OKK Novi Pazar predstavio je danas novo pojačanje, člana reprezentcije Srbije, Nemanju Krstića.
Predsednik Upravnog OKK Novi Pazar Dejan Kulundžić, rekao je na današnjoj promociji da je Novi Pazar dobio veliko pojačanje.
–Radi se o jednom veoma kvalitetnom košarkašu,članu reprezentacije kada je selektor bio Duda Ivković a takođe i kod Đorđevića na turniru u Kini. Nadam se uspešnoj sezoni i saradnji Krstića i našeg kluba, kazo je Kulundzić i dodao do ovo neće biti i poslednje pojačanje.
Nemanja Krstić u Novi Pazar je došao iz KK Dinamik.
-Drago mi je da sam došao u Novi Pazar u klub koji ima velike ambicije i odlične uslove. Imamo sve uslove da igramo maksimalno dobro i probamo da napravimo veliki uspeh, kazao je na prvom obraćanju Neamanja Krstić.
Krstić je istako da se njegove abicije i svih u klubu pokalapaju.
-Niko od nas nije došao da bi bio prosečan svi smo tu da damo svoj maksimum i da napadnemo vrh tabele, kazao je Krstić
Komemorativnom sjednicom danas je odata pošta zamjeniku osnovnog tužioca u Novom Pazaru Relji Petroviću (63) koji je poginuo u utorak večer u saobraćajnoj nesreći u blizini Sjenice.Sjednici su prisustvovali članovi porodice, prijatelji i kolege Petrovića, a od njega se govorom oprostio osnovni tužilac Nermin Koškovac, piše Radiostoplus.com.“Relja je rođen u selu Šušure, kraj Sjenice, u čestitoj porodici od koje je stekao ljudske vrline koje je životom još više učvrstio. Sa lakoćom je prihvatao svaku pravnu dilemu i za svaku je imao rešenje. Na njegovom licu je uvek titrao osmeh uz koji nam je poručivao da se sve može, kad se hoće”, rekao je Koškovac.On je dodao da je Petrović bio vrstan saradnik i prijatelj, ali i učitelj mlađim kolegama kojima je ostavio na stotine optužnica, rješenja i žalbi da im budu putokaz u daljoj karijeri.Petrović je nastradao u direktnom sudaru sa kamionom na magistralnom putu Novi Pazar – Sjenice, u blizini sela Kneževac.Iza sebe je ostavio suprugu i troje djece. Sahrana Relje Petrovića biće obavljena na groblju u selu Šušure u četvrtak u 13 časova.(radiostoplus)
NOVI PAZAR – U noći između utorka i srede u Novom Pazaru ukradena su dva automobila koja još uvek nisu pronađena, a za kojima policija intenzivno traga.Prema nezvaničnim informacijama, sa dve različite lokacije u Novom Pazaru nestala su dva automobila marke “golf 5” novopazarskih registarskih oznaka.
Obe krađe primećene su i prijavljene danas u rano ujutro, a kako nezvanično saznaje indeksonline.rs, policija je u oba slučaja pronašla tragove obijanja vozila i pregledala zapise sa video kamera u ulicama u kojima su se dogodile krađe.Za sada sve upućuje, kaže izvor “Indeksonline.rs” upoznat sa ovim događajima, da iza krađa stoji jedna ogranizovana grupa.Krađe su se prema saznanjima indeksonline.rs dogodile u novopazarskom naselju Selakovac i u strogom centru grada, u ulici Stefana Nemanje.E.Ć.izvor Indeks online
Bošnjačko i Albansko nacionalno vijeće podnijeli su zajedničku žalbu Ustavnom sudu Srbije za preispitivanje zakonitosti odredaba novog Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina. Podnosioci žalbe smatraju da su izmjene i dopune ovog zakona umanjili ranije stečena prava.U ime ova dva nacionalna vijeća, žalbu Ustavnom sudu podnio je pravni savjetnik u BNV Ahmedin Škrijelj. Žalba je podnijeta protiv Skupštine Srbije, “koja je usvajanjem izmjena i dopuna Zakona, umjesto usvajanja novog teksta povredila pravo na jednaku zaštitu prava, na posebnu zaštitu radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja jedinstva pripadnika nacionalnih manjina“.Od Ustavnog suda se traži da obustavi primjenu Zakona o izmjena i dopunama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i naloži Skupštini Srbije da od Vlade Srbije, ovlašćenog predlagača zatraži da preduzme potrebne radnje.izvor Sandžačke
Admir Višnjić (30) iz Novog Pazara i Miroslav Zarić (26) iz Čačka uhapšeni su u Prokuplju nakon što je u automobilu koji su vozili pronađeno 10 kilograma heroina izuzetne čistoće, čija se vrednost procenjuje na milion evra.
Kako saznajemo, filmska akcija policije odigrala se u Prokuplju, kada se Admir Višnjić, inače osuđen zbog droge, udaljio iz poluotvorenog odeljenja KPZ “Niš” u kojem je izdržavao višegodišnju kaznu.
Prema informacijama koje posedujemo, Višnjić je tog dana bio angažovan na radu u motelu “Deligrad” koji se nalazi u vlasništvu KPZ. Po dolasku na posao, a pošto su nadležni evidentirali njegov dolazak, Višnjić se u nekom trenutku udaljio sa posla i nestao.
FOTO: MUP SRBIJE / RAS SRBIJA
Sat vremena kasnije, brzom reakcijom policije on je pronađen, i to u automobilu u kojem je prevozio čak 10 kilograma heroina izuzetne čistoće, namenjenog za dalju prodaju.
– Za volanom u trenutku zaustavljanja bili su Višnjić i Zarić. Policija je zajedno sa pripadnicima Uprave carina detaljno pretresla njihov automobil, da bi ubrzo potom, u posebno izrađenom bunkeru otkrivene kese napunjene heroinom – kaže izvor “Blica” upoznat s istragom.
Hapšenje dilera koji je pobjegao iz zatvora
Prema riječima našeg sagovornika, otkriveni heroin je izuzetne čistoće, najverovatnije porijeklom iz Turske, a njegova količina može biti i do 10 puta veća kada se pomeša sa paracetamolom i kofeinom.
– Zaplenjeni heroin je maksimalne čistoće, što znači da u njemu nije bilo nijedne druge supstance. Međutim, takav heroin na ulicu nikada ne izlazi, te se ovih 10 kilograma pretvara se u mnogo veće količine. Primjera radi, takav heroin dileri prilikom prodaje na veliko mogu uvećati i do četiri puta kada ga pomejšaju sa dodatnim supstancama, a dok dođe do ulice, ta količina je i do 10 puta veća – kaže naš sagovornik.
FOTO: MUP SRBIJE / PROMO
Inače, sumnja se da je heroin bio namjenjen za tržište Novog Pazara, odnosno za jakog igrača na tržištu narkotika.
– Količina koja je pronađena kod ovih muškaraca nije mala i sa njom rade ozbiljne kriminalne grupe – kaže naš izvor.
Uhapšenim muškarcima stavlja se na teret krivično djelo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Prokuplju, osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 časova, nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni tužiocu.
U zatvoru bio primernog vladanja
Odbjegli a onda i uhapšeni Višnjić tokom izdržavanja višegodišnje kazne u KPZ Niš koristio sve pogodnosti – poput odlaska kući na vikend, jer je bio primjernog vladanja. Međutim, nakon ovog incidenta KPZ će, kako nezvanično saznajemo, pokrenuti istragu da bi se utvrdile okolnosti njegovog iznenadnog udaljenja sa rada u motelu “Deligrad”.
Svječani prijem prvaka danas je upriličen u osnovnoj školi Vuk Kradžić u Tutinu. U ovoj školi u školske klupe prvi put je sjelo oko 110 učenika rasporedjenih u četiri odjeljenja u matičnoj školi i izdvojenim odjeljenjima.
Zahvaljujući roditeljskoj ljubavi, razumevanju mještana, pomoći dijaspore i opštine Sjenica, đaci u selu Dujke na sjeničko-pešterskoj visoravni, ovu školsku godinu počeli su u novoj školi. Podignuta je na zgarištu gdje je izgorela prethodna.
Za ove male gorštake pohađanje nastave od sada će biti mnogo ugodnije, ljepše i lakše, nego u proteklih pet godina koje su proveli u trošnom kućerku na kraju sela.
Za ove male sjeničake pohađanje nastave od sada će biti mnogo ugodnije, ljepše i lakše, nego u proteklih pet godina koje su proveli u trošnom kućerku na kraju sela.
“Stara škola je bila izgrađena od blata i drveta. Tamo je bilo hladno nismo imali toalet i vodu,” kaže jedan đak.Ove godine u školi je 8 đaka i dva predškolca, a dogodine će ih biti četrnaestoro.Alma Vejselović, učiteljica kaže “Ovo je najljepši poklon koji smo mogli da dobijemo i ja i djaci na pocetku skolske godine.”Želeći da svojoj djeci omoguće da bar prva četiri razreda završe u svom selu, mještani nisu čekali skrštenih ruku da im država obezbjedi novu školu već su udružili novac, trud i majstorske veštine i na zgarištu stare škole podigli novu zgradu.Pritekli su im u pomoć komšije koje su na privremenom radu u inostranstvu, kao i lokalna samouprava.Nusret Čolović navodi: „Za 6 i po mjeseci smo uspjeli da odradimo ovo i radili smo po kiši i po suncu, sve ručno smo radili sve s mobama, nismo plaćali radnike, sve su mještani odradili.””Ja sam profesionalni zidar, pomagao sam ovoj školi, zidao i radio sve poslove oko škole što je trebalo da nam ne bi djeca išla 4 km u jednom i 4 km u drugom pravcu”, kažr Amir Čolović.Hazbo Mujović, predsednik Opštine Sjenica objašnjava: „Činimo da ovaj deo Republike Srbije, odnosno ovaj kraj apsolutno zadrži deo stanovnistva na svojim kućnim pragovima. Na ovaj način ćemo omogućiti znatnu uštedu od lokalne samouprave zato što ne moramo djecu da vozimo nekoliko kilometara u jednom i drugom smeru, apsolutno je za pohvalu i velika aktivnost meštana.”Selo Dujke ima 15-tak domaćinstava, a nekada ih je bilo više od stotinu. Škola u selu Dujke udaljena je od matične 4 kilometra.
Na stratištu naselja Hadžet u Novom Pazaru danas je obilježena godišnjica od masovnog pogubljenja Bošnjaka i muslimana na kraju Drugog svjetskog rata.
Skup je počeo ispred Fakulteta za Islamske studije u centru Novog Pazara odakle se povorka, predvođenja predstavnicima Islamske zajednice, imamima i jednoobrazno odjevenim mladićima sa bošnjačkim obilježjima, uputila ka naselju Hadžet. U koloni koje se kretala kroz grad nošene su bošnjačke i zastave Islamske zajednice.
Manifestacija “Pohod na Hadžet i Šehidska” već osmu godinu zaredom su organizirali Mešihat Islamske zajednice u Srbiji (IZuS) i Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ).
Počast šehidima
Nakon učenja učenja Kur'ana na manifestaciji, gdje je prisustvovalo više stotina ljudi, obratili su se poslanik u Skupštini Srbije i lider Stranke pravde i pomirenja (SPP) Muamer Zukorlić i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija Mevlud ef. Dudić.
Oni se poručili da se obilježavanje 4. septembra održava kako bi se iskazala počast prema šehidima, pokazala važnost njihove žrtve i svijest o budućnosti.
“Pokazujući svijest prema njima (šehidima, op.a.) mi pokazujemo svijest o sebi, o sopstvenoj vjeri, naciji, kulturi i jednom riječju o sopstvenoj budućnosti”, istako je Zukorlić izrazivši očekivanje da će doći vrijeme da Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV), pored Islasmke zajednice i Bošnjačke kultrune zajednice, bude jedan o suorganizatora ovakvih skupova.
Zukorlić je poručio i da je bošnjački narod, kako je podvukao, stasao i zreo da, zajedno sa ostalim nacijama, u 21. vijeku korača pobjednički i dostojanstveno u svoju budućnost.
“Imamo institucije za to, samo je potrebno da našu djecu odgojimo da budu u institucijama i društvu koje će ih ojačati da budu putnici pravim putem u pravu budućnost”, poručio je on.
Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u muftija Mevlud ef. Dudić je rekao da su šehidi na Hadžetu položili živote kako bi muslimani danas slobodno hodali. On je rekao da je 4. septembar u takvimu Islamske zajednice uvršten u značajne datume islama, odnosno Bošnjaka kao “Dan Hadžeta”.
“Nikad ne zaboravljamo naše šehide. Radi naše i budućnosti naše djece ih ne zaboravljamo. Da se Hadžet nikada i nikome više ne desi”, poručio je muftija Dudić.
Tokom mirnog skupa proučena je šehidska dova.
Pronađeni posmrtni ostaci državna tajna
Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) i direktor Instituta za istraživanje genocida i zločina na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru je danas podsjetio da je masovno strijeljanje Bošnjaka i drugih na Hadžetu počelo ulaskom partizana u Novi Pazar krajem 1944. godine i da trajalo sve do marta 1946. godine kada je prema nezvaničnim podacima u masovnim egzekucijama strijeljano između 1.500 i 2.500 ljudi na lokaciji Hadžet i u blizini današnje Opšte bolnice u Novom Pazaru.
“Bol i strah kod porodica ubijenih je i danas prisutan. Radi svoje budućnosti se s tim trebamo suočiti. Pohod na Hadžet se organizira s vrlo jasnom porukom, da se to nikad ne zaboravi, da ukažemo na one koji su odgovorni, da se dobije zvanični epilog kroz udžbenike, historiju i pravosudni sistem”, ukazao je Muratović.
On je podvukao da brojni svjedoci potvrđuju da su najugledniji među Bošnjacima tada ubijeni i da je nakon pronalaska nekoliko posmrtnih ostataka 15. jula 2017. godine, prilikom iskopavanja za zgradu hitne službe, ”proglašenje tog slučaja državnom tajnom postalo interesantno”.
“Tražimo od svih odgovornih da istina o Hadžetu i kostima ugleda svjetlost dana. Nikada se nećemo pomiriti, ovo nema nikakve veza sa nekom organizacijom i institucijom. Ovo je jedan ljudski krik jer zaista ti ljudi imaju pravo da im se zna grobno mjesto, da oni i njihove porodice nađu svoj smiraj. Mi kao Bošnjaci moramo da dođemo do istine jer nećemo imati mira”, rekao je Muratović.
Na stratištu naselja Hadžet komunističke vlasti su pri kraju Drugog svjetskog rata, pod optužbom da su sarađivali s okupatorom, strijeljali oko dvije hiljade ljudi, većinom uglednih Bošnjaka i Albanaca, s područja opština Novi Pazar, Tutin i Sjenica.
1862. godine, zbio se egzodus Bošnjaka iz prekodrinskih nahija. Sjećanja na ta dramatična vremena, sačuvana su u porodičnim tradicijama i kazivanjima, u kojima se sa sjetom govori o gradovima i mjestima koja su Bošnjaci morali napustiti.
U rijetkim sačuvanim dokumentima iz tog razdoblja, uglavnom se navode dragocjeni statistički podaci, popisi iseljenika, imovina. Treba istaknuti da su ti podaci fragmentarni i odnosili su se na pojedine godine i regije. Međutim, radilo se o talasima iseljavanja koji, zbog dramatičnosti u kojima su se odvijali i krajnjih posljedica, poprimaju neslućene razmjere.
O golgotama muhadžira Bošnjaka, njihovim stradanjima, osjećanjima, razočarenjima i nadanjima, malo je rečeno. Ipak, pismo iz 1887. godine, daje ponešto svjetla o tome.
PISMO HUSEIN-ef. UŽIČANINA
(Pismo je iz Turske, 1887. godine, upućeno hafizu Ibrahimu u Bijeljinu)
„Vrli moj i svake hvale vrijedni ahbabu.
Evo se u neko doba i moja duša malo smiri, te uzeh kalem, divit i hartiju da ti habere pošaljem iz ovoga novoga moga života, iz ovoga dunjaluka kojega do jučer ne mogodoh ni zamisliti, a sad ga svojim prihvatam.
Godine prođoše otkad iz našega rodnog kraja odosmo, evo sad će punijeh dvaest i pet, i skoro dvaest i tri kako Bosnu našu napustismo, al opet, kad treba da se javim tebi ili kome drugome tamo, mene taka tuga spopane, taka slabost, ko morija kaka, ko tehre najveće, da kalem jedva u ruku prifatim. Rane mi se otvore na srcu, ko da to juče bješe, il ko da nikad bilo nije, ko da ružan san sanjam, pa jedva čekam da se probudim. Al se probuditi nikako ne umijem pa mi namah na oči Užice naše iziđe, sjajno i veliko, kako je i bilo, da mu je i Stambol mogo zavidjeti. Ko god u njega dođe – jedva iz njega ode, toliko mu se teško od one ljepote rastati. Diljem svijeta bijaše Užice poznato koliko god nekad slavna Kordoba. Da se neumrli Abdel Rahman, Allah da mu osvijetli pute, pridigo iz groba, nikaki drugi grad na zemaljskom šaru ne bi našo da u njem živi, već Užice, kad već njegove Kordobe nema i ne more je biti. Samo Užice. Užice opjevano, Užice prelijepo.
Da nas je grom udario, da nas je šejtan vrelom šakom prignječio, da se planina otvorila, ne bi nas ništa toliko ojadilo ko vijest da ići moramo. Da ići moramo, da se halaliti moramo od onoga što bijaše naše čitavu jednu vječnost, dugu i neprekinutu. I oči čim zatvorim, onaj mi silni plamen u glavi zaigra, kad nam Užice naše zapališe. I to oni isti što ih braćom svojom prifatismo, s kojima hljeb i radost dijelismo, s kojima se pobratismo. Tri je dana Užice gorjelo džehenemskim plamom, tri su dana duše naše umirale od toga plamena, tri dana se oni koje voljesmo naslađivahu našijem patnjama. I kada sve gotovo bješe, tavni se puti pred nama otvoriše, noć duboka što nam, evo, traje već dvaes i pet predugih ljeta. Skupismo se tada ko pred Silah ćuprijom, da pogled najzadnji na popaljeno Užice bacimo. A đevojke se naše, od silna prkosa i od ljuta očaja, u kolo ufatiše, pa zapjevaše:
„Oj Užice, mali Carigrade, dok bijaše, dobro li bijaše.“
I odosmo. Oni što nas, koliko juče, braćom svojom nazivahu, ispratiše nas halakanjem i pogrdama nečuvenim. A za ciglo nekolko mjeseci dođoše do nas crni glasi. Ti isti srušiše i sravniše sve što još ostade, svaku gredu, svaki ubogi zid. Nestadoše, kao rukom džehenemskom izbrisane, i džamije, i mektebi i hamami, i hanovi, sve kuće naše zauzeše i razvališe, sva turbeta u zemlju ućeraše, sva mezarja zaoraše, ne ostade ni traga najmanjega, ni kamena na kamenu, ni glasa jednoga, ni travke što naša bijaše. Ničega, ko da ničega nikad ni bilo nije. Ubiše nas žive, i ubiše sve naše mrtve, ni trunke od našijeh stotina godina ne ostade, moj hafize. Ništa. Kao da našeg nikad ne bijaše.
Ne šćedoh tad u Aziziju što nam nuđaše, na Savi, no se tvome domu zaputih. A ti me kao pravoga dosta primi, i s tobom, u tvojoj mudrosti i poštenju, nešto utjehe nađoh, i smirenja nešto. Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini, al ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh. I još sam vidio one iste kako se i vama pod kožu uvlače, kako vas braćom svojom nazivaju, a u očima njihovijem poznadoh istu onu tminu akšamsku koja nas prekri i udavi, e, ja te tada, ustrašen pozvah da idemo skupa. Jer će taj mrak i tebe stići, kad-tad. No, ti mi nisi povjerovao, moj hafize. Ti ostade, a ja put pod noge. Ti svoj put odloži, a ja krenuh među tuđi svijet da svoj mir susretnem. Il ahiretsku kapiju da nađem.
I kako mi je, pitaš, jesam li se konačno naviko, jesam li na svoje nogom stao za sve ove godine? Kako je našemu narodu, Bošnjanima našim, u ovom vilajetu što nije naš?
Znaš kako nam je? Ko da nas je šejtan svojeručno nebrojenim sihirima posuo, ko nekim pepelom, i mi, kad iz postojbine svoje krenusmo, ko da izađosmo iz svojijeh života, iz svega što smo znali, kontali i činili, i uniđosmo u nečije tuđe živote. Pa nam u početku čudni ti tuđi životi, neudobni nekako, sve nas žulja, i lijepo i ružno, i dobro i loše, sve nam smeta, ni žal nam nije žalna, ni radost rahatna, ni berićet, i kad ga ima, za srce nam prirastao nije.
I dugo tako hodasmo uzduž i poprijeko tim tuđim životima, kao čikmom, bez izlaza, tražeći sebe u toj pregustoj tmini, al sebe ne nađosmo. No se, malo-pomalo, polagahno, kako je insanima jadnim suđeno i dosuđeno u nekom kutku beskrajne i nemjerljive Allahove brige, svikosmo nekako i na tuđu kožu, i na tuđu riječ, i na tuđe adete, na sav taj život koji do juče ni zamisliti nismo mogli, i taj nam život postajaše sve manje žuljevit i mučan, ko što nekad bijaše. I eto, guramo nekako svoju tegobu uzbrdicom od sabaha do jacije, i nije nam više tako zorli i turobno. Baca na sve milostivi Allah ljekovitu prašinu zaborava.
Samo se nekad, u po noći, bez razloga, probudimo ustrašeni. U mrak se zagledamo, pa se zapitamo: „Bože milostivi, hoćemo li se ikad vratiti u naše živote, poharane?“
I kako god na tebe i na tvoje mislim, moj hafize, sve se na jedno vrnem. Kako je rahmetli Evlija Čelebija, Allah mu dao svih sedam dženneta, kako dođe u naš bosanski vilajet, u kojem se još ni jedno nebo mirno ogledalo nije, pogodi i šta smo, i kako smo. I vako zapisa u svoj blagoslovljeni defter: „Nisu oni glupi, samo im pamet sporo dolazi.“
I pogodi, vallahi billahi! I pogodi, dragoga mi Allaha! Kako nas viđe, tako i pogodi! Svi smo taki, od prvoga do zadnjega. Al mi sebe poznavali nismo, makar smo sami sa sobom živjeli od kako je svijeta i vijeka. I vazda treba da nas planina u lice udari, pa da vidimo jasno one oko sebe. I sad se polahko, ko oni sa dna kace, ko prava hezela, ko da smo fukara u mozak il hrsuzi najobičniji, sad se, rekoh, mi proćerani, u pamet vrnusmo. I sve nam jasno postade. I bi nam lakše na srcu našemu, ko da progledasmo.
Al kasno, moj hafize. Sad nam pamet i ne treba, sad sve to slobodno moremo u jaliju baciti.
Mi znamo sad ko smo mi i ko su oni. I šta nam iza leđa spremaše, dok smo skupa, za jednom sofrom bili. A znate li vi, dobri moj hafize?“
SJENICA/NOVI PAZAR – Zamjenik javnog tužioca u Novom Pazaru R.P. poginuo je danas oko 19 časova na putu Novi Pazar – Sjenica, saznaje indeksonline.rs.Nesreća se desila u blizini mjesta Štavalj, kada je automobil marke “Volskwagen passat” naleteo na kamion.
R.P. je podlegao ranama na licu mjesta, a kako nezvanično saznaje indeksonline.rs, ima još povređenih.Na licu mjesta je velikom brzinom pristigla policija i ekipa vatrogasne jedinice iz Novog Pazara.Prema prvim informacijama, nesreća se dogodila dok se R.P. svojim automobilom marke “Voklswagen passat” kretao ka Sjenici, i prema nezvaničnim informacijama iz još nerazjašnjenih razloga udario u kamion.Ekipa hitne pomoći je odmah došla na lice mesta ali je mogla samo da konstatuje smrt R.P. – kaže izvor za indeksonline.rsUviđaj je u toku, a više detalja o nesreći biće poznato nakon završetka istog.
izvor indeks online
