Evrposka unija, uključujući Norvešku i Švajcarsku, je bespovratno donirala najmanje 5 milijardi evra, naspram 150 miliona koje je Istok, odnosno Japan i Kina. Drugim riječima svaki građanin je dobio oko 750 evra od Zapada, a od Istoka 22 evra. Primetićete da Rusija nije na spisku?
Dr.Mensur Zukorlić – RAZVOJ DUHOVNE I MATERIJALNE KULTURE SANDŽAKA
Bez namjere da glorifikujemo ili hvalimo tursku upravu u ovim krajevima, jer ona je za nas bila, ipak, tuđinska, iz objektivnih i naučnih razloga mora se primijetiti da je iza nje ostalo mnogo više vjerskih, prosvjetnih, zdravstvenih, humanitarnih i memorijalnih objekata nego, npr., vojno-strategijskih. Što ti objekti nisu građeni ili upotrebljavani na evropski, nego na orijentalni način, ili po nekim drugim savremenim merilima to je druga stvar. Ostaje činjenica da su mnoge od ovih institucija nekad, a neke i danas, koristili muslimani i nemuslimani i da spadaju u opšte kulturno blago, od kojih se poneka i islamskog porijekla na prostoru Balkana našla i pod zaštitom Uneska.Nemarnost prema materijalnom i kulturnom napretku u osmanlijskoj državi očita je u poslednjim godinama njene uprave i pored pokušaja izvjesnih reformi. Vojno i ekonomski velika Turska carevina slabi, doživljava unutrašnje potrese i spoljašnje neuspjehe ili, kako to narod kaže, kola pođoše niza stranu. To vrijeme svakako nije bilo pogodno za veće civilizacijske poduhvate, pa ni za održavanje dotadašnjeg kulturalnog nivoa u okupiranim regijama. Posustajali su u tome i domaći muslimani. Možda i razočarani, ali svakako i dijelom dezorijentisani.Vidnu ulogu u širenju i učvršćenju islama u našim krajevima i razvoju islamske duhovne i materijalne kulture odigraće gradovi, stari i novi (Bitolj, Skoplje, Prizren, Priština, Peć, Niš, Beograd, Užice, Novi Pazar, Foča, Sarajevo, Mostar, Livno, Travnik, Banja Luka, Osijek, Bar, Ulcinj, Nikšić i drugi). U njima dolazi do razvoja zanatstva i trgovine, a time i koncentracije kapitala i priliva seoskog stanovništva, što uvećava radni potencijal. Pri tome, mnogi krajevi i stanovništvo izlaze iz društvene i kulturne izolacije. U mnogim mjestima, posebno prometnim i pogodnim za trgovinu, osnivaju se i grade raznovrsne zadužbine – vakufi. U tome se angažuje zvanična i nezvanična ulema (derviši i dr.), koji čuvaju već osam vijekova razrađen islamski sistem obrazovanja, od osnovnog do najvišeg. Donosi se iz matice, prepisuje i piše raznovrsna literatura na orijentalnim jezicima, ali se koriste i lokalni izvori i kulturno nasleđe. U tom nasleđu se nalaze i neki elementi drevnih istočnjačkih kultura (staropersijske, indijske, egipatske, kineske), kao i savremenih, jevrejske i hrišćanske kulture. Taj odnos poštovanja prema drugim kulturama svakako je bio povezan s činjenicom da su, bez sumnje, prvi nosioci islama i njegove (arapske) kulture bili ponekad stranog porijekla (Grci, Arabljani starohrišćani, Jevreji, Turci, potom islamizirani Albanci, Bugari, itd.), ali su ih ubrzo zamenili domaći ljudi.U našim jugozapadnim krajevima islamska kultura se ispoljava u mnogim oblastima života muslimanske zajednice, u gotovo svim, ali ponekad i u drugim vjerskim i etničkim sredinama, a posebno se zapaža u:– načinu odijevanja, ishrane, stanovanja i ponašanja;– urbanizmu (podjela starih gradova na: čaršiju, privredni deo gdje je izmiješanost stanovništva primetna, i mahale, stambene četvrti gdje su poštovane vjerske, nacionalne i druge posebnosti žitelja);– dekorativnoj umjetnosti (bojenje zidova i stropova, ornamentika i arabeske, pokućstvo; u slikanju se izbjegava predstavljanje ljudskih likova ili vajanje, iz bojazni da se ne naruši čisto islamsko monoteističko učenje);a– muzičkom obrazovanju (mevluda, ilahija, ezana, tekbira, narodne i umjetničke pjesme, posebno sevdalinki, sviranje na nekim čisto orijentalnim instrumentima, kao što su saz, orijentalna tambura, ud, naj i dr.);– medicinskom poznavanju i ponašanju i ukrašavanju, odnosno šminkanju (lična i društvena higijena kao preventivna zaštita, liječenje travama, čak i nošenje još uvek zapisa – talismana, upotreba mirisa, kod žena naročito, a sve prema tradicionalnim obrascima kojima se bavi šerijat, tradicija ili fikh);– sistemu obrazovanja (poseban školski sistem: mektebe, medrese, džamija, tekija, hanikaha i vanškolski: vazovi, dersovi, po kućama i na javnim skupovima, hutbe u džamijama i musalama, mevludi i tevhidi;– prodoru orijentalnih jezika i književnosti (arapski kao vjerski, turski kao jezik administracije i sudstva, donekle i komunikacije, i persijski kao jezik lijepe književnosti i tesavufa);– širenju orijentalne pismenosti, znanosti i knjige (u početku tome prednjače stranci, ali se uskoro u taj proces uključuju i domaći ljudi), o čemu svjedoče brojna imena onih učenih muslimana slovenskog ili albanskog porijekla koji su pisali ili pevali na orijentalnim jezicima. Čak su i neki docniji literati u postosmanlijskom vremenu u svom radu pod ovim utjecajem. Poštovanje i vrednovanje pisane riječi, papira ili uopšte knjige ostalo je primjetno i kod običnog naroda. Sve je to tako zbog toga što i sam Kur'an zahtijeva da se uči i poštuju oni koji se bave naukom, bez obzira na to kojom, ako je u službi dobra: el-hajr.Ovi oblici uspostavljanja javnog i domaćeg ponašanja, standarda obrazovanja i održavanja tradicije jesu po porijeklu u većini svojih obrazaca orijentalni, ili ponekad čisto islamski, posebno kada je riječ o ponašanju i etici. Međutim, u radnom životu muslimana primjećuju se ponekad i ostaci importovanog materijalnog života s Istoka, koji su pomiješani i sa lokalnom tradicijom. Tako, recimo, u poljoprivredi su nova religija i njena kultura donijeli unapređenje u navodnjavanju, prihvaćene su neke nove vrste žitarica, povrća i voća, kao i neke vrste cvijeća, o čemu posebno uvjerljivo govore njihova orijentalna imena. U astronomiji se pojavila upotreba novog, islamskog kalendara – takvima, koji je i danas u upotrebi u vjerskim stvarima, ravnopravno sa tzv. gregorijanskim kalendarom. Zatim se opažaju promjene u gradnji, ne samo u stilu već i u tzv. namenskoj gradnji, i to posebno preko podizanja sahat-kula, nazvanih muvekithana – radi praćenja vremena za namaz i post.Akulturacijom u osmanlijsko doba bili su u izvjesnoj mjeri zahvaćeni i nemuslimani, kao što su i muslimani prihvatali neke aspekte kulture drugih ili sačuvali neke običaje još iz prijeislmaskog doba, iz vjere svojih predaka ili paganskih vremena. Zato bi i bilo pogrešno iz ovih procesa isključiti i nemuslimane i njihov doprinos bitnim promjenama koje su se dogodile s osmanlijskim osvajanjima. Ali je činjenica da je turska uprava malo brinula o njihovom kulturnom i drugom napretku, prepuštajući da ga sami sebi organizuju. Ovo je najčešće i bio argument za prigovor turskoj upravi od strane hrišćanskih susjeda i protivnika, dok je turska strana to odbijala uz objašnjenje da nemaju pravo da se miješaju u njene unutrašnje poslove.Konačno, Berlinskim kongresom, 1878. godine, kao i prilikom nekih ranijih nastojanja da se utiče spolja i vijekovnom borbom za nacionalno oslobođenje balkanskih naroda iznutra, došlo je i do povlačenja osmanlijske vlasti iz naših krajeva. Ostali su muslimani da se sada sve više oslanjaju na vlastite snage. U ovom procesu samoosvešćenja i prestanka slijepog vezivanja za Tursku, bilo je oklijevanja i posrtanja, kao i neverice u dolazeću evropsku kulturu. Loša strana u ovom je bila i u tome što se ona (npr. u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, odnosno Sandžaku), kao i prethodna orijentalno-islamska, prezentirala kroz tuđinsku okupacionu vlast. Ali uskoro se pokazalo da je egzistencija ovih dvaju kultura na našem tlu i dalje moguća. Ova koegzistencija je za nas, danas, realnost i više od toga – neminovnost u našoj, mnogonacionalnoj i multikonfesionalnoj zajednici naroda i narodnosti.U uslovima odvojenosti države od vjere u Srbiji, islamska kultura ili njeni određeni aspekti se danas izučavaju i razvijaju u dva smjera:1. kao deo nacionalne kulture (Bošnjaka, Albanaca, Turaka, Roma i drugih pripadnika islamske vjere);2. u sklopu islamskih vjerskih institucija kojim upravlja Islamska zajednica Srbije.Kao i u drugim nacionalnim kulturama, u kojima su uglavnom zastupljeni književnost i druge vrste umjetnosti, posebno arhitektura i folklorno nasljeđe, već su objavljeni značajni radovi u časopisima i glasilima samostalnih naučnih institucija, kao što su: akademije nauke i umjetnosti (republičke i pokrajinske), muzeji, instituti (naročito Orijentalni u Sarajevu), zavodi za zaštitu spomenika i Filološki fakultet, Odsjek za orijentalistiku u Beogradu. Objavljeni radovi i knjige su se pozabavili različitim aspektima islamske materijalne ili duhovne kulture.Islamska zajednica sa svojim službama i institucijama pridaje, takođe, značaj izučavanju islamske kulture kao živom procesu kroz predavanja u džamijama, medresama i na Fakultetu za islamske studije/nauke u Novom Pazaru, preko svoje izdavačke djelatnosti i kroz javne tribine. U ovom smislu održavaju se i kontakti sa drugim islamskim kulturnim centrima u svijetu, a sve u cilju i nastojanju da se upoznaju i kulturne tekovine i drugih, naročito susjeda, i kako bi se pravilno vrjednovale svoja i druge kulture, tražili putevi korisnog dijaloga i unapređivala sopstvena kultura.
Mensur Zukorlić
JUTROS OKO 7 SATI TEŠKA NESREĆA u Platijama!! Sandžaklija stradao u kanjonu Morače u stravičnom sudaru auta i dva šlepera (UZNEMIRUJUĆI FOTO)
PLATIJE – Prijepoljac I.F. (54) pooginuo je u saobraćajnoj nesreći u mjestu Platije. Nesreća se dogodila jutros oko 7.15 časova.
Iz Uprave policije je saopšteno da su u nesreći učestvovala dva teretna i jedno putničko vozilo.
https://mobile.facebook.com/p.vremeplov/posts/1136830399798299?_rdc=1&_rdr
Zbog nesreće saobraćaj na putu Podgorica – Kolašin bio je u prekidu do 9.45 časova.
Novi Pazar / U vozilu pronađen pištolj i municija
Novopazarska policija uhapsila je lice S.D. iz Novog Pazara kod kojeg je pronađen pištolj sa municijom.Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova su rutinskom kontrolom, sinoć oko 22 sata u Novom Pazaru, u blizini Petrove crkve zaustavili vozilo kojim je upravljao S.D.Detaljnim pretresom vozila, pripadnici intrventne jedinice PU Novi Pazar, pronašli su pištolj i određenu količinu municije.Novopazarcu S.D. određeno je policijsko zadržavanje od 48 sati.
U Rozajama i muslimani obnavljaju pravoslavni hram. SVAKA ČAST ROŽAJCI!!
Kompleks crkve Ružice, posvećene Svetom Jovanu Krstitelju u Rožajama već nekoliko mjeseci je pretvoren u veliko gradilište. Zahvaljujući nastojanjima i entuzijazmu ovdašnjeg paroha Slobodana Radojevića i njegove supruge Nevene, kao i brojnim donatorima, za kratko vrijeme ovaj prostor će zasijati novim sjajem i biće dostupan vjernicima i svim drugim posjetiocima koji će ovdje moći da odmaraju oči i dušu. Radojević ističe da aktivnosti oko obnove crkve traju skoro dvije godine.
– Akciju prikupljanja novca smo započeli u septembru 2016. godine a kako nam je za obnovu crkve i porte bilo potrebno mnogo novca realizacija projekta je krenula tek u junu ove godine. Zbog svakodnevnih padavina malo se radilo ali očekujemo da ćemo posao završiti do kraja septembra ističe Radojević dodajući da je u obnovi crkve učestvovao veliki broj ljudi iz Rožaja, regiona i Evrope.
– Pomoć su nam uputili brojni Rožajci, kao i naši sugrađani koji žive u inostranstvu, te ljudi iz Crne Gore, Srbije, BiH i širom Evrope. Veliki doprinos obnovi ovog hrama dali su naši sugrađani muslimanske vjeroispovijesti, koji su prikupili znatna novčana sredstva naglašava Radojević i ističe da su za dosadašnje radove potrošili oko 40.000 eura.
– Od tih sredstava gradi se krov, stolarija, fasada, te gletovanje unutrašnjih zidova crkve. Većina ovih poslova je već završena i time su završeni kompletni spoljni radovi na građevini. Osim ovog posla, odrađeni su radovi na izgradnji pješačkih staza od parohijskog doma do crkve te oko samog crkvenog objekta. Ostalo nam je da uradimo završni sloj izolacije krova kao i postavka bakra. Očekujemo da ovaj posao bude završen do polovine septembra. Za sve ove radove smo prikupili gotovo sva novčana sredstva ali očekujemo da lokalna vlast ispuni svoje obećanje da će nam pomoći u sanaciji crkve sa 5.000 eura kako bi priveli do kraja radove na krovu kaže Radojević.
On je pozvao sve građane Rožaja i širom Crne Gore da pomognu obnovu crkve ’Ružice’ jer, kako ističe, potrebna su im dodatna novčana sredstva za izgradnju nekoliko kapija te obnovu ograde oko čitavog crkvenog kompleksa.
– Zbog prokišnjavanja krova stradale su sve freske u crkvi pa smo morali cijelu unutrašnjost da pregletujemo. Sada će nam za novi freskopis biti potrebno oko 35.000. Zato pozivamo sve ljude dobre volje bez obzira na vjeru i naciju, da nam pomognu kako bi crkva dobila novi i sjajniji izgled. Ovaj hram nema značaj samo za nas pravoslavce, već i za naše sugrađane muslimanske vjeroispovijesti koji se većinom ponose da ga predstave svojoj rodbini iz inostranstva kako bi im pokazali da je skladan život između dvije konfesije, a to na najbolji način pokazuje upravo grad Rožaje zaključuje Radojević.
Ktitor crkve ’’Ružice Draško Magdelinić, pohvalio je aktivnosti Radojevića, ističući da on sve čini kako bi ovaj prelijepi kompleks pretvorio u primamljiv i prijatan kutak za sve posjetioce.
– Zahvaljujući Slobodanu Radojeviću i Parohijski dom je pretvoren u jedan prelijepi ambijent za život i uživanje. Njegove inicijative, kvalitetne ideje i planovi su za svaku pohvalu. Ipak, za sve ono što sprovodi potrebna su velika ulaganja pa je neophodna i pomoć vjernog naroda koji mora da se okrene crkvi i pomogne koliko može. Zahvalni smo za izuzetno pozitivan odnos prema crkvi u Rožajama koji imaju naši sugrađani muslimanske i bošnjačke konfesije koji su prilikom izgradnje i obnove ovog hrama pokazali razumijevanje i blagonaklonost. Koliki su ti ulozi nije važno, jer i pomoć od samo jednog eura ima težinu mnogo većeg dara. Imali smo sreće što je Radojević došao da služi u Rožajama. Već smo dogovorili da u Beogradu organizujemo donatorsko veče za pomoć u obnovi ovog hrama, čime želimo da damo podršku Radojevićevim aktivnostima. Malo je ljudi koji su toliko privrženi svom narodu, crkvi i vjeri a koji sa toliko ljubavi, zadovoljstva i entuzijazma rade, kao što to čini Radojević. On pak u svemu ima veliku podršku njegove uvažene supruge Nevene koja podržava sve njegove aktivnosti za šta joj duguJemo posebnu zahvalnost kazao je Magdelinić.
Izvor Rožaje vijesti
Šta ćemo sa Sandžakom?- Izjavio Paddy Ashdown
Ko god zastupa ideju prekrajanja granica, ne samo na Balkanu, mora biti svjestan da će to dovesti i do preseljenja naroda. Hoće li oni koji budu natjerani da napuste svoje vijekovne domove ići u drugi kraj regiona “svom narodu”? Čisto sumnjam! Oni će masovno nagrnuti na evropska vrata, kaže nekadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Paddy Ashdown,
U razgovoru za “Dnevni avaz” ističe da su priče o promjenama granica Kosova i Srbije veoma, veoma opasne.
“One su i sulude”, tvrdi između ostalog i prenosi i da je s nekima od vodećih evropskih političara razgovarao o ovoj temi.
To neće proći bez rata
“Rekao sam im — dobro, recimo da svi znaju gdje se povlači ta prva promjena. Znate li gdje ćete stati? I znate li šta se time, u stvari, dobija? Svaka promjena granica na Balkanu neizbježno vodi u rat. I ne samo na Balkanu. Eto, mijenjaće se granice Kosova i Srbije. A šta je s Vojvodinom? Mislite li da će Albanci u Makedoniji i Crnoj Gori biti mirni? Šta ćemo sa Sandžakom? I, na kraju, šta ćemo s BiH? Hoćete li da usred Evrope imate muslimansku državicu, okruženu neprijateljima i s rastućim radikalizmom u njoj? Zapanjujuće je koliko se neozbiljnih i nesposobnih ljudi bavi ozbiljnim i opasnim pitanjima”, ističe Ashdown.
Navodi da nema dovoljno oštrih riječi da upozori da je igranje s granicama opasno.
“Potrošili smo hiljadu godina natapajući evropsko tlo krvlju zbog granica. I onda smo shvatili da je jedino održivo rješenje učiniti granice nebitnim. I imamo najduži period mira u istoriji Evrope. Ako počnete prekrajati granice, nezaustavljivo idete u krvoproliće! Jedan od temeljnih principa Evrope, jeste da ne stvaramo monoetničke prostore. Čvrsto se držimo principa, da su države sastavljene od multietničkih područja. Zato Sjevernu Irsku nismo podijelili na protestantske i katoličke dijelove, jer bismo time dobili dugotrajni rat. Belgiju nismo podijelili na valonski, flamanski i njemački dio, jer bi time ta država utonula u krvoproliće… Zašto bismo to, onda, radili na Balkanu”, pita se Ashdown.
Upozorava da ljudi olako zaboravljaju lekcije iz historije. Podsjeća i da je jedan tim pregovarača o BiH, predvođen Sajrusom Vensom i Dejvidom Ovenom, pokušao da stvori etnički kompaktne teritorije i time riješi ratnu situaciju.
Totalna katastrofa
“Sve se završilo kao totalna katastrofa. Zašto se ljudi sada vraćaju na isti scenario? Kako je moguće da su zaboravljene lekcije koje su nedavno naučene”, zapitao se ponovo Ashdown.
On ističe i da “kad god neke neznalice daleko od mjesta o kome se radi, zavaljene u foteljama i sa mapama u rukama, prekrajaju države, to uvijek i neizbežno dovodi do velikih krvoprolića“.
Radovi na brojnim lokacijama traju
Infrastrukturno uređivanje Novog Pazara vidljivo je na svakom koraku. Radovi na brojnim lokacijama traju, a razloga za zadovoljstvo ovih dana imaju meštani Selakovca, ali i Svojbora.
„Kako smo i obećali, nakon bajramskih praznika usledila je finalizacija radova u Selakovcu, u delu Svojbora prema Hotkovu i Izbicama, a do proleća ćemo doći do dioncice ispod Borića“, obilazeći radove, rekao je, pomoćnik gradonačelnika Nihad Hasanović.
U toku su radovi u ulici Šabana Koče – krak prema ulici Relje Krilatice, kao i preuređenje Sjeničke ulice. Već sutra i u narednih nekoliko dana mehanizacija i timovi delovaće u ulici “ Ive Andrića“ na Hadžetu. Fokusirani smo i na dionicu kod FO „Ras“, kako bi dijeca iz naselja preko reke „Trnavice“ mogla bezbjedno da dođu do mosta, ne gazeći po blatu.
Grad je potpisao ugovore o izvođenju radova u 67 ulica, a prema rječima Nihada Hasanovića, građani o svim radovima koji traju ili su predviđeni za naredni period mogu da se informišu u Gradskoj upravi.
„Pozivam građane da se informišu o detaljima koji se tiču unapređenja života ljudi u različitim naseljima jer zaista radimo na svim poljima“, kazao je Hasanović, napominjući da sem asfaltiranja, uređenja fekalne i kišne kanalizacije u svim dijelovima Novog Pazara, grad koristeći kapacitete svih javnih preduzeća intenzivno radi i na ostalim frontovima. Tako Javno preduzeće za uređenje građevinskog zemljišta na područjima škola proverava i koriguje vidljivost horizontalne i vertikalne signalizacije, obeležava pješačke prelaze, kako bi učenici u novoj školskoj godini put od škole do kuće i nazad prelazili potpuno bezbjedno.
Prepiska oko Adema Ljajića na relaciji Istanbul – Torino traje već danima. Vidite o kojoj mjesečnoj sumi je riječ.
Prepiska na relaciji Istanbul – Torino traje već danima. I nikako da dođe do realizacije. Iako bi Adem Ljajić verovatno voleo da se sve što pre završi. I da bi znao gde će provesti narednu sezonu, a i zato što bi u Bešiktašu po svemu sudeći mogao da zaradi ozbiljan novac.
Uz ogradu da turski mediji umeju da se frljaju sa ovakvim detaljima – za razliku od tamošnjih klubova koji sve detalje transparentno objave na sajtu čim se posao završi – današnja informacija glasi: Ljajiću je navodno ponuđena godišnja plata od 3.000.000 evra! I on je naravno prihvatio s obzirom da je u Torinu zarađivao 1.900.000 po sezoni.Ljajićevo “da” ipak ne znači da je posao završen, jer Torino još nije dao zeleno svetlo za transfer pošto pokušava da izvuče još koji dinar. Tačnije, još koji million. Bešiktaš je naime dobio dozvolu da Ljajića odvede na jednogodišnju pozajmicu, ali je sporna cena po kojoj bi mogao da otkupi ugovor srpskog internacionalca. Nudi 10.000.000, Torino traži celih 15.000.000 i tvrdi da je Adem važan igrač u sistemu Valtera Macarija tako da klub smatra da ne mora da prodaje po svaku cenu. Tvrdi i da ima ponude drugih klubova, Šalke se pominjao poslednjih dana.Možda samo pokušava da ubrza ljude na Bosforu kako bi u panici reklI: dajte i tih 5.000.000.
Sandžak je u Srbiji, naša adresa je Beograd i svi naši problemi treba da se rešavaju ovde“
„Sandžak je u Srbiji, naša adresa je Beograd i svi naši problemi treba da se rešavaju ovde“
Rasim Ljajić, potpredsednik Vlade i lider SDPS-A, juče je bio gost naše redakcije. On je za „Alo!” kazao da nikada nismo bliži rešenju za Kosovo i Metohiju, ali da postoje brojni otpori. On je dodao i da je suludo da Sandžak pokušava da u ovom procesu dijaloga traži neko svoje posebno mesto.
Rekli ste da imate utisak da nikada nismo bili bliži kosovskom rešenju, ali smo, s druge strane, i vrlo daleko od konačnog rešenja. Na čemu zasnivate taj utisak?
– Blizu smo jer se prvi put vidi odlučnost ključnih ljudi i u Beogradu i u Prištini da se taj problem reši i postoji načelna saglasnost oko principijelnog rešenja. Ipak, još je puno prepreka na putu postizanja dogovora. Međunarodna zajednica je potpuno podeljena po ovom pitanju, na Kosovu su svi protiv Hašima Tačija, čak i stranka koju je osnovao, a ovde se deo javnosti protivi rešenju, zagovarajući zamrznuti konflikt. Zbog toga kažem da smo vrlo daleko od konačnog rešenja.
Pomenuli ste Tačija, evidentno je da postoje nesuglasice među kosovskim političarima. Da li to može da uspori rešavanje ovog pitanja?
– Mislim da je to jedan od glavnih faktora za oprez i pesimizam. Čak i ako do dogovora dođe, ja ne znam na koji način će Tači to moći da implementira. Možda će to biti glavna prepreka za postizanje konačnog dogovora.
Doduše, i u Srbiji nemamo jedinstven stav kada je reč o KIM, zašto je to tako?
– Stvari ovde stoje tako da je deo javnosti, koji je najglasniji, zagovara zamrznuti konflikt. To je da ne radimo ništa i da čekamo da se jednog dana nešto samo od sebe desi. Ja uvek postavljam pitanje: „Dobro, kad prođe to zamrznuto stanje i kada ga odmrznemo, šta se onda dešava?”. Da li onda pregovaramo? Kakvo Kosovo hoćete, celo bez Albanaca ili s Albancima? Kakvo rešenje tad predlažete? Ili možda mislite da ratujete i da sa vojskom i policijom uđete na KIM, jer drugog načina nema da ostvarite potpunu vlast na terenu. Mi smo ovde imali zamrznuti konflikt od 1999. i u tom periodu je Kosovo postajalo sve više nezavisno. Videli smo kako funkcioniše zamrznuti konflikt i da on nije u korist Srbije. Vreme nije radilo u korist Srbije i ne vidim da će raditi u korist Srbije ni posle 2018.
Da li vas iznenađuje stav opozicionara i dela javnosti koji zagovara zamrznuti konflikt? Da li ste očekivali neku drugu ideju?
– Imamo nekoliko nivoa tih nazovipredloga. Ideja o zamrznutom konfliktu dolazi od stranaka desnice i desničarskih organizacija, a vidimo i da Crkva podržava tu ideju. Drugi deo stranaka očekuje da Vučić ovo reši i da onda kakvo god da rešenje bude, to bude izloženo kritici i pokušaju da se Vučić skloni sa vlasti. Treća grupacija očekuje da se ništa ne reši i da onda kažu kako je Vučić nesposoban da reši problem. Imate i četvrtu grupaciju, koja kaže da je to ionako sve izgubljeno i da je suviše da se uopšte pregovara, te da treba priznati nezavisnost Kosova. Srbija vodi ove pregovore tako da u njima ima vezanu jednu ruku zbog stanja koje je nasleđeno.
Kada predsednik Vučić predloži referendum, opozicionari kažu kako, eto, taj referendum odgovara samo Vučiću, kako vi to komentarišete?
– Da nije predložio referendum, rekli bi: „Evo, Vučić preuzeo da sam reši ovo pitanje, ne pitajući narod. Sada, kad se predloži referendum, kažu: „Vučić se skriva iza volje naroda“. Mislim da je svima u interesu da se na referendumu vidi kakvi su politička volja i raspoloženje ljudi kada govorimo o ovom rešenju.
Gde vidite mesto Bošnjaka u ovoj priči? Bilo je pokušaja Sulejmana Ugljanina da poveže pitanje Sandžaka sa Kosovom?
– Sandžak je u Srbiji, naša adresa je Beograd i svi naši problemi treba da se rešavaju ovde. Suludo je da Sandžak pokušava da u ovom procesu dijaloga traži neko svoje posebno mesto. To je pre svega na štetu i Sandžaka i Bošnjaka koji tamo žive. Kad Sandžak devedesetih godina nije pretvoren u krizno žarište, zašto bi bio pretvoren 2018. godine?
U novembru su zakazani izbori za Bošnjačko nacionalno veće, ali vaša stranka na njima ne učestvuje. Zbog čega?
– Mi smo i prošlog puta rekli da nećemo učestvovati i nismo učestvovali. To ne znači da smo nezainteresovani za ove izbore. Bili bismo srećni da se pojavi lista ili liste koje će se strogo držati zakona i nadležnosti tog nacionalnog saveta. Jer, ovo što sada imamo i vrste poruka koje stižu govore o politizaciji nacionalnih saveta.
Očekujete li pojačane tenzije u Sandžaku dok traje kampanja za te izbore?
– Biće jakih izjava, čiji je cilj da se pridobiju birači. Zato je važno da se govori šta su nadležnosti tih saveta. Ovde se radi o obmani građana, jer se stiče utisak da su ti saveti mesta gde se rešava sudbina Bošnjaka. Posao tih saveta je striktno omeđen zakonima i radi se o oblastima koje se tiču ostvarivanja kulturnog i jezičkog identiteta određene manjinske zajednice.
Kakvi su odnosi u Vladi Srbije, mediji najavljuju da je premijerka Ana Brnabić počela s ocenjivanjem članova kabineta?
– Sve je to normalno i logično. Rad svakog javnog funkcionera treba da bude podložan kritici i oceni.
Tutin – Savremena nastavna sredstva u O.Š. Vuk Karadžić
O.Š. Vuk Karadžić nabavila je jednu interaktivnu tablu i obrazovni softver MOZABUK, što će omogućiti lakše
učenje đacima, a nastavnicima da svoje nastavne jedinice efikasnije obrađuju
Izvor Sandžačka TV Mreža
