U Rusiji je danas stupila na snagu zabrana korišćenja psovki u filmovima, pozorišnim komadima i knjigama, u skladu sa zakonom koji je usvojen u maju ove godine, čija je suština “zaštita i razvoj ruske lingvističke kulture”, saopšteno je iz Kremlja.
Filmovi koji sadrže psovke i nepristojno izražavanje biće zabranjeni, a knjige sa sličnim sadržajem moraće da se prodaju u zapečaćenim pakovanjima na kojima će biti odgovarajuće upozorenje.
Pozorišta neće moći da prikazuju predstave sa psovkama, a kazna za nepoštovanje ovih propisa je 50.000 rubalja (1.500 dolara) za svaki pojedinačan prekršaj.
Ruski mediji javili su da će policija uz pomoć posebnog softvera “swear-bot” vrednog 25 miliona rubalja (oko 730.000 dolara) tragati za psovkama na internetu.
Očekuje se da će to biti problem za sistem, jer su Rusi poznati kao veoma kreativni i inventivni kada je reč o psovkama.
U ruskom rečniku psovki postoji 1.200 različitih izraza samo za muški polni organ. Restrikcija za psovke i nepristojno izražavanje odnosiće se i na blogere i nedržavne medije.
Protiv bivšeg predsednika Francuske Nikole Sarkozija (59) danas je pokrenuta zvanična istraga u Parizu zbog sumnje da je “trgovao uticajem” kao i drugih nezakonitih radnji u vezi sudskog procesa o finansiranju njegove izborne kampanje.
Tužilaštvo sumnja da je Sarkozi upotrebio svoj uticaj da dobije informacije o procesu koji se vodi zbog neregularnog finansiranja njegove predsedničke kampanje 2007. godine, kada je pobedio, prenela je agencija Rojters.
To je drugi put da se desničar Sarkozi nađe pod istragom od kako je izgubio predsednički imunitet, 2012. godine, kada ga je na izborima pobedio socijalista Fransoa Oland.
Bivši francuski predsednik negirao je sve optužbe.
Prema zakonu Francuske, biti pod zvaničnom istragom znači da postoje “ozbiljni ili čvrsti dokazi” o najverovatnijoj umešanosti osumnjičenog u nedozvoljenim radnjama.
Agencija AFP je ocenila da bi ovakav “dramatičan potez” francuskog tužilaštva mogao da rasprši sve Sarkozijeve nade u njegov politički povratak.
Do takve odluke optužbe došlo je posle 15 sati ispitivanja Sarkozija, što je prvi slučaj da se bivši francuski šef države odvede u pritvor radi krivične istrage.
Sarkozi je pritvoren u policijskoj stanici u predgrađu Pariza i posle dugog ispitivanja rano jutros odveden je pred sudiju, koji je odredio zvaničnu istragu zbog korupcije i “trgovine uticajem”, navela je francuska agencija.
Ako bi ga sud proglasio krivim, Sarkozi bi mogao da bude osuđen do 10 godina zatvora.
I Sarkozijev advokat i dvojica sudija su u pritvoru od ponedeljka, radi saslušanja u okviru istrage o “trgovini uticajem” i “kršenju tajnosti istrage”.
Tri kanadske bebe oslobođene su pretnji da jednog dana obole od side, tako što im je odmah po rođenju ubrizgana revolucionarna vakcina koja je njihovu krv u potpunosti očistila od virusa HIV-a.
Odlične vesti za sve žene koje su zaražene HIV-om! One više ne moraju da se odriču majčinstva iz straha da će opaku bolest prilikom porođaja preneti na svoju bebu. Sada postoji vakcina koja, ako se detetu ubrizga u prvim satima nakon rođenja, ima moć da izbaci virus iz tela i bebi omogući da ima dug i pre svega zdrav život.
Doduše, kanadski naučnici ne žele još uvek da stopostotnom sigurnošću kažu da je ovo lek, jer je potrebno da se vidi šta će se dešavati s ovim bebama u godinama koje dolaze i da se vidi da li je neophodno da budu na antiviralnim lekovima sve vreme.
Detaljnije informacije o dejstvu nove vakcine biće predstavljene na konferenciji koja će u drugoj polovini jula biti održana u Melburnu.
– Oduševljeni smo što ovi mališani nemaju nikakvih tragova virusa u svom organizmu. U ovom trenutku nismo sigurni da li su deca u potpunosti izlečena. Jedini način da se to proveri jeste da se pacijenti redovno prate da bi se videlo da li će se virus s vremenom ponovo pojaviti u krvi – rekla je Šeron Lein, glavni organizator konferencije AIDS 2014.
– Takođe se nadamo da bi ova koktel-vakcina, koja se sastoji od tri antiretroviralna leka, mogla da pomogne i odraslim ljudima, ali samo ako im se ubrizga neposredno nakon što su došli u kontakt sa zaraženom osobom – poručila je ona.
Direktor beogradskog Aerodroma “Nikola Tesla” Velimir Radosavljević uhapšen je danas zbog sumnje da je zloupotrebom položaja oštetio to preduzeće za više od 207 miliona dinara, zaključenjem štetnog ugovora sa kompanijom “Viz er”.
Odeljenje za suzbijanje privrednog kriminaliteta Beogradske policije je, po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, odredila zadržavanje do 48 sati Radosavljeviću zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova.
Direktor aerodroma se sumnjiči da je u svojstvu odgovornog lica JP “Aerodrom Beograd”, prilikom samostalnog vođenja pregovora sa predstavnicima “Viz era”, 29. januara 2010. godine, zaključio Memorandum o razumevanju sa tom kompanijom, kojim joj je odobrio korišćenje aerodromskih usluga ispod cene, uključujući i popust od 20 odsto na putničku taksu, iako takve pogodnosti nisu mogle da budu odobrene nijednoj kompaniji.
Povoljni uslovi korišćenja aerodromskih usluga uvedeni su kao mogućnost Zaključkom Vlade Republike Srbije i Smernicama razvoja vazduhoplovnog tržišta kroz stimulacije u plaćanju aerodromskih naknada u Republici Srbiji tek 30. decembra 2013. godine i to uz ispunjavanje konkretnih kriterijuma, koje “Viz er” kompanije nije ispunjavala.
Uprkos tome, kompanija “Viz er” koristila je usluge beogradskog aerodroma po nižoj ceni već od 12. juna 2010. godine na osnovu prethodno sačinjenog memoranduma, navodi policija.
Tek 25. marta 2011. godine je zaključen Ugovor o pružanju aerodromskih usluga kojim je Memorandum ozvaničen, a kojim su toj kompaniji odobreni popusti po svim osnovama na aerodromske usluge i putničku taksu sve vreme trajanja Ugovora.
Radosavljević se tereti da je omogućio sticanje imovinske koristi kompaniji “Viz er” u iznosu od 207.433.508,92 dinara, za koliko je oštećeno Privredno društvo Aerodrom “Nikola Tesla” a.d. Beograd, navedeno je u saopštenju MUP-a.
Istanbul – Kontraverzni i samoprognani Turski imam Fetulah Gulen pored svog web portala i velikog uticaja koji ima na pojedine medije u Bosni i Sandžaku posjeduje i svoj Youtube kanal.
O Gulenovom uticaju i interesovanju za Balkanske zemlje govorio je otvoreno i Salmmir Kaplan a potvrda njegovog govora je između ostalog i njegov kanal na youtube-u koji posjeduje video klipove na bosanskome jeziku.
Muhammed Fethullah Gulen opskurni je i kontroverzni imam, rođen 1941. u selu Korucuk u Anadoliji. Službovao je kao imam u Izmiru do 1981. godine, a zatim je penzionisan. Iako formalno nije imao visoko islamsko obrazovanje, danas ga na zapadu proglašavaju jednom od najpoznatijih svjetskih islamskih ličnosti.
Prema vlastitom priznanju, najveći intelektualni uticaj na Gulena imao je turski islamski reformator Said Nursi, od kojeg je naslijedio izrazito snažan antikomunistički sentiment i sklonost ka poduzetničkom kapitalizmu, važne osobine koje će mu kasnije osigurati velike simpatije kod njegovih bliskih prijatelja u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA).
Upravo zbog zagovaranja neoliberalnog kapitalizma, jedan od Gulenovih biografa, Hakan Yavuz, opisao ga je kao muslimanskog mislioca koji ima najviše sličnosti sa Kalvinistima u protestantizmu, mada bi se prije moglo reći da Hizmet zbog netransparentnosti, tajnovitosti i disproporcijalnog uticaja njegovih sljedbenika u institucijama Turske više podsjeća na Opus Dei.
Gulen je do danas uspio regrutovati tri miliona pristalica u Turskoj, Americi, ali i u ostatku svijeta. Gulenova zamisao je bila da masovnim obrazovanjem anadolijske niže i srednje klase, prožetim moralnim vrijednostima islama, te matematikom, hemijom i fizikom, na duge staze formira novu tursku elitu, koja će iskorijeniti kemalistički laicizam iz turskog društva i državnih institucija i zamijeniti ga islamskim vrijednostima.
Gulen već 15 godina “na daljinski upravljač” rukovodi imperijom srednjih škola, univerziteta i poslovnih, finansijskih i medijskih korporacija koje djeluju u okviru Hizmeta u Turskoj i njihovim ekspoziturama širom svijeta.
Iako tadašnje turske vlasti nisu prijetile zatvaranjem ili nagovještavanjem bilo kakvog kažnjavanja, Gulen 1999. emigrira u SAD pod izgovorom liječenja, a potom proglašava da je u “samonametnutom egzilu”.
Iz svoje rezidencije u Saylorsburgu, gradiću u Pennsylvaniji, Gulen već 15 godina “na daljinski upravljač” rukovodi imperijom srednjih škola, univerziteta i poslovnih, finansijskih i medijskih korporacija koje djeluju u okviru Hizmeta u Turskoj i njihovim ekspoziturama širom svijeta.
Tek nakon odlaska iz zemlje 2000. godine Gulen je, u odsustvu, osuđen za pokušaj rušenja ustavnog poretka i stvaranje “islamske države” u Turskoj. Iako je, zahvaljujući Erdoganu i novoj demokratskoj Vladi AK partije, presuda protiv Gulena oborena 2008. godine, on je ostao u Americi.
Pragmatični vođa
Iako na zapadu Gulena portretiraju kao idealnog protagonistu “umjerenog” islama i mirotvorca opredijeljenog za međureligijski dijalog, njegov pokret predstavlja svojevrstan kult kojim dominira “Hoca efendi”, kako Gulena njegovi sljedbenici obično oslovljavaju.
Njegova interpretacija islama, inspirirana sufijskom tradicijom, nametnuta je kao najprihvatljivija za zapadne interese. U akademskim i političkim centrima Zapada sugerira se kako bi je trebale slijediti i arapske, zemlje srednje Azije i muslimanske zajednice Evrope, Amerike i Australije.
Gulen nikada nije imao prisne kontakte, pa čak ni susrete sa liderima islamskih partija u Turskoj i nikad se nije javno oglasio o pitanju zabrane rada islamske Refah partije 1998. godine, koju je osnovao Necmettin Erbakan, čiju je Vladu kemalistički režim svrgnuo nasilnim putem.
Gulen je stoga manje disident, a više pragmatični vođa vjerskog pokreta, koji je oportunistički izabrao sigurno tlo odakle će moći lakše upravljati svojom globalnom imperijom.
Štaviše, imao je vrlo dobre odnose sa bivšim premijerima – Tansu Ciler i Bulentom Ecevitom, što, također, umanjuje njegov disidentski status. Gulen nikada nije imao prisne kontakte, pa čak ni susrete sa liderima islamskih partija u Turskoj i nikad se nije javno oglasio po pitanju zabrane rada islamske Refah partije 1998. godine, koju je osnovao Necmettin Erbakan, čiju je Vladu kemalistički režim svrgnuo nasilnim putem.
S obzirom na to da je zagovarao rehabilitaciju konzervativnog islama i desekularizaciju institucija turske države, Gulen je svoje pristalice savjetovao da na izborima glasaju za AKP, budući da i on svoje uporište i podršku ima u redovima niže i srednje klase muslimanskih vjernika u Anadoliji, koje su decenijama bile marginalizirane. Osim toga, AKP i Hizmet su se zalagali za liberalni kapitalizam kao najefikasniji ekonomski model razvoja.
Tokom protekle decenije popularna Erdoganova Vlada je, u velikoj mjeri zahvaljujući i podršci Hizmeta, na dosadašnjim izborima osvajala apsolutnu većinu glasova turskih birača. Hizmet je stoga svoju punu slobodu i procvat doživio upravo u periodu Erdoganove Vlade. Iako se može govoriti o stanovitoj međuovisnosti i komplementarnosti Hizmeta i AKP-a na bazi zajedničkih interesa i podudarnih vrijednosti, među njima su uvijek postojale stvarne političke i ideološke razlike, koje su proteklih mjeseci prerasle u otvoreni sukob.
Zbog vještog pozicioniranja simpatizera Hizmeta u najosjetljivije strukture države ovaj pokret je poslužio kao zgodan mehanizam za destabilizaciju, pa čak i pokušaj obaranja turske Vlade, od moćnijih svjetskih aktera koji Gulena koriste kao agenta za destabilizaciju Turske i to upravo u momentu kada je Turska, zahvaljujući velikom ekonomskom uspjehu, demokratizaciji i kulturnoj emancipaciji, te obećavajućem mirovnom procesu sa manjinskim Kurdima, demonstrirala nezavisnu politiku i postala snažna, respektabilna i principijelna sila sa autentičnim moralnim vrijednostima, što je sasvim nova pojava u međunarodnim odnosima.
Razočarana Amerika
Erdogan je u pravu kada kaže da je nagli uspon Turske zasmetao njenim neprijateljima. Upravo zbog toga ima osnove da se pokušaj diskreditacije Vlade AK partije s pravom može nazvati “hizmetom” (služenjem) neprijateljima Turske.
Da se ne radi samo o pukoj teoriji zavjere, što neki turski, ali i svjetski mediji spočitavaju Erdoganu, svjedoče i neke zanimljive činjenice eksperata.
Američka administracija ne krije da je nezadovoljna turskom politikom i optužila je vladu AKP-a za protežiranje svojih kratkoročnih vanjskopolitičkih interesa na štetu dugoročnih američkih ciljeva u regionu.
Michael Koplow, direktor programa Izraelskog institututa u Washingtonu, tvrdi da ne postoji niti jedna zemlja koja bi mogla nadomjestiti stratešku ulogu Turske. Amerika je, pak, zabrinuta, budući da više nije sigurna koliko može vjerovati turskom vođstvu i da li Tursku uopće više može smatrati svojim pouzdanim saveznikom, te da li je u tom kontekstu izgubila Tursku.
Američka administracija ne krije da je nezadovoljna turskom politikom i optužila je vladu AKP-a za protežiranje svojih kratkoročnih vanjskopolitičkih interesa na štetu dugoročnih američkih ciljeva u regionu. Pod tim se prevashodno misli na tursku politiku prema Egiptu i Siriji, pružanje podrške sirijskoj opozciji i najlošije bilateralne odnose sa Izraelom u povijesti dvije zemlje.
Ono što američka administracija nikako ne želi oprostiti Turskoj jeste odluka njene Vlade da ugovor o nabavci proturaketnog odbrambenog sistema sklopi sa američkim globalnim rivalom – Kinom, a ne jednom od zemalja članica NATO-a.
Ovakvu tursku politiku SAD smatra nezrelom, ishitrenom i sebičnom. Turska, naravno, ima na to pravo, ali Obamina administracija ne može tek tako zanemariti takvo ponašanje Turske, navodi Koplow u intervjuu koji je objavio Strategic Outlook, istraživački centar u Konji.
Drugim riječima, SAD ne prihvata nezavisnost turske vanjske politike, bojeći se da bi ona mogla ugroziti dugoročne strateške ciljeve i interese američke globalne hegemonije. Američka administracija je Turskoj, također, zamjerila na uvijenim prijetnjama da bi mogla protjerati američkog ambasadora, što je u Washingtonu dovelo do velike zabrinutosti i konfuzije o tome šta Erdogan, zapravo, misli, želi, planira i da li je potrebno u korijenu mijenjati odnos američke politike prema Turskoj.
Vrlo je moguće da su Amerikanci pokušali iskoristiti paralelne državne strukture koje su u Turskoj formirale Gulenove pristalice, kako bi destabilizirali Erdogana i na kormilo AKP-a, a time i turske Vlade, doveli pouzdanijeg partnera.
Gulenova stvarna misija
Amerika je 1953. svrgnula premijera Mossadiqa u Iranu, 1965. Sukarna u Indoneziji i 1973. Salvadora Allendea u Čileu. Umjesto njih trojice instalirala je najveće diktatore 20. stoljeća – šaha Rezu Pahlavija, Suharta i Pinočea.
U prilog ovakvoj analogiji su i dokumentovani podaci da je mreža Gulenovih škola tokom devedesetih poslužila kao pokriće za 130 operativaca CIA-e u Uzbekistanu i Kirgistanu, koji su kao nastavnici engleskog jezika špijunirali za američku Vladu.
Edmonds navodi da je ključna poveznica Fethullaha Gulena i njegovog pokreta sa CIA-om bio Graham Fuller, analitičar RAND-korporacije, akademik, bivši šef ureda CIA-e u Kabulu, te potpredsjednik National Intelligence Councila u Americi.
Osman Nuri Gundes, bivši šef turske obavještajne službe (MIT), u svojim memoarima Vrijeme prevrata navodi čak i kodni naziv “mostovi prijateljstva”, pod kojim su djelovali operativci CIA-e koji su djelovali u okviru Gulenovih škola u spomenutim zemljama. Ovo pitanje detaljno je u svojim memoarima Classified Woman: Sibel Edmond Story, elaborirala Sibel Edmonds, bivša prevoditeljica FBI-a i jedna od najpoznatijih američkih zviždačica iz domena nacionalne sigurnosti.
Edmonds navodi da je ključna poveznica Fethullaha Gulena i njegovog pokreta sa CIA-om bio Graham Fuller, analitičar RAND-korporacije, akademik, bivši šef ureda CIA-e u Kabulu, te potpredsjednik National Intelligence Councila u Americi.
Iako je negirao spomenute navode o ulozi Gulenovih škola u skrivanju agenata CIA-e, Fuller priznaje da je u zaštitu Gulena od protjerivanja iz SAD-a 2006. pisao FBI-ju i američkom Ministarstvu za domovinsku sigurnost. Fuller je naveo da Gulen ne predstavlja prijetnju Americi, pa je na osnovu te podrške ostao u SAD-u. Druga ličnost s kojom je Gulen, također, imao bliske relacije je Morton Abramowitz, također bivši operativac CIA-e u Turskoj, a kasnije ambasador SAD-a u toj zemlji.
Iako je sve vrijeme tvrdio da misija njegovog pokreta nije politička, već edukativna i kulturna, najnoviji događaji u Turskoj pokazali su da je Gulenov cilj u konačnici bio uspostava političke kontrole nad institucijama turske države, ali ne na transparentan način, putem učešća na izborima, već infiltracijom u policiju, sudstvo, tužilaštvo, obavještajne službe, te obrazovne, kulturne i finansijske institucije u Turskoj.
O tome svjedoči i Gulenov apel sljedbenicima, koji datira još od kraja devedesetih: “Pozivamo naše prijatelje na položajima u zakonodavnoj vlasti i institucijama države da se osposobe za administraciju, kako bi, kada zato dođe vrijeme, mogli restaurirati tursku državu da ona bude plodotvornija u ime islama na svim njenim razinama. Moramo sačekati kada za to dođe pravi trenutak i kada prilike za nas budu najpovoljnije. To ne smijemo učiniti prerano.”
Zakulisne radnje
Ta vrsta infiltracije nanijela je štetu ugledu Turske u svijetu, o čemu svjedoče hapšenja mnogih nevinih ljudi, a koje su provodile Gulenove pristalice u tužilaštvu, sudstvu i policiji. Kako tvrdi Organizacija za slobodu štampe, novinari Ahmet Sik i Nedim Sener utamničeni su 2011. isključivo zbog profesije kojom se bave, a nikako zbog subverzivnih djelatnosti i veza sa ultranacionalističkim elementima, što im je pripisano.
Za razliku od Erdogana, koji se ozbiljno suprotstavio izraelskoj politici, Gulen gaji bliske odnose sa Izraelom i članovima jevrejskog lobija u Americi i oštro je kritizirao flotilu Mavi Marmara.
U knjizi Imamova vojska Ahmet Sik navodi i dokaze o miješanju Gulena u rad policije i sudstva, ali i o aktivnostima kojima se bavi iza kulisa, kako bi svojim pristalicama osigurao političku moć i uticaj u Turskoj. Postoje indicije da 95 posto uposlenika policijske službe u Turskoj pripada Gulenovom pokretu. Neki eksperti, pak, opovrgavaju navode o njihovoj infiltraciji, jer su i Gulenovi sljedbenici, kako tvrdi profesor Mucahit Bilici sa Univerziteta u New Yorku, turski građani, a Hizmet nije nikakva tajna organizacija.
Za razliku od Erdogana, koji se ozbiljno suprotstavio izraelskoj politici, Gulen gaji bliske odnose sa Izraelom i članovima jevrejskog lobija u Americi i oštro je kritizirao flotilu Mavi Marmara, kada su njeni aktivisti pokušali silom dostaviti pomoć stanovnicima Gaze pod opsadom. Gulen je upozoravao na to da se to nije smjelo činiti bez prethodog odobrenja izraelskih vlasti.
Erdoganov uspjeh i državnička sposobnost da stvori ekonomski jaku i prosperitetnu Tursku, a da njenu politiku učini autentičnom i nezavisnom je, izgleda, već dobrano iziritirala službeni Washington i Izrael, da ne iznenađuje ako je Gulenov Hizmet identificiran kao mehanizam za promjenu smjera turske politike i nametanje nove verzije sekularističkog modela Turskoj.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
ANKARA – Mandat predsjednika Republike Turske Abdullaha Gula bit će okončan 28. augusta 2014, a Turska državna izborna komisija donijela je odluku da će prvi krug predsjedničkih izbora u ovoj zemlji bit održan 10. a drugi krug 24. augusta ove godine, javlja novinar Anadolu Agency (AA).
Imena kandidata za predsjednika Republike Turske moći će se predati do 3. jula do 17:00, a imena kandidata predaju se u Predsjedništvo Velike turske narodne skupštine (TBMM) ili u Državnu izbornu komisiju.
Turske opozicione partije CHP i MHP predale su predsjedniku turskog parlamenta svog zajedničkog kandidata Ekmeleddina Ihsanoglua. Također, vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) je predstavila svog kandidata trenutnog premijera Recepa Tayyipa Erdogana. Očekuje se da će Slobodna demokratska partija (HDP) danas predati zahtjev TBMM-a za predsjedničku kandidaturu svog potpredsjednika partije Selahattina Demirtaša.
U slučaju da do 3. juna ne bude zahtjeva za više kandidata u utrci za predsjednika Turske na izborima 10. augusta takmičit će se tri kandidata.
Mandat predsjednika Turske trajat će pet godina, a ista osoba moći će obavljati najviše dva mandata.
Svjetski mediji dali su veliki prostor vijesti o tome da će aktuelni premijer Republike Turske Recep Tayyip Erdogan biti kandidat za predsjednika ove države, javlja Anadolu Agency (AA).
Sarajevo – Senad (Rame) Beganović je najmlađa, a Hurem (Bege) Begović je najstarija žrtva koji će 11. jula ove godine biti ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, potvrdila je za Anadolu Agency glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.
Senad je imao 14 godina kada je ubijen.
“Senad je pronađen u četiri različite masovne grobnice”, pojasnila je Čengić.
Među do sada identificiranim žrtvama za dženazu koja će ove godine biti održana u Potočarima je 13 maloljetnika.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Hurem (Bege) Begović koji je imao 79 godina kada je ubijen.
Do sada je identificirano 175 žrtava koje će biti ukopane 11. jula ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
“Ovo još uvijek nije konačan broj, jer su do 11. jula moguće nove identifikacije. Odnosno, moguće je da se neko od porodica izjasni da želi ukopati posmrtne ostatke svojih članova. Jer, u Tuzli postoji još identificiranih osoba, ali zbog nekompletnosti tijela porodice su se izjasnile da žele sačekati još jedan određeni period kako bi se pronašli i ostali dijelovi tijela”, pojasnila je Čengić.
Kako je kazala, većina žrtava koje su identificirane, pronađene su u više različitih masovnih grobnica, uglavnom u sekundarnim, posljedice čega su nekompletna tijela.
“Mnoga tijela koja će biti ukopana ove godine su nekompletna”, poručila je Čengić.
Kopanje mezara u Memorijalnom centru Potočari za više od 175 do sada identificiranih žrtava genocida iz jula 1995. godine, koje će biti ukopane u okviru obilježavanja 19. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone UN-a” Srebrenica, 11. jula u Srebrenici, počet će 8. jula.
Iznošenje tabuta sa posmrtnim ostacima žrtava genocida do Musalle ispred Memorijalnog centra Potočari planirano je 10. jula u 17:45 sati, nakon čega će akšam–namaz i jaciju, teravih-namaz predvoditi muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, a bit će upriličen i iftar. Učenje i poklanjanje hatme predvodit će 30 imama po jedan džuz, kao i zikr u Bijeloj džamiji.
BEOGRAD – Novi Pazar- Prijavljivanjem kandidata u Srbiji sutra počinje upis na fakultetima i visokim strukovnim školama, a iz Ministarstva prosvete apeluju na buduće brucoše da pre konkurisanja provere da li je visokoškolska ustanova akreditovana i podsećaju da upis mogu obavljati samo ustanove koje imaju akreditovane studijske programe i dozvolu za rad Ministarstva.
Prijavljivanje traje do 5. jula, a spisak akreditovanih univerziteta, fakulteta, strukovnih škola kao i studijskih programa može se videti na sajtu Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta, nezavisnog tela nadležnog za akreditaciju.
Na 31 fakultetu Univerziteta u Beogradu (UB) na osnovnim studijama mesta ima za oko 15.000 brucoša, od toga 9.500 budžetskih, a prema najavi prorektorke Nade Kovačević ovoga puta veliko je interesovanje mladih za računarske fakultete.
Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru koji je akreditovan sutra počinje prijavljivanje kandidata za upis u prvu godinu osnovnih akademskih studija, u koju će biti upisano ukupno 965 studenata.
Također i na Internacionalnom Univerzitetu koji nije akredirovan vrši se upis studenata.
Iz Ministarstva podsećaju da je rad visokoškolskih ustanova izvan sedišta zabranjen, osim ukoliko je to predviđeno aktom o akreditaciji i ukoliko postoji dozvola za rad.
Prošle godine na UB najtraženiji su bili Elektrotehnički fakultet, Matematički, Fakultet bezbednosti, Fakultet sporta, ali i tradicionalno interesantni medicina, stomatologija, ekonomija.
I za mašinstvo lani se prijavilo više studenata od upisne kvote, a mesta su popunili i Tehnološko-metalurški i Poljoprivredni fakultet.
Školarina za samofinasirajuće studente kreće se od 240.000 na arhitekturi do 60.000 na Šumarskom fakultetu ili 50.000 na Tehničkom fakultetu u Boru, koji je takođe u sastavu UB.
Za program softverskog inženjerstva na Elektro-tehničkom fakultetu treba platiti 223.200 dinara, na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja cena je 147.000, na medicine od 120.000 do 125.000, veterini 120.000, Matematičkom fakultetu 120.000 dinara, objavljeno je u objedinjenom konkursu na sajtu UB.
Školovanje na Filološkom fakultetu košta 119.000, Filozofskom 118.548 dinara, ekonomiji od 85.272 do 112.200 dinara, Učiteljskom 90.000, biologiji i geografiji 80.000, Šumarskom 60.000 dinara.
Govoreći o preporuci Ministarstva prosvete da se studenti oslobode troškova prijemnog ispita prorektorka Kovačević rekla je da prijemni ispiti ipak nose dodatne troškove.
Imamo po dva i tri puta više prijavljenih, treba organizovati ispit, potrebne su prostorije, priprema materijala, navela je ona.
Liste prijavljenih kandidata biće istaknute najkasnije do 6. jula, a polaganje prijemnih ispita zakazano je od 7. do 10 jula.
Novi Pazar – Sead Ramović, proslavljen kao golman brojnih velikih ekipa sa svojim prijateljem Edinom Šemovićem odlučio se da put od Študgarta do Novog Pazara pređe na biciklu.
Ovaj dvojac uspešno je završio zacrtani cilj. Kako kažu, bilo je i teških i lakih deonica ali sve su prebrodili bez ikakvih problema. U rodni grad dočekali su ih rodbinai i prijatelji.
Sead Ramović svoju golmansku karijeru započeo je u Novom Pazaru a do sada je igrao za velike timove u Nemačkoj, Norveškoj i Švedskoj. Ramović ističe da je kao golman imao 17 godina uspešne karijere, a da sada želi da postane trener na čemu uveliko radi. Slobodno vreme iskoristio je za ovo ekstremno putovanje koje je, kako kaže, bilo prelepo.
“Po meni najteža etapa bila je u Austriji gde je nagib puta bio 13 odsto i to u dužini od 20 do 30 kilometara. To mi je bilo veoma teško ali trud se ipak isplatio, jer smo videli mnogo lepih predela a najlepši je dolazak u rodni grad, Novi Pazar”, rekao je sada već bivši golman Sead Ramović.
Edin Šemović dobar prijatelj Seada Ramovića imao je težeg zadatak, a to je voditi računa o svemu na putu. Kako kaže, dugo se pripremao za polazak jer je put dug a odgovornost velika, ipak drago mu je što je pošao jer bi mu, kako je rekao, sada bilo žao da nije prihvatio poziv.
“Što se tiče etape, koja je bila najlepša, nekakao najviše mi je ostao u sećanju jedan deo kroz Austriju. Tamo je priroda bila neverovatna. Sve smo slikali i snimili. Nemoguće je u nekoliko reči opisati šta smo sve doživeli”, rekao je prijatelj Seada Ramovića i sportista Edin Šemović.
Put od Študgarda do Novog Pazara dug je 1200 kilometara, ovaj dvojac prešao ga je za dvanaest dana. Kako kažu, tokom puta nije bilo kvarova niti bilo kakvih padova.
Obavezna polisa osiguranja pri registraciji vozila u Srbiji od danas je poskupela za sve kategorije za 45 odsto, rečeno je u Udruženju osiguravača Srbije.
Nova minimalna tarifa premije za osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štete pricinjene trećim licima stupa na snagu 1. jula, objavilo je to udruženje na svom sajtu.
Osnovni razlog za povećanje cena je uticaj primene “bonus-malus” sistema, koji nagraduje dobre i kažnjava loše vozače, pošto tek nešto više od jedan odsto vozača u Srbiji ima “malus” kao sankciju za učinjene prekršaje.
Dodela bonusa vozačima bez prekršaja prouzrokovala je smanjenje premije po osnovu osiguranja autoodgovornosti.
Razlog je i uvođenje fiksne naknade za Republicki fond za zdravstveno osiguranje od pet odsto od prikupljene bruto premije, koje društva uplaćuju na račun Fonda, što je direktno umanjenje prikupljene premije.
Zatim očekivano povećanje limita za isplatu štete koje na snagu stupa od oktobra ove godine, u iznosu koji je višestruko veći od postojecih limita.
“Naši gradani su trenutno u poziciji da su naknade koje im osiguranja isplaćuju najniže u Evropi, pa se uvodenjem novih, značajno većih iznosa, očekuje da naši građani budu adekvatnije obeštećeni”, navedelo je Udruženja osiguravača Srbije.
To će za posledicu imati i značajno veći izdatak osiguravajućih društava i dalje smanjenje premije po tom osnovu.
Potraživanja od društava u likvidaciji i stečaju su izuzetno visoka i mere se milijardama dinara, a isključiva je obaveza osiguravajućih društava da te, kao i iznose vezane za tekuće slučajeve neosiguranih i nepoznatih vozila, obezbede uplatama Garantnom fondu i to iz prikupljene premije po osnovu osiguranja od autoodgovornosti, kažu u Udruženju.
