Danas odajemo počast tisućama nedužnih bošnjačkih žrtava koje nikada nećemo zaboraviti. Hrvatska je u mislima uz Bosnu i Hercegovinu, piše u poruci hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Sarajevo Premijer Hrvatske Andrej Plenković poručio je kako je genocid u Srebrenici bezumni zločin koji je poraz ljudskosti, javlja Anadolu Agency (AA).
Plenković je na zvaničnom Twitter profilu uputio kratku poruku povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, uz koju je simbolično objavio i Cvijet Srebrenice.
“Prije 26 godina, u genocidu u Srebrenici ubijeno je više od 8 tisuća bošnjačkih civila, muškaraca i dječaka. Taj bezumni zločin poraz je ljudskosti. Danas odajemo počast tisućama nedužnih bošnjačkih žrtava koje nikada nećemo zaboraviti. Hrvatska je u mislima uz Bosnu i Hercegovinu”, piše u poruci Plenkovića.
Your access to this service has been limited. (HTTP response code 503)
If you think you have been blocked in error, contact the owner of this site for assistance.
If you are a WordPress user with administrative privileges on this site, please enter your email address in the box below and click “Send”. You will then receive an email that helps you regain access.
Block Technical Data Block Reason: Exceeded the maximum global requests per minute for crawlers or humans. Time: Sun, 11 Jul 2021 10:15:54 GMT About Wordfence Wordfence is a security plugin installed on over 3 million WordPress sites. The owner of this site is using Wordfence to manage access to their site.
You can also read the documentation to learn about Wordfence's blocking tools, or visit wordfence.com to learn more about Wordfence.
Click here to learn more: Documentation
Generated by Wordfence at Sun, 11 Jul 2021 10:15:54 GMT.
Your computer's time: .
BEOGRAD – Premijerka Ana Brnabić izjavila je danas da će Krizni štab 1. avgusta dati preporuku građanima o trećoj dozi vakcine protiv virusa korona.
Brnabić je na TV Prva kazala da će Nacionalno telo za vakcinaciju do 23. jula dati svoje mišljenje o trećoj dozi Kriznom štabu, nakon čega će Krizni štab dati preporuku građanima.
Prema njenim rečima, Nacionalno telo za vakcinaciju trenutno radi studije i to na osnovu studija proizvođača, iskustava drugih zemalja, ali i iskustva stečenog u našoj zemlji.
Kada je reč o vakcinaciji, premijerka kaže da je u ovom trenutku vakcinisano 48,6 odsto punoletnih građana i ocenjuje da imunizacija u našoj zemlji ide teško i polako.
Navela je da su se Loznica i Kraljevo priključile lokalnim samoupravama gde je više od 50 odsto vakcinisanih, kao i da ima još devet lokalnih samouprava koje su blizu da pređu taj prag.
“Ali, treba nam više i moramo više da radimo, pre svega sa omladinom”, ističe premijerka i, navodeći da su juče studenti iz Sarajeva organizovano došli u Srbiju da se vakcinišu, kaže da naši studenti mogućnost za vakcinaciju ne koriste dovoljno.
“Plašim se sledećeg talasa”, navodi Brnabić i ukazuje da je velika razlika između sredina gde je veći broj vakcinisanih, jer tamo zdravstveni sistemi nisu pod pritiskom i virusa korona ljudi se ne leče u bolnicama.
Uglavnom se radi o starijim maloljetnicima. Osobe koje su rođene 1977. godine, takvih je 88, zatim najviše je osoba koje su rođene 1978. – 177. Tu su i osobe rođene 1979. godine, njih 109. Oni koji su rođeni 1980. godine, dakle 15-godišnjaci… Stotine maloljetnika ubijeni su genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici. Neki su ubijeni dok su preko šume, sa očevima, braćom, amidžama, djedovima pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja, dok su neki “otimani” iz naručja majki u kompleksu Fabrike akumulatora u Potočarima, zgrade iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedište 1994. i 1995. godine.
Radi se o dječacima koji nisu znali za rat, mržnju ili neprijateljstvo. Njihove snove prekinuli su pucnjevi, a posmrtne ostatke su pronašle ili još uvijek traže majke po mnogobrojnim masovnim grobnicama u okolini Srebrenice, Vlasenice, Zvornika, Bratunca…
Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović pojasnio je da “oni ne vode evidenciju o svim ubijenim u Srebrenici 1995. godine, nego samo o onim koji su nestali, a čija tijela nisu pronađena.
“Broj ubijenih u genocidu je nešto veći jer su neka od tijela ostala dostupna nakon ubistva njihovim porodicama, imali su priliku da ih sahrane i oni te osobe nisu prijavljivali kao nestale”, pojasnio je Mašović.
Kako je kazao, oni se vode evidencijom sa spomen zida u Memorijalnom centru na kojem su ispisana imena ubijenih.
“Tamo se nalaze imena 580 osoba mlađih od 18 godina. Sva ova imena nisu prošla kroz proces verifikacije u Institutu. Dobili smo podatke za 450 od ovih 580, imamo njihova imena i prezimena. Od tih 450, zajedno sa dvojicom maloljetnika koji će biti ukopani ove godine, broj onih koji su ukopani je nešto manji – 435. Jedan dio maloljetnika je ukopan u drugih mezarjima, a u jednom broju slučajeva porodice još uvijek nisu iskazale spremnost da ih sahrane jer ili čekaju druge srodnike ili su skeletni ostaci do te mjere oskudni da porodica smatra da treba još malo sačekati da se pronađu dodatni dijelovi skeleta kako bi tijela bila koliko toliko kompletna”, izjavio je Mašović za AA.
Prema njegovim riječima, uglavnom se radi o starijim maloljetnicima.
“Osobe koje su rođene 1977. godine, takvih je 88, zatim osobe koje su rođene 1978., takvih je najviše – 177. Tu su i osobe rođene 1979. godine, njih 109. Oni koji su rođeni 1980. godine, dakle 15-godišnjaci, njih je 51, i 14-godišnjaka imamo 14”, istakao je Mašović.
Smatra da je proces traženja nestalih ušao u najtežu fazu zbog iscrpljenosti svih izvora informacija.
“Svi ti izvori informacija su, ne samo jedanput nego više puta, provjeravani, više puta se izlazilo na iste lokacije, obrađivale su se te lokacije. Broj svjedoka ne mogu reći da se smanjuje iz godine u godinu jer on nikada nije bio dovoljan, vrlo malo je insajdera direktnih ili indirektnih, oni koji su učestvovalo u samom ubistvu ili onih koji su na neki drugi način sudjelovali u prikrivanju genocida. Mi smo u fazi kada se iz godine u godinu pronalazi sve manji broj nestalih i to je, prije svega, zahvaljujući činjenici da je ogroman broj nestalih pronađen – preko 25.000, da je o rađen ogroman broj grobnica i da je sada preostao još jedan brojčano značajan dio nestale populacije kada je u pitanju Srebrenica, još oko 1.200”, naglasio je Mašović.
Kako je kazao, do sada je pronađeno, ali svi nisu identificirani, 7.111 žrtava genocida u Srebrenici. Siguran je da svi nestali neće biti pronađeni.
“Nema nijednog sukoba ili većih prirodnih nesreća gdje se radi o nestanku stotina ili hiljada ljudi koji su završeni potpunim pronalaskom svih nestalih. Tako će se desiti i kod nas. Jedan broj žrtava neće biti pronađen iz jednostavnog razloga jer fizički više ne egzistiraju, oni su spaljeni, njihovi skeleti su pretvoreni u pepeo i dim pa su se zločinci potrudili da uklone i taj pepeo i bace u rijeku Drinu. Jedan broj žrtava je tako dobro skriven da će biti vrlo teško otkriti te grobnice. Teško je u ovom momentu reći koji procenat žrtava neće biti pronađen”, rekao je Mašović.
– Treba ukopati i 96 žrtava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet –
Naglasio je da nažalost ni ove godine neće ukopati 96 žrtava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet.
“Oni bi trebali biti ukopani, po mom uvjerenju, zajedno sa žrtvama koje su dobile identitet, koje su identifikovane. One nemaju identitet iz prostog razloga jer dolaze iz porodica gdje su bili jedinci, nisu imali braću ili sestre, nisu se ženili ili udavali, nemaju djecu, roditelji im nisu živi, nemaju bliskih srodnika i nije bilo nikog ko bi mogao donirati krv u cilju njihove identifikacije. Takvih je u Tuzli 96. Oni su ekshumirani iz masovnih grobnica u okolini Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, tamo gdje su i pronađene žrtve genocida u Srebrenici”, pojasnio je Mašović.
Naglasio je da neki od njih “duže od 20 godina leže u plastičnim vrećama u mrtvačnici u Tuzli”.
“Mislim da je to postalo nedopustivo, da je nehumano. Oni bi trebali biti u Potočarima jer su dijelili sudbinu identificiranih, živjeli su s njima u Srebrenici, umirali su zajedno, sahranjivani zajedno u masovne grobnice, premještani su zajedno i mislim da treba da podijele i to mjesto u Potočarima. Treba da imaju bijele nišane sa zamjenskim imenima dok se ne steknu uslovi da neki od njih ipak u budućnosti bude identificiran”, dodao je Mašović.
– Admir u trenutku smrti imao samo 15 godina: Smrt nastala strijeljanjem –
Mirsada Malagić jedna je od hiljadu majki kojima su u srebreničkom genocidu ubijena djeca. Izgubila je sinove Elvira, koji je imao 19 godina, i Admira, koji je imao samo 15, i supruga Salku. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u zvorničkoj Kamenici, a ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima. O ubistvima najbližih, gladi koja je vladala u Srebrenici, haosu te 1995. godine Mirsada je govorila za AA.
“Moj sin Admir, kad je počeo rat 1992. godine bio je šesti razred, a Adnan je tek završavao prvi razred. Najstariji sin je bio u srednjoj školi. U Srebrenici sam izgubila mnogobrojnu rodbinu. Moj muž i djeca poginuli su padom Srebrenice. Admir je ima samo 15 godina i nekoliko mjeseci”, ispričala je Malagić.
Rastali su se 11. jula kod benzinske pumpe u Srebrenici.
“Došli smo do bolnice i tu se razdvajao put onih koji su htjeli ići preko šume i oni koji su nastavljali put prema Potočarima. Počele su da padaju granate, bila je masa naroda, nastao je haos, vriska, plač djece, galama…Praktično se nisam ni pozdravila sa svojim. Mlađi sin Admir je bio prilično porastao za svoje godine zato je išao preko šume”, prisjetila se Malagić.
Kako je kazala, u putu prema Potočarima ponovo je pala još jedna granata.
“Braća su mi kasnije ispričala da su moji otišli preko šume misleći da smo mi već nastradali. Ja sam tada ranjena”, ispričala je Malagić.
Posmrtne ostatke najmilijih ukopala je u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
“Od sina Admira je nedostajalo nešto kostiju. U izvještaju ljekara je pisalo da je smrt nastala strijeljanjem. Bio je tih dječak, miran, baš moje dijete. U Srebrenici smo se mučili, bili gladni i žedni. Znam i garantujem da je gladan i ubijen. I on i njegovi vršnjaci. Međutim, posmrtne ostatke muža su pronašli u sedam, osam grobnica”, kazala je Malagić.
– Razdvojene porodice i traganje za posmrtnim ostacima ubijenih –
Almasa Salihović jedna je od brojne djece čije je djetinjstvo prekinuo rat. U julu 1995. godine imala je samo osam godina. Pored toga, njena tragedija započinje u Potočarima gdje je posljednji put vidjela brata Abdulaha koji se, poput brojnih srebreničkih muškaraca i dječaka, nije uspio spasiti zločinačke ruke. Tek je bio napunio 18 godina.
Danas radi kao glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
“Brat Abdulah je zajedno sa našom sestrom Fatimom bio u kompleksu (bivša Fabrika akumulatora) kako bi zatražio spas od holandskih vojnika. Ja, majka, druga sestra i brat nismo uspjeli ući u kompleks jer je već bilo puno. Brat Abdulah je sa sestrom Fatimom bio unutra, dok smo mi bili vani”, ispričala je Salihović.
Kako je kazala, nisu imali nikakve informacije o njima.
“Mi smo uspjeli da uđemo u jedan od posljednjih autobusa, majka je nekako uspjela da uvede brata Saliha koji je tada imao 15 godina. Odvajali su i mlađe dječake od njega. Ugurala ga je ispod sjedišta i bacila na njega neku odjeću. Tako je uspio da prođe. Došli smo u Kladanj, sestra Fatima je došla kasnije istog dana i rekla da su Abdulaha odvojili na ulazu u prevozno sredstvo. Dio njegovih posmrtnih ostataka pronađen je u sekundarnoj masovnoj grobnici Čančari kod Zvornika 2008. godine. Tek je napunio 18 godina”, prisjetila se Salihović.
Kako je kazala, Abdulah je bio mnogo vezan za Fatimu.
“Bio je miran i staložen, mnogo privržen vjeri. Nažalost, vremenom mi blijedi njegov lik iz sjećanja ali još uvijek se sjećam njegovog glasa. Ove godine smo dobili poziv da su pronašli još njegovih posmrtnih ostataka. Nikad niste spremni za to. Nisam se nadala tom pozivu jer je prošlo 12 godina otkako smo pronašli njegove posmrtne ostatke. Kada ukopate nekog svog, ne razmišljate da je to šaka kostju, nego da je to kompletna duša, tijelo”, dodala je Salihović.
U genocidu u Srebrenici tokom jula 1995. godine, koja je u to vrijeme bila zaštićena zona Ujedinjenih naroda, ubijeno je oko 8.000 pretežno muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti, a protjerano više od 40 hiljada žena, djece i staraca. Posmrtni ostaci onih koji su ukopani u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari pronalaženi u desetinama primarnih i sekundarnih masovnih grobnica nakon rata u Bosni i Hercegovini.
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Potočari je Azmir Osmanović koji je imao svega 16 godina kada je likvidiran. Konačan smiraj ove godine će pronaći još jedan maloljetnik Fikret Kiverić. Porodice, prijatelji, komšije žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici od ranih jutarnjih sati pristižu u Memorijalni centra Srebrenica – Potočari gdje će danas biti klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop za još 19 novoidentifikovanih žrtava, javlja Anadolu Agency (AA).
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Potočari je Azmir Osmanović koji je imao svega 16 godina kada je likvidiran. Konačan smiraj ove godine će pronaći još jedan maloljetnik Fikret Kiverić koji je imao 17 godina u momentu smrti.
Ove godine konačan smiraj naći će i jedna žena Zilha Delić. U momentu stradanja imala je svega 24 godine.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari bit će ukopani ove godine i otac i sin Hajro i Jusuf Aljić.
Najstarija žrtva koja će naći svoj konačni smiraj u Memorijalnom centru Potočari jeste Husein Kurbašić, koji je imao 63 godine u času smrti.
U mezarju Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica ove godine bit će ukopani: Vejsil (Abdulah) Hamzabegović rođen 1939. godine, Muhidin (Mujo) Mehmedović rođen 1977, Fikret (Ramiz) Kiverić rođen 1978, Ramiz (Rizvo) Selimović rođen 1951, Esnaf (Zurijet) Halilović rođen 1976, Zilha (Edhem) Delić rođena 1971, Muamer (Osman) Mujić rođen 1976, Mehmed (Mustafa) Beganović rođen 1947, Hajrp (Ramo) Aljić rođen 1944, Jusuf (Hajro) Aljić rođen 1967, Zajim (Mujo) Hasanović rođen 1968, Asim (Husejin) Nukić rođen 1971, Azmir (Aziz) Osmanović rođen 1979, Nezir (Rešid) Dautović rođen 1969, Ibrahim (Suljo) Avdagić rođen 1950, Jusuf (Adem) Halilović rođen 1948, Salih (Džanan) Džananović rođen 1955, Meho (Salih) Karahodžić rođen 1939. i Husein (Ibrahim) Kurbašić rođen 1932.
U Komemorativnom centru u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci još 88 žrtava za koje je stigao DNK nalaz o identitetu, ali te žrtve nisu zvanično identifikovale porodice.
Identifikovano je još 36 žrtava, ali porodice još nisu dale saglasnost za njihov ukop, uglavnom zbog oskudnih skeletnih ostataka ovih žrtava koji su do sada pronađeni.
Porodice dvije žrtve koje su dale saglasnost ove godine pa je potom povukle, odlučile su se za ukop posmrtnih ostataka njihovih najmilijih naredne, 2022. godine.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas će biti obeležena 26. godišnjica genocida nad Bošnjacima koji su srpske snage počinile u julu 1995. godine.
Na komemoraciji ponovo neće biti zvaničnika Srbije, a najavljeno je prisustvo delagacije Vlade Republike Srpske. U Potočarima će, između ostalih, biti i crnogorski predsednik Milo Djukanović i potpredsednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović.
Danas će u Potočarima biti ukopani posmrtni ostaci još 19 identifikovanih srebreničkih žrtava.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone Ujedinjenih nacija“ Srebrenica, dok je na drugim lokacijama, u skladu sa željama porodica, sahranjeno još 237 žrtava. Među njima je 435 maloletnika.
Još se traga za više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Tradicionalni „Marš mira“, kojim se odaje počast srebreničkim žrtvama, održan je i ove godine. Više od 3.000 ljudi krenulo je u četvrtak iz Nezuka na trodnevni „Marš mira“ ka Potočarima. Tom stazom u suprotnom smeru, od Potočara do Nezuka, jula 1995. godine su se probijali Bošnjaci, kada su srpske snage zauzele Srebrenicu.
Nakon ulaska u zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija u julu 1995. godine, srpske snage, predvođene komandantom Vojske Republike Srpske (VRS) Ratkom Mladićem, ubile su oko 8.000 ljudi, mahom muškaraca i dečaka.
Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici potvrđen je brojnim sudskim presudama, od Međunarodnog suda pravde u Hagu, preko Haškog tribunala, do sudova u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.
Za genocid, zločine protiv čovečnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine, Haški tribunal i sudovi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili 47 osoba na više od 700 godina zatvora.
Mladić je pred međunarodnim krivičnim sudom u Hagu pravosnažno osuđen na kaznu doživotnog zatvora, kao i nekadašnji predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić. Još tri visokorangirana oficira VRS osuđena su na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Uprkos tome, srpske političke elite u Bosni i Hercegovini i Srbiji, do danas nisu pokazale spremnost da se suoče sa prošlošću i da priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid.
Evropski parlament je 2009. godine doneo Rezoluciju o Srebrenici, kojom je pozvao države članice EU i zemlje Zapadnog Balkana da obeležavaju 11. jul kao dan sećanja na genocid u Srebrenici.
Nakon toga, Skupština Srbije je 2010. usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, koju je predložila vladajuća koalicija, predvođena Demokratskom strankom tadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića. Za Deklaraciju je glasalo 127 od 250 poslanika, nakon višečasovne burne rasprave.
Deklaracija se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde iz februara 2007. godine, u kojoj stoji da je u Srebrenici počinjen genocid. Međutim, u Deklaraciji se termin genocid ne pominje.
Vlasti Republike Srpske su 2018. načinile novi korak u pokušaju da minimiziraju zločin srpskih snaga u Srebrenici, poništavanjem Izveštaja Komisije za Srebrenicu, koji je u junu 2004. godine usvojila Vlada Republike Srpske.
Rezoluciju kojom se osuđuje genocid o Srebrenici nedavno su usvojili parlamenti Crne Gore i Kosova. Hrvatski sabor je to učinio 2009. godine, a parlament Severne Makedonije 2010. godine.
Za razliku od perioda od 2015. do 2019. godine, 11. jul ove godine, kao i prošle, nije dan žalosti na celoj teritoriji Bosne i Hercegovine, već samo u Federaciji BiH.
NOVI PAZAR – Fudbaleri Novog Pazara pobedili su danas gostujući tim Rudara iz Pljevalja sa 1:0, u poslednjoj kontrolnoj utakmici pred početak takmičenja u Super ligi Srbije.
Prve šanse za domaćina imali su Danko Kiković u 17. minutu i Nikola Vlajković, koji je pet minuta kasnije pogodio prečku, a jedini gol pao je u 39. minutu, kada je Almir Aganspahić zatresao mrežu na asistenciju Luke Ratkovića.
Ratković je propustio priliku u 42. minutu, da bi crnogorski prvoligaš u 63. minutu ozbiljno zapretio preko Zakarije Surake.
Do kraja meča Pazarci su izveli još nekoliko opasnih napada, ali ih nisu krunisali Tamirlan Džamalutdinov i Nikola Kovačević u 69, Dejan Parađina u 87. i još jednom Kovačević u 90. minutu.
Utakmicu na novopazarskom Gradskom stadionu pratilo je oko 1.500 gledalaca.
Superligaška sezona startuje 16. jula, a Novi Pazar u prvom kolu gostuje TSC-u iz Bačke Topole.
U Novom Pazaru i ostalim opštinama Sandžaka svake godine 11. jul dočeka se sa posebnim emocijama, tugom i dovama za milost šehidima i porukama “Da se više nikada i nikome ne dogodi genocid”.
11.jul u Novom Pazaru godinama unazad protiče i kao Dan žalosti, a na osnovu odluke Skupštine Novog Pazara iz 2015. da se na teritoriji Grada 11. jul proglasi Danom sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Odbornici Skupštine Novog Pazara su prije šest godina usvojili „odluku o osudi genocida u Srebrenici i proglašenjem 11.jula Danom sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima u Srebrenici“.
Ta odluka poštuje se svake godine i dan protekne bez kršenja, u tišini, dovama, a u ugostiteljskim objektima i na javnim mjestima nema muzičkih događaja.
Donoseći ovu odluku prije šest godina, Skupština Novog Pazara istakla je značaj suočavanja sa prošlošću kao osnovni preduslov za jačanje mira, stabilnosti i pomirenja među narodima, istaknuto je tada.
Podsjetimo, U Novom Pazaru 2018. godine otvoren je plato u centru grada, nazvan po predsjednici Udruženja “Majke Srebrenice” Hatidži Mehmedović.
Plato su tada zajedno otvorili prvi čovjek Novog Pazara, Nihat Biševac i predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, Hajra Ćatić.
Centralni dio platoa čini fontana sa cvijetom Srebrenice u sredini, nezvaničnim simbolom genocida počinjenog u Srebrenici. Bijela boja latica cvijeta predstavlja nedužnost stradalih, zelena boja koja je u središtu cvijeta predstavlja nadu, a 11 latica simbolizuju 11. jul.
Novi Pazar je na dan ukopa rahmetli Hatidži Mehmedović ukazao poslednju počast. Naime, na više lokacija u Novom Pazaru tog dana istaknuti su transparenti sa porukom: “Neka ti je vječni rahmet, majko šehida”.
Nakon tog događaja u nekoliko navrata gošće Novog Pazara bile su upravo majke Srebrenice, koje su ovaj grad isticale kao svoju drugu kuću i domovinu.
Svake godine dženazi u potočarima prisustvuje delegacija grada Novog Pazara, ali i mnogi Novopazarci koji organizovanim i besplatnim odlascima putuju do Srebrenice kako bi proučili dovu i klanjali dženazu šehidima Srebrenice.
Nedavno je Gradako vijeće Novog Pazara donijelo odluku da se sredstvima iz budžeta podrži projekat izgradnje Staračkog doma za majke Srebrenice u Potočarima.
Fudbaleri Novog Pazara pobedili su danas gostujući tim Rudara iz Pljevalja sa 1:0, u poslednjoj kontrolnoj utakmici pred početak takmičenja u Super ligi Srbije.
Prve šanse za domaćina imali su Danko Kiković u 17. minutu i Nikola Vlajković, koji je pet minuta kasnije pogodio prečku, a jedini gol pao je u 39. minutu, kada je Almir Aganspahić zatresao mrežu na asistenciju Luke Ratkovića.
Ratković je propustio priliku u 42. minutu, da bi crnogorski prvoligaš u 63. minutu ozbiljno zapretio preko Zakarije Surake.
Do kraja meča Pazarci su izveli još nekoliko opasnih napada, ali ih nisu krunisali Tamirlan Džamalutdinov i Nikola Kovačević u 69, Dejan Parađina u 87. i još jednom Kovačević u 90. minutu.
Utakmicu na novopazarskom Gradskom stadionu pratilo je oko 1.500 gledalaca.
Superligaška sezona startuje 16. jula, a Novi Pazar u prvom kolu gostuje TSC-u iz Bačke Topole.
Bošnjačko nacionalno vijeće je u okviru obilježavanja 11. jula Dana sjećanja, u Novom Pazaru priredilo izložbu slika „Diplomatski put Alije Izetbegovića“.
Izložba obuhvata preko stotinu fotografija i dokumenata vezanih za diplomatske aktivnosti prvog predsjednika nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. Koncepirana je na trideset panoa i podijeljena na tri tematske cjeline: period prije agresije, ratni put i postdejtonsko razdoblje diplomatskog djelovanja.
Potpredsjednik Vijeća Fuad Baćićanin ukazao je na činjenicu da smo o životu Alije Izetbegovića svi čitali i dosta znamo, te je napomenuo da je rahmetli Alija Izetbegović često govorio i o Sandžaku, Bošnjacima u Sandžaku kao i o Bošnjačkom nacionalnom vijeću.
“Muslimansko Nacionalno Vijeće Sandžaka (MNVS) je jedini legitimni organ Bošnjaka u Sandžaku. To je legitimno izabrano rukovodstvo koje se i na domaćem i na međunarodnom planu zalaže za ostvarenje prava Bošnjaka Sandžaka i rješenje statusa Sandžaka uz međunarodne garancije“ podsjetio je na riječi Alije Izetbegovića iz 90-tih godina Baćićanin.
Izložbu je otvorio jedan od najbližih saradnika na rješavanju bošnjačkog nacionalnog pitanja rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, Sulejman Ugljanin, predsjednik SDA Sandžaka i osnivač Bošnjačkog nacionalnog vijeća, saopšteno je iz BNV.
Ugljanin je diplomatski put Alije Izetbegovića opisao riječima Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Pedija Ešdauna izrečene tokom dženaze rahmetli predsjedniku kada je kazao da: „Alija Izetbegović je bio dobar čovjek, ponosan na svoje evropsko porijeklo i islamsku vjersku pripadnost i nikome se zbog toga nije izvinjavao.“
Bošnjačko nacionalno vijeće i Muzej „Alija Izetbegović“ potpisali su krajem 2020. godine u Sarajevu Sporazum o saradnji i tom prilikom dogovorena je saradnja između ove dvije institucije na realizaciji programa koji se tiču afirmacije lika i djela prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića.
Izložba slika „Diplomatski put Alije Izetbegovića“ će biti otvorena za javnost do 23. jula 2021. godine.
