Novi Pazar – Sandžačke novine javno glasilo BNV-a za koje je, barem prema izveštaju Vijeća izdvojena velika suma novca večeras su obustavile rad zbog nedostatka finansija! 
Kako piše u objavi ovog portala oni su obustavili emitovanje vesti zbog nedostatka finansija.
Postavlja se pitanje gde je otišao novac predvidjen budžetom BNV-a.
UGLJANIN POKRAO PARE! Sandžaćke novine prestaju sa radom zbog nedostatka finansija!!!!
VEČERAS POMERITE SAT UNAPRED! Počinje letnje računanje vremena!
Letnje računanje vremena počeće u noći između subote i nedelje, kada časovnike u 2:00 treba pomeriti na 3:00.
Letnje računanje vremena u Evropi trajaće do poslednjeg vikenda u oktobru.
U Srbiji je letnje računanje vremena uvedeno 27. marta 1983. godine.
Od 1995. godine satovi su pomerani u poslednjoj sedmici septembra na osnovu odluka koje je donosila Vlada, a pre 10 godina donet je novi zakon kojim je letnje računanje vremena usklađeno sa Evropskom unijom.
VIDEO // AKTIVISTI SDA PRETUKLI SIMPATIZERA SDP PO HAZBOVOM NALOGU!
Sjenica – NEVIDJENA BAHATOST I HULIGANIZAM AKTIVISTA UGLJANINOVE SDA U SJENICI, OPET NA DELU PO STAROM I DOBRO UIGRANOM SCENARIJU, JUNAŠTVO I HRABROST, TROJICA NA JEDNOG ČOVEKA, PRIMITIVIZAM!!!
Više ne znaju sta će sami sa sobom, zato je za njih napad na neistomišljenike najbolja odbrana. Nadamo se da će nadležne institucije kao i uvek uraditi sve da se inicijatori ovog nemilog događaja kazne bez obzira na stranačko opredeljenje, jer kako kažu iz SDP-a u Sjenici da nisu stranka koja širi mržnju među svoje sugrađane, već partija koja se zalaže za poštovanje svih.
Posle duže bolesti preminuo glumac Marinko Madžgalj
BEOGRAD – Glumac Marinko Madžgalj preminuo je danas posle teške bolesti, u 37. godini.
Marinko Madžgalj roden je 1978. u Beogradu, a odrastao je u Kotoru, preneli su beogradski mediji.
Autorski tekst Ćamila Durakovića: Potočari su amanet svih Bošnjaka
Načelnik Opštine Srebrenica piše za Al Jazzera Balkans o tome kako je preživio marš smrti, zašto se vratio u Srebrenicu, te šta znači presuda Karadžiću.
Piše: Ćamil Duraković
Skoro svi moji vršnjaci koji su u julu 1995. godine imali 15 ili 16 godina otprilike imaju sličnu priču. Iskreno, većina njih, na žalost, nema je uopšte jer je njihova priča završena njihovim svirepim ubistvom u genocidu.
Najteža mi je i danas činjenica da su skoro svi muškarci iz mog razreda (I elektro-tehničke “ratne” škole) ubijeni.
Moja sreća ili pak nesreća je da sam u julu bio sam. Roditelji i braća su su bili uglavnom rasuti. Otac, majka i srednji brat su zbog velike gladi 1993. godine iz grada otišli na rodno selo mojih roditelja kako bi mogli sijati, da bi smo svi imali od čega živjeti.
Najstariji brat je 1993. godine teško ranjen i helikopterima UN- a je prebačen u Tuzlu.
Moj život od 1993. do 1995. je bio nesnošljivo težak. Prvo samoća, zatim glad, hrana bez soli, šećera a za druge želje jednog dječaka u tim godinama da ne govorim.
Kao šesnaestogodišnji dječak koji je od 1993-1995 godine živio sam i tako naučio dosta toga neuobičajenog za moje vršnjake, i u julu 1995. sam sam donosio odluke.
Proboj do Tuzle
Najvažnija odluka koju sam donio bila je umjesto da, kao većina mojih vršnjaka, odem u Potočare u bazu UN- a pa, kao da sam znao šta će biti tj. da će oni svi biti pobijeni, otišao sam u koloni koja će se pješice šumom probijati do Tuzle.
Gore pomenuh na moju sreću ili pak nesreću bio sam sam u julu 1995. godine iz razloga što sam vidio mnogo onih koji su ostajali u šumi uz svoje najmilije (očeve, sinove i braću) kada bi bili ranjeni ili iscrpljeni od gladi i žeđi i zbog toga često bi svi bili pobijeni i oni ranjeni i oni sposobni koji su ostajali zbog ranjenih.
Samo uz Božiju pomoć i pomoć hrabrih ljudi koji su tako iscrpljeni i primitivno naoružani, pokušavali da osiguraju kretanje deset kilometara duge kolone, uspio sam živ doći na slobodnu teritoriju Tuzle.
Mama iz Žepe sa ostalim civilima dolazi u Zenicu. Otac i brat su uhvaćeni i završavaju po logorima u Srbiji (Mitrovo Polje i Šljivovica).
Najstariji brat i ja se prvi put nakon dvije godine spajamo u Živinicama, tačnije u izbjegličkom kampu u Višći.
Mjesec dana nakon toga i mama dolazi iz Zenice kod mene i brata. Šest mjeseci poslije, iz logora otac i brat odlaze u SAD. Krajem 1996. mama brat i ja, u statusu izbjeglica, idemo u SAD i spajamo se sa ocem i bratom.
Ovo je kratko ispričana sudbina moje porodice i mene.
Podsvjesna obaveza
U Americi, iako jako lijepa zemlja, nisam mogao dugo, nakon završene srednje škole i fakulteta 2005. godine vraćam se u Srebrenicu, gdje želim da provedem ostatak svog života. Zašto? Vjerujte, nekada sam sebi ne mogu da objasnim. Postoji nešto jače od mene, ono je duboko urezano u meni. Kada malo bolje razmislim mislim da je to podsvjesna “obaveza” da svoj život do kraja živim u Srebrenici.
Život koji je mogao prestati u julu 1995. Kao većina mojih vršnjaka mogao sam biti ubijen i da danas budem u Memorijalnom centru kao moji rođaci i školski drugovi. Ima i gore, da moj skelet još uvijek bude u tami neke od masovnih grobnica širom Podrinja.
Ali eto, Bog je imao razlog da nisam. Možda zato da dan nakon presude zločincu Karadžiću pišem o šutnji 8.372… bijela nišana koji su glasniji od bilo kakve presude.
Dan nakon izricanja presude Radovanu Karadžiću sam u Srebrenici. Zaustavljam se u Potočarima na putu prema kući. Mir. Tišina. Bijeli nišani, njih više od 8.000 nijemo šute i svjedoče o genocidu počinjenom jula 1995. godine. Sve je isto i nakon 24. marta. Nijemi svjedoci, u ovoj dolini u kojoj se smrt i dalje osjeti za vratom, jer sve duše nisu našle svoj smiraj, ne znaju za presudu koju smo čekali dvadeset i jednu godinu.
Jer, ustvari, ne treba nikakva haška presuda da bi dokazala da je počinjen najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata. Nijemi svjedoci Srebrenice su tu da kažu. Njihova šutnja glasnija je od bilo kakve presude. Njihova šutnja boli.
Prava ima, ali pravde baš i ne
Ipak, taj papir iz Haga, kojim je najviše rangiranom političaru ratne garniture entiteta Republika Srpska dokazano da je kriv za genocid historijska je, iako nikada ne može biti pravedna za nas preživjele.
Prava ima, ali pravde u pravom smislu riječi nema. I s time se moramo pomiriti, iako teška srca.
No, presuda Karadžiću, uz onu Krstiću, kojom je opečaćen dodatno genocid u Srebrenici obavezuje nas da Memorijalni centar Potočari nikada ne smije prepustiti zaboravu.
Posebno mi preživjeli Srebreničani. Mi smo najodgovorniji među Bošnjacima, da za nekoliko godina ova dolina nijemih svjedoka ne postane samo “obično” mezarje na kojem će se 11. jula obaviti vjerski obred.
Potočari moraju i bit će ako Bog da, mjesto na kojem će buduće generacije učiti historiju. Ne samo bosanskohercegovačku, već svjetsku. Haškom presudom Radovan Karadžić je žigosan kao političar koji je kriv za počinjeni genocid i kao takav ući će u sve historijske udžbenike svijeta, pravne priručnike iz kojih će se učiti o procesima u kojima se dokazuje genocid, u sve enciklopedije svijeta.
Ne obavezuju nas na čuvanje Potočara od zaborava samo buduće generacije, već i 8.372 ubijena Podrinjca. Nikada ih ne smijemo ostaviti same i da onda neko drugi brine o njima, a ne mi preživjeli koji smo smogli snage i nakon svih golgota vratili se da živimo u svome gradu.
Potočari su država BiH
Potočari nisu samo dio jedne lokalne zajednice. Potočari su DRŽAVA BiH. Bošnjaci to nikada ne smiju zaboraviti.
Mi Srebreničani nećemo. Jer ne idemo nigdje sa svoga kućnog praga. Nećemo nikada ostaviti 8.372 bijela nišana nekom drugom.
Iako je, ne našom voljom, opština u entitetu Republika Srpska, ona je prvo naša, nas Srebreničana, a Potočari su amanet svih Bošnjaka. Odgovorni smo svi zajedno i pred Bogom i pred ljudima. Moramo shvatiti da Srebrenicu ne smijemo izgubiti. Moramo shvatiti da samo ujedinjeni možemo uspjeti da sačuvamo Potočare od zaborava.
Dozvolimo li da nakon 21 godinu od počinjenog genocida izgubimo Srebrenicu, bit će to drugo ubijanje naše braće, očeva, amidža…komšija. Ima li iko od nas prava da počini taj zločin?
Izvor: Al Jazeera
Alivodić dobio sina
Novopazarski fudbaler i jedan od najboljih fudbalera iz Srbije postao je otac. Iako poreklom iz Novog Pazara naslednik fudbalera biće Austaralijanac.
Naime, od juna prošle godine Alivodić nastupa za ekipu Newcastle Jets gde je standardni prvotimac.
Dobre igre Novopazarca na ostvu, preporučile su ga i nekim evropskim klubovima, te bi, kako Sandzak haber nezvanično saznaje, od narednog leta Alivodić mogao da zaigra i u jednom od klubova Starog kontinenta.
GRAD ODREDIO VISINU NAKNADE ZA POPLAVLJENE!
Danas je održan sastanak Štaba za vanredne situacije, na kome je bilo reči o proceni štete. Najveći stepen oštećenja zabeležen je na putnoj infrastrukturi. Narednih dana, radiće se na kategorizaciji , po stepenu oštećenja objekata, i po tome će biti odredjivana visina jednokratne novčane pomoći.Okvirna procena štete na putevima je izvršena, a čeka se procena na stambenim objektima i poljoprivrednim dobrima.
Komisija za procenu štete u poljoprovredi, na građevisnkim objektima I putnoj infrastrukturi nastaviće aktivnosti a najviše posla imaće prilikom procene na putnoj infratsukturi koja je usled poslednjih poplava pretrpela najveće štete, dok je poljoprivreda najmanje stradala.
Prema rečima načelnika sektora za vanredne situacije, Nasera Crnovršanina, do sada je podneto oko 100 zahteva za procenu štete. Zahtevi za procenu štete većinom su realni, rekao je Crnovršanin, a svi koji nisu podneli zahtev treba to da urade na pisarnici Gradske uprave, najkasnije do 2.aprila . Prema njegovim rečima, ekipe i komisije su svakodnevno na terenu i ono što sledi jeste verifikacija onoga što su komisije utrdile. Verifikaciju vrši Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima, a nakon verifikacije kako objašnjava Crnovršanin, ući će se u postupak rešavanja svakog pojedinačnog zahteva. Kategorizacija po stepenu oštećenosti objekta od poplave vršiće se u pet kategorija.
Vlada je donela Odluku o dodeli novčane bespovratne pomoći , u iznosu od 120.000 do 600.000 dinara, a visina pomoći zavisiće od kategorije oštećenja.
Crnovršanin je na kraju kazao da je šteta na putnoj infrastukturi 200 miliona dinara, te da će šteta pričinjena na građevinskim objektima I poljoprivredi uskoro biti poznata.
Rtvnp
Sdp tribina: Aktivnije učešće žena u politici
Žene treba da se što više uključe u politiku i da budu nosioci borbe protiv stereotipa, ali i da biraju politiku koja brine o statusu žene u društvu, jedan je od zaključaka tribine “Žene u politici” koju je organizovao forum žena Sandžake demokratske partije. Na tribini su govorile predstavnice važnih kancelarija i ministarstava, ali i visoke funkcionerke Socijal demokratske partije Srbije.
Veliki broj pripadnica ljepšeg pola okupio se da čuje iskustva, savjete i stavove upješnih žena kada je u pitanju aktivno bavljenje politikom. Šefica kabineta potpredsjednika Vlade, Bisera Buhić, kaže da odgovorne funkcije i politički angažman omogućavaju ženama da mijenjaju političku kulturu u društvu.
Tokom tribine istaknuto je da stranke SDPS i SDP svojim programom i strukturom vode računa o zastupljenosti žana i realizaciji njihovih ideja.
“Naša stranka na najbolji način pokazuje kako žene mogu da izuzetno vežne funkcije kako u državi tako I na lokalnom nivou”, rekla je direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava Suzana Paunović.
Svoje iskustvo podelila je sa ženama i Tatajana Marić koja kaže da ju je privukla stanka gospodina, Rasima Ljajića, zbog činjenice da on jako uvažava žene, da sprovodi politiku koja daje priliku i šansu ženama.
Tribina je ohrabrila mnoge članice i simpatizerke Sandžačke demokratske partije, da uzmu aktivnije učešće u politici i da se bore za svoj status. Tokom tribine javno su pozvane sve žene iz Novog Pazara, Tutina i Sjenice, da se zajednički bore protiv društvenih nejednakosti. Procjenjuje se da žena u Srbiji ima preko 50 posto i da su one značajan faktor organizacije života i društva. Nakon radnog dijela tribine žene su imale priliku i da postavljaju pitanja o načinima emancipacije žene i njihove organizacije. Slične tribine u proteklim danima bile su organizovane u Tutinu i Sjenici.
EVO ZA KOJE SVE PRONEVERE I MALVERZACIJE JE OSUMNJIČEN DENIS RASTODER!
Pred Višim sudom u Novom Pazaru u toku je proces protiv bivših radnika Gradske uprave, Denisa Rastodera i Darka Drmanića, protiv kojih je Gradska uprava Višem javnom tužilaštvu podnjela krivične prijave zbog sumnje da su pronevjerili blizu 18 miliona dinara iz budžeta Novog Pazara i Republike Srbije. Protiv Rastodera za slična djela Višem i Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Pazaru podnijeto je više krivičnih prijava.
Prema navodima optužnice, Rastoder i Drmanić se sumnjiče da su od 25. marta 2013. godine do 17. juna prošle, zloupotrebom službenog položaja i falsifikovanjem službene isprave protivpravno prisvojili oko 18 miliona dinara iz budžeta Republike Srbije i grada Novog Pazara. Protiv Rastodera se pred Višim sudom u Novom Pazaru vodi postupak zbog sumnje da je izvršio krivična djela zloupotrebe službenog položaja i falsifikovanja službene isprave. Optuženi Rastoder, tada zamjenik načelnika Odjeljenja za opštu upravu usmeno je naložio šefovima mjesnih kancelarija da, suprotno zakonu, novac od izdatih dokumenata ne uplaćuju na račun grada, već da ga u gotovini, jednom nedjeljno donose drugom osumnjičenom Darku Drmaniću. On je taj novac, zajedno sa novcem od prodaje obrazaca, fotokopiranja i raznih taksi trebao da uplaćuje na račun grada, ali to nije radio. Rastoder se nakon jučerašnjeg ročišta u novopazarskom Višem sudu obratio novinarima rekavši da nije lopov.
-Ja apsolutno nisam lopov I to svi znaju, rekao je Rastoder.
Rastoder je svu krivicu pokušao svaliti na mnoge, pa čak i na svog saučesnika Darka Drmanića.
-Darko je obavljao te poslove, s kim je on u dilu bio i gdje je novac to on zna, kazao je on.
I to nije jedina pronevjera i malverzacija za koju se Rastoder sumnjiči. Prema našim saznanjima protiv njega Više javno tužilaštvo, a po podnijetoj krivičnoj prijavi Gradske uprave vodi i postupak i za zloupotrebu službenog položaja prilikom podjele građevinskog materijala interno raseljenim licima. Rastoder je kao predsjednik komisije za odabir i dodjelu sredstava izbjeglicama zloupotrebio službeni položaj, nezakonito dodjelio sredstva, i tako oštetio i najugroženiju kategoriju stanovništva, kojima je pomoć morala biti uručena.
O ovoj malverzaciji Izvještaj nakon obilaska terena je sačinila komisija koju je formirala Gradska uprava Novog Pazara. U izvještaju komisije se navodi da u tom slučaju nije ispoštovan pravilnik, te da odluke komisije na čijem čelu je bio Rastoder treba poništiti, te formirati novu komisiju i raspisati novi konkurs.
Televizija Novi Pazar došla je do saznanja i da je protiv Rastodera podnijeta još jedna krivična prijava, ovog puta Osnovnom javnom tužilaštvu. Gradskoj upravi stigla je anonimna prijava da je nakon smrti predsjednika Mjesne kancelarije Dohoviće tu ostalo oko 140 hiljada dinara, a da je taj novac uzeo Rastoder. Komisija je utvrdila da ta suma nikada nije uplaćena na račun grada, i da nema traga gde je novac završio, a za čiji nestanak je osumnjičen Rastoder.
Za djela koja se Rastoderu stavljaju na teret, a za koje je sudski postupak u toku zaprećena je zatvorska kazna od dvije do dvanaest godina robije. Sledeće ročište u tom procesu zakazano je za 14. april ove godine.
Rtvnp
Trka mira 16. maja u Novom Pazaru
Gradonačelnik Novog Pazara Meho Mahmutović izjavio je da se ovogodišnja međunarodna Trka mira (Peace Run), koja će 16. maja proći kroz taj grad, uklapa u težnje da se iz ovog regiona pošalje što lepša slika.
“Mi smo most povezivanja, pa je logično da nam Trka mira stigne iz Crne Gore i odavde nastavi put Bugarske. Drago mi je da ćemo ugostiti ultramaratonce iz celog sveta, koji nose baklju mira, promovišući i toleranciju, ravnopravnost i suživot”, rekao je Mahmutović, koji je primio predstavnike Trke mira kroz Srbiju.
On je naglasio da je ovo vreme integracije, pomirenja i spajanja, kao i da ova manifestacija promoviše atletiku.
“Mi smo atletski grad. Imamo najbolje atletičare, a ove godine ćemo otvoriti i atletski stadion. Želimo da promovišemo dobre ideje i zdrav život. Tog dana (16. maja), naši atletičari i drugi sportisti, učenici i građani će se pridružiti međunarodnom karavanu ljudi koji trče iz ljubavi. Primićemo baklju mira i poslati je dalje”, istakao je Mahmutović.
Ovogodišnja Trka mira startovala je 24. februara u Portu, u Portugaliji, a biće okončana 8. oktobra u glavnom gradu Italije, Rimu.
“Srećan sam što ćemo u Pazar dovesti internacionalnu ekipu i posle jednog dana nastaviti dalje. Ova trka osnovana je 1987. godine, pretrčali smo 149 zemalja sveta i celu Evropu. Među ultramaratoncima će biti i dvojica naših asova, Srđan Stojanović iz Leskovca i Aleksandar Arsić iz Niša”, kazao je direktor Trke mira kroz Srbiju Predrag Knežević.
Sportski direktor Atletskog kluba Novi Pazar Edin Zuković, ujedno i selektor juniorske reprezentacije Srbije, ocenio je da “kraljica sportova” doživljava veliki progres na ovim prostorima.
“Dobili smo atletsku dvoranu u Beogradu, uskoro će Pazar imati stadion. I ovo je način da promovišemo grad i atletiku, a Evropska atletska federacija afirmiše i rekreartivni sport. Imamo Novopazarce koji su trčali maratone u Istanbulu, Sarajevu i Beogradu, rado će se uključiti u ovu priču. Tu su i naši šampioni, Amela Terzić i Elzan Bibić”, najavio je Zuković.
Trka mira će 17. maja krenuti iz Novog Pazara, a karavan će 20. maja napustiti Srbiji i ući na teritoriju Bugarske.
