Cijene cigarete u Crnoj Gori od danas će, zbog smanjenja akciza na duvanske proizvode, biti niže 20 do 40 centi po paklici. Potpredsjednik Vlade Milutin Simović kaže da će ući u ozbiljan obračun sa sivom ekonomijom.
Skupština je krajem jula usvojila izmjene i dopune Zakona o akcizama, kako bi se pružila podrška privrednicima koji se suočavaju sa nelojalnom konkurencijom i obezbijedilo bolje punjenje budžeta.
Novim akciznim kalendarom za duvan, akcizne stope na cigarete se vraćaju na nivo koji je važio u periodu od avgusta prošle godine i taj nivo se zadržava do kraja naredne.
Na taj način se smanjuje postojeća visina specifične akcize na cigarete sa 40 eura za hiljadu komada, odnosno 80 centi po paklici, na 30 eura za hiljadu komada, odnosno 60 centi po paklici.
Akcize na cigarete povećane su u januaru, kada su cigarete poskupile 30 do 50 centi po paklici.
Akcize su prošle godine povećane dva puta, prvi put početkom aprila prošle godine, kada su cigarete poskupile deset centi po paklici. Drugo poskupljenje uslijedilo je 1. avgusta prošle godine, kada su maloprodajne cijene cigareta povećane 30 centi.
Iz kompanije Philip Morris Montenegro su saopštili da će od danas, zbog smanjenja akcize, sve cigarete koje oni isporučuju biti jeftinije od 20 do 40 centi.
Cijena Parliamenta će, nakon pojeftinjenja, iznositi iznositi 3,7 eura, Marlboro Flavor Plus-a 3,5 eura, Marlboro Red/Gold-a 3,2 eura, Marlboro Touch XL-a i Marlboro Touch-a po tri eura, Muratti-a 2,8 eura, EVE 2,5 eura, Bond Street-a i L&M-a po 2,4 eura, L&M XL-a 2,3 eura, Bond Street Soft-a i L&M Loft-a po 2,2 eura i L&M Slims-a dva eura.
Od danas jeftinije cigarete u Crnoj Gori
Pokušaj pljačke u Selakovcu
Novi Pazar je ovih dana na meti lopova. Gotovo svakoga dana desi se poneka pljačka. Lopovi ulaze u kuće, bez obzira da li ima ukućana.Najnoviji primjer je od sinoć. Naselje Selakovac, pokraj škole, ulica Dubrovačka. Lopovi su ispred kuće stigli oko 4h ujutro. Bili su na motorima i imali su kacige. Pokušali su da obiju ulazna vrata. Kada su čuli da su se ukućani probudili, te krenuli ka njima, oni su se udaljili motorima iz dvorišta i nestali. (S.Dedo)
MIRSAD DŽUDŽEVIĆ PREDSJEDNIK BNV CG : “VAŽNO JE DA BOSANSKI JEZIK UĐE U ŠKOLE ŠIROM CRNE GORE”
“Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori živi 8,65% Bošnjaka, kaže Mirsad Džudžević, predsjednik Vijeća Bošnjaka u Crnoj Gori
“No, treba uzeti u obzir činjenicu da je i ovaj popis znatno razdijelio Bošnjake u više kolona, namjerno ili ne, zbog neobaviještenosti ili zabune, jer ima dosta onih koji po svim identitetskim karakteristikama pripadaju bošnjačkom narodu, ali se tako nisu izjasnili. Sreća je što proces demokratizacije oslobađa građane pa ima mnogo primjera pojedinaca koji priznaju da su bili u zabludi, tako da nije teško zaključiti da je realni procent bošnjačkog naroda znatno viši, te da će naredni popis stanovništva pokazati znatno uvjerljiviji procent bošnjačkog naroda u Crnoj Gori”, naglašava Džudžević.
STAV: Koja je osnovna misija i vizija Vijeća Bošnjaka u Crnoj Gori?
DŽUDŽEVIĆ: Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori predstavlja krovnu instituciju svih Bošnjaka u Crnoj Gori, utemeljenu na ustavnim i zakonskim rješenjima, čiji je djelokrug aktivnosti usmjeren na očuvanje nacionalnog, vjerskog, jezičkog i kulturnog identiteta. Kroz naš rad i djelovanje trudimo se poboljšati položaj svog naroda u Crnoj Gori, istovremeno gradeći harmonične odnose sa svima koji prihvataju ruku saradnje za zdravu, multinacionalnu, multikulturnu i evropsku Crnu Goru.
STAV: Kao jedan od osnivača, a sada i predsjednik Vijeća, bez sumnje ste upućeni u potrebe Bošnjaka u Crnoj Gori. Koliko se njihov status promijenio od osnivanja Vijeća Bošnjaka do danas?
DŽUDŽEVIĆ: Napredak postoji i veoma je vidljiv. Od osnivanja Vijeća do danas, s ponosom možemo reći da smo u velikoj mjeri doprinijeli poboljšanju statusa Bošnjaka u Crnoj Gori. Uz saradnju s političkim i vjerskim predstavnicima Bošnjaka, pritom koristeći dugogodišnja iskustva naših prijatelja iz susjednih država, ostvarene su značajne promjene u programima obrazovnog sistema, ostvarivanju manjinskih prava, zastupljenosti u državnim i lokalnim institucijama, sredstvima informiranja itd. Naravno, svakodnevno moramo raditi na novim planovima kako bismo odgovorili na brojne izazove s kojima se susreću Bošnjaci u Crnoj Gori, prije svega u dijelu korištenja prava koja su zakonom propisana, ali se za njih u realnosti treba izboriti.
Ako pogledamo period iza nas, u kojem je pojam Bošnjak za mnoge bio apstraktan, danas je znatno povoljnija situacija. Svako, bez ustručavanja i kompleksa, može iskazati nacionalnu pripadnost i tražiti ravnopravan položaj u svim segmentima društva i, što je veoma važno, nailazimo na razumijevanje kod predstavnika crnogorskog i drugih naroda jer uvažavaju činjenicu da su Bošnjaci, kao konstitutivan narod Crne Gore, nesebično dali ključan doprinos u obnovi državne nezavisnosti.
STAV: Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji uspjelo je u školski sistem uvrstiti i bosanski jezik, da li ćete i u Crnoj Gori pokrenuti pravnu inicijativu?
DŽUDŽEVIĆ: Bošnjaci u Crnoj Gori i širom Sandžaka govore istim jezikom, jednim od najstarijih južnoslavenskih jezika i, kao takav narod, imaju puno pravo da uče, slušaju i stvaraju na svom maternjem – bosanskom jeziku. Iskustvo iz Novog Pazara veoma je korisno, ali, koncept zaštite i ostvarivanja manjinskih prava nije isti u Srbiji i našoj državi. Što znači da mi nastojimo da koristimo pozitivne primjere i u okviru postojećeg legislativnog okvira podižemo stepen ostvarivanja prava. U tom kontekstu, veoma nam je važno da bosanski jezik uđe u škole širom Crne Gore i da naši književnici, umjetnici, kultura uopće budu prepoznati kao osobena vrijednost među ostalima.
Na osnovu Sporazuma o jeziku iz 2011. godine, kojim se definira jezik koji ima naziv crnogorsko-srpsko-bosansko-hrvatski jezik i književnost, bosanski jezik, nažalost, nema svoju punu primjenu i prepoznatljivost, prvenstveno jer se izučava iz gramatike crnogorskog jezika kao univerzalne gramatike za sva četiri jezika, što je apsolutno neprihvatljivo.
Nedavno smo organizirali okrugli sto na temu “Bošnjaci u obrazovnom sistemu Crne Gore”, na kojem su učestvovali eminentni stručnjaci, profesori iz oblasti historije, geografije, jezika i analizama smo došli do zaključaka koji upućuju da se moramo izboriti za kvalitetniju, živuću zastupljenost bosanskog jezika u školama, ali i na fakultetima koji obrazuju buduće profesore jezika i književnosti. Nepotpuna primjena i neprepoznavanje bosanskog jezika i dalje implicira nedovoljnu zastupljenost istaknutih Bošnjaka iz kulture, historije i književnosti u udžbenicima za osnovne i srednje škole u Crnoj Gori.
Nastojat ćemo da egzaktnim činjenicama i analitičkim studijama ubrzamo praktičnu primjenu programa koji se odnose na bosanski jezik. Ministar prosvjete Damir Šehović pokazao je razumijevanje i obećao podršku u rješavanju svih problema na ovu temu, a mi ćemo konstantno raditi i tražiti modele za punu promociju i život bosanskog jezika.
STAV: Kako sarađujete s bošnjačkim vijećima u zemljama okruženja?
DŽUDŽEVIĆ: Kada je riječ o bilo kakvom funkcioniranju određene organizacije, udruženja, u ovom slučaju vijeća, to se ne može zamisliti niti ostvariti bez regionalne saradnje i pomoći jer smo okupljeni oko istog cilja. Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori od samog formiranja veoma aktivno učestvuje i sarađuje u brojnim procesima s vijećima iz Srbije i Bosne i Hercegovine, što kao krajnji rezultat ima niz sporazuma i protokola.
Navest ćemo Protokol o saradnji, potpisan od strane čelnika Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, koji će služiti kao jedinstven dokument za ova tijela. Protokol će služiti kao podrška u formiranju bošnjačkih nacionalnih vijeća u državama u kojima ona nisu formirana, a Bošnjaci su zastupljeni u njihovim ustavima, poput Albanije, Hrvatske, Makedonije i Kosova.
STAV: Prije izvjesnog vremena organizirali ste svečanu “Bošnjačku akademiju” u Podgorici. Može li se kazati da Bošnjaci u Crnoj Gori polahko, ali sigurno bivaju zastupljeni u svim segmentima vlasti i društva uopće?
DŽUDŽEVIĆ: Svečana akademija, koja je upriličena povodom 10 godina postojanja Vijeća i 15 godina od potpisivanja Deklaracije o vraćanju tradicionalnog imena Bošnjak, predstavlja krunu prethodnog rada Bošnjačkog vijeća. Akademiji je prisustvovao veliki broj zvanica iz Crne Gore i zemalja regije, uključujući i ambasadore kao i predstavnike vlada, izaslanicu predsjednika države, potpisnike Deklaracije, kao i mnoga druga imena iz društveno-političkog života Crne Gore.
Dodijeljene su ustanovljene nacionalne nagrade Bošnjaka u Crnoj Gori:
Povelja “Hamdija Šahinpašić”, koja se dodjeljuje pojedincima ili institucijama za posebne rezultate ostvarene u izučavanju, promociji i afirmaciji etnomuzikološkog naslijeđa Bošnjaka u Crnoj Gori, dodijeljena je etnogrupi “Teferidž”. Povelja “Husein-paša Boljanić”, koja se dodjeljuje zaslužnim pojedincima i organizacijama za oblast obnove, zaštite i popularizacije kulturno-historijskog graditeljskog naslijeđa orijentalno-islamske tradicije, dodijeljena je Ahmetu Ademagiću i mr. Halilu Markišiću. Nagrada “Husein Bašić”, koja se dodjeljuje stvaraocima iz oblasti književnosti i za književna djela u kojima se afirmira bošnjačka tradicija i kultura, pripala je književniku Safetu Sijariću. Povelja “Rifat Burdžović Tršo”, koja se dodjeljuje pojedincima ili institucijama za doprinos u oblastima javnih djelatnosti, politike, ljudskih prava i za doprinos razvoju ideje multietničkog i multikulturnog društva, za istinito svjedočenje o stradanju Bošnjaka, dodijeljena je časopisu Almanah.
Ovo je bila jedinstvena prilika da sumiramo i prezentiramo rezultate rada Vijeća i time s ponosom ističemo činjenicu da je rad Vijeća doprinio da su Bošnjaci postali veoma važan faktor u svim društveno- političkim procesima odlučivanja i da se polahko budi nacionalno osvješćenje, što je svojevrsno priznanje radu Vijeća.
STAV: Kakva je saradnja Vijeća Bošnjaka u Crnoj Gori s dijasporom?
DŽUDŽEVIĆ: Kao krovna institucija Bošnjaka u Crnoj Gori, znamo činjenicu da mnogo našeg naroda živi izvan granica Crne Gore. Itekako smo svjesni njihovog značaja i doprinosa u svim ključnim momentima za Crnu Goru, zajedno s nama koji u njoj živimo. Zadovoljni smo dosadašnjom saradnjom, ali postoji mnogo toga što treba unaprijediti. U narednom periodu planiramo intenzivirati saradnju s našom dijasporom, planiramo organizirati ljetne škole i kampove za djecu bošnjačke dijaspore kako bismo im približili našu kulturu, jezik i historiju. Planiramo organizirati i radionice u inostranstvu kako bismo animirali omladinu da saznaju što više o svom porijeklu.
STAV: Kakvi su planovi rada Vijeća u narednom periodu i jeste li zadovoljni dosadašnjim radom?
DŽUDŽEVIĆ: Kao predsjednik trećeg saziva Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, s ponosom mogu reći da sam veoma zadovoljan realiziranim aktivnostima. Za godinu ovog mandata uspjeli smo da razvijemo izuzetno dobru saradnju s institucijama sistema, kao i s predstavničkim tijelima u zemljama regije. Ne kažem da saradnja ranije nije postojala, ali smo je uspjeli intenzivirati i podići na viši nivo. Kao rezultat takve prakse, potpisan je Sporazum o saradnji s VKBI iz BiH, BNV iz Srbije i Bošnjačkim nacionalnim vijećem iz Hrvatske, što za posljedicu ima formiranje Ureda za koordinaciju bošnjačkih vijeća. Ured će se baviti pitanjima identiteta i iznalaženja najboljeg mogućeg rješenja za autentično predstavljanje Bošnjaka u svijetu. Prvi zajednički projekt jeste štampanje bosanskog rječnika, gdje naše Vijeće učestvuje s finansiranjem štampanja 2 toma rječnika.
Organizirali smo i brojne izložbe, književne večeri, tribine s akcentom na promociju bosanskog jezika. Manifestacija “Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori” nešto je na šta sam najviše ponosan, naročito svečanom akademijom, koja je nakon toliko godina uspjela okupiti najznačajnija imena iz društveno‑političkog života Crne Gore, različitih nacija i religija, te na poseban način predstaviti kulturu Bošnjaka u multietničkoj Crnoj Gori.
Prvi put smo u Crnoj Gori obilježili Dan nacionalne zastave, kada se uz prigodnu manifestaciju i otvaranje prve Bošnjačke biblioteke u Rožajama s izrazitim ponosom zavihorila bošnjačka zastava.
Učinit ćemo sve da ovakvih momenata, kada se ponos protkan najdubljim emocijama bori da zaustavi suze radosnice, bude što više u životima Bošnjaka Crne Gore. Dat ćemo sve od sebe da unaprijedimo obrazovni sistem i svoj položaj u njemu, te da se za 10 godina ponovo okupimo na nekoj svečanoj akademiji, kada ćemo već biti dio porodice Evropske unije.
Razgovarao: Mirza LUBODER
PRIJEPOLJE- Radiće se put Kolovrat – Seljašnica
U Ministarstvu privrede otvorene su ponude za drugu fazu rekonstrukcije puta Kolovrat – Seljašnica. Od tri prispele ponude, najpovoljnija je bila preduzeća „Složna braća“ iz Nove Varoši.
Za pripremne i asfalterske radove na dionici od Žunića Potok do Slanog Blata, dužine oko 3,6 kilometara, po ponudi koju je dostavilo novovaroško preduzeće biće neophodno oko 121,5 miliona dinara. Rok za završetak radova od dana uvođenja izvođača u posao preciziran je na 75 dana.
– Projekat obuhvata zamjenu donjeg sloja puta, zatim kolovoznu konstrukciju širine 5,5 metara i odvodnjavanje, postavljanje trotoara u širini od 2 metra sa lijeve strane i 1,5 metara sa desne strane puta. Predviđeno je da dionica puta od škole na Seljašnici pa do Slanog Blata bude uža, pa će tako širina kolovozne trake na ovom djelu biti 3 metra, dok će obe strane puta biti oivičene bankinama širine pola metra – kazao je član Opštinskog vijeća zadužen za investicije Edib Kajević.
Inače, na tender koje je Ministarstvo privrede sprovelo, stigle su tri ponude. Pored preduzeća “Složna braća” za ovaj posao bile su zainteresovane i firme “Rad Labud plus” iz Prijepolja i “Putevi a.d.” Užice. Ponuda koju je dala firma iz Nove Varoši je za oko milion i po dinara bila povoljnija od druge dvije. Ugovor sa pomenutim izvodjačem biće potpisan tek pošto ponuda dodje sa stručne ocene, što je obavezna procedura za poslove koji se finansiraju državnim sredstvima. Projekat partnerski finansiraju lokalna samouprava i resorno ministarstvo kroz program Regionalnog razvoja koji sprovodi uz pomoć sredstava zajma Evropske investicione banke.
Izvor PP Media
“Mi smo poslednja generacija koja je mogla vidjeti neke od najstarijih dzamija”-Tarik Brunčević
Šta su zločinci radili za vrijeme rata u Bosni prije nego što su počeli sa silovanjima, ubistvima i progonima? Rušili kulturno-historijske spomenike da bi utrli trag postojanja Bošnjaka na tim prostorima, pa tek prešli na progone i ubistva!
Sličan princip djelovanja je bio i u užoj Srbiji, u periodu od 1830-1867.godine, kada su mnogi gradovi ostali bez bilo kakvih tragova islamske kulture.
Koliko jedan narod polaže pravo na neki prostor življenja govore njegove starine sakralnih spomenika. Arap džamija je imala bitnu ulogu u nizu dokaza historijskog postojanja Bošnjaka na prostorima Sandžaka. Kakvu će vrijednost našeg postojanja imati novi objekat? Koliko je oskrnavljen i uništen kulturno-historijski spomenik piše naš sugrađanin, Tarik Brunčević, na svom FB profilu:
“Danas primetih da su ponikli novi stubovi van gabarita objekta, što potvrđuje tvrdnju da je zid namerno srušen u cilju proširivanja najstarijeg i najautentičnijeg dela Arap dzamije. Inače, zabrana promene u gabaritu objekta je najosnovniji uslov svakog pristupa obnove i zaštite kulturno-istorijskog naslijeđa, sada i zvanično, mi smo poslednja generacija koja je mogla videti neke od najstarijih dzamija pre nakaradnih intervencija i svjedoci kulminacije nazadnog ophođenja i nestručnog pristupa prema kulturno istorijskom naslijeđu koje nam je ostavljeno u amanet. Ni jedna politička partija, ni jedna organizacija, ne postoji niko ko se brine za našu kulturu i umetnost, za naše graditeljsko naslijeđe, ništa… Možda se pred izbore za BNV neko seti da makar obeća da će se u budućnosti bavit zaštitom kulturno istorijskog naslijeđa???”
PAZARAC PAO U BEOGRADU: 2,8 kilograma marihuane
Pripadnici MUP u Beogradu zaplijenili su oko tri kilograma marihuane i uhapsili E.Lj. (41) iz Novog Pazara zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.
Policija je u automobilu kojim je upravljao osumnjičeni pronašla 2,8 kilograma marihuane, sakrivene u tapacirungu zadnjih vrata vozila, saopšteno je iz MUP.
Vrednost zaplenjene droge procjenjuje se na 500.000 dinara.
(Kurir.rs/Tanjug/Foto: AP)
Bošnjačko nacionalno vijeće započelo je razgovore sa bošnjačkim političkim strankama i nevladinim organizacijama
Bošnjačko nacionalno vijeće započelo je razgovore sa bošnjačkim političkim strankama i nevladinim organizacijama iz Sandžaka o značaju predstojećih izbora za rješavanje ustavno – pravnog statusa Bošnjaka i statusa Sandžaka.Tokom razgovora razmatrana je uloga bošnjačkih političkih stranaka i nevladinih organizacija iz Sandžaka u izbornom procesu.Bošnjaci 04. novembra 2018. godine biraju svoje predstavnike koji će imati legitimitet da vode razgovore, sa srpskim državnim organima o rješavanju statusa Bošnjaka, statusa Sandžaka i izgradnji institucija i zaštitnih mehanizama za opstanak i političku egzistenciju bošnjačkog naroda u Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori.
NAJVAŽNIJI IDEJNI CILJEVI LISTE “VAKAT JE…”
Vakat je – da intelektualci podignu svoj glas i preuzmu inicijativu u svoje ruke.
Vakat je – da se svi oni koji su iznevjereni i razočarani u aktuelne bošnjačke lidere i njihovo dosadašnje djelovanje okupe oko nas.
Vakat je – da kažemo dosta politizaciji i jednopartijskoj vladavini nad Bošnjačkim nacionalnim vijećem.
Vakat je – da prestane jeftina prodaja i beskorpulozna politička trgovina sa najvažnijim i najvitalnijim nacionalnim interesima u ime privatnih interesa pojedinaca.
Vakat je – da se hodže vrate u džamije i drže dersove, vazove i hutbe, a ne da im prioritet bude bavljenje politikom.
Vakat je – da ulemi dva ključna programa djelovanja ponovo budu Časni Kuran i Hadisi i osvajanje duša vjernika, a ne osvajanje svjetovne političke vlasti.
Vakat je – da se stvori jedinstvena Islamska zajednica kojom će rukovoditi pošteni i nekompromitovani ljudi u koje imaju povjerenje svi muslimani koji žive u Republici Srbiji.
Vakat je – da nam prioritet iznad svih prioriteta bude borba za prava Bošnjaka u Sandžaku, a ne borba za privilegije sandžačkiih političara i njihovih porodičnih klanova
Vakat je – da prestanemo da trošimo svu pozitivnu energiju i vlastite intelektualne resurse na međusobne svađe i međusobno omalovažavanje do samouništenja.
Vakat je – da u punom kapacitetu počnemo da poštujemo sebe i svoje nacionalne i duhovne vrijednosti, jer tek tada će početi i drugi da istinski poštuju i cijene i nas.
Vakat je – da konačno shvatimo da smo jedno drugima najpreči i da nam niko neće sa strane pomoći, ako mi nismo u stanju da pomognemo sami sebi.
Vakat je – da budemo jedinstveni bar oko ključnih nacionalnih interesa i ciljeva.
Vakat je – da svi Bošnjaci plebiscitarno shvate i prihvate da je jedino normalno, prirodno i logično da njihova djeca pohađaju nastavu na maternjem bosanskom jeziku i da je svaka druga odluka dobrovoljno nacionalno samoponištavanje i samoponižavanje.
Vakat je – da Državni univerzitet u Novom Pazaru otvori departmane ili studijske programe za predmete od bošnjačkog nacionalnog značaja: prije svega za bosanski jezik i za historiju-geografiju.
Vakat je – da prestanemo da vjerujemo u laži i demagogiju, jer to će biti prvi iskorak u pravcu realnih i dostižnih ciljeva.
Vakat je – da zaustavimo ogromni talas iseljavanja naše mladosti iz Sandžaka i masovni odlazak u inostranstvo, jer ako izgubimo omladinu, izgubili smo i Sandžak.
Vakat je – da mladi, školovani ljudi budu upošljeni na radnim mjestima za koje su se školovali, a ne kao fizički radnici na stranim bauštelima, sa kojih ih često vraćaju svojim najmilijim u mrtvačkim sanducima.
Vakat je – da prestanemo da širom Sandžaka kontinuirano sijemo i izgrađujemo unutar-nacionalnu mržnju, netrpeljivost i tenzije do usijanja, a da počnemo da izgrađijemo i podižemo fabrike, puteve, željeznice i nova radna mjesta.
Vakat je – da stručnjaci i profesionalci odlučuju o stručnim pitanjima iz uskostručnih oblasti, a ne političari.
Vakat je – da kažemo dosta i više ovako ne može, jer ako nastavimo ovim putem srljamo pravo u svekoliku nacionalnu propast.
Vakat je – da obrazovani ljudi, a prije svega mladi ljudi, koji ne pate od hronične i šizofrenične političke isključivosti preuzmu budućnost Bošnjačkog nacionalnog vijeća.
Vakat je – da se definitivno shvati i prihvati – da Bošnjak Bošnjaku nije vuk, već da je Bošnjak Bošnjaku brat.
Nosilac liste „VAKAT JE…“ Esad Rahić
Fehratovićev intervju dnevnom listu”DANAS,,: “BNV četiri godine privatizirano”
Zbog neprincipijelnosti, samovolje i uskostranačkih interesa Sulejmana Ugljanina, izgubili smo četiri prethodne godine. Bošnjačko nacionalno vijeće je privatizirano i pretvoreno u centralu Ugljaninove stranke. Taj organ koji se treba baviti identitetskim pitanjima Bošnjaka, pratiti implementaciju postojećih i boriti se za nova pozitivna zakonska rješenja spram bošnjačkog naroda u normativi Republike Srbije, dakle štititi i truditi se da poboljša kolektivna i individualna prava Bošnjaka, postao je generator obesmišljavanja, devolviranja i unazađenja svih pozitivnih procesa. Kao dokaz tome, navest ću samo proces nastave na bosanskome jeziku u obrazovnome sistemu. Taj proces je danas, na početku školske 2018/2019. godine ugroženiji nego prije četiri godine, a sve usljed nestručnosti, amaterizma i neznanja Ugljanina i njegovih ljudi.
Posebno naglašavam neznanja, jer smo četiri godine od Ugljanina zahtijevali da se održi sjednica Vijeća na ovu temu, ali je svaki put odgovarao da on to ne zna, da nije spreman, da se mora prethodno informirati, i tako dalje. Pune četiri godine je proveo u tom podučavanju sebe, i evo i dan danas ništa nije naučio. Zato su nam se dešavali veliki propusti, od kardinalnih grešaka u nastavnim udžbenicima, nepostojanja domaće i školske lektire, preko nedovoljnog motiviranja nastavnog osoblja pa sve do najnovije afere sa malom maturom i oštećenjem učenika na istoj. Roditelji su s pravom rezignirani, poljuljano je njihovo povjerenje u takav proces. I to je samo jedan primjer defektizma i pogubnosti za Bošnjake Ugljaninove vladavine Bošnjačkim nacionalnim vijećem, ocjenjuje šef vijećničke grupe “Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju” u BNV dr. Jahja Fehratović.
Kada je konstituisan aktuelni saziv BNV, činilo se da se uspostavlja bošnjačko jedinstvo. Ispostavilo se, da je bilo mnogo nejasnoća između Vaše i večničke grupe “Za bošnjačko jedinstvo – dr. Sulejman Ugljanin“. Kako su nastale prve nesuglasice i zbog čega?
Kao kolektivni organ, BNV je prestalo da radi 12. decembra 2014. godine, odnosno onog dana kada je prekinuta Druga redovna sjednica. Podsjetit ću Vas da je, nakon što je mjesecima govorio da neće biti pobijeđenih i poraženih poslije izbora, te da će svi vijećnici učestvovati u radu BNV, sve odluke se donositi jednoglasno i postići konsenzus oko ključnih nacionalnih interesa, Ugljanin je tog trenutka sve opovrgao i donio odluku da potpuno privatizira Bošnjačko nacionalno vijeće. Pošto su mu u tome pored vijećnike liste “Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju” smetali i mediji, izglasao je da se izbace mediji sa zasjedanja, iako je tadašnjim statutom i zakonima javnost sjednica obavezna, medijima i svim drugim zainteresiranim je zagarantirano da mogu pratiti tok sjednica. Kako smo nastavili snimati telefonima dalji tok sjednice, Ugljanin je natjerao svoje vijećnike da glasaju i da se mobilni telefoni izbace iz sale, što je jedinstven slučaj u svijetu parlamentarizma! Kada nismo stali sa snimanjem, tražio je od svojih vijećnika i da glasaju da se izbacimo iz sale. Prozreli smo Ugljaninovu namjeru, i nismo napustili salu, sjednica je prekinuta. Do kraja dana smo čekali nastavak, ali nije ga bilo. Ugaljnin nije ni održao sjednicu, već je sekretaru izdiktirao imena članova organa Vijeća, i na taj način postavio nelegalne organe. Od tada više nikada nije dozvolio medijima da prisustvuju redovnim sjednicama Vijeća, doduše nije ih ni bilo puno. Zbog nezainteresiranosti državnih organa, do dana današnjeg je nastavio sa zloupotrebama BNV, i nanošenjem štete, iz dana u dan, najviše Bošnjacima. Čak je promijenio Statut i donio nekakav Pravilnik, oba suprotna zakonu, koji u svemu onemogućavaju vijećnike da obavljaju svoj posao. Recimo, vijećnik, kao izabrani predstavnik, prema tom dokumentu, ne može čak boraviti ni u prostorijama Vijeća ukoliko mu predsjednik prethodno ne odobri. Iako smo mnogo puta tražili prostorije za naš vijećnički klub, nikada ih nismo dobili. Sve je to dovelo do toga da Ugljanin bukvalno Bošnjačko nacionalno vijeće pretvori u stranački organa a njegove prostorije u lični ured.
Šta najviše zamerate kolegama iz druge vijećničke grupe?
Među vijećnicima “Bošnjačkog jedinstva” ima kvalitetnih pojedinaca. Međutim, osvjedočili smo se da niko od njih u odnosu na Ugljanina, pa čak i kada vide pogubnost njegovih odluka, nije spreman da se izbori za vlastiti stav. Zaista je tužno kada Ugljanin podiže sa klupe doktore nauka, univerzitetske profesore, među svojim vijećnicima, kao da ih nešto pita, pa kada se njihovo mišljenje ne poklopi sa njegovim, onda ih spušta kao đake ponavljake i tjera dalje po svome. Onda bude situacija kada se na drugom mjestu sretnemo s tim ljudima, i oni ospu svaku pogrdu po Ugljaninu. Ja im kažem, pred svjedocima, eto ako je to tako što ne ustanete da mu to spočitate, ili evo ja ću u Vaše ime i uz dopuštenje to uraditi na sljedećoj sjednici. Oni onda preklinju da se to ne desi. Dakle, ti ljudi su ili zbog nekog svog ličnog interesa ili manjka pouzdanja, izgubili vlastiti stav i slobodu mišljenja.
Kako komentarišete posljednje pozive BNV i predsjednika Sulejmana Ugljanina, prvo poziv ministru inostranih poslova Kosova Bedžetu Pacoliju, promena imena škola…?
To je Ugljaninov način vođenja kampanje. Sada je jasno da mu je pozicija sve slabija, da naredne izbore katastrofalno gubi, pa se trudi da bilo kojim performansom skrene pažnju na sebe. Nije to ništa novo kada je u pitanju ovaj političar, problem je u tome što na taj način usljed vlastite dezorijentisanosti nanosi štetu samim Bošnjacima, obesmišljava procese i dovodi nas u nezavidnu poziciju. Naravno, naš narod je dobro upoznao Ugljanina, i ne nasijeda više na ovakve jeftine poteze. I zato je on sve nervozniji. Očekujem da će, kako se budemo primicali izborima, ovakvih ili sličnih Ugljaninovih istupa biti znatno više.
Da li ste pokušavali da izgladite nesuglasice i približite stavove i na kojim pitanjima?
Bilo je raznih pokušaja. Od onog famoznog potpisivanja sporazuma u prostorijama OSCE-a 2014. godine, preko nekoliko drugih pokušaja pa sve do inicijative bošnjačkog člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da se postigne minimum konsenzusa oko nacionalnih interesa Bošnjaka u Republici Srbiji. Međutim, to je sa Ugljaninom nemoguće. On prosto nije čovjek kolektiviteta i zajedništva, on je za sporazum i dogovor samo o tome da sve bude podređeno njemu i njegovim ličnim i partijskim interesima. A ostali iz njegovog stranačkih redova, nisu spremni da se razračunaju sa takvom sujetom i pohlepom. Zato je on i napravio strateško partnerstvo sa Rasimom Ljajićem koga nacionalna pitanja ne interesuju i gdje po tom pitanju, u odnosu na Ljajića, može biti superiorniji makar sve radio pogrešno.
Na skupštini Stranke pravde i pomirenja Vaš lider Muamer Zukorlić označio je početak kampanje za nove izbore za BNV. Zbog čeka još nisu vidljive vaše predizborne aktivnosti?
Obznanjeno je da će na ovim izborima Matica bošnjačka imati svoju listu i da će nosilac biti naš lider akademik muftija Muamer Zukorlić. Stranka pravde i pomirenja će svim svojim kapacitetima stati uz ovu listu, staviti joj na raspologanje svu infrastrukturu i resurse. Ozbiljno se pripremamo i očekujemo pobjedu.
Ako vaša lista osvoji većinu u novom sazivu BNV, šta će biti prvi potezi i kako bi trebalo da izgleda budući rad vijeća?
Prije svega omogućit ćemo korektnu parlamentarnu atmosferu u Vijeću, gdje će svi vijećnici bilo pozicioni ili opozicioni moći sasvim slobodno iznositi stavove i dati doprinos radu ovog kolektivnog organa. Vijeće će početi da radi svoj posao, što u prethodnih ne četiri već osam godina nije bio slučaj. Moramo kvalitetno dovršiti procese uvođenja nastave na bosanskom jeziku, na polju kulture još ništa nije urađeno, tu ćemo krenuti sa mrtve tačke, a u pogledu informisanja i zvanične upotrebe jezika i pisma potrebno je nova strategija. Također, tražićemo da sva postojeća pozitivna zakonska rješenja zažive, da se zakoni implementiraju i uvaže interesi bošnjačke i drugih nacionalnih zajedenica. I naravno, jedan od prvih koraka bit će revizija budžeta Vijeća, jer je isti već osam godina nenamjenski korišten i zloupotrebljavan, za to mora neko odgovarati. A sve ovo bit će tek početak.
Koji su načini da se prevaziđu bošnjački raskoli?
Uspostava konsenzusa oko minimuma nacionalnih interesa koje moraju prihvatiti svi politički faktori i ostali učesnici javnog života preko kojih ni jedan pojedinac ili organ ne smiju preći. Sve ostalo je stvar metodologije i možemo se slagati ili različito nastupati.
Izvor Danas
Lik i djelo dr.Ahmeda ef. Smajlovića
U Islamsku zajednicu unio je novu viziju razvoja, smjelost u planiranju i neiscrpnu energiju u konkretnim akcijama. Zahvaljujući tome, Zajednica je dostigla viši nivo razvoja na svim poljima. To je vrijeme kada izlazi Preporod već nekoliko godina, vrijeme afirmacije muslimanske nacije, ali i traganja za izgubljenim islamskim identitetom uz buđenje uspavane muslimanske svijesti i njenog postepenog oslobađanja od kompleksa imena, nametnutih običaja i neprihvatljivih shvatanja. U svim tim prestrojavanjima IZ, odnosno njenog hvatanja koraka sa savremenim društvenim tokovima i zbivanjima u njima, dr. Ahmed Smajlović imao je velikog udjela.
Lik i djelo dr. Ahmeda Smajlovića, nakon teških kleveta, bezobzirnih objeda, svakojakih kompromitacija i denuncijacija izrečenih od strane najodgovornijih ljudi Islamske zajednice sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća, ponovno ulaze u vidokrug naših zanimanja te odgovornog i kritičkog sagledavanja veoma složenog povijesnog trenutka u kojem se zatekla Islamska zajednica u drugoj fazi sistematski planirane disolucije bivše jugoslavenske države. Zaista su rijetke figure poput dr. Smajlovića koje u tako kratkom vremenskom rasponu uspiju zavrijediti pažnju potonjih generacija, uprkos svim društveno-političkim izazovima i osporavanjima unutar vlastite zajednice. Danas se dr. Ahmed spominje i kao intelektualac, i kao prevodilac, i kao profesor, i kao predavač, i kao predvodnik, i kao reformator…
Prof. dr. Ahmed Smajlović rođen je 17. juna 1938. godine u Tokoljacima kod Srebrenice, kao sedmo dijete imama Alije efendije Smajlovića i njegove supruge Aiše. Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, u selu Krnjićima, a potom upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1950. godine. Okončao je školovanje u Medresi kao odličan učenik. Godine 1959. i 1960. odlazi na odsluženje vojnog roka u Ljubljanu, iskoristivši vrijeme u vojsci i za studij na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Za vrijeme vojnog roka završio je prvu godinu studija, dočim je drugu godinu okončao nakon odsluženja roka, i to u Beogradu.
Studij prava nije završio do kraja, budući da se odlučio otići u Egipat, gdje se upisuje na znameniti kairski univerzitet Al-Azhar u oktobru 1962. godine. Na Al-Azharu u roku uspješno završava studij arapskog jezika i književnosti i odmah upisuje na istom univerzitetu i postdiplomski studij, te magistrira 1970. godine. Četiri godine nakon toga, 1974, uspješno brani doktorsku disertaciju pod naslovom Felsefetul istišrâk ve eseruhâ fîl edebil ‘arebîl mu'âsiri (Filozofija orijentalizma i njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost), koja je kasnije prevedena i na bosanski jezik.
JEDNA OD KLJUČNIH LIČNOSTI U HISTORIJI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH
U mjesecu januaru 1975. godine Smajlović se vraća u domovinu i stavlja na raspolaganje Islamskoj zajednici. S obzirom na stečena znanja i činjenicu da je bio osoba skoro nevjerovatnih organizatorskih i analitičkih sposobnosti, ponuđeno mu je mjesto šefa kabineta reisul-uleme, a nakon toga i funkcija predsjednika Starješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, koju je obavljao cijelu deceniju.
U Islamsku zajednicu dr. Ahmed unio je novu viziju razvoja, smjelost u planiranju i neiscrpnu energiju u konkretnim akcijama. Zahvaljujući tome, Zajednica je dostigla viši nivo razvoja na svim poljima. To je vrijeme kada izlazi Preporod već nekoliko godina, vrijeme afirmacije muslimanske nacije, ali i traganja za izgubljenim islamskim identitetom uz buđenje uspavane muslimanske svijesti i njenog postepenog oslobađanja od kompleksa imena, nametnutih običaja i neprihvatljivih shvatanja. U svim tim prestrojavanjima IZ, odnosno njenog hvatanja koraka sa savremenim društvenim tokovima i zbivanjima u njima, dr. Ahmed Smajlović imao je velikog udjela. Svoj bogati, raznovrsni, intelektualno i misijski, podsticajno raskošan talent dr. Ahmed Smajlović je ispoljio u svim segmentima djelovanja i rada Islamske zajednice, bilo vazovima, tribinama, teorijskim osmišljavanjem, praktičnim zaživljavanjem i unapređivanjem akcija zekjata i sadekatul-fitra za potrebe obrazovnih institucija, aktivnostima oko obnove džamija i drugih institucija, izdavačke djelatnosti… Odigrao je izuzetno važnu ulogu u oformljivanju bošnjačkih džemata u dijaspori, ali i u Hrvatskoj.
Neprocjenjiva je njegova uloga u reaktiviranju institucije Muftijstva, koje je ukinuto daleke 1936. godine, a koja je nezvanično u nekim sredinama, preko živućih muftija u penziji, glavnih imama pojedinih regija (Banja Luka, Mostar, Tuzla) još uvijek, ustvari, voljom džematlija, odolijevala svom zatiranju.
“Duboko je vjerovao da će ova institucija, omiljena među muslimanskim masama, doprinijeti boljitku islama, intenziviranju vjerskog života džemata, pospješiti rad mekteba i izgradnju infrastrukture, devastirane i neobnovljene od Drugog svjetskog rata, kadrovskom jačanju Islamske zajednice, kulturnom i nacionalnom otrježnjenju i poletu. Samo njegovom zaslugom vršene su opsežne pripreme u Republičkom i Vrhovnom starješinstvu, kao i u Republičkom i Vrhovnom saboru Islamske zajednice da reaktiviranje ove značajne institucije kod nadležnih, zakonodavnih i izvršnih organa Islamske zajednice dobije pozitivnu ocjenu”, objašnjava Seid ef. Smajkić.
Pri otvaranju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (tada Islamskog teološkog fakulteta) 1977. godine, dr. Ahmed Smajlović biva imenovan vanrednim profesorom na predmetu akaida (islamskog vjerovanja) i islamske filozofije te ostaje predavač iz tih oblasti sve do svoje smrti. Na polju obrazovanja unutar Islamske zajednice Smajlović nije samo doprinio osnivanju Islamskog teološkog fakulteta već i ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, te pokretanju islamskog naučnog časopisa Islamska misao. Dr. Smajloviću pripadaju velike zasluge za izgradnju velikog islamskog centra i džamije u Zagrebu. Medresa koja je osnovana prije desetak godina, a koja djeluje u sklopu tog centra, danas nosi njegovo ime.
ZNAČAJ ČASOPISA “ISLAMSKA MISAO”
“Ahmed Smajlović tipičan je primjer religijskog obrazovanja bosanskih muslimana tokom posljednjih stoljeća. Iako žive u dramatičnoj stezi evropskih, prosvjetiteljskih, emancipatorskih, revolucionarnih i integracijskih procesa, oni su svoja znanja o sebi i rješenja svoje agonije bili prisiljeni tražiti izvan poprišta svoje egzistencijalne drame. To je uzrokovalo njihovu radikalnu razdijeljenost: na revolucionarne agitatore protiv narodnog naslijeđa i neuke branitelje tog naslijeđa prema mjerama stranih kultura”, zapisao je Mehmedalija Hadžić.
U širokom spektru Smajlovićevih pregnuća, jedno od najznačajnijih svakako predstavlja projekt pokretanja časopisa Islamska misao, časopisa za islamske znanosti i praksu, te razvijanje izdavačke djelatnosti “El-Kalema”. Prvog decembra 1978. godine izašao je prvi broj časopisa koji je ostao kao svjedok intelektualnog i društvenog potencijala dr. Smajlovića, te njegove spremnosti da se uhvati u koštac s aktuelnim pitanjima svog vremena. Časopis je problematizirao najvažnija pitanja savremenog religijskog, filozofskog i sociopolitičkog mišljenja: od krize duha kao uzroka krize svjetskog poretka, preko problema potrošačkog društva i njegovog izazova za religiju i religijsku praksu, do tema ljudske odgovornosti i njezina božanskog porijekla. Time je Smajlović osamdesetih godina prošlog stoljeća suočio islamsku inteligenciju u Bosni i Hercegovini s nužnošću obuhvatnijeg i dinamičnijeg artikuliranja islama u modernom svijetu.
Na polju izdavačke djelatnosti dr. Smajlović radio je sličan posao, što je jasno iz naslova koje je on preveo i publicirao: Vjerovanje u svjetlu filozofije, nauke i Kur'anaNadima Al-Jisra, zatim Biblija, Kur'an i nauka Mauricea Bucaillea, Islam i socijalizam Rogera Garaudyja… Na tim idejama izrasta generacija njegovih studenata, sada ključnih ljudi na Fakultetu islamskih nauka, koji će u svojim djelima znati kritički promišljati teološke perspektive u savremenom svijetu i njegovati zahtjev kritičkog razmatranja uloge religije u modernim građanskim društvima. Samo bibliografija Smajlovićevih tekstova objavljenih u časopisu Islamska misao iznosi dvije stotine pedeset i pet naslova, što originalnih radova, što prijevoda. U svom spisateljskom radu pisao je na tri jezika: bosanskom, arapskom i engleskom.
PREVEO “HASANAGINICU” I MEŠINOG “DERVIŠA” NA ARAPSKI JEZIK
Od nekoliko hiljada objavljenih stranica dr. Smajlovića, prevođenju pripadaju 52 naslova, kao i 5 naslova u bliskoj vezi s prevođenjem. Da je uistinu bio vrsni poznavalac arapskog jezika, njegove gramatike i retorike, svjedoči i činjenica da je preveo nekoliko stotina članaka s arapskog i na arapski, kao i nekoliko knjiga i brošura. Od toga treba istaći prijevod bosanskohercegovačkog romana Derviš i smrt velikog pisca Mehmeda Meše Selimovića, kao i čuvenu usmenu bošnjačku baladu Hasanaginicu.
“U vezi s prijevodom Hasanaginice na arapski jezik, treba istaknuti da je objavljen u sklopu priloga pod istim naslovom, u Takvimu za 1976. godinu. U navedenom prilogu dominira Riječ čitaocu, pisana rukom Alije Isakovića, prenesena iz zbornika radova posvećenih Hasanaginici, koji je uredio upravo Alija Isaković. Zbornik je priređen povodom 200. godišnjice prvog objavljivanja Hasanaginice, priređenog rukom Alberta Fortisa, italijanskog opata, etnografa i putopisca, na italijanskom i našem jeziku, u Veneciji 1774. godine, u prvom tomu njegove knjige Viaggio in Dalmazia. Alija Isaković i uredništvo Takvima zamolili su Ahmeda Smajlovića da, s navedenim povodom, ovu lijepu baladu prevede na arapski jezik”, piše dr. Mehmed Kico, ističući izuzetnu vrijednost Smajlovićevog prijevoda i njegov brušeni osjećaj za arapski jezik. Tako je Smajlović čitaocima arapskog govornog područja omogućio čitanje dvaju izuzetno važnih svjedoka bošnjačke književne tradicije, jednu usmenu baladu i djelo koje se i danas smatra ponajvažnijim romanom bošnjačke književnosti.
Dva iznimno vrijedna prijevoda s bosanskog na arapski, 50 prijevoda s arapskog na bosanski jezik, te 5 radova vezanih uz prevođenje, objavljivani kao samostalna izdanja ili kao prilozi u najreferentnijim glasilima (Glasnik VIS-a, Preporod, Takvim, Islamska misao…), potvrđuju Ahmeda Smajlovića kao jednog od najplodnijih prevodilaca u redovima Bošnjaka, ne samo u području praktičnog rada već i u sagledavanju potrebe za podizanjem prevodilačke kulture.
Pored prijevoda, Smajlović je predano radio na vlastitom naučnom usavršavanju, o čemu svjedoči i tada aktuelna doktorska disertacija Filozofija orijentalistike i njen utjecaj na savremenu arapsku književnost, odbranjena na arapskom jeziku 1974. godine na najvećem i najprestižnijem islamskom sveučilištu Al-Azhar u Kairu. Sam tekst izvornog naučnog rada ima 780 stranica. Bila je to prva doktorska disertacija nekog iz tadašnje Jugoslavije na Al-Azharu. Knjiga počinje predgovorom dr. Mustafe Mahmuda, koji, između ostalog, naglašava da je Smajlović u pripremi disertacije pročitao više od 600 knjiga iz oblasti orijentalizma, što svjedoči o vrijednosti njegove disertacije.
SMAJLOVIĆEVA ULOGA U PROCESU OBNOVE ISLAMSKE MISLI
Sve aktivnosti koje je Smajlović sprovodio bile su u cilju obnove islamske misli i popravljanja stanja muslimana u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. S idejama velikih islamskih reformatora s kraja XIX i početka XX stoljeća upoznao se i prije nego je 1962. godine postao student Al-Azhara. On je još kao učenik Gazi Husrev-begove medrese došao u dodir s djelima Afganija, Abduhua, Ikbala, i to od svojih uzora i učitelja Džemaluddina Čauševića i profesora Huseina ef. Đoze, koji su ideje obnovitelja islamske misli prenijeli u Bosnu i Hercegovinu. Husein ef. Đozo bio je učenik Rešida Ridaa, Mustafe el-Meragija i Mahmuda Šeltuta, a svi su oni učenici Afganija i Abduhua.
Svojim dolaskom na Al-Azhar u Egiptu, dr. Ahmed Smajlović samo je upotpunio svoje znanje o islamskoj obnovi i njenim nosiocima. Dolaskom u Bosnu i Hercegovinu 1975. godine, dr. Ahmed Smajlović, poput Afganija, Abduhua, Ridaa, Šeltuta, hrabro i neumorno radi na planu islamske da’ve i obnove, koristeći se metodama velikih islamskih mudžtehida. Smatravši pisanu riječ najjačim oružjem, a ohrabren idejama spomenutih reformatora, Smajlović se bespoštedno borio na planu afirmacije intelektualnog naslijeđa. Otud je proizišla njegova prevodilačka i izdavačka aktivnost.
Smajlović je, kao da’ija i mudžtehid, bio svjestan opasnosti svake vrste sektaštva unutar Islamske zajednice. Išao je linijom izmirenja različitih stavova, naročito u pitanju razumijevanja i tumačenja određenih islamskih propisa, te se čvrsto priklonio prisutnoj tradiciji prakticiranja bosanskog islama. Kad su vlasti Općine Gacko 1981. godine zabranile održavanje mevluda, Smajlović je lično reagirao.
“Tada su se dr. Smajlović, a poslije i reis Naim Hadžiabdić angažovali lično i putem državnih institucija uticali da ova destruktivna i diskriminacijska rješenja Općine Gacko budu povučena i stavljena van snage. Zakazana od Islamske zajednice, pa zabranjena od općinske administracije, ova manifestacija je nakon oštre intervencije održana u novom terminu, a imami su sa svojim vjerskim starješinama (dr. Smajlović i Naim Hadžiabdić) uz to održali i godišnji seminar u poznatom gatačkom motelu ‘Košuta'”, piše Smajkić.
Upravo je Smajlović odigrao presudnu ulogu u obnovi rada Tarikatskog centra pri Islamskoj zajednici. On je bio inicijator sastanka 30. maja 1977. godine na Skenderiji, čiji je rezultat bio formiranje Tarikatskog centra kao institucije koja treba okupiti pripadnike tarikata i obaviti koordinaciju u radu s pripadnicima tarikata, s ostalim organima Islamske zajednice, a na dobrobit svih muslimana.
Ahmed ef. Smajlović preselio je iznenada 13. augusta 1988. godine. Tih dana preseljavao je u svoj novi stan, na lijevoj obali Miljacke. Namjeravao je za tu priliku proučiti dovu baš na dan 1. muharrema 1409. godine (13. august 1988). Božija je volja htjela da mu se 1. muharrema uči dova na njegovom kaburu.
“Iza njega je, pričali su, ostao otvoren Kur'an, na njemu sklopljene naočale i obilježena sahifa do koje je došao u učenju hatme. Bila je to 303. stranica Kur'ana (sura Kehf). Počinjala je riječima: Ovo je blagodat Gospodara moga. Bila je to srijeda, 10. august, pošao je u šetnju sa suprugom, već je na vratima pao (infarkt) i izdahnuo u jutarnjim satima (četvrtak, 11. august 1988). A subotnjeg podneva (13. august) Baščaršiju, sve do Begove džamije, i dalje, poklopilo je na hiljade duša. Tabut je, uz tekbire, nošen od Bakija do Begove džamije”, zapisao je Hadžem Hajdarević.
izvor Stav
