Novi Pazar – Postoji narodna izreka “ko o čemu vojnik o skraćenju a kurva o poštenju”. Ova bi se izreka, u predvečerje izbora u Srbiji, mogla proširiti da o poštenju pričaju lopovi, o ljudskim pravima pričaju gejevi a o slobodi pričaju robovi.
Sve ove kategorije mogle su se vidjeti na predizbornom skupu na Trgu Gazi Isa-bega u organizaciji koalicije LDP-BDZS, a robovi su bili najbrojniji. Bilo je tu i manipulanata, prevaranata, šibicara, sitnih duša, interesdžija, ahmaka i mazluma, bilo je i onih koji iskreno vjeruju u tu priču, ali su robovi izdominirali.
Zukorlićevi robovi koje on drži u robovskom i podaničkom položaju. Zukorlićevi robovi koje je on okovao radnim mjestima, platama, zvanjima, titulama, položajima i funkcijama. Zukorlićevi robovi koji pod teretom bukagija koje nose ne smiju da misle svojom glavom, a i ako misle nikada to svoje mišljenje ne smiju javno da kažu, dobili su sahat vremena da izdalahaju, da se izviču, da izgalame i istresu iz svoje čemerne lubine sve ono što godinama gomilaju
Riječ koja se na skupu najviše puta čula u svim svojim oblicima, pored poštenja i ljudskih prava, bila je sloboda-oslobođenje. Samo ne slobodni ljudi imaju toliku žeđ za slobodom. Samo ne slobodni ljudi toliko vape i mole da budu oslobođeni. Samo ne slobodni ljudi ne vide da je njihov tamničar Muamer Zukorlić. Oni sve druge optužuju a robovlasnika i nasilnika vole. Sindrom zaljubljivanja žrtve u dželata psiholozi su odavno opisali i objasnili, a dželat vešto manipuliše žrtvama i nudi im slobodu na dugom štapu.
Kako je Zukorlić uspeo da porobi ove ljude? Jednostavno, izolovao ih je. Isključio ih je iz stvarnog i realnog života i zatvorio ih u sektu zvanu “muftijini ljudi”. Napravio je podjelu “Mi” i “Oni”, gdje su “Mi” najbolji i zlatni, a “Oni” su zli i nevaljali. Preko svojih medija ispirao im je mozgove. Svakog dana im je govorio vi ste porobljeni, ali im nije govorio da ih on porobljava. Zabranio im je kontakt sa slobodnim ljudima da se virus slobode ne bi proširio i na njih. U maniru diktatora iz Južne Koreje, Sirije i drugih komunističkih zemalja gradio je kult vođe i lažne elite, koja nije elita, ali mu zarad svojih privilegija, pomaže da upravlja robovima.
Oni porobljeni veselici na Trgu, koji su tako iskreno klicali slobodi, koliko god da ih je bilo, nisu ni svjesni da samo par koraka od Trga na kojem robovi veličaju dželata, žive desetine i stotine hiljada slobodnih ljudi. Žive ljudi koji su sposobni, kreativni, slobodni, misleći, žive ljudi koji rade, obrazuju se, govore bosanski, klanjaju se Allahu dž.š., žive ljudi koji se međusobno druže, smiju, upoznaju, posjećuju, razmenjuju ideje, stavove i mišljenja. Žive normalni i slobodni ljudi kojima Muamer Zukorlić nije potreban da bi funkcionisali a Muamer im je važan koliko i lnjski snijeg.
Za žaljenje su svi porobljeni ljudi na svijetu, a posebno su za žaljenje Zukorlićevi robovi koji u dvadeset i prvom vijeku dobrovoljno, za rad sitnih privilegija, pristaju na robovski status. Razumljiv je njihov vapaj za slobodom u sahatu kad ih Zukorlić izvede na Trga da se malo izgalame. Robovi samo o slobodi pričaju, a gejevi o kršenju ljudskih prava.
Rijaset Islamske zajednice Srbije poziva sve muslimane u Srbiji da ostvare svoje građansko pravo i izađu na predstojeće parlamentarne izbore, koji će se održati 16. marta.
Islamska zajednica Srbije je u potpunosti posvećena svojoj misiji očuvanja i promovisanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta muslimana u Srbiji, ujedno afirmišući toleranciju i razumjevanje sa drugim narodima. Zbog toga se Islamska zajednica neće opredjeljivati ni za jednu političku opciju. Politika je posao političara i svako miješanje Islamske zajednice je protivno Ustavu Islamske zajednice i ostalim aktima. Zbog toga pozivamo birače da se na predstojećim izborima opredijele prema svojoj savjesti.
Međutim, Islamska zajednica ima obavezu da vjernicima ukaže na činjenicu da je Muamer Zukorlić aktivno uključen u politiku kao koalicioni partner LDP-a Čedomira Jovanovića. Zukorlić je čovjek koji je poznat po ekstremističkim stavovima, kriminalnom i bahatom ponašanju,koji je svojim djelovanjem doveo do cijepanja Islamske zajednice i koji danas stoji kao jedina brana ujedinjenju. Za nas je prosto neshvatljivo da jedna stranka liberalne orijentacije može da pravi savez sa jednom kriminalnom i konzervativnom organizacijom na čijem je čelu Zukorlić.
Zbog toga preporučujemo svima da na predstojećim izborima ne daju svoj glas ovoj neprirodnoj koaliciji LDP-BDZS. Glasati ovu koaliciji znači glasati za ona opredjeljenja koja je Allah dž.š. najstrožije zabranio i najstrožiju kaznu propisao. Glasati ovu koaliciji znači glasati protiv ujedinjenja Islamske zajednice, što vodi u dalje narušavanje međuljudskih odnosa i muslimani neće imati opravdanje ako podrže ovu kriminalnu grupu.
Novi Pazar – Festival sela Srbije, tradicionalna manifestacija koja se održava u gradovima i opštinama širom zemlje upriličena je u Novom Pazaru. Ovom povodom na originalan način su prikazani običaji našeg grada i regiona, prezentovana nošnja i maniri dobrog domaćina.
Goste je uvodnim obraćanjem pozdravila predsednica Skupštine grada Sadija Plojović. Festival je bio odličan povod da se na jednom mestu okupe predstavnici brojnih poljoprivrednih uruženja, poznavaoci ove privredne oblasti, članovi zemljoradničkih zadruga i brojni drugi gosti.
U revijalnom delu Festivala prisutnima su se predstavili članovi Kulturno umetničkog društva „Sandžak“. Priznanja najuspešnijim poljoprivrednicima uručile su predsednica gradskog parlamenta Sadija Plojović i članica udruženja „Zavičaj“, prof. Milanka Vujičić. U ulozi predavača u edukativnom delu manifestacije našli su se eminentni univerzitetski profesori, među kojima i dr Dragan Milić, sa Instituta za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada.
Idejni tvorac sve popularnijeg Festivala sela Srbije je publicista Miomir Filipović, u saradnji sa prof.dr Miladinom Ševarlićem.
Godišnjica smrti predsednika Vlade Srbije i lidera Demokratske stranke Zorana Đinđića, ubijenog u atentatu 2003. godine, biće danas obeležena nizom manifestacija, od kojih će neke biti nestranačkog karaktera
Predstavnici Vlade Srbije položili su danas oko 10 sati venac na spomen ploču ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću u Nemanjinoj 11, a u toku dana poštu su odali ili će odati i članovi Đinđićeve vlade, građani, partijski saradnici, pojedinci..
Godišnjica smrti predsednika Vlade Srbije i lidera Demokratske stranke Zorana Đinđića, ubijenog u atentatu 2003. godine, biće danas obeležena nizom manifestacija, od kojih će neke biti nadstranačkog karaktera, a neke će organizovati demokrate i fond koji nosi njegovo ime.
Nekadašnji lider DS Boris Tadić jutros je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju položio je cveće na grob ubijenog premijera, a isto su učinili i čanovi Zajedno za Srbiju predvođeni liderom Dušanom Petrovićem.
Petrović je nakon polaganja venca rekao da je siguran da bi Đinđić, da nije mučki ubijen, danas tražio da se radi više.”Da radimo na sebi, ali da radimo i sa građanima uz stalno insistiranje na obezbeđivanju što šire podrške viziji moderne, stabilne, ekonomski jake države sa razvijenim institucijama” rekao je Petrović.
Godišnjica Zorana Đinđića biće obeležena i nizom manifestacija, od kojih će neke biti nadstranačkog karaktera, a neke će organizovati demokrate i fond koji nosi njegovo ime.
Demokratska stranka će, na dan Đinđićeve smrti organizovati završnu predizbornu konvenciju na Trgu Republike, a potom, u spomen na Đinđića, i šetnju centrom Beograda, takozvanom “medijskom trasom”.
Funkcioneri stranke će pre podne, u 11 sati, posetiti Đinđićev grob, u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju, a u 14 sati će, u organizaciji fonda “Zoran Đinđić” i DS, biti održano finale takmičenja “Besede u Zoranovu čast”.
U Beogradu će prepodne biti održana i tradicionalna “Šetnja za Zorana”, u okviru koje će se građani u 11 sati uputiti ka Vladi Srbije, ispred koje je Đinđić ubijen, a zatim ka Novom groblju.U pozivu koji je Liberalno-demokratska partija prošle sedmice uputila građanima ističe se da “Šetnja za Zorana” nije stranački skup.
“U šetnju pozivamo sve koji osećaju da u njoj treba da učestvuju, bez obzira na to da li su članovi stranke. Šetnja za Zorana za LDP nikada nije bila partijski skup, nego zajednički izraz građanskog poštovanja i sećanja na političke rezultate Đinđićeve politike i napor građanki i građana Srbije da ne dozvole da se ta uspomena izbriše i zaboravi”, navodi se u saopštenju LDP.
Građani su pozvani da u šetnji učestvuju bez stranačkih obeležja, kako bi se očuvao nadstranački karakter događaja i sprečila njegova zloupotreba u predizbornoj kampanji, a LDP će tog dana obustaviti sve predizborne aktivnosti.
Proteklih godina su, na dan Đinđićeve smrti, počast pokojnom premijeru na parkingu u Nemanjinoj 11 odavali i najviši funkcioneri Vlade Srbije.
Novi Pazar – Perdizborni skup koalicije SDP – SNS održaće se večeras u 20h u novopazarskoj hali “Pendik” skupu će prisustvovati presdednik SDP Rasim Ljajič, predsednik SNS Aleksandar Vučić kao i kandidati za narodne poslanike.
Najavljeno je da će prisutne pre početka predizbornog skupa zabavljati novopazarac Beco i Fantastik band a ispred hale pendik postavljen je i veliki video zid tako da će oni koji budu ostali ispred moći uživo da prate govore i atmosferu iz unutrašnjosti hale sportova.
Redakcija “Blica” uspela je juče da na jednom mestu, za uredničkim stolom gde se snima emisija “Izbori na Blic”, okupi četvoricu lidera političkih stranaka.
Rasprava je na momente bila i više nego burna, a najviše varnica sevalo je između Borisa Tadića i Ivice Dačića. Na meti Dačićevih kritika našao se i Đilas, od koga je tražio da kaže u čemu se to razlikuje od Tadića.
Voditelji su urednici u “Blicu” Predrag Mihailović i Milan Lađević. Gledaoci će emisiju moži da pogledaju u četvrtak u 20.30 na TV Prva.
Nadzorna kamera u Londonu snimila je brutalno premlaćivanje jedne žene u režiji policijskog službenika. James Kiddie (45) je oborio Sarah Reed (30) na pod te ju je nemilice počeo šakom udarati u glavu, iako mu ona nije smogla snage uzvratiti, prenosi Jutranji.hr.
Na šokantnoj se snimci vidi kako ju je prvo povukao za kosu i tako je podignuo sa stolice na kojem je sjedila. Kamera iz drugog ugla zatim prikazuje kako je na hodniku potpuno nemoćnu udara rukom dok leži na podu.
Snimke su prikazane tijekom suđenja, koje je okončano u utorak neobično blagom presudom. Policajac će tokom sljedećih godinu dana morati odraditi 150 sati neplaćenog društveno korisnog rada.
Incident se, inače, dogodio još u novembru 2012. godine, nakon što su zaštitari u jednoj londonskoj trgovini zadržali Sarah jer su posumnjali da je nešto ukrala. Čim je Kiddie došao na uviđaj, skinuo je jaknu te se dao u pretresanje njene torbice.
Do fizičkog je obračuna, prema njemu, došlo jer ga je Sarah, inače konzumentica narkotika, ugrizla za kažiprst pri čemu je viknula da ima AIDS.
)
Tvrdio je da je njegova reakcija bila impulzivna zbog šoka koji je doživio, a pritom je inzistirao da ženu nije udarao jako, nego možda s pola snage te da je tek nakon jednog zamaha rukom došlo do pravog fizičkog kontakta s njom. Sarah je još optužio da je na njega režala poput psa.
Uprkos blagoj kazni, Kiddie se više neće moći vratiti na posao u londonskoj policiji. Otac je dvoje djece, a u kao policajac je radio 12 godina.
Na 11. godišnjicu Đinđićevog ubistva, bivši predsjednik Vlade Srbije kaže da je za rješavanje slučaja potrebna politička volja.
Zoran Živković, vođa Nove stranke i jedan od prvih saradnika bivšeg premijera Srbije, tvrdi da su ubistvo bivšeg premijera Zorana Đinđića izvršili kriminalci koji su bili u državnoj službi i obilježili vrijeme vladavine Slobodana Miloševića “u trenutku kada Đinđić nije imao snage da ih se otrese”.
Živković je rekao za agenciju Anadolija da je Đinđić ubijen jer nadležne službe nisu radile svoj posao, ali i dodao kako je pitanje bi li ubistvo moglo biti spriječeno da su te službe radile profesionalnije.
“Bilo je puno onih koji su hteli da prekinu reforme Srbije u tom trenutku, puno onih koji su neku Zoranovu viziju hteli da prekinu, zatamne, gurnu u stranu”, kazao je Živković.
Živković je bio ministar policije SR Jugoslavije i predsjednik Vlade nakon atentata. Za vrijeme vanrednog stanja rukovodio je opštom policijskom akcijom “Sablja” protiv organizovanog kriminala.
Đinđić je ubijen na današnji dan prije 11 godina ispred zgrade Vlade Srbije.
U Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu porodica, prijatelji, stranačke kolege i građani danas su odali poštu Đinđiću polaganjem vijenaca i cvijeća na njegov grob.
Delegaciju Demokratske stranke predvodio je njen vođa Dragan Ðilas, koji je sa Ðinđićevom udovicom Ružicom, položio vijenac na grob pokojnog premijera.
Poštu Ðinđiću odali su i stranački funkcioneri Borislav Stefanović, Dragan Šutanovac, Vladimir Todorić, kao i brojni članovi te stranke.
Prethodno su cvijeće i vijence na Ðinđićev grob položili njegova majka Mila Ðinđić i Zoran Živković.
‘Potrebna politička volja’
Živković naglašava da ni on ni njegovi saradnici nisu imali mogućnost da se tada suprotstave ubicama Zorana Đinđića.
“Praktično, nije bilo sile koja bi njih mogla da dovede pred lice pravde”, navodi Živković i ukazuje da se uoči atentata spremala velika akcija protiv kriminalne grupe poznate kao Zemunski klan i Jedinice za specijalne operacije (JSO) Državne bezbjednosti Srbije.
Kako ističe, 12. marta 2003. ubijen je Zoran Đinđić, a 15. ili 16. se trebao izabrati Savjet ministara tadašnje Srbije i Crne Gore (SCG) u kome je trebao biti izabran za ministra odbrane, te, za desetak dana, izvršiti neophodne promjene u vojsci koje bi osigurale da specijalne vojne jedinice budu saveznici u obračunu protiv Zemunskog klana i JSO-a.
“Očigledno da je i to neko doznao i ubrzo je usledio treći ili četvrti pokušaj ubistva koji je bio koban po njega”, rekao je Živković, podvukavši kako je politička pozadina Đinđićevog ubistva na sudu teško dokaziva.
Prema Živkovićevim riječima, političku pozadinu ubistva čine brojni Miloševićevi saradnici “koji su bili u vojsci, policiji i kriminalnom miljeu” i koji su imali jak motiv za to jer je Đinđić “porušio njihov porculanski san da će večno vladati Srbijom”.
Živković kaže da su oni imali razloge za to “jer ih je smenio s vlasti i oterao Miloševića u Hag” i dodaje da su imali novca da plate ubice profesionalce i, konačno, imali su direktnu vezu sa Miloradom Ulemekom Legijom, JSO i Zemunskim klanom.
Osim Miloševićevih saradnika, Živković smatra kako bi bilo neophodno da tužilaštvo sasluša sve “sa ove ili one strane, za koje se opravdano ili neopravdano pretpostavlja da imaju veze sa tim atentatom, da nevini potvrde svoju nevinost, a da se tamo gde, možda, ima uslova za dalju istragu ona proširi ka dubini tog zločinačkog zahvata”.
Živković smatra da je za rasvjetljavanje političke pozadine ubistva Đinđića potrebna politička volja.
“U državama u tranziciji, gde nema jakih institucija, potrebna je jaka politička volja. Vlada koju sam vodio nakon ubistva je uradila vrlo efikasnu istragu za izvršioce, ne samo tog atentata već više od 20-30 ubistava. Ubice Zorana Đinđića su dobile više od 350 godina robije. Drugi koji su obuhvaćeni ‘Sabljom’ su dobili još nekoliko hiljada godina robije, ali kada se ušlo u sporo i pipavo ispitivanje političke pozadine, svi protivnici moderne, evropske, Đinđićeve Srbije su se okrenuli protiv nas i ta vlada je pala nakon nekoliko meseci”, kaže Živković.
Navodi kako je obaveza i njegove stranke i demokrata da pitanje rasvjetljavanja političke pozadine ubistva Zorana Đinđića stalno aktuelizuju, a ne samo u vrijeme izborne kampanje.
Vekarić: Otkriti detalje istrage o atentatu
Zamjenik tužioca Republike Srbije za ratne zločine Bruno Vekarić ocijenio je da je veoma značajno da se skine oznaka državne tajne sa dokumenata komisije koja je istraživala okolnosti ubistva Zorana Đinđića.
Vekarić, koji je kao sekretar Ministarstva pravde u to vrijeme bio član takozvane Koraćeve komisije, naglasio je kako je obavezan državnom tajnom da o njenom radu ne govori javno.
Međutim, tvrdi kako je potrebno da se sa istražnog materijala skine oznaka tajnosti.
“Javnost je saveznik istine i dostupnost ovog materijala može samo da koristi”, izjavio je Vekarić za list Danas povodom 11 godina od Đinđićevog ubistva.
Interna istraga nije provedena
Vekarić je naglasio da izvještaj Komisije ima istorijsku vrijednost.
Zbog njegove uloge u radu Komisije, Vekarić nije želio govoriti o tome ima li atentat političku pozadinu i je li produkt organizovane zavjere.
“Neke od preporuka Komisije i tadašnje vlade nikada nisu provedene, posebno one koje se odnose na internu istragu u državnim institucijama koje su bile legitimisane kao odgovorne za propuste u obezbeđenju, ali i u ubistvu premijera. U tome je ključ problema”, rekao je Vekarić.
U januaru, kada je Evropska unija otvorila pregovore sa Srbijom o pridruživanju, grupa europarlamentaraca zatražila je od Evropske komisije da se pregovaračko poglavlje o vladavini prava dopuni rješavanjem političkih ubistava u Srbiji, uključujući Đinđićevo.
Nakon Đinđićevog ubistva, u Srbiji je proglašeno vanredno stanje, a kao počinioci odmah su osumnjičeni pripadnici tzv. Zemunskog klana.
Kako je Vlada kasnije saopštila, upravo je tog dana trebao biti potpisan nalog za hapšenje nekoliko pripadnika te kriminalne grupe.
Kao glavni osumnjičeni u organizovanju ubistva premijera bili su nekadašnji zapovjednik raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija i pripadnici Zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Spasojević i Luković su ubijeni 27. marta u pokušaju policije da ih uhapsi, a u okviru policijske akcije Sablja tokom vanrednog stanja uhapšen je atentator Zvezdan Jovanović Zveki, nekoliko članova raspuštene JSO te brojni pripadnici Zemunskog klana, što je kasnije pridonijelo rasvjetljavanju brojnih ubistava, otmica i niza teških krivičnih djela.
Podignute su optužnice protiv 44 osobe za saučesništvo u organizovanju ubistva Zorana Đinđića.
U maju 2007. optuženima su izrečene presude na ukupno 378 godina zatvora, među kojima su Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović osuđeni na po 40 godina.
Vrhovni sud je potvrdio ove presude u decembru 2008. godine.
Kao i hiljade drugih napuštenih sela u Španiji – selo A Barca sa njenih 12 gotovo raspadnutih, kamenih kuća prekrivenih mahovinom i bršljanom čeka na novog vlasnika, koji će ga vratiti u život.
Lokalni zvaničnici u Galiciji, regiji na sjeverozapadu Španije, nadaju se da će uspjeti da poklone zaseok koji je smješten na padini s pogledom na rijeku Mino, u blizini granice sa Portugalom.
Međutim, kandidati koji namjeravaju primiti selo na poklon moraju dostaviti razvojni projekat koji garantuje očuvanje objekata sela čija historija seže unazad do XV stoljeća.
Do sada gradonačelniku Cortegade – opštine na čijoj teritoriji se nalazi selo A Barca, dostavljeno nekoliko prijedloga, no on još uvijek veliku prednost daje turističkim projektima.
“Nešto što bi otvorilo radna mjesta za seljane i lokalne biznise,” kazao je gradonačelnik Avelino Luis de Francisco Martinez.
Stanovnici A Barce selo su napustili 1960-tih, kada je izgrađena hidroakumulacija, a njihove njive potopljene. Rasuli su se po većim gradovima ili mjestima u kojima su našli obradive površine, a njihova sela ostala prazna.
Španski nacionalni statistički institut procijenjuje da širom zemlje postoji oko 2900 napuštenih sela, kaže Raffael Canales, menadžer web stranice specijalizirane za prodaju napuštenih sela: www.aldeasabandonadas.com.
Više od polovine njih nalazi se u Galiciji, mahom ruralnom dijelu Španije, u kojoj se nalazi i čuveno hodočasničko mjesto “Santiago de Compostela”, a dobar dio ih je i u susjednoj regiji Asturias.
Dugotrajan ekonomski krah u Španiji, zbog kojega je stopa nezaposlenosti skočila na 26 posto, mnoge je zemljoposjednike prisilio da imanja stave na prodaju.
“Računamo da će naši najčešći klijenti biti pisci, slikari i profesionalci angažovani u sferi ruralnog turizma,” rekao je menadžer portala www.aldeasabandonadas.com, Raffael Canales.
Mark Adkinson, britanski menadžer rivalskog portala www.galicianrustic.com kaže kako je njegova kompanija identifikovala 400 napuštenih sela samo u istočnom dijelu Galicije. Kada Adkinson, nastanjen 150 kilometara sjeverno od Cortegade, pronađe prazno selo, odmah počinje potragu za njegovim vlasnicima. Zadatak je to koji je ponekad težak, a nekad pak i nemoguć.
Najčešće su vlasnici napuštenih imanja već odavno odselili i od tada im se gubi svaki trag. U nekim drugim slučajevima se pak desi da su vlasnički listovi izgubljeni i ne mogu se dobiti tako lahko.
“Dešava se ponekad i da nas kontaktiraju sami vlasnici, nudeći imanja na prodaju,” kaže Askinson, koji je i sam nekadašnji uzgajivač stoge iz Lancashirea, a u Galiciji je proveo skoro tri desetljeća.
– Interesovanje inostrane klijentele –
Napuštena sela naročito privlače strance poput Neila Christiea – šezdesetogodišnjeg penzionisanog Britanca, koji je nekada radio na televiziji. Kupio je tri kamene kuće i hambar podignut na kamenim stubovima, tipični pejzaž na sjeverozapadu Španije. Za 45 hiljada eura je postao vlasnik zaseoka Arrunada u Asturiasu. Protekle četiri godine je proveo restaurirajući glavnu kuću, smještenu u sred zelenih pašnjaka, na 30-tak kilometara južno od obale Atlantika. Nada se da će krajem godine useliti.
“Želio sam pobjeći od stresa u Londonu. Ovo mjesto je bilo samo kamara ruševina. No, nikad ne bih bio u prilici kupiti nešto slično ovome u Engleskoj,” kaže Christie.
“Veoma je lijep region. Ljudi su jako prijatni. Za život ovdje se zaista može reći da je kvalitetan.”
Britanci su pokazali i najviše interesovanja za kupovinu napuštenih španskih zaselaka.
Međutim, ne zaostaju ni Norvežani, Amerikanci, Nijemci, Rusi, pa čak i Meksikanci, kaže agent za prodaju nekretnina Jose Armando Rodil Lopez.
“U principu, čim pređete preko 80 hiljada eura, potencijalni kupci su iz inostranstva,” objasnio je Lopez tokom obilaska Pena Velle, zaseoka u Asturiasu.
Zaseok koji se ovdje prodaje za 62 hiljade eura čini pet kamenih kuća sa krovovima od škriljca, okruženih borovim i eukaloptusovim stablma.
“Ovdje je nekada živjela cijela familija. Neki su od njih pravili noževe, drugi su bili stolari, treći stočari,” kaže na rastanku Rodil Lopez.
Proslavljeni američki košarkaš i zvezda NBA lige, Šakil O'Nil, otkrio je da nedeljno na aplikacije za svoj smartfon potroši oko 1.000 dolara.
“Samo prošle nedelje sam kupio 20 igara. Kada ne radim, novac trošim na aplikacije”, priznao je popularni Šak.
Neke od aplikacije imaju veze sa biznisom i potrebne su Šaku s obzirom da je ranije investirao u Google, a zainteresovan je i za nove projekte na polju tehnologije.
O'Nil je ovu “tajnu” otkrio u razgovoru sa novinarkom “The Wall Street Journal-a” Evelin Rasli, a rekao je i da stalna potraga za novim “kul” tehnološkim stvarima ga dovodi do kontakta sa novim kompanijama sve vreme.
Svojevremeno, Šakil O'Nil je zvao Stiva Džobsa pre nego što je promovisan prvi iPhone – pitao ga je da li može da dobije jedan primerak “ranije” – Džobs je (naravno) rekao “ne”.
