloboda ostvarivati anatemisanjem! Ne trebaju nam ni sveci ni đavoli, ponajmanje pak, sveti đavoli.
Ljudima su potrebni ljudi. Čovjeku – čovjek!
Magazin Slobodna Bosna je 22. marta 1996. godine objavio opširniji intervju sa Miloradom Dodikom, predsjednikom Saveza nezavisnih socijaldemokrata. U tom intervjuu koji je vodio novinar Aleksandar Čotrić iz Beograda, sadašnji predsjednik bh. entiteta Republika Srpska govori o Haškom tribunalu, Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i drugim temama.Dodik se trenutno nalazi u Haškom tribunalu gdje je svjedok odbrane na suđenju Ratku Mladiću optuženom za ratne zločine. Iako predsjednik Republike Srpske danas brani Mladića i osporava rad Haškog tribunala, to 1996. godine nije bio slučaj.
Kakav je stav Vaše stranke prema Haškom tribunalu. Sarađivati ili ne?
Sve naše odnose prema međunarodnim institucijama izvlačimo iz sporazuma koji je postignut u Daytonu. Samim tim, mislimo da je neophodna saradnja sa Haškim tribunalom. Potrebno je da se svi koji su počinili konkretan ratni zločin izvedu pred sud.
I Karadžić i Mladić?
I njih dvojica. Neka sud utvrdi da li su krivi ili ne, a ne da svoju odgovornost svaljuju na leđa cijelog srpskog naroda. Krivica je individualna stvar, pa neka svako ispašta zbog zločina koje je počinio.
Da li Vi Bosnu i Hercegovinu smatrate svojom domovinom?
Stalni gost komentator u emisiji Total soccer na tv SOS Zoran Šećerov, u poslednjoj emisiji, komentarišući rad trenera hvalio je one trenere koji preferiraju napadački fudbal i da takva igra daje rezultate. Po njegovom mišljenju najbolji primer su trener Vojvodine Lalatović i trener Partizana Nikolić.
-Ostali treneri opredeljuju se za defanzivni fudbal i uglavnom brzo ostaju bez posla, klubovi ih menjaju i to je loše.
Šećerov je poručio i svim trenerima koji su bez posla da se hitno presele u Novi Sad.
-Preselite se u Novi Sad jer je to najbrži način da dobijete posao u Novom Pazaru. Ja mislim da više nema trenera iz Novog Sada koji nije radio u Pazaru.
U novoj programskoj sezoni Radija Islamske zajednice, nakon ljetne pauze nastavlja se emitovanje dijaloškog serijala ”Podijum” kojeg uređuje i vodi Ismet Bećar.
Ova emisija do sada je predstavila desetine Bosanaca i Hercegovaca iz svih sfera javnog djelovanja, koji su prepoznatljivim angažmanom i posvećenošću zadužili bosansko-hercegovačko društvo.
Listi značajnih imena iz akademskog, kulturnog, sportskog i političkog miljea Bosne i Hercegovine, u prvom ovosezonskom izdanju, opravdano se pridružio srebrenički načelnik Ćamil Duraković.
Načelnik Duraković slušaocima je približio iskustvo pada ”zaštićene zone UN-a” Srebrenice, odlaska i obrazovanja u SAD-u, i pojasnio razloge svog povratka u Srebrenicu.
“Nakon što sam završio fakultet, osjetio sam potrebu da svoje obrazovanje, da sebe investiram u Bosnu i Hercegovinu. Moja domovina ostavila je na mene veliki utisak i trag zbog svoje prošlosti. Ako su neki ljudi mogli dati živote da je očuvamo, zašto ja ne bih mogao žrtvovati svoj lagodan život u Americi, gdje sam zaista dobro živio. Tu zemlju respektujem, ona je moja druga domovina jer mi je pružila priliku kada mi je najviše trebalo. Ali, osjetio sam da sam potreban ovdje. Svojim primjerom htio sam pokazati da se u Srebrenici može živjeti”, započeo je svoju životnu priču Ćamil Duraković.Povodom kandidature na predstojećim Lokalnim izborima, Duraković je apelirao na svijest Bošnjaka u domovini i dijaspori:
”Imamo oko 15 000 ljudi u dijaspori, a samo 1200 ih se registrovalo za glasanje putem pošte. To nije ni blizu onoga što bi mogli da imamo. Nisam neko ko nije spreman prihvatiti kritike, niti mislim da radim sve idealno. Međutim, jedan komentar, Bošnjak koji je komentarisao stvar kaže: ‘što bih ja glasao za Durakovića, kada će biti isto i kada dođe Mladen, jer šest godina predajem zahtjev za frezu, a niko mi je ne da!’ Eh sada, ako uzmete ovu rečenicu i procijenite da je prosječna bošnjačka mentalna japija poistovjetila frezu i značaj Srebrenice… U momentima kada se donose historijske odluke, kada odlučujemo o budućnosti države kroz Srebrenicu, bojim se da freza ne smije biti veća od države. Jer ako ne budemo imali državu, nećemo imati ni vjeru, ni džamiju, ni frezu, ni kuću, ni sve ono što su elementi nas, kao nacionalnog bića Bošnjaka. Moramo poredati prioritete”, poručio je srebrenički načelnik.
Podsetimo, Zukorlić se ranije upisao da je građanin Srebrenice. Po automatizmu ima pravo glasa. Da li će glasati ostaje da se vidi.
Emisiju možete poslušati na You Tube kanalu Radija BIR .
Opozicioni ministar unutrašnjih Vladi izbornog povjerenja Goran Danilović bio je ključna “meta” na večerašnjem skupu, a potom i protestnoj šetnji Demokratskog fronta.http://youtu.be/_Jmnvoa7OVA
Lideri ovog saveza optužili su Danilovića da im je zabranio postavljanje bine i održavanje koncerta u Ulici slobode gdje su održali skup povodom godišnjice protesta.
“Umjesto da je s nama ovdje, on nam izdaje zabrane”, rekao je jedan od čelnika saveza, Nebojša Medojević.
Zbog toga što im je zabranjen koncert, lider DF-a Andrija Mandić pozvao je okupljene u iznenadnu šetnju Bulevarom Svetog Petra Cetinjskog.
Policija je zato u kratkom roku zatvorila bulevar i obezbijedila im nenajavljenu šetnju kraj institucija koje su, kažu, zarobljene.
Kad su stigli ispred MUP-a, ponovo su prozvali Danilovića. Skandirali su mu “Gorane, izađi” i “Goran, Milo”.
Ranije je tokom skupa u Ulici Slobode, koji je održan kraj tužilaštva, DF “podigao optužnicu” protiv DPS-a zbog, kako kažu, pljačke Crne Gore.
“Podižemo optužnicu protiv Mila Đukanovića, Duška Markovića i ostale lopovske družine koja je opljačkala Crnu Goru”, rekao je Mandić.
I Milan Knežević ima poruku za DPS, ali i ostale stranke.
“Mi nećemo sa DPS-om ni pod zemljom. Želimo da svi ostali to kažu. Tretiraćemo ih sve kao izdajnike ako izdaju volju građana”, rekao je on.
Na binu su izašle grupe Osvajači, Katapult, Akademija bend i orkestar Dejana Jeftića čiji su koncerti, kako kaže DF, zabranjeni.
“Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju”, istakao je Nebojša Medojević.
Navijači Dinamo Zagreba napali su i pretukli grupu navijača Juventusa u blizini stadiona Maksimir.
Hrvatski mediji javljaju da su na obližnjoj okretnici bile razbacane stolice, flaše, da je jedan navijač Juvea bez svesti ležao na zemlji…
Povom ove utakmice u Zagreb je doputovalo oko 2.000 pristalica Torineza i dan su proveli pred budnim okom policije. Međutim, njih nekoliko se ipak izdvojilo i u blizini stadiona napala ih je grupa od oko 50-ak “purgera”
Pripadnici policije nisu otkrili novinarima šta se dogodilo, ali su dokazi žestoke tuče bili razbacani po tlu, pa je bilo lako zaključiti kakav se incident dogodio.
