Turski Fenerbahče ozvaničio je dolazak reprezentativnog centra Semiha Erdena.
Ovaj 213 centimetara visoki centar potpisao je jednogodišnji ugovor sa turskim šampionom koji ima maksimalne ambicije za sledeću sezonu.
Erden je u Fener prešao iz redova gradskog rivala Anadolu Efesa, a predstavlja četvrto veliko pojačanje Željka Obradovića posle Bogdana Bogdanovića, Rikija Hikmana i Endrua Gaudeloka.
Erden, nekadašnji centar Partizana, vratio se u Fenerbahče za koji je igrao od 2005-2010. godine. U međuvremenu je nastupao i u NBA ligi za Boston i Klivlend.
On je prošle sezone prosečno beležio 6,6 poena uz 4,7 skokova po utakmici.
Fahrija Karkin, advokat provooptuženog Turkovića, kaže da je prvostepena presuda u cjelosti ukinuta u osuđujućem dijelu, a žalba Tužilaštva na oslobađajući dio je odbijena.
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine ukinulo je prvostepenu presudu u predmetu Zijad Turković i naložilo novo suđenje, izjavio je u petak za Al Jazeeru Turkovićev advokat Fahrija Karkin.
Prema njegovim riječima, presuda je u cjelosti ukinuta u osuđujućem dijelu, a žalba Tužilaštva na oslobađajući dio je odbijena.
Statusna konferencija je zakazana za 18. septembar, kazao je Karkin.
Advokat je kazao da će njegov klijent ostati u pritvoru.
Zbog pljačke Cargo-centra Aerodroma Sarajevo, šverca drogom, ubistva pet osoba, neovlaštenog prometa oružja, iznude dionica Fabrike čarapa Ključ iz Sarajeva i drugih krivičnih djela, peterica optuženih su dobila ukupno 100 godina zatvora.
Zijad Turković i Milenko Lakić osuđeni su na kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od po 40 godina, Saša Stjepanović na 12 godina, Fadili Aljović na pet godina, a Muamer Zahitović na tri godine zatvora.
Istom presudom Nijaz Zuban, nekadašnji šef Cargo-centra, i Hilmija Mašović oslobođeni su optužbi.
‘Zločinačka organizacija’
Optužnica je “zločinačku organizaciju” teretila za učešće u pet svirepih ubistava, tri pokušaja ubistva, krijumčarenje narkotika, pljačku 1,25 miliona eura ABS banke u Cargo-centru Međunarodnog aerodroma Sarajevo, neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom i iznude.
“Tužiteljstvo je zadovoljno izrečenom osuđujućom presudom i činjenicom da je izrečena najveća kazna u predmetu organiziranog kriminala. Doista, radi se o najopasnijoj zločinačkoj organizaciji u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini”, rekao je nakon izricanja presude glasnogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine Boris Grubešić, uz napomenu kako će se žaliti na oslobađajuću presudu za Zubana i Mašovića.
Odbrana, posebno Zijada Turkovića, bila je izrazito nezadovoljna ishodom slučaja i najavila je da će se žaliti na odluku utemeljenu na iskazima svjedoka.
“Očito je uradio ono što ne smije uraditi nijedan sud, nijedan sudija, pa jedan iskaz podijeli, pa mu u dijelu vjeruje, a u dijelu mu ne vjeruje. Evo, recimo, ne vjeruje mu za Zubana”, rekao je tada Karkin.
Izricanje presude trajalo je više od tri sata, uz ogromne mjere osiguranja, a Turković se nije pojavio na izricanju presude.
U procesu je saslušano 195 svjedoka i izneseno 708 materijalnih dokaza.
Osuđenima će biti oduzeta i imovina za koju je Sud utvrdio da je stečena nelegalno, a riječ je o apartmanima, stanovima, kućama… Dijelu osuđenih bit će oduzeti automobili, a jednom od Turkovićevih saradnika i dionice za koje je utvrđeno da su pribavljene na nelegalan način, saopćeno je tokom izricanja presude.
Svjedočenje dvojice pokajnika
Razotkrivanju “zločinačke organizacije” pomoglo je svjedočenje dvojice pokajnika, Isljama Kalendera i Emira Zekovića, kojima je Tužilaštvo dalo imunitet.
Potom su još sedmerica učesnika priznala krivicu i dobila blaže kazne.
Turkovićeva grupa, utvrdio je tada Sud, nije prezala ni od ubistava, uglavnom saradnika, a među pet ubijenih je i jedna žena u visokom stepenu trudnoće, te jedan član grupe jer je “previše znao”.
Tri ubistva su pokušana, među kojima je i ono trenutnog bjegunca bh. pravosuđa na Kosovu, Nasera Kelmendija i njegovog sina Elvisa.
Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je u junu 2011. godine optužnicu u predmetu Zijad Turković i drugi, po kojoj se Turković tereti za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s neovlaštenim prometom opojnim drogama, zločinačkom organizacijom, razbojništvom, iznudama, pranjem novca, ubistvima, izazivanjem opće opasnosti, neovlaštenim prometom oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe, kao i dogovorom za počinjenje krivičnih djela i pripremanjem krivičnog djela teško ubistvo.
Teška krivična djela
Optuženog Lakića tereti se za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima zločinačka organizacija, dogovor za počinjenje krivičnih djela, pripremanje krivičnog djela, ubistvo, teško ubistvo.
Optuženog Stjepanovića optužnica tereti za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima neovlašteni promet opojnim drogama, zločinačka organizacija, razbojništvo, neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe.
Zuban je bio optužen za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima zločinačka organizacija i razbojništvo, dok je Mašović bio optužen za organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima zločinačka organizacija, iznuda.
Optuženog Zahitovića tereti se za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima zločinačka organizacija, iznuda, pranje novca.
Aljović je bio optužen za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi s krivičnim djelima zločinačka organizacija, ubistvo.
Beograd — Mesečna pretplata za fiksnu telefoniju Telekoma Srbije od danas je skuplja i košta 659 dinara umesto dodadašnjih 516.
Ranije impulsno tarifiranje zamenjeno je tarifiranjem poziva po minutu, a u mesečnu pretplatu je uključeno 150 besplatnih minuta za razgovore ka svim korisnicima fiksne telefonije u domaćem saobraćaju.
Umesto mesne i međumesne tarife, kao i tarifa za slabiji i jači saobraćaj, celokupna mreža fiksne telefonije predstavljaće jedinstvenu nacionalnu zonu i pozivi ka fiksnim telefonima u Srbiji, bez obzira na pozivni broj, tarifiraće se po jedinstvenoj ceni od 1,2 dinara sa PDV-om po minutu razgovora tokom celog dana.
Istovremeno, BOX paketi će biti unapređeni i prilagođeni različitim potrebama korisnika.
BEOGRAD- Na današnji dan pre 62 godine rođen je nekadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić, koji je ubijen u atentatu 12. marta 2003. godine.
Đinđić je bio srpski političar i državnik, filozof i doktor filozofije, jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke, dugogodišnji predsednik Demokratske stranke, gradonačelnik Beograda (1997) i predsednik Vlade Republike Srbije od 2001. do 2003, kada je ubijen.
Godine 1994. je postao predsednik Demokratske stranke. Bio je poslanik u prva tri višestranačka saziva Narodne skupštine i u Veću republika Skupštine SRJ.
Nakon niza masovnih protesta zbog toga što je republička vlada poništila izbore tokom 1996/97, Đinđić je 21. februara 1997. postao predsednik Skupštine grada Beograda. Sa Srpskim pokretom obnove Vuka Draškovića i Građanskim savezom Srbije Vesne Pešić stvorio je koaliciju „Zajedno“, koja se raspala samo četiri meseca nakon svoje pobede.
Đinđić je smenjen sa mesta predsednika Skupštine Beograda glasovima Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke i Srpskog pokreta obnove.
Đinđić je ubijen u Beogradu na stepeništu zgrade sedišta Vlade Srbije 12. marta 2003. u 12:23. Pogođen je jednom u grudi, metkom koji je probio njegovo srce i ubio ga skoro trenutno. Brzo je odveden u bolnicu, gde je primenjen odgovarajući postupak, ali je njegova smrt, ipak, proglašena jedan čas kasnije. Prema zvaničnom Vladinom saopštenju, Đinđić nije bio pri svesti nakon dolaska u bolnicu. Njegov telohranitelj Milan Veruović je takođe bio teško ranjen u stomak od drugog hica.
Oba metka je, snajperom, sa 130 metara udaljenosti, ispalio je policijski specijalac Zvezdan Jovanović, sa prozora zgrade Zavoda za fotogrametriju. Jovanović je tokom svoje završne reči na suđenju povodom ubistva Zorana Đinđića izjavio da nikada nije na čoveka pucao iz snajpera, odnosno da nije obučeni snajperista.
Svih 12 optuženih za ubistvo premijera Zorana Đinđića je osuđeno na dugogodišnje kazne zatvora. Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović osuđeni su na 40 godina.
Ubistvu tadašnjeg predsednika Vlade je prethodilo nekoliko ranijih neuspelih pokušaja ubistva. Najpoznatiji neuspeli atentat izveden je u jutro 21. februara 2003. godine, kada je Dejan Milenković Bagzi, član tzv. zemunskog kriminalnog klana, vozeći kamionet auto-putem, kod Beogradske arene, pokušao da zaustavi automobil u kojem je bio premijer, dok su u zasedi pored auto-puta, naoružani minobacačima i automatskim puškama, čekala četvorica atentatora. Ipak, Đinđić je, zahvaljujući delovanju obezbeđenja, izbegao ozbiljne povrede i preživeo pokušaj ubistva.
Novi Pazar – Rješavanje problema Islamske zajednice ponovo je aktualizirano ovih dana u Kabinetu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Doduše, sa nelegalnim i nelegitimnim ljudima, paravjerskom tvorevinom koju predstavlja Adem Zilkić.
Nikolić je kazao da će se rješavati pitanje Islamske zajednice kompromisom, a ako ga ne bude, onda primjenom zakonskih propisa – prenosi Anadolija.
Ovu izjavu komentirao je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i Glavni muftija dr. Mevlud-ef. Dudić:
“Nažalost, to je pokazatelj da se predsjednik Nikolić ponaša suprotno njegovim obećanjima prije izbora i očekivanjima svih građana. To nas podsjeća na ponašanje prethodne vlasti koje su podržavale cijepanje i ugrožavanje Islamske zajednice.”– poručio je Dudić.
Trodnevni regionalni kongres Jehovinih svjedoka pod motom “Tražimo najprije Božije Kraljevstvo” počeo je danas u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu.
Skup, koji je u glavnom gradu BiH okupio oko 3.000 sljedbenika iz zemalja regiona i iz drugih zemalja, počeo je molitvom i duhovnim pjesmama koje slave i “oslanjaju” se na Božiju riječ, istovremeno, propovijedajući da je Božija istina najpouzdaniji oslonac svima koji žele sigurno utočište.
Glasnogovornik Kongresa Orlando Korsten pojasnio je u izjavi za Agenciju FENA, da se tema skupa temelji na vjerovanju Jehovinih svjedoka, odnosno Biblijskoj hronologiji o tome da je 2014. godina, zapravo, stota godišnjica Božijeg kraljevstva, uspostavljenog na nebu.
Ocijenio je da mnoge stvari koje su trenutno “na sceni” predstavljaju svojevrsno ispunjenje Biblijskih proročanstava.
Naime, Jehovini svjedoci vjeruju da je Kraljevstvo već započelo vladati 1914. godine, a za što, prema njihovom učenju, postoje čvrsti Biblijski i historijski dokazi.
Korsten navodi da će jedna od temeljnih poruka Kongresa biti “na tragu” potrebe za uspostavom “jedne svjetske vlasti” s osloncem na ono što Božija riječ, odnosno Biblija zastupa, “a što govori o tome da je Božije Kraljevstvo jedno nebesko kraljevstvo, ili svjetska vlast koja će uskoro preuzeti stvari ovdje na Zemlji”.
– Ako pratimo zbivanja u svijetu, mi vidimo da se svijet danas suočava s globalnim problemima – kazao je glasnogovornik Kongresa, navodeći da u prilog ovom stanovištu “svjedoče nagomilani ekološki i društveni problemi koje može riješiti jedino Bog, koji će uspostaviti svoje Kraljevstvo na Zemlji, a ne ljudi, ma koliko sposobni bili”.
Na Kongresu će, kako je najavljeno, biti razmatrane brojne i interesantne teme, uključujući i iznalaženje odgovora na pitanja kako je moguće uspostaviti jednu vlast za cio svijet, odnosno Božije Kraljevstvo, pritom imajući u vidu da se ljudi iz različitih religija bore za to kraljevstvo, te iskušenja kroz koja na tom putu prolaze.
Kongresu Jehovinih svjedoka, pored delegata iz zemalja regiona, prisustvuju i predstavnici iz Austrije, Njemačke, Italije, Švicarske, Holandije i drugih evropskih zemalja.
Prema određenim procjenama, Jehovinih svjedoka u svijetu ima više od 7.900.000. Organizirani su u više od 113.000 skupština, koje sarađuju pod vodstvom Vodećeg tijela, uprave koja se nalazi u Brooklynu, New York.
Novi Pazar – Muftija Sandžački Muamer Zukorlić u intevjuu za nedeljnik “Afera” rekao je da je pritisak na Bošnjake opao kao i na nacionalne i verske institucije. On je također rekao da ima obećanja o akreditaciji Internacioanlnog univerziteta.
“Moram da kažem da je, otkada je oborena vlada koja je sve ovo loše činila, vlada Borisa Tadića, značajno opao pritisak na Bošnjake i njihove nacionalne i verske institucije.Moramo da kažemo da toga sada nema. To je jedan iskorak i to smo u više javnih nastupa pozdravili. Ali, taj iskorak je dobar kao prelazni i ne možemo se zaustaviti na samo papirnoj relaciji represije. Imali smo dobrih signala od strane Vlade na svim nivoima, pa do samog premijera Aleksandra Vučića. Susret ministra Selakovića i muftije Dudića je takođe dobar signal”. rekao je Zukorlić.
Kada se tiče Internacionalnog Univerziteta Zukorlić je rekao da su oni “imali veoma čvrsta obećanja, obećanja o akreditaciji Univerziteta bila su vezana za maj, ali tada su se desile one katastrofalne poplave. Naprosto smo i mi zastali da zovemo i pitamo šta je s obećanjem o akreditaciji.Dakle, usred katastrofe koja se desila, kao i činjenice da je Vlada sve svoje kapacitete podredila tom problemu i spasavanju građana i njihove imovine, kao i rešavanju tih posledica koje su se desile, mislim da nije bilo na mestu da tada tražimo rešavanje tog pitanja. Ali mislim da i država i prava građana, što se tiče Internacionalnog univerziteta, imaju svoje mesto, i ako nešto nije moglo da se reši u maju zbog poplava, može da bude rešeno u junu. Imamo čvrsta obećanja da će, od velikog broja otvorenih pitanja, pitanje Internacionalnog univerziteta biti najpre rešeno”.
Novi Pazar – Fahrudin Kladničanin predsjednik Akademske inicijative “Forum 10” u ekskluzivnoj izjavi za Sandžakhaber kazao je da će ova grupa mladih, poštenih, odgovornih i školovanih ljudi uzeti učešće na predstojećim izborima za Bošnjački nacionalni savjet pod nazivom “Naša lista”.
Kladničanin je rekao da su oni poslednjih nekoliko godina intenzivno pratili rad Bošnjačkog naacionalnog vijeća i jednim dijelom smo nezadovoljni radom ove institucije.
“Prije svega, evidentno političko etiketiranje i prisvajanje ove institucije u stranačke svrhe udaljilo je u jednom trenutku Bošnjačko nacionalno vijeće od suštinsih poslova za koje je ovaj organ zadužen. U proteklom periodu imali smo jedne blage kozmetičko promjene u smislu sardnje ove institucije sa raznim društveno-političkim akterim u Sandžaku, ali sve je to blijedo i vrlo ograničeno”. rekao je Kladničanin.
On je izrazio i svoje nezadovoljstvo kako kaže “organizacijom i izrazitom improvizacijiom kada je u pitanju rad na nekim poljima unutar Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Upravo zbog toga, jer verujemo da mladi mogu da budu osnovni stub na kome će počivati dalji rad Bošnjačkog nacionalnog vijeća, a to je profesionalizacija i mlad kadar”.
“Zaista je došlo vrijeme da se mladima pruži šansa da pokažu šta znaju, šta mogu i kako se radi. Bošnjačko nacionalno vijeće aposlutno nije iskoristlo resurs mladih ljudi, bilo je potpuno autarhično i izbori na jesen definitnvo će donijeti neke promijene”. dodao je Kladničanin.
On je napomenuno da Akadeska inicijativa „Forum10“ već duži period vodi razgovre sa mladima, koji imaju, “prije svega, ono osnovno, a to je volju da učestvuju i iznesu svoje programe, svoje planove i svoju vizuju budućeg rada Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Naravno, u periodu koji je pred nama, širićemo naš front, ali ono osnovno jeste da ovo nije reciklirana lista ljudi, to su mladi, ambicizni i profesionalni ljudi. Imamo svoj koncept i svako ko želi da pruži podršku ovoj ideji, da podrži iskrenu misiju mladih Bošnjaka uvijek je dobrodošao. Vodimo razgovore i nadam se da ćemo kroz nekih mjesec dana imati jasnu poziciju” zaključio je Kladničanin.
NEW YORK – I pokraj globalnih prosvjeda, svakodnevne medijske pozornosti, s dubokim moralnim prezirom zbog stradanja civila, patnje palestinskog naroda se nastavljaju i mogu samo biti opisane s jednom riječju – genocid, rekao je, u ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) ambasador Riyad Mansour, stalni promatrač Države Palestine u UN-u, u New Yorku.
Uz svakodnevni rast broja poginulih i ranjenih, Mansour je ustvrdio kako službene brojke koje su do sad odjavljene ne odražavaju stvarni broj žrtava u Gazi.
“Činjenica da je već na stotine djece pobijeno i na hiljade njih ranjeno dovodi do totalnog broja ubijenih i povrijedjenih do sada, u manje od mjesec dana od 10.000”, rekao je Mansour.
Naravno, “ovo je sramotna brojka masovnog ubijanja ljudi”, rekao je palestinski predstavnik u UN-u. Dodao, je kako je slika katastrofe do sada neviđena, čak gora od one iz 2009. godine, kada je izraelska vojska također napala Gazu.
Odgovarajući na upit zašto je odlučio da za opis trenutačnog stradanja njegovog naroda, upotrebi termin genocid, Mansour je reafirmirao riječi Valerie Amos, podtajnice UN-a zadužene za humanitarne poslove, koja je u ustvrdila kako su 80 posto palestinskih žrtava u ovom najnovijem konfliktu sa Izraelom – civili.
Dodao je, međutim kako ima i drugih elemenata kao dokaz za tu njegovu tvrdnju.
“Dakle, kada pred sobom imate situaciju sa kompletno uništenim područjima, sa sravnjenim zgradama, i kada imamo prekid vatre od nekoliko sati samo da bi ljudi otkopali ruševine, kako bi bili u mogućnosti da izvuku još 150 mrtvih tijela odatle i da ćemo još imati takvih žrtava do kojih ne možete doći ispod ruševina, sa stotinama hiljada raseljenih i bez sigurnog mjesta u Gazi, kada imate nedostatak hrane i lijekova, kada je voda zagađena, s kanalizacijom koja se razlijeva niz ulice i u more i kada je jedina električna centrala uništena jer ju je Izrael bombardovao, kada imate masakre cijelih familija i komplet pobijenih obitelji kako onda opisati tu situaciju”, upitao se Mansour.
Dodao je s primjetnim žaljenjem da “ne postoji niti jedno mjesto u pojasu Gaze koje je sigurno”.
“Ni bolnice nisu sigurne”, pojasnio je Mansour.
Pokušaj istrebljenja cijelog palestinskog naroda
“Uz izraelsku okupatrsku silu koja odašilje svoju vatru sa brodova, iz zraka, artiljerije i tenkova protiv ljudi u jednoj tako uskoj oblasti, a da se pri tome ne vodi ničim što ima veze sa humanizmom onda, znate, ne možete, a da ne opišete tu situaciju drugim terminom osim da je to istrebljenje – genocid protiv cijelog stanovništva palestinskog naroda”.
Mansour je pri tome upozorio da ako se ova situacija nastavi, “i ne daj Bože, dođe do epidemije u pojasu Gaze hiljade ljudi još može umrijeti svakog dana, uz one desetine hiljada ranjenih koji se mogu razboliti.”
“Kako drukčije možete opisati tu situaciju nego kao genocid,” upitao se Mansour, pojašnjavajući dodatno zašto je više puta koristio taj termin u proteklih nekoliko dana u Vijeću sigurnosti UN-a.
I nakon slušanja izjava troje najznačajnijih predstavnika UN-a po tom pitanju, Valerie Amos, UN podtajnice za humanitarne poslove, Pierre Krahenbuhla, glavnog komesara UNRWA-e (UN Relief and Works Agency for Palestine Refugees in the Near Eeast), kao i Navy Pilay, visoke komesarke UN-a za ljudska prava, Mansour tvrdi, kako su svi oni došli do jednoglasnog zaključka.
“Kad njih troje govore ono što su rekli uključujući da se ove stvari nisu slučajno dogodile od Izraela, kao što je komesarka Pilay kazala, već su napravljene s namjerom, onda čovjek može doći do istog zaključka do kojeg sam došao i ja”.
Mansour je podcrtao, kako bez obzira na upućeni prezir od visokih dužnosnika UN-a, uključujući i oštre kritike od strane Ban Ki-moona nakon napada na osnovnu školu u Jabaliji što “dovoljno govori samo za sebe, treba učiniti više osim izgovaranja pravih riječi”.
Upitan, koje konkretno akcije od Vijeća sigurnosti palestinske vlasti očekuju, uključijući i generalnog tajnika UN-a, ambasador Mansour je odgovorio sa primjetnom dilemom.
“Ako je Vijeće sigurnosti nesposobno da zaustavi ovu agresiju protiv našeg naroda, a ono je dio sistema UN i međjunarodne zajednice i, ako ne djeluje u okviru svog mandata Mansour kaže kako je to onda dodatno ozbiljan problem. Ako Vijeće ne djeluje, iako je dužno da to učini, jer je ovlašteno da održava regionalni mir i sigurnost i pruža zaštitu pa i nadu ljudima da može zustaviti pokolje, masakre, genocid, kome će se onda palestinski narod obratiti”, upitao se palestinski predstavnik u UN-u.
No, Mansour navodi da je to “samo jedan aspekt” problema.
Humanitarna zaštita
On navodi kako je “drugi aspekt” da se traži konkretna zaštita od generalnog tajnika UN-a, što je on učinio u srijedu prilikom sastanka sa zamjenikom čelnika UN-a Jan Eliassonom u New Yorku, pošto je Ban Ki-moon na putu po Latinskoj Americi.
Mansour kaže kako su Palestinici, već zatražili da UN osigura specijalne humanitarne uvjete za Gazu.
“Dostavio sam pismo predsjednika Mahmouda Abbasa generalnom tajniku UN-a zatraživši od njega da objavi da je Gaza zona katastrofe. Ova katastrofa nije uzrokovana prirodom, kao ona na Filipinima ili na Haitiju, poslije tajfuna ili zemljotresa. Ovu su uzrokovali ljudi koji su podivljali, što je dovelo do sličnih rezultata razaranja i bola”, rekao je Mansour.
Palestinski predstavnik je dodao kako je u Abbasovom pismu Ban Ki-moonu zatraženo da generalni tajnik UN-a iskoristi “sva sredstva na raspolaganju” i osigura zadovoljenje osnovnih životnih potreba Palestincima u hrani, lijekovima, vodi i snabdjevanju strujom, uključujući evakuaciju ranjenih “jer palestinske bolnice ih ne mogu zbrinjavati”.
“Zatražili smo to od generalnog tajnika, jer on je to, već radio prije, u drugim zonama katastrofe. I rekli smo mu da proglasi Gazu takvom zonom isto tako”, naveo je Mansour.
Mansour je naglasio kako su riječi koje su izgovorili glavni komesar UNRWA-e Krahenbuhl, te podtajnica UN odjela za humanitarnu pomoć Amos tražeći skupa “slične stvari” potvrda da je kontrola nad situacijom u Gazi “blizu tačke kada se s njom neće moći upravljati”.
Ipak, suočen s realnošću podijeljenog i politički polariziranog Vijeća sigurnosti, uz opasku da se ono nije proslavilo tijekom rata u BiH od 1992 do 1995, uz “hiperinflaciju” rezolucija i izjava, a da “usporeni genocid” kako su ga opisale diplomate nije zaustavljen u Bosni i Hercegovini, Mansour je rekao kako Palestinci nemaju puno drugačiji izbor. Zato nastavljaju računati čak i na takvo Vijeće sigurnosti UN-a.
Kazao je kako će palestinski predstavnici, bez obzira na sve raditi na ostvarivanju mira i “sveobuhvatnog rješenja”, čak iako su svjesni tih podjela i različitih političkih interesa u UN-u.
“Ne diskutujem u detalje o tome šta Vijeće sigurnosti treba da uradi. Ja samo kažem, da je Vijeće sigurnosti sposobno i ima snagu da djeluje odlučno da okonča ovu situaciju”, rekao je Riyad Mansour za AA.
“Mi ne želimo biti dodati na listu onih područja od Ruande do Bosne i Hercegovine i drugih mjesta u kojima su se dogodila masovna ubijanja, genocid, zločini protiv čovječnosti, da bi kasnije, međunarodna zajednica rekla samo kako joj je žao što to nije uspjela zaustaviti na vrijeme, kako bi spriječila pokolj, genocid i ubijanje velikog broja ljudi” zaključio je Mansour, te dodao:
“Zato ćemo mi nastaviti kucati na vrata Vijeća sigurnosti, sa snagom koju dobijamo od svih onih koji nas podržavaju sa svih krajeva svijeta kako bi smo zaustavili genocid protiv našeg naroda”.
Otkad je Izrael 8. jula pokrenuo operaciju “Zaštitni rub”, prvo napadajući Hamasove ciljeve iz zraka te zatim od 17. jula i s kopna, arapski svijet prešutno mu drži leđa – dokaz da su se odnosi snaga u regiji žestoko promijenili, a nova pravila igre diktira Egipat.
Sukob s islamistima
Nakon što je vojska u toj zemlji prošle godine zgazila vladajuću garnituru Muslimanskog bratstva na čelu s Muhamedom Mursijem (Hamasovu sestrinsku organizaciju), Egipat je počeo predvoditi novu koaliciju arapskih država (Jordan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) koja se u sukobu Izraela i Hamasa, islamističkog militantnog pokreta koji kontrolira pojas Gaze, svrstala uz Izrael.
– Gnušanje i strah koje arapske države osjećaju prema političkom islamu čak je jače od njihove alergije spram izraelskog premijera Benjamina Netanyahua – tvrdi Aaron David Miller, bivši pregovarač za Bliski istok.
Sporazum o primirju
– Nikad nisam vidio situaciju poput ove: da toliko arapskih država prešutno odobrava ubijanje i uništavanje u Gazi i gaženje Hamasa. Šutnja je zaglušujuća – tvrdi Miller.
Najvažniji pokazatelj toga koliko su se stvari promijenile egipatski je prijedlog sporazuma o primirju. Egipatske vlasti (tradicionalno ključni medijator u pregovorima s Hamasom, kojeg i SAD i Izrael, ali i EU svrstavaju u terorističke organizacije) dale su prijedlog primirja koji uvažava većinu izraelskih zahtjeva i gotovo nijedan Hamasov. Egipatski saveznici su ga pozdravili, a Hamas su, kada ga je odbio, optužili da nije spreman na kompromis. I što je najbolje, na njemu se i dalje insistira kao na polaznoj tački za daljnje pregovore.
Očito, tvrdi dio analitičara, postoji usklađenost interesa tih režima s Izraelom – u konfliktu s Hamasom egipatska borba protiv političkog islama gotovo je identična izraelskoj borbi protiv palestinskih militanata. Dakle, situacija koju niko u vrijeme Arapskog proljeća nije niti sanjao. Tada je većina stručnjaka u Izraelu, Washingtonu i na palestinskom teritoriju očekivala da će ustanci, koji su se poput epidemije širili arapskim svijetom, vlade arapskih država učiniti otvorenijima spram želja svojih građana, odnosno da će one razviti veće suosjećanje s Palestincima i snažniju netrpeljivost spram Izraela.
No, umjesto izolacije, izraelske vlasti trenutno uživaju njihovu taktičku podršku. Izrael se prometnuo u njihovog saveznika u borbi protiv političkog islama (pa za smrt nevinih palestinskih civila i dalje krive Hamas, i u situaciji kad izraelska raketa pogodi UN-ovu školu u kojoj su utočište pronašli žene i djeca, čak i nakon što su im djelatnici UN-a poslali 17 upozorenja u kojima navode sastav ljudi koji se sklonio kod njih – no, treba reći da je Izrael najavio istragu ovog zločina).
Žestoko po Hamasu udaraju i egipatski mediji, isto kao nekad po Muslimanskom bratstvu. Neki od istupa toliko dobro sjedaju Izraelu da su ih emitirali u pojasu Gaze.
– Koriste ih da nam kažu ‘pogledajte, vaši navodni prijatelji nas ohrabruju da vas ubijamo’ – tvrde u Gazi. S druge strane, Egipat i dalje uništava pogranične tunele koji se koriste za krijumčarenje u Gazu, a granične prijelaze drži zatvorenima, osim za ranjene.
Egipat i Izrael
Egipat i arapske države, pogotovo Saudijska Arabija i UAE, zbližili su se s Izraelom i u zajedničkoj poziciji prema Iranu, regionalnoj sili koja ima dugu povijest potpomaganja Hamasa, iako su zbog odluke Hamasa da podrži sunitske pobunjenike protiv Bašara al-Asada odnosi donekle zahladnjeli.
Novi poredak, s druge strane, predstavlja problem SAD-u u njegovu pokušaju da zaustavi borbe. U traženju rješenja američki državni sekretar John Kerry primoran je okrenuti se Turskoj i Kataru (“geopolitičkoj anomaliji” koja se s jedne strane sigurnosno i investicijski oslanja na SAD, a s druge pomaže Hamas i čak je udomljavao talibansku ambasadu te pokušava proširiti svoj regionalni utjecaj) kao alternativnim medijatorima.
Ubijanje civila
No, tu postoji ozbiljan problem. Naime, Turska i Katar podržavaju Muslimansko bratstvo, što ih pak alijenira kad je riječ o ostalim arapskim zemljama. Stoga se i utjecaj Katara, vrlo značajan na početku Arapskog proljeća, gotovo istopio pa je i stari emir morao ustupiti svoje mjesto nasljedniku.
A i njihova se televizijska mreža Al-Jazeera sve češće doživljava neprijateljskom u arapskim zemljama.
Strateško preslagivanje u regiji za Izrael trenutno znači olakšanje. Svi, čini se, smatraju da je ubijanje nevinih palestinskih civila opravdano u svrhu ostvarenja jednog jedinog cilja: uništavanja Hamasa.
Trodnevni humanitarni prekid vatre
Američki državni sekretar John Kerry i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon u četvrtak su objavili da su Izrael i Hamas pristali na bezuvjetno humanitarno primirje u trajanju od 72 sata, koje bi trebalo započeti u petak. Humanitarno primirje ne znači nikakvo trajno rješenje, već prvenstveno predah za brojno civilno stanovništvo u Pojasu Gaze. Doduše, otvara se prilika za eventualne pregovore dvije zaraćene strane, no u trenutku objave ovog članka nije bilo jasno je li takvo nešto na pomolu.
Izrael kopa svoj tunel oko Gaze
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jučer je obećao da izraelske snage neće odustati tako dugo dok ne unište Hamasove tunele, i to s primirjem ili bez njega.
Izraelski su vojnici od početka kopnene ofanzive 17. jula, koja je uslijedila nakon devet dana zračnih napada, otkrili 32 tunela iz Gaze prema Izraelu, od kojih se neki nalaze na dubini od čak 25 metara. Pronalaženje dobro sakrivenih ulaza u te tunele, koji se nalaze čak i u kućama, mukotrpan je posao i temelji se na obavještajnim podacima, a u njemu koriste, osim bagera i tenkova, čak i robote i pse. Ulazak ljudi u tunele je, tvrde, preopasan jer su u njima često postavljene zamke u vidu eksplozivnih naprava. U sukobima kod ulaza ili izlaza iz tunela ubili su dosad, dodaju, desetine militanata Hamasa (koji je objavio i snimku jednog od napada svojih ljudi na izraelske vojnike, u kojem su se svojoj meti približili upravo kroz jedan od “tunela terora”, kako ih naziva Izrael).
Hamas, tvrdi Izrael, tunele smatra svojom strateškom zlatnom kokom u odnosu prema vojno nadmoćnom neprijatelju i u njih ulažu golem novac. Svaki tunel košta između 500 hiljada i dva miliona dolara, a prokopavanje samo jednog kilometara ponekad traje i godinu dana.
Jedan od mogućih izraelskih planova je i uspostavljanje trajne “buffer zone” u pojasu Gaze uz granicu s Izraelom (sad je uspostavljena privremena, široka tri kilometra, iz koje je stanovništvo evakuirano), koja bi se opremila “tehnologijom za otkrivanje tunela”.
