TBT- Cerić saradnik UDBE – kodno ime VEZIR – FOTO

0
461

Novi Pazar – Prema izvornom dokumentu kojeg je objavio „Hrvatski list“ od 16.2.2006., Mustafa Cerić je bio saradnik UDBA-e.

U emisiji Reflex, OBN Televizije, dr. Džemaludin Latić, profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN), gostovao je kao „gost-žrtva“ komunističke torture. 

ceric udba

On, je kao što je poznato široj javnosti, bio osuđen zbog verbalnog delikta 1983. na više od šest godina zavora. Povod njegovom gostovanju bila je knjiga „Djelovodnik Udbe“, koja je ljetos promovirana u Sarajevu. Knjiga objavljuje spisak doušnika, kao i njihovih žrtva u posljednjih dvadeset godina vladavine komunista.

Tim povodom je dr. Latić ustvrdio kako je i bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić bio saradnik Udbe.

Dr. Cerić nije ragirao na ovu Latićevu optužbu, ali je stoga odmazdu protiv Latića preuzeo na sebe Muamer ef. Zukorlić, sandžački muftija. Od kada se povukao sa mjesta prvog čovjeka Islamske zajednice, dr. Cerić obnaša funkciju predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, gdje je Zukorlić generalni sekretar.

Također je ovaj dvojac inicirao osnivanje Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), te Bošnjačku akademiju nauka (BANU), gdje su sebi dodijelili ključne uloge. Vjerovatno zbog toga, vjerujući da je ovakva Latićeva tvrdnja naštetila Cerićevom ugledu, kao predsjedniku SBK-a, te odmogla u realizaciji megalomanskih nacionalnih projekata, kakve su proklamirali i za koje agitiraju diljem svijeta, odmazdu za Latića preuzeo je na sebe osobno Zukorlić.

On je, poznat kao autokrata, na autorkatski način sazvao onaj dio Islamske zajednice u Srbiji, odnosno Sandžaka, koji kontrolira sa svojim prijateljima i rođacima, nazvavši to sjednicom Mešihata IZ Sandžaka, i osudio ovu Latićevu izjavu. U Saopćenju Mešihata ova izjava se kvalificira kao „potvora najgore vrste“, zbog čega je pozvao aktualnog reisu-l-ulemu Husein ef. Kavazovića, da da preporuku Saboru IZBiH da isključi dr. Latića sa svih „obrazovno-naučnih institucija u BiH“, te ga smijeni sa svih funkcija u IZ. Jer, kako je obrazložio g. Zukorlić, „za takve nema mjesta u islamskim ustanovama“, a posebno je naglasio obrazovne ustanove, gdje je g. Latić i uposlen.

Javnost nije upoznata sa daljnom procedurom ove „instrukcije“. A, pošto je g. Latić već bio vanredni profesor na Univerzitetu u Novom Pazaru, kojeg opet kontrolira, i što je opće poznata istina, na autokratski način, i njime upravlja osobno g. Zukrolić, profesoru Latiću su Zukorlićevi mediji, sa logom Islamske zajednice, saopćili da je dobio otkaz.

Kako su potvrdili izvori TBT-a bliski Saboru IZBiH, na posljednjoj sjednici Rijaseta IZBiH, muftija Zukorlić je, kao tačku dnevnog reda za pripremnu sjednicu Sabora IZ, bio predložio pitanje „otkaza profesoru Latiću“.

Njemu se javno usprotivio sarajevski muftija Husein ef. Smajić, potvrđujući Latićevu tvrdnju:“Svi znamo da je Cerić bio saradnik Udbe“, bio je decidan muftija Smajić. Zbog oprečnih stavova prijedlog je dat na glasanje. Tako je prijedlog muftije Zukorlića preglasan sa 6 glasova protiv i tri suzdržana glasa. Dvojica članova Rijaseta su podržala Zukorlićev prijedlog. Ni oni nisu htjeli demantirati muftiju Smajića, već su smatrali da takva rasprava treba ići na sjednicu Sabora IZ.

TBT je došao do originalnih dokumenta Udbe, sa oznakom „vrlo tajno“, naslovljenim sa „Suradnička mreža – Službe državne sigurnosti RSUP-a R Hrvatske“,  koji datira „Zagreb, sprnja 1997.g“.

Pod rednim brojem 45. nalazi se ime Mustafe Cerića, sa kodnim imenom „Vezir“.  Ipred njegovg imena nalazilo se ime tadašnjeg Zagrebačkog muftije Šefke Omerbašića. On je zaveden u evidenciju bez kodnog imena. Za razliku od Cerića, Omerbašić je dao izjavu za medije po ovom saznanju, priznajući da on jest imao „bliske susrete“ sa pripadnicima Službe sigurnosti- Udbe, ali da nije pristao na saradnju.

Epilog „slučaja Latić“ je tako završen samo na pokušaju odmazde muftije Zukorlića. U proceduri on je završen tiho, jer niko nije ni očekivao drugačiji ishod. Posebno stoga što su rejtnig i harizma prof. dr. Džemaludina Latića, nemjerljivo veći u odnosu na rejting Zukorlića, pa i bivšeg reisa Cerića, u svim strukturama IZ.

Stoga  se Latić nije obazirao, niti je komentirao „Zukorlićevu odmazdu“. Međutim, popratni oblici ovakvih prijetnji, nasilnog ponašanja i prijekog izgona profesora sa fakulteta, ostat će upamćeni kao presedan u regionu. Niko se, bar javno, nije ni zauzeo za Latića. Vjerovatno stoga što je prije toga javnost bila kosternirana prijetnjama prema Latićevom kolegi sa FIN-a, akademiku Rešidu Hafizoviću.
Jer ti krugovi, za koje se sumnja da su inspirirali prijetnju akademiku Hafizoviću, bili su bliski i odani bivšem reisu Ceriću, a podržavaju i Zukorlića kao muftiju. Možda i stoga što se inetektualna elita, pa čak i mediji, klone muftije Zukrlića, niko nije htio, bar javno, tretirati ovu temu.

Kako se vidi po nekim portalima, a i tvrdi u intelektualnim kuloarima, Latić nije iznimka. Još nekim intelektualcima, čak i izvan Sarajeva, koji su se drznuli tretirati Zukorlića, stizale su (anonimne) prijetnje od strane Zukorlićevih „fanova“.  Za Zukorlića, koji ima imidž „naoružanog klerika sa Balkana“, imalo se razumijevanja u proteklim vremenima za privatnu (naoružanu) pratnju „regrutiranu od vjerskih fanatika“.

Strani ambasadori su upozoravali beogradsku vlast na važnost i obavezu fizičke sigurnosti muftije Zukorlića. Mnogi intelektualci, među kojima je bio i dr. Latić, stajali su na strani Zukorlića, vjerujući da je žrtva osvete ksenofobične srpske politike prema Bošnjacima u Srbiji, odnosno Sandžaku. Danas, kad Zukorlić pokazuje svoju bezobzirnost prema intelektulacima, malo ko više ima obzira prema njemu osobno.

Pitanje lustracije je više izlišno pitanje za Bošnjake. Samo još žrtve, poput profesora, odnosno pjesnika Latića, ustrajavu na toj „istini“.

Malo ko će se od Bošnjaka konsternirati pri saznanju da je bivši reis bio doušnik Udbe. Ni on sam, iako je znao za svoje stanje, nije smatrao to važnim da objasni javnosti. Da je Cerić imao bar malo političke mudrosti, o moralu se više ne govori, bar onoliko koliko je „doteklo pameti“ muftiji Omerbašiću, te da je istupio u javnosti nakon obznanjivanja ovih činjenica, do svega ovoga ne bi došlo.

Ovako, ovim dokumentom, Džemaludin Latić, bar kao pjesnik, po ko zna koji put je rehabilitiran u javnosti, nakon što je pokušana hajka i odmazda nad njim zbog njegove „teške riječi“. Kao i da su jedan muftija i jedna reis-emeritus pokušali sakriti istinu, da bi slagali narod i potvorili jednog pjesnika da laže i „čini potvoru najgore vrste“!

 

 

SHARE

LEAVE A REPLY