Predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) Sefer Halilović jedan je od 10 kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine

U razgovoru za Klix.ba govori o svojoj kandidaturi, očekivanjima od predstojećih izbora, sve češćim pozivima na referendum iz Republike Srpske (RS), budućnosti BiH, te probosanskoj politici poslije rata.

U rudniku Raspotočje život su izgubila petorica rudara. Posljednjih dana govori se mnogo o ljudskom faktoru u obrušavanju jame. Da li smatrate da se ova katastrofa mogla spriječiti ulaganjem u rudnike i sigurnost rudara?

Prvo želim izraziti moje najdublje saučešće porodicama naših poginulih rudara. Saosjećam i razumijem ih. Da li se katastrofa mogla spriječiti ne znam, ali znam da sistem zaštite naših građana nije dobar jer svako malo imate neki događaj koji nas podsjeti da živimo u nesređenoj državi što je direktna posljedica loše vlasti i loših ljudi koji obnašaju vlast. Gledam te rudare, slični su borcima Armije RBiH u ratu: bez opreme, bez zaštite, bez minimuma uslova idu da urade nešto što se od njih očekuje i zbog čega rizikuju svoj život. I svi ih se sjete samo kada izgube glavu.

Naravno da postoji velika odgovornost ljudskog faktora u riziku poslova koji obavljaju rudari i mnogi drugi radnici u BiH koji svoj posao rade u lošim, nikakvim uslovima ali ga moraju raditi jer drugog hljeba osim tog ne mogu zaraditi. Znate ako auta naših funkcionera koštaju nekoliko miliona maraka, ako njihove sekretarice, vozači, pratioci, ta čitava bulumenta koja izaziva gađenje kod ljudi košta dodatnih nekoliko miliona maraka, ako se budžetski novac daje za nove kabinete i slične tričarije, onda je zaista tužno gledati kako nam narod gine u onim situacijama u kojima ne bi smjeli: u rudnicima, na lošim putevima, zbog lošeg sistema zaštite na radu i slično. Moramo biti ljudi, moramo brinuti o našem narodu jer niti oni imaju druge zemlje osim Bosne niti mi imamo drugog naroda osim Bosanaca i Hercegovaca. Zato ljudi moraju biti na prvom mjestu jer zalud je sve ako ljudi nisu sretni i sigurni.

Kao kandidat za člana Predsjedništva BiH, kakav rezultat vi kao kandidat očekujete na Općim izborima?

Očekujem da građani naše zemlje budu na visini izazova i ozbiljnosti situacije koji su pred nama a to je spas naše domovine Bosne i Hercegovine, uspravljanje nacionalne kičme Bošnjaka kao naroda te stvaranje nacionalnog jedinstva kao linije ispod koje niko i nikada ne smije ići, ma iz koje stranke dolazio. Kandidovao sam se da pobijedim i da sa mojom pobjedom pobijedi ideja cjelovite i jake Bosne! Nisam se kandidovao da se prepirem niti da govorim o protukandidatima jer, složićete se, u moru kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda Bošnjaka, ja većini njih izgledam kao otac. Neki su bili moji sekretari, neki su se kao novinari bavili mojom karijerom, druge sam sretao po hodnicima kao tehničko osoblje itd. Dakle, slobodno mogu reći da je većina njih uranila sa ovom kandidaturom ali dobro, to je pluralizam, demokratija i nemam ništa protiv toga, dapače. Ali sada je vrijeme za odluku koja je pred našim građanima: cijela i bijela Bosna, ili crna i prepolovljena. Ja nosim zastavu ove prve, bijele Bosne ako Bog da.

Koliko je BPS osnažio u protekle četiri godine, od održavanja Općih izbora 2010.?

BPS je prošao sve faze političkog procesa i danas je ozbiljna, reformirana i zdrava politička stranka. Odbolovali smo sve dječije bolesti i danas se vidi da je to jedan ozbiljan politički sistem koji ima historijat i portifolio na kojem nam druge stranke mogu samo pozavidjeti. Jedini smo 1996. bojkotovali izbore rekavši tada, pazite prije 18 godina, da se tim izborima legalizuje genocid i etničko čišćenje i cementira tzv. “Republika Srpska”. Svi su potrčali za foteljama a mi smo se borili za državu i potrošili sav novac za izbore da ljudima objasnimo šta se događa našoj zemlji. Godine 1998. smo prvi progovorili o pljačkaško – jaranskoj privatizaciji. Gdje su tad bili ovi što su se 2010. godine sjetili da bi propagiranje morala moglo donijeti glasove pa napravili stranke!? Iste godine, dakle 1998. pokrenuli smo procese rasvjetljavanja političkih ubistava u BiH. Drugi su šutjeli. Godine 2000. i 2001. smo vraćali ljude u drugi dio BiH a ja sam prvi bh. političar koji je otišao u Srebrenicu. Naravno da nisam vodio kamere sa sobom. Bilo bi me sramota da tamo idem radi politike. Otišao sam radi naroda i države i to ne smije biti politika već obaveza.

Dakle, BPS je ponosan na svoje političko djelovanje. Mi smo stranka sa obrazom i sa državom u srcu i izlazimo pred ljude u punoj snazi. To znaju građani BiH i po tome nas prepoznaju.

Šta je to što vi građanima nudite u odnosu na ostale kandidate i stranke?

Istinu. Pravdu. Čist obraz i čiste ruke. Narodnu vlast i sistem u kojem će se znati ko šta radi, ko je za šta odgovoran i u kojem će biti pravde. Ja lično i BPS nikada nismo nudili floskule, prazne slogane koji se rimuju i od kojih nema ništa. Naša politika jeste jaka država. to je korijen i krov svakog sistema i odatle potiču pravda, ekonomija, školstvo, zdravstvo, socijalna pravda, ulaganja, infrastruktura. Ako nema države, onda je sve rasuto, ne zna se ko šta radi ali se vidi ko šta otima. Takvo stanje imamo sada i slažemo se da to više ne treba nikome. Bosna ne može još četiri godine izdržati pod ovakvim stanjem. Dakle država je na ivici opstanka. SDP je kriv za stagnaciju i korumpiranost ali je SDA kriva za dovođenje države i naroda u ovakvo stanje. Mislim da obje stranke trebaju ohladiti od vlasti jer se bojim da su ogrezli u bezosjećajnosti i priličnoj korupciji mnogih kadrova.

Ima li ijedan kadar BPS-a u kriminalu? Korupciji? Ratnom zločinu? Otimačini? Bezvlašću? Anarhiji? Je li iko naš osuđen, optužen, privođen, obrukan dokazima? Nije. Ima li takvih iz SDA i SDP-a? Koliko hoćete. Kud ćete veću razliku između mene i BPS-a sa jedne, odnosno mojih protukandidata i ostalih stranaka sa druge strane!

Halilović: Ovi koji su do sada vodili BiH, niti je znaju graditi, niti je znaju braniti (Foto: Arhiv/Klix.ba)

Da li kao general Armije Republike Bosne i Hercegovine očekujete podršku vaših saboraca i branitelja Bosne i Hercegovine?

Očekujem podršku svih građana Bosne i Hercegovine koji žele cjelovitu, pravednu i jaku državu Bosnu i Hercegovinu. to nam svima treba a BPS i ja kao predsjednički kandidat imamo snagu, volju i znanje da se za to borimo i ako Bog da izborimo. Očekujem podršku boraca i njihovih porodica – naravno pa za koga će glasati ako ne za svoga komandanta koji je s njima podijelio sudbinu. Očekujem podršku i penzionera kojima mislimo povećati primanja za 50 posto, mladih kojima mislimo donijeti zakon o besplatnom fakultetskom školovanju sa jedne i zakonskoj kvoti od 30 posto učešća u svim zapošljavanjima u državnom i javnom sektoru u BiH sa druge strane. Očekujem podršku naroda koji mora ustati i zaustaviti pljačku naše države i njeno rušenje. Ovi koji su do sada vodili BiH, niti je znaju graditi, niti je znaju braniti. Vrijeme je za druge, hrabre i poštene ljude.

Šta će biti u fokusu vašeg posla ukoliko pobijedite na izborima i vaša stranka bude dio vladajuće koalicije?

Jačanje države i njenih institucija. Izlazak države na njene granice u punom kapacitetu. Nećemo se igrati. Ili jesmo ili nismo. Nećemo još 20 godina živjeti na klackalici. Drugi korak je snažna reforma pravosuđa, policija i tužilaštava jer ovo što imamo sada jeste nepravedan sistem koji je dostigao ozbiljan nivo korupcije i uticaja politike. Prvo reforma pravosuđa a onda rat domaćoj mafiji koja uništava našu državu i privredu.

Sljedeći korak jeste snažna ekonomska reforma, balansiranje izvoza i uvoza, jačanje postojećih domaćih privrednih sistema, formiranje jake domaće nacionalno – komercijalne banke, osnivanje nekoliko velikih korporacija koje bi radile za domaću privredu i državu, potom velika i snažna ulaganja u infrastrukturu, kapitalne investicije koje moramo dovršiti za četiri godine (putevi, elektrane) i projekti velikih zapošljavanja. Mislim da za četiri godine, kroz projekte koje smo pripremili, možemo zaposliti oko 100.000 ljudi i vidjet ćete, kroz naš projekat 7+, to je realna strategija koja će ići domino efektom ukoliko budemo dobili prvu i osnovnu bitku – onu za državu. Ona je osnov svega.

Nadalje, formirat ćemo Ministarstvo dijaspore BiH i napraviti suštinske poveznice naše zemlje sa njenim narodom kojeg, pazite, ima četiri miliona van njenih granica. To je strašan potencijal. Također, moramo uvesti profesionalnu diplomatiju, e ne kao do sada familijarno – jaransku, i moramo ojačati kapacitet državne vojske koju trebamo poslati na državne granice, a ne da šetaju po unutrašnjosti zemlje. Također, potrebno je uvesti obavezno služenje kratkog vojnog roka jer, zapamtite, mi živimo na takvom geografskom položaju da moramo misliti šta bi moglo biti sutra. Ovdje se suživot začas pretvori u svoju suprotnost. Hvala svakome, ali mi našu državu moramo čuvati.

Kao u ratu, i u miru ste stali na prvu liniju odbrane države Bosne i Hercegovine. Čelnici bh. entiteta RS u predizbornim izjavama ponovo govore o referendumima, otcjepljenju jednog dijela BiH, pripajanju Srbiji itd. S druge strane, vi im žestoko odgovarate…

Naravno da im odgovaram na antidržavne istupe. Ovo je naša zemlja i štitit ćemo je na svakom koraku i u svakoj prilici. Dodik ne smije, niti ima s čim da se otcjepljuje, baš kao što nemaju s čim ni oni koji prizivaju neki treći entitet a nisu u stanju ni da čestito prežive bez Sarajeva. Dakle naš poziv je na zajednički život, na sklanjanje barijera koje otežavaju život i djele državu i narod, naš je poziv da zajednički gradimo zemlju ali naša je obaveza i opomena onima koji sanjaju rušenje BiH da im kažemo: Ne igrajte se, ovo je naša zemlja, ne damo ni pedalj Bosne, ni pedalj Hercegovine!

Kako biste opisali probosansku politiku poslije rata? U kakvom su položaju Bošnjaci? Kako danas vidite stanje u kojem se nalaze vaši saborci, branitelji ove zemlje?

Nekoliko hiljada naših boraca se ubilo u ovoj zemlji u kojoj postoje zakoni ali nema pravde. Niko nije glavu okrenuo radi toga jer im danas više ne trebaju. To je dokaz da BiH ide strašnom stranputicom jer kada dođete do tačke da se u u jednoj zemlji masovno ubijaju oni koji su je gradili i branili, tada znate da ste došli na korak od potpunog dna. Moramo to zaustaviti, moramo se početi boriti za narod, za ljude, za život a ne za parole.

S druge strane, pitali ste me, Bošnjaci su, ako ostanu pod istom vlašću još četiri godine, budući palestinci. Zapamtite to. Stanje vidimo svi. Ono je postalo do te mjere jasno da je vidljivo golim okom. Kada je u pitanju probosanska politika ona se iz okvira vlasti izgubila 1993. godine kada su iz nje, uglavnom metodama sile, atentata i pritisaka, uklonjeni svi oni ljudi koji nisu htjeli odustati od ideje cjelovite države Bisne i Hercegovine. Suština onih koji su od 1996. do danas vladali našom zemljom, jeste njihov privatni interes i to se vidi kroz slabljenje države a jačanje pojedinaca, kroz slabljene državnih institucija a jačanje privatno – familijarnih klanova. Dakle, radili su za sebe a protiv države.

Moramo uspraviti nacionalnu kičmu. Moramo naći snage da još jednom pobijedimo i prevaziđemo sami sebe. U protivnom, nalazimo se na korak da nam oduzmu i državu, i slobodu, i nadu, i mladost naše zemlje a tada će sva naša dosadašnja borba biti uzaludna. Ovaj narod je najbolji kada je najteže. Sada smo u političkoj 1993. godini, dakle na prekretnici. Sada moramo pokazati da smo jači od onih koji bi da se dogovore preko naših leđa i preko naše zemlje. Ne damo ni pedalj domovine!

Licemerje

Dugo ga nije bilo. Bar ne u vodećim medijima Srbije. Činilo se da se ućutao, umirio, a onda je „prošetao“ svoju „vojsku“ u „Pohodu na Hadžet“, naselju u Novom Pazaru u kome su partizani 1945. streljali – neki kažu stotine, drugi hiljade, jedni tvrde ugledne Bošnjake, drugi saradnike okupatora. I danima ne izlazi iz medija. Naravno, muftija sandžački Muamer Zukorlić, „skandal majstor“ čija svaka akcija izaziva žestoke, uglavnom negativne, reakcije. Sada su skoro svi osudili defile „zelenih uniformi“ muftijine „vojske“. Jedni traže reakciju države. Kakvu kad u Srbiji, čini mi se, ne postoji zakon kojim su zabranjene ikakve uniforme i simboli, te teorijski i u uniformama sa kukastim krstovima ljudi mogu da šetaju? Drugi smiruju objašnjavajući da muftija samo skreće pažnju na sebe, a počela je i kampanja za izbore za novi Bošnjački nacionalni savet. Muftija Zukorlić optužbe odbacuje, tvrdeći da je to bio „kostimirani performans“.

Nažalost, i jedinice NOV činile su zločine, ali spadam u sve malobrojnije pristalice partizana, te ne simpatišem ni događaje poput tog u Novom Pazaru, ni uniforme koje bi valjda trebalo da podsećaju na jedinice Aćif efendije, komandanta grada tokom nemačke okupacije, streljanog na Hadžetu, po oslobođenju. Hadžiahmetović je kontradiktorna ličnost, za jedne heroj, za druge izdajnik. Borio se protiv četnika, a 1944. im je omogućio da kroz „njegovu“ teritoriju pobegnu od partizana. Pre rata je bio uticajni muslimanski političar, „mirođija“ u mnogim „čorbama“ i vladama Kraljevine, sarađivao je i sa Nikolom Pašićem. Kao državljanin i oficir Otomanske imperije u Prvom svetskom ratu se borio u vojsci te poražene države i tada su ga saveznici, Nemci, odlikovali. Pominje se i Hitlerovo odlikovanje, ali nije potvrđeno da ga je dobio. Zna da su Nemci bili protiv nekih njegovih odluka i nisu podržali zahtev da Novi Pazar bude deo „velike Albanije“.

Gade mi se, međutim, licemerje i dvostruki aršini jer mediji i javnost ne reaguju na četničke uniforme od Ravne gore do ostalih „inih“ skupova, kao i lamentiranje nad zločincima i saradnicima okupatora srpske nacionalnosti. Zašto je Srbija ćutala kada je vladika Filaret blagosiljao podizanje biste Vuku Kalaitoviću Kalaitu, četničkom komandantu koji je u Sandžaku izvršio pokolj nad muslimanima? A kada je tadašnji ministar Milan Parivodić izjavio da svaki Srbin treba da stoji mirno kad se pomene ime Milana Nedića? Srbija zvanično osuđuje ratove i zločine devedesetih, ali istog dana kada su muftijini „paradirali“ Novim Pazarom, u Beogradu je na „Danima Srpske“ Milorad Dodik, predsednik manjeg BiH entiteta, najavio da će ulice i trgovi u RS dobiti imena po haškim optuženicima, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Na to Srbija ćuti, ali se „razjarila“ na „zelene uniforme“. Ćutao je i predsednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je bio na Dodikovom skupu. Uzgred, jel Nikolić i dalje „četnički vojvoda“? Srbija je, nažalost, usvojila zakon kojim je izjednačila četnike i partizane, ali to ne menja činjenicu da su četničke jedinice počinile zločine i pobile desetine hiljada ljudi zato što su bili drugačijih političkih stavova, nacije ili vere. Među njihovim žrtvama su brojni Bošnjaci. Zato nas Bošnjake vređa pojava četničkih uniformi onoliko koliko Srbe vređaju „Aćifove“. Svako ima pravo na svoju bol i uvređenost, ali država ne sme da reaguje selektivno, već „ni po babu ni po stričevima“.

Ili da uopšte ne reaguje. Pošto vođa srpskih četnika, trenutno zauzet borbama na strani proruskih separatista u Ukrajini, najavljuje da će doći u Novi Pazar da „sredi stanje“, mogli bi „Dražini“ i „Aćifovi“ da se nađu na Hadžetu i jednom reše problem. Još kad bi se „ustaše“ pojavile… A mi „partizani“ da posmatramo i uzvikujemo: „Smrt fašizmu, sloboda narodu“.

izvor: Danas. rs

Zukorlić i eksministar bez portfelja Ugljanin priređuju paradu Zelene garde. Samo su im falile oznake SS handžar divizije

Povodom postavljanja ploče poznatom ratnom zločincu i osvedočenom fašisti, Aćifu Hadžiahmetoviću – Bljutu, reagovao sam u nekim medijima u avgustu 2012. godine. Naveo sam činjenice o zločinima koje je Hadžiahmetović počinio, zbog kojih se ne bi trebalo i ne bi smelo to raditi, u zemlji koja baštini antifašističke tradicije. Ploču su postavili Esad Džudžević (sada Džudžo), predsednik Bošnjačkog saveta u tehničkom sastavu, i Muhedin Fijuljanin, tadašnji državni sekretar u ministarstvu prosvete. Ploča i danas stoji.

A evo, sada, dve godine nakon toga, muftija Zukorlić i eksministar bez portfelja Sulejman Ugljanin priređuju paradu Zelene garde. Samo su im falile oznake SS handžar divizije, za koju je Aćif regrutovao Bošnjake. Kako to da je za Muratovića fes sada tradicionalna bošnjačka kapa, a čini dovu (molitvu) onome koji je tu kapu zabranio i hapsio one koji su se opirali da je skinu? Imalo je dosta znakova i lepih stvari koje su se mogle prikazati kao performans, a ne uniforma handžar divizije.

Muftija Zukorlić je najpre tvrdio da je na Hadžetu streljano 2.500 Bošnjaka, sada je to sveo na nekoliko stotina. Ali nisu tamo streljani Bošnjaci već saradnici okupatora – policajci, špijuni, žandarmi, gestapovci i drugi tipa Zena Zukorlića, Huska Dražanina, Lorenca, Husa Rašljanina, Sabita Džanefendića, Ahmeda Dace i njegovih sinova – oficira SS divizije „Skender beg” i drugih pod čijim su batinama podlegli Manjo Ćorović, Ramiz Koca, Rada Petrović, Meho Alibašić i drugi. Tu su i Klemperovi komandosi: Izet Pećanin, Džemail Jablaničanin, Mehmed Osojac, Nazim-Naki Čarovac , i drugi koji su, pod feredžama ušli u Prijepolju 1943. godine i pobili sve ranjenike i osoblje partizanske bolnice. Tu su i oni koji su pomagali Biku Dreševiču da pobije sedmoro Hamzagića i Agovića u Tutinu oktobra 1944. godine. Da na Mađarama obesi Aličkoviće i Šemsudina Mujezinovića. Tu su i kapobande koje su pljačkale i palile srpska sela. Tu su i ostaci četničkih bandi kao što su bili: Staljeta, Gembeš, Pero i drugi, kojih je bilo sve do 1953. godine, kada su likvidirani.

Takozvana Islamska zajednica u Srbiji je paraverska zajednica. Ovu zajednicu je osnovao Sulejman Ugljanin, koji je doveo Muamera Zukorlića. Pre toga je postojala Islamska zajednica Srbije na čijem čelu je bio rahmetli hafis Avdulah Kačapor, kojeg su Ugljanin i Zukorlić proglasili špijunima Udbe. U ovoj zajednici, odnosno u njenim organima nema ni jednog vernika iz džemata. Prema Medinskoj povelji postoji, Zajednica vjernika islama. U toj zajednici je osnovna ćelija Džemat, koji delegira svoje predstavnike u sve organe zajednice. U islamu nema sveštenstva. To muftija dobro zna, ali su se oni konstituisali u svojevrstan birokratski aparat koji ništa ne ostavlja za Ahiret. Imaju svoje medije, obezbeđenje, teretane, streljane i drugo. Oni su doveli vehabije kojih nikada u Novom Pazaru ni u Sandžaku nije bilo. U svemu tome, kod građana vlada uverenje da im viša vlast zdušno pomaže.

Muftija Zukorlić je postao paralelna vlast u Novom Pazaru koja vrši samovlašće. Zauzima ono što smatra da joj treba. Bespravno gradi i uzurpira pola gradskog trga. Policija se ne meša. Pre nekoliko dana u Novom Pazaru su boravili ministar unutrašnjih poslova i direktor policije Srbije i izjavili su da se neće mešati, odnosno da policija neće asistirati kada je reč o vakufskoj imovini. A ovde je reč o tipičnom samovlašću koje je zabranjeno u svakoj državi. Policija mora asistirati kada je u pitanju sprovođenje odluka sudova i drugih državnih organa. Ne može ona prati ruke kao Pontije pilat nad Hristom. Ukoliko Ugljanin i Zukorlić ovako nesmetano nastave, nisam siguran do čega će to dovesti. Zato apelujem da sudovi i drugi državni organi odgovorno rade svoj posao, da tačno utvrđuju ko je baštinik i koje imovine. Zgrada u kojoj je sada fakultet za islamske studije podignuta je 1935. godine. U njoj su bile smještene: Šerijatski sud, Muftijstvo, Sreski mearifski vakufski odbor, i Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet. Ja sam bio pitomac Merhameta i to dobro znam.

Advokat u penziji

Ramiz Crnišanin