Granična policija MUP-a Srbije jutros je zaplenila još jednu veliku pošiljku droge na graničnom prelazu Batrovci

Zaplenjeno je kilogram kokaina, 34 kilograma ekstazija i pola kilograma amfetamina, piše “Blic”.
Zaplenjena droga procenjuje se da je na tržištvu vredna oko milion evra.

Narkotici su zaplenjeni kod turskog državljanina poreklom iz Novog Pazara, u kolima sa holandskim registracijama.

Droga je otkrivena na ulazu u Srbiju, piše “Blic”.

Novi Pazar – Sportisti iz opštine Pale koja učestvuje na MOSI igrama poručili su “dušebrižnicima” kako su nazvali one koji ne poznaju geografiju Bosne da je to opština iz federacije BIH sa većinskim Bošnjačkim stanovništvom.

Općina Pale – Prača nastala je 1995. godine od dijela nekadašnje općine Pale. Smještena na obalama istoimene rijeke u pitomoj pračanskoj dolini, prije rata Prača je bila, a i danas je privredni i kulturni centar općine. Nalazi se na jugoistoku BiH, odnosno na zapadu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Udaljena je 42 km zapadno od Goražda i 36 km istočno od Sarajeva i leži na nadmorskoj visini od 639 – 1344 m. Ukupna površina teritorije ove općine iznosi 130 km². Nekada je ova općina brojala 3200 stanovnika, a sada u 325 domaćinstava rasprostranjenih u tri mjesne zajednice živi 1572 stanovnika. Prosječna gustina naseljenosti je 12 stanovnika na 1 km².
Zamenik premijera BPK (Bosansko-podrinjskog kantona Goražde) izjavio je za Regionalnu televiziju da iz tog kantona učestvuje 98 sportista.
“Na ovim MOSi igrama učestvujemo sa 98 sportista iz bosansko-podrinjskog kantona kojeg čine tri opštine gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo. Ne učestvuju opštine Pale i Foča iz republike Srpske već učestvuju te opštine iz Federacije BIH. Ove dve opštine su podijeljene dejtonskim sporazumom (Pale i Foča) na po dvije opštine i one su jednim dijelom u federaciji (bošnjaci i hrvati) a jednim dijelom u RS ( većinski srbi)”. rekao je on.

Sportisti su takođe zgranuti pa tako Saida poručuje da je neumjesno miješati Babe i Žabe jer opština Pale nije opština iz Republike Srpske već opština iz Federacije u kojoj žive Bošnjaci. Amir koji se takmiči u Kajaku poručio je “dušebrižnicima” da je zgranut nepoznavanjem geografije i komentarima da je ekipa Pala koja je uzela učešće na MOSi igrama ekipa IZ Republike Srpske.

SARAJEVO – Istaknuti general Armije Republike Bosne i Hercegovine i prvi načelnik Generalštaba Armije RBiH, a danas predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima, Sefer Halilović u  otvorenom i beskompromisnom intervjuu za DEPO Portal govori o svojoj kandidaturi i razlaže argumente zbog kojih je u ovoj utrci spreman pobijediti sve svoje protivnike, ali govori i o najvećim greškama koje su načinjene prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a potom i tokom dvodecenijskog mira, nudi prijedloge mijenjanje kontradiktornog ustavnog uređenja i spašavanje države, a bh. mafiji kategorički poručuje: Neka slobodno spreme ćebad, sve ćemo ih poslati u zatvore!

Gospodine Haliloviću, ulazite u novi izborni krug kao jedan od kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Za tu poziciju bori se dosta kandidata, pa je za očekivati da tu bude i najžešća borba. Koga smatrate najvećim konkurentom?

Nisam se kandidovao da bih se sa bilo kojim kandidatom pojedinačno borio, iako se itekako razlikujemo i to je očigledno. Neke ljude sa te liste uopšte ne poznajem, neki su radili za mene, neki su pisali i izvještavali o onome što sam radio protekle dvije decenije, a neki su radili protiv mene dok sam obavljao najodgovornije funkcije u državi ili dok sam branio državnu čast pred Ujedinjenim nacijama. No, međutim, moja kandidatura nije usmjerena protiv bilo koga, već za državu Bosnu i Hercegovinu i njen progres, za reafirmaciju njene državnosti, jačanje njenog opstanka kroz institucije i kroz sisteme koji su do danas gotovo ugašeni, a bez kojih nijedna, pa ni naša država ne može opstati.

Moji protivnici su oni koji rade protiv države Bosne i Hercegovine, protiv pravde i napretka u njoj, protiv sigurnost ljudi u njoj – to su moji protivkandidati jer moja politika jeste politika uspravljanja nacionalne kičme i vraćanja Bosne i Hercegovine na pravi put, i moja kandidatura za Predsjedništvo BiH jeste formiranje jake nacionalne politike i upostavljanje nacionalnog minimuma ispod kojeg niko i nikada neće smjeti da ide.

Šta je to što baš Vas preporučuje za ovu poziciju? Možete li nam dati nekoliko snažnih i konkretnih agrumenata zašto bi birači trebali zaokružiti upravo Vaše ime?

Narod u Bosni i Hercegovini je itekako upoznat o onome za šta sam se u posljednih dvadeset tri godina zalagao, šta sam radio, kuda sam prošao i koliku sam cijenu zbog toga platio. Meni su na tom putu svašta prišivali i osporavali me, ali mi do danas niko nije uspio umanjiti doprinos utemeljenju države BiH, njene Armije, borbi za njenu nezavinost i cjelovitost te moje lično poštenje. Pazite, ja sam čovjek na kojeg je bio skočio jedan čitav režim, onaj koji danas kolokvijalno nazivaju državnom mafijom, i da je na mome imenu bio i trun mrlje, budite sigurni da bi ta mrlja bila uvećana i stavljena na džambo plakate. Kada je u pitanju moja kandidatura, ja sam u politici uvijek učestvovao u strateškim procesima i to je očigledno kroz ono šta sam radio, govorio, pisao. Tako je i danas. Bosna i Hercegovina se nalazi na ozbiljnoj prekretnici, političkoj, društvenoj i socijalnoj i sve to će direktno uticati na standard i položaj naših ljudi u sopstvenoj zemji. Može nam se dogoditi, a već djelimično i jeste, da narod postane roblje nekoliko mafijaških oligarhija koja vladaju ovom zemjom, a koje su, opet, samo ispostave malo organizovanijih njihovih kolega iz inostranstva. Državnost i budućnost BiH se nalazi na prekretnici i neka svi građani BiH znaju da su ovi izbori ili karta za borbu za budućnost ili karta u beznađe.

Ja sam čovjek na kojeg je bio skočio jedan čitav režim, onaj koji danas kolokvijalno nazivaju državnom mafijom, i da je na mome imenu bio i trun mrlje, budite sigurni da bi ta mrlja bila uvećana i stavljena na džambo plakate.

Pomenuli ste nedavno da Vam se ne može zamjeriti manjak borbe za BiH, i u ratu i u miru… Smatrate li da ta činjenica može biti presudna za glasače i zašto bi to bila?

A šta bi drugo osim patriotizma za sopstvenu državu, uz naravno i znanje, nekoga trebalo preporučiti da bi ga narod birao da vodi tu istu državu?! Time sam samo aludirao da između mene i većine mojih protivkandidata postoji bitna razlika. Ona ne govori samo o tome koliko neko jeste a drugi nije učestvovao u borbi za našu državu, u ratu i miru, već govori i o moralu kandidata, jer tražiti od naroda da vas izabere da vodite državu a vi toj istoj državi niste dali ništa ili gotovo ništa, strašno je licemjerje i mislim da će građani Bosne i Hercegovine prepoznati to kod nekolicine kandidata koji su od BiH uzeli sve, nisu joj dali ništa, ali bi zato da još ponešto uzmu. Mislim da će, ako Bog da, narod takvim ljudima pokazati izlazna vrata i reći im: dosta je bilo.

Nedavno ste ustvrdili i kako je „odveć postalo uočljivo da se zvanična bošnjačka politika nalazi u daleko lošijem položaju u odnosu na politike i procese koje prema našoj državi vuku Srbija i Hrvatska“ i da tu praksu treba hitno korigovati i mijenjati. Možete li pojasniti na koji način biste Vi to mijenjali?

Bosna i Hercegovina treba stratege u Predsjedništvu BiH a ne političke aparatčike ili zaigranu “djecu” koja čestito nisu otišla ni u sve dijelove naše zemlje, ali bi zato da je vode. Dakle, kao što sam Vam već napomenuo, Bosni i Hercegovini treba jaka nacionalna politika a ona podrazumijeva temeljnu promjenu našeg političkog kursa, reafirmisanje, na svakom koraku i na svaki način, državnosti BiH i upliv države BiH u svaku stopu njene teritorije. Srbija i Hrvatska bi nakon početnih poteza jačanja naše države vrlo brzo shvatili gdje je granica BiH i vjerujte mi poštovali bi to. Njihova bahatost prema našoj zemlji je ogledalo slabosti onih kojih su do sada vodili BiH i zato nas naši protivnici, dojučerašnji neprijatelji ne poštuju, jer su uvidjeli da dosadašnja politika vodi BiH iz poraza u poraz. Politički, ekonomski, pravno…mi gubimo i zato su se neprijatelji BiH osilili. E, zato ćemo, ako Bog da, promijeniti ljude, politiku i onda stati na Drinu, odnosno Savu i Unu – pa da vidimo šta je čije.

Zanima nas Vaša ocjena rada trenutnih članova Predsjedništva BiH. Kako su po vama radili Izetbegović, Komšić i Radmanović u protekle četiri godine?

Vi ste novinar pa izvolite vi, ako možete, napravite analizu rada proteklog sastava Predsjedništva BiH!? Nećete moći jer se nema tu šta previše analizirati. Par rođaka i prijatelja u ambasadorskim foteljama, nova skupa kola, fotografisanje sa Angelinom Jolie i to bi, otprilike, bilo to. Mislim da u Predsjedništvu BiH trebaju sjediti lideri iza kojih će stajati narod a ne ljudi koji su, kao do sada, matematičko-stranačkim kombinatorikama došli u te stolice i od njih napravili dodatno ruglo sopstvenim ponašanjem koje je svakakvo, ali nikako državničko.

Politički, ekonomski, pravno…mi gubimo i zato su se neprijatelji BiH osilili. E, zato ćemo, ako Bog da, promijeniti ljude, politiku i onda stati na Drinu, odnosno Savu i Unu – pa da vidimo šta je čije.

Rezultati mirovnog sporazuma u Dejtonu jesu donijeli mir, ali zbog tog mira današnja BiH pati jer je zarobljenik jednog kontradiktornog ustavnog uređenja koje blokira zemlju na svakom koraku… Vi ste na to odavno upozoravali, no ili vas niko nije čuo ili niste bili dovoljno glasni?

Kada sam 1996. prvi, ali i jedini, kazao da je potpisivanje Dejtonskog sporazuma ubod noža u srce Bosne i Hercegovine, svi političari i novinari su šutjeli i mislili: ima Coca-Cole, ne puca iznad glave, dobro je. Sjetite se da je BPS jedina stranka koja je 1996. pozvala da se ne izlazi na izbore dok se i takav rigidan Dejtonski sporazum ne provede i svi se ne vrate svojim kućama, jer bi izlazak na izbore legalizovao de facto stanje nastalo udruženim zločinačkim pothvatima i genocidom. I šta se dogodilo? BPS je bila jedina stranka koja je sav novac za kampanju dala objašnjavajući zašto je Dejtonski sporazum poguban i zašto se ne smije izaći na izbore, a svi drugi ljudi iz politike su stavili kravate i sjeli u nove, dejtonske fotelje. I sad, skoro dvadeset godina poslije, poput nekakvih baba, sjetili su se da kažu kako Dejton nije uredu. A i to su se sjetili kada je Bosna i Hercegovina došla na ivicu ekonomske propasti pa su odjednom svi zabrinuti “za državu”, a u osnovi ih briga samo za vlastite fotelje. Znate onu: “Ne laje pas radi sela…”.

Pa dobro, kako je moguće taj okvir promijeniti i šta sve podrazumijeva taj proces? Dijagnoza je jasna, ali šta konkretno treba činiti?

Molim Vas lijepo: izlaz iz ove situacije postoji i to čistim političkim, nacionalnim aktivizmom, demokratskim metodama i ja kao predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine imam program kako izaći iz ove političke i nacionalne krize. Ne bih se kandidovao da nemam. Ja sam preozbiljan čovjek i kao što sam 1991., na vrijeme, krenuo u proces formiranja bh. vojske jer sam predosjećao procese, tako i danas poručujem našim državljanima da su procesi koji ruše BiH u ozbiljnom zamahu i da se Bosna i Hercegovina nalazi na razmeđi opstanka i nestanka, a možemo je izvući samo jakom nacionalnom politikom i gotovo, da tako kažem, albanskom vrstom nacionalne discipline.

Da li mijenjanje, uslovno rečeno, mira koji je potpisan u Dejtonu može izazvati neželjene posljedice u BiH, pa čak i moguće sukobe unutar države, s obzirom na konstantne prijetnje koje odzvanjaju iz drugog entiteta?

Drugi, manji bh.entitet koji ima sva obilježja pravoslavnog entiteta, nastalog genocidom i etničkim čišćenjem, mora shvatiti jednu stvar: nema više bivše JNA, nema više Srbije i Crne Gore kao pomagača, nema više dobrovoljačkih odreda, nema više gratis tenkova i topova. Dakle nema ništa od priče o otcjepljenju tog dijela Bosne i Hercegovine. S druge strane, ko će to ratovati? S čim? Neka znaju svi, i oni u tom entitetu i oni u Srbiji i oni u Crnoj Gori, i svi oni koji ih izvana podržavaju: ko god dirne u cjelovitost Bosne i Hercegovine, imat će protiv sebe 4.000.000 Bošnjaka koji danas znaju ko su, šta im je Vjera i kojim jezikom govore. Imat će protiv sebe i 500.000 Srba i Hrvata koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom. Dakle, priča je vrlo jednostavna: BiH je domovina Bošnjaka, Hrvata, Srba i svih ljudi koji je osjećaju kao svoju domovinu, svi se u njoj međusobno trebamo poštovati i unutar naših granica stvarati uslove za bolji život. Ako to znači promjenu Ustava, pa zašto ne!? Narod će živjeti bolje. Ako će jedna a ne pet policija bolje raditi svoj posao, pa u čemu je problem? Napravićemo unutar te jedne policije raspodjelu i raditi posao. Ali neka svi znaju, nećemo dozvoliti sakaćenje države Bosne i Hercegovine. Mi više nemamo izbora. Dogurali su nas do Kozje ćuprije sa jedne, odnosno Šantićevog bulevara sa druge strane, i mi više nemamo kuda. Državu ne damo.

Kada sam 1996. prvi, ali i jedini, kazao da je potpisivanje Dejtonskog sporazuma ubod noža u srce Bosne i Hercegovine, svi političari i novinari su šutjeli i mislili: ima Coca-Cole, ne puca iznad glave, dobro je.

Svi govore o potrebi suštinskog pomirenja u BiH, ali se formula za to još nije ili uopšte neće da se pronađe. Da li je, po Vama, moguće urediti BiH kao zemlju u kojoj će svi narodi raditi za njenu dobrobit?

Dakle sistem mora funckionisati, odnosno lopovi i zločinci imaju ime i prezime i ne smije nijedan narod stajati iza takvih pripadnika svojih nacionalnosti jer time ne brane naciju nego lopove, zločince, hulje i sve one koji se kada učine šta odvratno kriju iza “nacionalnih interesa”. To je jedan kolosijek pomirenja. Oko historije se mi nećemo složiti i to je očigledno, ali moramo naći zajednički jezik oko sadašnjosti i budućnosti, jer mi između sebe trgujemo, povezani smo putevima, imanjima, poslovima, institucijama i, na kraju, svi platu primaju u Bosni i Hercrgovini. Prema tome, ovdje hrane djecu i ovdje moraju dati najviše jer ovdje će nam djeca ići na fakultete, zapošljavati se, rađati unuke. Nema tog Srbijanca koji će više voljeti Srbina iz Banjaluke od Srbina iz Zrenjanina, niti Hrvata koji više voli Čitlučanina od Dalmatinca. Dakle, mi se moramo okrenuti sebi, međusobno uvažavati i poštovati jer mi smo Bosna i Hercegovina i dok god radimo za neke druge države, samo sami sebe ponižavamo. A pomirenje moraju povesti pravi lideri jer strateški procesi zahtijevaju velike ljude, a ne političke aparatčike koji kada uđu u Predsjedništvo BiH, prvo kupe sebi kola.

Vidimo da je BiH ekonomsko skoro pa propalo društvo. Nedavno je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović govorio o potrebi afirmacije „ekonomskog patriotizma“. S druge strane, u vrijeme protesta u BiH, više je pokazao brigu o ulasku „Zare“ u Sarajevu nego o problemima hiljada obespravljenih radnika i građana u BiH. Šta vi mislite o tome i da li Izetbegović, obzirom da je dio vlasti već dvadeset godina, uopšte ima legitimitet da govori o ovoj temi?

Mislim da sam u svom političkom radu rekao i previše o vlasti i oligarhiji kojoj pripada i kandidat kojeg ste pomenuli. U vrijeme kada su ljudi njegovih godina, po padinama Sarajeva u čizmama i patikama, ginuli braneći državu Bosnu i Hercegovinu, meni je taj kandidat ostao upamćen po uglančanim salonskim cipelama iz kojih nije izlazio i u kojima smo ga ja i ostali komandanti viđali kada bi dolazili na sastanke s njegovim ocem u Predsjedništvu BiH. Kasnije mu je i to malo bilo pa je otišao da spava u trezoru Narodne banke. Dakle, na takve ličnosti nemam nikakav komentar.

Nema tog Srbijanca koji će više voljeti Srbina iz Banjaluke od Srbina iz Zrenjanina, niti Hrvata koji više voli Čitlučanina od Dalmatinca.

Danas BiH živi u ekonomskoj recesiji, njeni građani u bijedi i pesimizmu. Kako je po vama uopće moguće mjenjati takvo katastrofalno ekonomsko stanje?

Sve je povezano. Ekonomija utiče na psihološko stanje ljudi, a takvo stanje utiče na ljudske postupke. Pa nije se ovoliki, zastrašujući, broj ljudi nakon agresije na našu zemlju ubio jer je u Bosni i Hercegovini bilo previše sunčano već, upravo, radi “pravdoljubivosti” dosadašnje vlasti pa i njihovih centarfora u Predsjedništvu BiH. Našem narodu je potrebna velika pobjeda protiv sistema koji ih je doveo u takvo stanje. Potrebni su nam koraci nakon kojeg će svi reći: moguće je. Lično sam spreman da sa BPS-om i našim budućim partnerima uradimo, ako Bog da, velike stvari i promijenimo stanje u bh. društvu, od sistema vrijednosti do zakona i odnosa vlasti prema sopstvenim građanima. Država mora pokazati poštovanje i pravednost prema svojim građanima da bi naši građani počeli svim srcem raditi i izgarati za svoju državu i u takvom odnosu počet će se stvarati stanje promjena u bh.društvu a to je samo jedan kolosijek prema naprijed. Mora se početi provoditi pravda, BiH mora postati država koja ima dušu za svoj narod inače ćemo potpuno propasti. Ljudi koji su do sada vodili našu zemlju su pokazali da BiH sa njima na čelu samo propada i bojim se ako isti ljudi ostanu na istim pozicijama, da će BiH otići tako duboko da joj više neće biti spasa.

Sastavni dio tog propadanja je i korupcija koja se duboko utemeljila u sve pore BiH… Godinama se govori o neophodnoj borbi protiv korupcije u politici i bh. društvu, no gotovo bez ikakvih rezulatata. Šta je Vaš recept?

Samo ću Vam reći da imamo recept da udarimo u temelje protiv korupcije u bh.društvu. To su dugotrajni procesi, ali mi imamo recept da korupciju uhvatimo za glavu i počnemo beskompromisnu borbu protiv nje, jer je korupcija počela postajati način života u našoj zemlji a to nas vodi u propast i to mora stati. Jer ako se nastavi, ne smijem ni da izgovorim šta će se sutra, ne daj Bože, događati našoj djeci. Korupcija je udarila na našu mladost, na temelj našeg opstanka i zbog toga slobodno mogu kazati da ako ja i BPS pobijedimo, ako Bog da, oni ljudi koji ucjenjuju našu mladost i traže od njih razne vrste “usluga” za zapošljavanje, mogu od nas očekivati da ćemo takve bijednike poslati u najteže zatvore, jer ko nam dirne u mladost, udario nam je u temelj države i mi to nećemo dozvoliti. Poručujem im: neka slobodno spreme ćebad, sve ćemo ih poslati u zatvore!

Kako ocjenjujete set antikorupcionih zakona koji su prije nekoliko mjeseci konačno usvojeni u Federalnom parlamentu, i to nakon mnogo borbe i osporavanja?

Nikako ih ne ocjenjujem. Zakone donose na kraju mandata umjesto na njenom početku. Sada će doći nova vlast i vjerovatno će doći do djelimičnih izmjena zakona i postavlja se pitanje kada će država početi da radi?

Ko nam dirne u mladost, udario nam je u temelj države i mi to nećemo dozvoliti. Poručujem im: neka slobodno spreme ćebad, sve ćemo ih poslati u zatvore!

Pa imate li Vi neke bolje prijedloge?

Iskreno, prijedlog BPS-a biće formiranje Specijalnog tužilaštva i Specijalne agencije za procesuiranje specifičnih, teških slučajeva korupcije, kriminala i svake vrste organizovane pljačke. Te specijalizirane ustanove, sa ne previše ljudi, imat će zadatak da iz policije, tužilaštava i raznih agencija prvo izbace i uhapse saradnike mafije i kriminalaca, dakle da ih pročiste, potom će taj isti posao uraditi u desetinama državnih i federalnih institucija, a paralelno s tim će raditi najsloženije slučajeve kriminala i korupcije u BiH. Udarićemo u glavu jer narod u BiH očekuje pravdu i predugo je čeka. Vrijeme je da je i dobije. Ako ja pobijedim, ako Bog da, i BPS uđe u vlast, obećavam maksimalno zalaganje za ove poteze. Ovdje se moraju stvari presjeći, jer je kriminal uzeo previše maha i narod se mora osloboditi mafije ili će čitava država postati mafijaška samoposluga.

Kako procjenjute snagu Vaše partije danas? Kakve kadrove imate na izbornim listama?

BPS je prošao sve faze političkog odrastanja. U svakom smislu, kadrovskom, organizacionom, funkcionalnom, intelektualnom, patriotskom; mogu slobodno reći da je BPS izrasla u jaku stranku koja se itekako etamblirala u bh.politici. Naši ljudi koje smo kandidovali na izborima su itekako kompetentni za posao za koji su se kandidovali. Mi se ne igramo sa državom niti smo to ikada radili. BPS će u svom izbornom programu izaći sa vrlo reformatorskim programom i pozivam građane BiH da podrže BPS, jer na taj način direktno ulažu u svoj životni standard sa jedne, sopstvenu sigurnost sa druge i budućnost svoje djece i unučadi sa treće strane. Mi smo preozbiljni ljudi i znamo koji nas posao čeka.

Da, ali u ovoj zemlji niko normalan više ne vjeruje u (predizborna) obećanja i deklarativne parole…

Ni obećanja ni planove ne dajemo tek tako i zato BPS ima specifičnu težinu u bh. politici jer smo od 1996. do danas uvijek imali preciznu dijagnozu stanja i dobar recept za liječenje naših državnih bolesti. U BPS-u sjede preozbiljni ljudi koji nude da pomognu svome narodu da vrati povjerenje u normalnu državu i u normalan život. Svima nam to treba i svi smo toga željni. Anarhije i straha je bilo i previše.

Konkretno, šta je to što BPS nudi svojim glasačima, što može da im vrati povjerenje u normalnu državu i u normalan život?

Sve što ste od 1996. do danas čuli od BPS-a spada u ozbiljne političke programe, političke i društvene prijedloge, ali i analize. Maločas sam Vas podsjetio na izbore 1996. i Dejtonski sporazum. Kada smo mi to govorili, svi su o tome šutjeli i to odlično govori da u BPS-u sjede ljudi koji znaju šta su procesi i šta je država, a da u drugim stranaka toga nemate ili imate vrlo malo. Sjetite se 1997. i 1998. kada smo javno govorili o, mi smo je tada nazvali “pljačkaška” i “jaranska” privatizacija. Drugi su se toga “sjetili” tek dvanaest godina poslije i sada se pokušava ispraviti kriva Drina nekakvim prijedlozima zakona o reviziji privatizacije, ali sve to ubrzo utihne, jer zapamtite jednu stvar: BPS misli ozbiljno kada nešto kaže, drugi se kockaju.

Kako to?!

Mi smo o političkim ubistvima govorili i pisali kada je gotovo čitava politička i novinarska javnost nijemo sve to posmatrala. Govorili smo da nema države u kojoj su mogući atentati iza kojih stoji jedan dio ljudi koji su povezani sa vrhom države. Sjetite se i toga da smo prvi upozorili na procese pravoslavizacije manjeg bh.eniteta, da smo tražili povratak, da sam ja lično sa svojim saradnicima vratio više ljudi u taj dio BiH za šest mjeseci nego čitava vlast za pet godina ranije, da sam podnio krivične prijave za preko 100 miliona KM trošenja povratničkih para bez javnog poziva. Također smo 2002. rekli “Reformama do Republike BiH” i tada nas zamalo nisu skinuli sa izbora, jer “remetimo Dejtonsku klimu”, a mi smo se i onda i danas borili za državu Bosnu i Hercegovinu bez kompromisa. Dakle, mi smo uvijek, ali uvijek, bili deset godina ispred drugih političkih stranaka i nikada nismo pravili kompromise oko suštinskih pitanja koji se tiču države, pravde, reformi.

Zapamtite, nema puno ljudi koji, kao mi u BPS-u, želimo strateški mijenjati stvari u našoj državi. I još je manje ljudi koji to smiju i umiju.

No, opet se vraćamo na pitanje: Šta BPS može ponuditi građanima BiH što se već toliko puta prije nije nudilo u predizbornim obećanjima i što već toliko puta nisu čuli?

Koja to stranka ima ovakav portifolio!? Nađite jednu da je imala ovakav set političkih bravura kao što smo to imali mi. E, vi me sada pitate šta BPS može ponuditi a što građani BiH nisu do sada čuli? Mi ne varamo sopstvene građane i ne dajemo prazna obećanja pa se poslije, kao većina kandidata iz drugih stranaka, krijemo u kabinetima i vozimo u autima sa zatamnjenim staklima. Govorimo iskreno gdje smo i šta nam je činiti, kako to uraditi, koja su rješenja i ko su ljudi koji su dio problema, a ko su oni koji su dio rješenja. Mi to govorimo čista srca, iskreno, jer država i pravda su minimum ispod kojeg BPS nikada nije išao, a država podrazumijeva izgradnju svega onoga čega sada u Bosni i Hercegovini nema i radi čijeg nedostatka naši građani pate sve više i više. Ponavljam, BPS ima snagu, način, volju i znanje da počne sa rješavanjem suštinskih procesa u Bosni i Hercegovini, mi smo preozbiljni ljudi i ovo što sada govorim je izuzetno ozbiljno i to nije predizborna već životna priča od koje svi trebamo početi da živimo bolje, jer odlazi nam mladost iz države, bivši borci okreću leđa državi za koju su se borili, radnici ustaju protiv zemlje koju su gradili i takva država ne može uspjeti i zato nam je pod hitno potrebna čitava reforma društva, čitava državno – društvena akcija protiv onih stvari koji su ponizile našu državu, inače nam će propasti i država i narod, i ekonomija i moral, a nakon toga ćemo svi postati tek svjedoci sopstvene propasti. BPS želi da zaustavi i može, ako Bog da, zaustaviti ove užasne i porazne procese u našoj zemlji i pokrenuti, uz Božiju pomoć, pokret našeg nacionalnog oporavka.

Na kraju, kome se obraća BPS? Koja je to grupacija glasača koja bi u vašoj politčkoj partiji mogla pronaći adresu za rješavanje svojih političkih, društvenih, ekonomskih i životnih problema?

BPS misli dobro državi BiH i svom narodu i istim takvim ljudima se obraćamo. Svi smo mi u istom sosu i – ili ćemo iz njega skupa izaći ili od nas, svih zajedno, nema ništa. BPS ima snagu, volju i znanje da pomogne svojoj državi i svom narodu i tražimo od naroda Bosne i Hercegovine da za svoje i dobro svoje djece snažno podrže BPS na narednim izborima, jer time direktno utiču na oporavak i snagu Bosne i Hercegovine. Zapamtite, nema puno ljudi koji, kao mi u BPS-u, želimo strateški mijenjati stvari u našoj državi. I još je manje ljudi koji to smiju i umiju. Mi u BPS-u smijemo, hoćemo i znamo raditi taj posao kako bi, napokon, BiH, nakon svega, “ogrijalo sunce”.

(Vijesti.ba/DEPO)

Posao veka “težak” 150 miliona evra, a kojim je Budva nadomak Svetog Stefana trebalo da dobije prvi hotel sa sedam zvezdica Aston Martin, definitivno je propao.

Ugovor koji su sredinom jula 2009. u prisustvu tadašnjeg, a i sadašnjeg potpredsednika Vlade Vujice Lazovića, u velikoj konferencijskoj dovorani “Splendida” zaključili predstavnici budvanskog preduzeća “Budva holding” i kuvajtske korporacije “Investment dar”, biće raskinut.

Odluku o raskidu doneo je Upravni odbor ovog preduzeća, a nju bi već trebalo da verifikuje Skupština opštine. Kuvajćani su posredstvom svoje londonske podružnice “DC Invest Limited”, zaključili ugovor sa “Budva holdingom”, koja na Galiji u vlasništvu ima sedam hektara zemlje koja se strmo spušta do divlje plaže. Upravo na toj lokaciji, bilo je zamišljeno da se gradi prvi “Aston Martin” hotel, jer su Kuvajćani i vlasnici istoimenog automobilskog brenda.

Jedini projekat “Budva holdinga” koji je ostao u igri je ugovor sa počasnim belgijskim konzulom na brdu Spas, za izgradnju golf-terena, te pratećih hotelskih i smeštajnih kapaciteta. Mada i taj projekat, osam godina tapka u mestu, a Opština je upravo pre nekoliko dana donela odluku o izmenama i dopuna Lokalne studije lokacije “Spas”, čime se ide u prilog da se investitoru napokon ispune svi uslovi da dobije građevinsku dozvolu i započne gradnju.

Osim Galije, “Budva holding”, nije realizovala ni ideju kada je reč o izgradnju 27-spratnog hotela “Jedro” na Zavali, niti turističkog kompleksa u Miločerskom parku, jer su svi potencijalni investitori na kraju odustajali od tih zamisli. Odmah nakon što je objavljena informacija da su Kuvajćani spremni da uđu u milionski posao, na Galiji je tokom 2009. nastala kupoprodajna groznica, te su sve okolne parcele brojni bizsnismeni otkupili od mještana.

Tokom minulih nekoliko meseci nekoliko banaka koje su izdale kredite započele su prinudnu prodaju nekoliko parcela na Galiji, jer rate nesu vraćane.
Zamisao je bila da se gradi ekološko naselje sa nesvakidašnjim arhitektonskim rešenjima, cela komjuterska animacija bila je predstavljena medijima, ali ni do danas, pet godina kasnije, Galija je i ostala utrina. Iz celog posla, Budva je trebalo da ima petinu profita, na ime svoga udela u vidu zemljišnog kompleksa. Zemljište je trebalo da bude izdato u dugogodišnji zakup, a Kuvajćani su bili spremni da dokupe okolne parcele. Na kraju je sve propalo.

Sandzakhaber / Izvor: Vijesti