Fudbaleri Juventusa plasirali su se u četvrtfinale Lige šampiona.
“Stara dama” je razbila Borusiju u revanšu 3:0 u Dortmundu.
Na Vestfalenu je dominirao Karlos Teves, koji je bio dvostruki strelac i asistent.
Argentinac je “milionere” načeo sjajnim golom sa 25 metara u trećem minutu meča, a dotukao nesebičnom asistencijom za Alvara Moratu 20 minuta pre kraja.
Tačku na savršeno veče Teves je stavio novim lepim golom u 79. minutu, posle proigravanja Pereire sa desne strane, šutirao je iz prve po ulasku u kazneni prostor.
U četvrtfinalu Lige šamiona igrače Real Madrid, Barselona i Atletiko Madrid iz Španije, Pari Sen Žermen i Monako iz Francuske, Bajern Minhen iz Nemačke, Juventus iz Italije i Porto iz Portugala.
Islamska zajednica Crne Gore i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava osudili su skrnavljenje džamije u mjestu Sutivan kod Bijelog Polja i od nadležnih zatražili da zaštite vjernike i vjerske objekte Islamske zajednice u Crnoj Gori.
Nakon što su nepoznati počinioci oskrnavili džamiju u Sutivanu, bacivši fekalije po fasadi džamije, iz Islamske zajednice poručuju da je čin skrnavljenja vjerskog objekta za svaku osudu.
“Ne bih da osuđujemo niti bacamo sumnju na bilo koga, dok policijska istraga ne dođe do rezultata, a uvjereni smo da se radi o namjernom činu skrnavljenja naše bogomolje, i kao takav sami čin je za svaku vrstu osude. Fasada džamije nije bila u zapuštenom stanju, tako da su tragovi prskanja očito nastali namjerom da se džamija oskrnavi. Ono što očekujmo je da vještačenje otkrije da li je materija organskog ili nekog drugog porijekla”, kazao je za Anadoliju Enis Budžović, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori i glavni imam u Bijelom Polju.
Nemili događaj koji se dogodio u mjestu Sutivan, vjernici su primijetili u četvrtak, kada su dolazili na obavljanje dnevne molitve. Tada su i obavijestili policiju.
U Turskoj i šire se danas obilježava Dan sjećanja na šehide Canakkalea, jednog od najkrvavijih bojeva Prvog svjetskog rata i ratovanja uopće koji se odigrao prije tačno 100 godina, a u tim borbama su učestvovali i među gotovo pola miliona stradalih bili su i brojni vojnici sa Balkana, čiji potomci danas govore o hrabrosti svojih djedova.
Tokom Prvog svjetskog rata na strani Osmanlija u borbama je, na osnovu arhivsko-historijskih dokumenata, učestvovalo više od petnaest hiljada Bošnjaka, mahom sa područja Sandžaka. Oni se u sastavu jedinica turskih askera bore kao dobrovoljci u narodu poznatiji kao „đurumlije“ (tur. gönullü –dobrovoljac, Rumeli – Zapadni, evropski dio Osmanlijskog carstva) ili „đulijani“.
Profesor historije na Univerzitetu u Novom Pazaru doc. dr. Redžep Škrijelj pojašnjava da je u to vrijeme vladao „dobrovoljački stampedo“ za učešće na ratištu Čanakkalea i da je odvukao veliki broj mladića iz Sandžaka i muslimanskih učesnike sa Kosova, Albanije, Makedonije i Bugarske.
Historičar i turkolog Škrijelj u razgovoru za AA ističe da je veliko interesovanje ovdašnjeg stanovništva da se odazovu halifi, počelo još kada je Osmanska imperija objavila rat Rusiji 1914. godine.
“Bila je velika želja da i oni daju svoj doprinos u odbrani preostalih osmanlijskih teritorija. Svi su se nadali da će odazivom pomoći da se ta jedna velika kršćanska koalicija koja se nadvijala na Osmanlijskom imperijom poraziti i da će Turska nakon okupacije 1912. i 1913. uspjeti da povrati i ove prostore“, rekao je Škrijelj iznoseći stav da su u bici na Čanakaleu uglavnom učestvovali oni koji su kao muhadžiri otišli nakon balkanskih ratova u Egejsku oblast.
Oni koji nisu bili sposobni da odlaze na ratišta, a bili su imućni, plaćali su drugima. Postojala je i posebna procedura po kojoj su najviše dva brata iz jedne porodice mogli da se prijave.
– Legenda o gorostasnom Zulfikaru Baškailu i dalje živi u Počitelju
Zulfikar Boškailo rođen je u Počitelju i jedan je među hiljadama šehida koju su živote dali u bici na Canakkaleu, ali njegovi potomci i danas ponosno kazuju priče o njegovoj snazi i hrabrosti.
Bio je osmanski vojnik sa visokim činom, a Austougari su mu, po dolasku na ove prostore nudili da odjene njihovu uniformu, što je odbio i završio u zatvoru u Puli. Iz zatvora je direktno otišao u Tursku, gdje se pridružio tamošnjoj vojsci, a svojoj porodici u Bosni je do 1916. godine slao pisma iz kojih je jasno da se borio i na Canakkalama.
“Otac mi je često kazivao o djedu Zulfikaru. Uz te priče sam i odrastao. On je bio heroj cijelog mjesta“, kazao je za Anadolu Agency Zulfikarov unuk Vedad Bokailo, koji kao počasni gost danas prisustvuje ceremoniji obilježavanja 100. godišnjice bitke na Canakkaleu.
U počitelju, tačnije u selu Gradini danas živi 85-godišnji Zulfikar Bokailo, koji je ime dobio po svom hrabrom rođaku, a za AA je kazao da su mu roditelji pričali o rođaku koji je bio najviši i najjači čovjek u mjestu.
„Ljudi koji su ga poznavali su govorili da je bio viši od dva metra i o njemu postoje brojne zanimljive priče. Kada bi išao na džuma-namaz, duhan je ostavljao u rupi na vrhu kapije na ulasku u Gradinu, jer je znao da je niko osim njega ne može dohvatiti. Evo ja danas ni sa štapom ne mogu dohvatiti tu rupu“, kazao je Boškailo koji nosi ime svog heroja.
– Murat se jedini vratio od pet boraca iz tetovske porodice Nijazija
Murat Nijazi Veliju je sa tri brata otišao u boj na Canakkaleu, odakle se teško ranjen vratio, a njegova dva brata su položili živote u tom krvavom ratu. Njegovi sinovi Šefket i Jusuf su za AA kazali da je njihov otac na ratištu u Canakkaleu teško ranjen i da je prije dolaska u Turskoj izvadio 25 metaka, a da je do smrti 1964. godine živio sa jednim metkom kojeg nije bilo moguće medicinski odstaniti iz tijela i koji ga je podsjećao na ratne golgote kroz koje je prolazio u borbama na Dardanelima.
„Moj otac gazija Murat se 16 godina borio u redovima turske vojske. Kazivao je da je jedne prilike bio u istoj sobi sa Mustafom Kemalom Ataturkom. Za njega je uvijek govorio da svijet nije vidio tako hrabrog i odvažnog čovjeka“, kazao je Jusuf Nijazi i dodao da su u bici na Canakkaleu učestvovali i dvojica amidža njegovog oca, od kojih je jedan poginuo i ukopan u Adani, a za sudbinu drugog nikada nisu saznali.
Jusuf dalje tvrdi da je njegov otac Murat po povratku u Makedoniju, htio ponovo da ide u Tursku i traži istinu o braći i amidžama, ali da mu to nije dozvolila njegova majka.
– Bajram i Redžeb bili u prvim redovima za odbranu Canakkalea
Ahmet Čarovac (65), penzioner iz Novog Pazara čiji je amidža Redžeb bio na bojištima Čanakalea, prenosi da je on, za to vrijeme kao obrazovan čovjek i predratni trgovac, otišao dobrovoljno 1915. godine i vratio se tri godine kasnije.
„To je bilo sve sa srca. Patriotizam je vladao kod naših ljudi i oni koji su otišli sa naših krajeva uistinu su išli da brane Tursku, da brane islam. Pričao je o ogromnim strahotama i da je samo postojala jaka volja i želja za odbranu islama “, kaže Čarovac koji je prošle godine prisustvovao ceremoniji obilježavanja 99.godišnjice od te bitke.
Dok pokazuje čakiju koju mu je ostavio gazija Čanakkalea kaže da je on do smrti i svakad sa ponosom pričao o svom učešću u ratu i često spominjao riječ „Čanakkale“.
Familija Pepić je takođe imala turskog vojnika Bajrama kojeg je, prema kazivanju njegovog rođaka Šemsudina, vojna služba zatekla za vrijeme rata na Čanakaleu.
„Ta generacija je bila svjesna značenja halifata. Oni su imali obavezu, a i bili počastvovani da služe tadašnjem osmanskom carstvu. On je jedan od učesnika koji se vratio živ. Opisivao je da su to bile velike i žestoke borbe ali iz njegovog predanja se vidi da je to bila neviđan hrabrost ljudi i odanost sultanu i halifi“, rekao je Šemsudin dodajući da je Bajrama, inače, amidža njegovog oca dvanaest godina služio turski asker i za to vrijeme bio čuvar Kabe i branio osmanlijske granice na Kafkazu.
Novi Pazar – Prije tačno 100 godina nekoliko hiljada sandžačkih đurumlija krenulo je za Çanakkale da brani kalifat. Na slici, njihovo postrojavanje u u kasarni, koja se nalazila na prostoru današnjeg gradskog parka u Novom Pazaru.
Turski premijer Ahmet Davutoglu je na obilježavanju 100. godišnjice bitke na Canakkaleu poručio da svi narodi u nekim periodima svoje historije budu pred velikim iskušenjima i da oni, poput turskog naroda, koji ne pokleknu i opstanu u tim teškim trenucima svoju historiju pišu zlatnim slovima, dok oni koji to ne uspiju budu izbrisani iz historije.
Na stadionu „18. mart“ održana je ceremonija obilježavanja Dana sjećanja na šehide Canakkalea i Dana pobjede u tom najkrvavijem boju Prvog svjetskog rata i ratovanja uopće, a okupljenima se obratio i premijer Republike Turske Davutoglu, koji je istakao da su heroji iz Turske, sa Balkana, iz Azije, Evrope, Kavkaza, Bliskog istoka i drugih regija, predvođeni Mustafom Kemalom Ataturkom promijenili sudbinu naroda i na toj svetoj zemlji zasijali sjeme Republike Turske.
Ističući da je jedna od najvažnijih karakteristika tog krvavog perioda bilo nacionalno jedinstvo i bratstvo, Davutoglu je kazao da je je ostavšita tih heroja sveto naslijeđe današnjih savremenika i da će današnji turski narod zastavu Turske nositi do najviših ciljeva.
„Ovdje, pred hrabrim šehidima još jednom dajemo riječ da ćemo nastaviti nositi jedinstvo i bratstvo koje su nam ostavili u emanet. Njihovi unuci danas zajedno koračaju u bolju budućnost. Zbog šehidske ostavštine nećemo dozvoliti da uspiju oni koji rade na podjelama. Sjećanje na šehide Canakkalea živo je i na Balkanu, Bliskom istoku, Kavkazu, Sjevernoj Africi i drugim regijama. Odete li danas u Prizren, Skoplje ili Sarajevo, naći ćete mnoge koji kažu da su im djedovi ratovali na Canakkaleu“, kazao je Davutoglu.
Turski premijer je naglasio da današnja Republika Turska dijeli sudbinu i brine o svojim bratskim narodima Sirijcima, Palestincima, Kosovarima, Bošnjacima i drugima, čiji su se hrabri djedovi borili i živote položili za odbranu Istanbula.
Davutoglu je dalje kazao da je bitka na Canakkaleu pokazala da nema nepobjedivih vojski i da niti jedna sila nije jača od vjere u Boga, duhovne snage i ponosa.
„Sve dok budemo disali, zlikovci neće moći mirno spavati. Kako god ste vi bili duhovna podrška tadašnjih ugroženih naroda, tako mi danas otvaramo zagrljaj svima njima kada im je potrebno utočište, baš kako smo zagrlili više od dva miliona izbjeglica iz Sirije i kako smo grlili izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, Kosova ili Halepčea“, kazao je Davutoglu.
Ističući da je Republika Turska izgrađena na kostima šehida koji su svoje živote dali u odbrani tih prostora od 1911. do 1923. godine, Davutoglu je kazao da je danas to jaka država koja nema duga prema MMF-u, brine o svim ugroženima i koja ima plan da do 2023. godine postane jedna od deset ekonomski najrazvijenijih država svijeta.
Novi Pazar – Povodom izjava porodice Ademović da o njihovoj bebi nije vođena birga na ginekološkom odeljenju u Novom Pazaru oglasio se načelnik Nedžib Ademović koji je odbacio tvrdnje dede i nane porodice Ademović ističući da je beba bila potpuno zdrava u bolnici i kao takva otupštena što je potkrepio dokumentima.
“Beba je na porođaju dobila ocenu devet od 10, potpuno zdrava, bez ikakvih problema. Tokom boravka u bolnici dete je svaki dan pregledano i praćeno, a u početku je bilo malo problema sa dojenjem, što je normalno ako znamo da je majka prvorotka i veoma mlada”, kazao je Numanović.
Kao dokaz da su Ademovići hranili bebu kravljim mlekom, Ademović je novinarima predočio otpusnu listu sa dečijeg odeljenja od petka 13. marta.
“Dete je tada primljeno zbog gušenja, bez disanja i kucanja srca. Reanimirano je i intubirano, a aspiracijom je iz pluća izvučeno mleko pa je zaključeno da je to dovelo do gušenja. Osobe koje su dovele bebu su doktorima rekli da je hranjena dvotrećinskim kravljim mlekom jer se majka ne snalazi sa dojenjem”, istakao je Numanović.
Babica koja se tri dana brinula o F.F. i njenoj bebi, Evica Mojsilović rekla je da je porodilja imala dovoljno mleka i da je beba normalno sisala.
“Pomagali smo joj prilikom dojenja i nije se žalila ni na šta, govorila je da je sve u redu. Pratili smo kako dete doji i nije bilo nikakvih problema. Ako je ona zvala porodicu i plakala, žalila se na naš odnos, zašto niko od rođaka nije došao da pita je li to tačno, da uloži primedbu na naš rad”, izjavila je Mojsilović.
U novopazraskom ginekološkom odelenju odbacuju i navode da nisu smeli da puste maloletnu porodilju kući na sopstvenu odgovornost, jer kako kažu, oni nisu zatvor i nikoga ne mogu na silu da drže u bolnici.
Analiza snimaka ostataka helikoptera, u kojem je u petak uveče poginulo sedmoro ljudi, pokazuje da je on udario u zemlju prednjim nosnim točkom, dakle da je leteo pod kosim nagibom prema zemlji da se zabio u tlo i da je posle došlo do višestrukog tumbanja, pri čemu su otpali repni deo helikoptera i rotor
Piloti RV i PVO poleteli su u petak u 20.15 časova kako bi spasili bebu kojoj je život bio ugrožen. To vreme je bilo pogodno za poletanje. Od 20.15 sati, kada je poleteo, do 22.31 sat kada je Mi-17 nestao sa radara, uređaj za merenje parametara leta verovatno je zabeležio neke karakteristike rada motora i elektronike, ali je problem u kakvom je stanju taj uređaj posle pada, pošto to nije klasična “crna kutija”. Osim toga, mi nemamo “čitač” koji omogućava da se sa tog uređaja skinu parametri leta helikoptera Mi-17, pa smo zamolili armiju Makedonije da nam posudi taj “čitač”.
Na snimcima se vidi polomljena elisa, najverovatnije je zaorala u ledinu, što bi moglo da bude posledica upravo kosog nagiba u zadnjim trenucima leta i tumbanja helikoptera po zemlji. Pronađeni visinomer pokazuje visinu od tri metra, što je još jedan indikator da je helikopter prvo udario prednjim točkom o tlo i zatim odskočio pa je visinomer pokazao broj tri.
Svi poginuli pronađeni su izvan olupine helikoptera, ispali su od siline udarca što kroz bočna, što kroz velika stražnja vrata.
Sam helikopter nađen je metodom ukrštanja, zahvaljujući mobilnom telefonu jednog od poginulih koji je bio uključen. Helikopter je pronašao penzionisani general i bivši komandant RV i PVO Dragan Katanić.
Kontrole letenja dva puta je neuspešno navodila helikopter da se spusti na aerodrom u Surčinu, koji nesumnjivo ima najbolje uređaje za sletanje u otežanim vremenskim uslovima. Da li je to moglo da zbuni posadu Mi – 17. Oni su bili vrhunski piloti, ali i piloti su samo ljudi. Zašto nije pokušana metoda mekog prizemljenja u rejonu aerodroma, već se nastavio skoro brišući let u teškim meteo – uslovima, to tek treba da utvrdi istraga.
Beograd – Novi Pazar – Jusufspahić je pozvao nadležne da priznaju Islamsku zajednicu Srbije, koju predvodi reisu-l-ulema Adem Zilkić, jer bi se tada znali autoriteti i ne bi bilo problema sa onima koji te autoritete ne priznaju.
Odgovarajući na pitanje da li Islamska zajednica ima problem sa vehabijama kojih “samo na Ledinama ima preko 200”, on je odgovorio: “Imamo veliki problem sa ljudima koji ne prepoznaju autoritet Islamske zajednice Srbije jer im za to nije data mogućnost”.
On tvrdi da Islamska zajednica Srbije ima autoritet da se izbori sa problemom vehabija koji svoj uticaj najviše šire preko interneta i da utiče na, kako je rekao, dugobrade pantalonaše koji misle da se u ovom danu, ovog veka mora hoditi ili transportovati kamilama.
Jusufspahić smatra da država kalkuliše priznavanjem Islamske zajednice Srbije, te da bi zapravo trebalo da “preseče” i prizna je kao jedinstvenu.
“Neće veroučitelja u srbijanskim školama postavljati autoritet verskih muslimana u Bosni niti u Albanije nego jedino ovaj ovde. Zamislite da vam vojnog imama postavlja reis iz Bosne ili Albanije”, rekao je Jusufspahić.
Muftija tvrdi da u Srbiji ne postoji Islamska zajednica već postoje samo muslimani koje, kako je rekao, niko ne priznaje.
Jusufspahić je rekao i da se verski objekti muslimana grade ili iznajmljuju bez dozvole, te i da je Bajrakli džamija, jedina u Beogradu, u vlasništvu Republike Srbije, odnosno Beograda.
“Da li to znači da je reis predsednik Srbije Tomislav Nikolić, a muftija beogradski gradonačelnik Beograda Siniša Mali”, zapitao je Jusufspahić koji je podsetio da u glavnom gradu ne postoji muslimansko groblje, odnosno parcela na kojima bi se sahranjivali muslimani.
Muftija je rekao i da opštine u Srbiji finansiraju objekte drugih verskih zajednica, najpre onih najbrojnijih.
“Ali nismo ni mi bezbrojni niti smo višak niti manjak niti ćemo da budemo”, kazao je Jusufspahić.
Naoružani napadači ubili su najmanje osam osoba, među kojima su i strani turisti, u napadu u muzeju Bardo u Tunisu, javlja Rojters.
U zgradi ima još talaca, a najmanje dvojica militanata su zabarikadirana u zgradi, koja se nalazi odmah do parlamenta. Kako javljaju mediji, iz zgrade se čuju pucnji i detonacije.
Kako prenose lokalni mediji, napadači u vojnim uniformama su uleteli u zgradu i otvorili vatru ka grupi ljudi u kojoj su, prema nepotvrđenim informacijama, bili turist iz Italije, Španije i Francuske.
Zgrada parlamenta je evakuisana, a u toku je talačka kriza.
Na društvenim mrežama su objavljene i fotografije čija geolokacija pokazuje da su načinjene unutar zgrade jednog od najvećih arheoloških muzeja u Africi, ali njihova autentičnost još nije potvrđena.
Facebook je najavio da će pokrenuti novu funkciju za korisnike koja će omogućiti da prijatelji na ovoj društvenoj mreži šalju novac jedni drugima.
Sve ovo biće dostupno putem njihove Facebook Messenger aplikacije. Kao i kod sličnih servisa, jednostavan dodir će omogućiti korisnicima da pošalju određeni iznos novca primaocu u jednom koraku. Korisnici pre toga moraju da povežu svoju Visa ili MasterCard debitnu karticu na njihov Facebook nalog. Potom će se simbol $ pojaviti u Facebook Messenger korisničkom interfejsu zajedno sa delom za ćaskanje.
Ipak, deljenje informacija o kreditnoj kartici na Facebooku je opasno za mnoge korisnike, pa ostaje da vidimo kako će Facebook rešiti taj problem. Za sada će ova funkcija biti dostupna samo stanovnicima SAD, a ne zna se kada će biti puštena i na ostalim regionima.
