„Mi, udruženje i roditelji smo se složili da damo po četiri hiljade dinara za taj kamp, nikakvu finansijsku pomoć u novcu nismo dobili ni od koga, osim od opštine Čajetina koja je dala podršku u materijalno-tehničkim sredstvima i u hrani.“ Ovako finansijsku konstrukciju „Omladinsko-patriotskog kampa Zlatibor 2018“ objašnjava organizator kampa i predsednik Udruženja učesnika oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji Željko Vukelić nakon što je 17. avgusta 2018. odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije kamp zatvoren zbog moguće zloupotrebe dece i uznemirenja javnosti.U odgovoru na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) opštine Čajetina, na čijoj teritoriji je bio organizovan kamp, stoji da je ta lokalna samouprava „opredelila prostor za realizaciju kampa i obezbedila hranu i vodu za sve učesnike”.”Pored pomenutog, uz podršku svojih javnih preduzeća obezbeđen je određeni građevinski materijal za postavljanje šatora gde se odvija ručak“, stoji u odgovoru RSE i precizira da je vrednost sredstava koje je obezbedila opština Čajetina je oko 400.000 dinara (oko 3.400 evra).Moralnu podršku, prema Vukelićevim rečima, za organizaciju kampa Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije dobilo je od Ministarstva odbrane Srbije i Ambasade Ruske Federacije u Beogradu.I dok u Ambasadi Ruske Federacije do objavljivanja teksta nisu odgovorili na pitanje RSE na koji način i da li su podržali ovaj kamp, Ministarstvo odbrane Srbije je negiralo podršku:„Ministarstvo odbrane ni na koji način nije učestvovalo u organizaciji ’Omladinsko-patriotskog kampa Zlatibor 2018’, niti su pripadnici Ministarstva odbrane prisustvovali njegovom otvaranju“, stoji u odgovoru dostavljenom RSE.Međutim, u mejlu od 5. jula 2018. godine čiju je kopiju Vukelić ustupio RSE stoji da je Uprava za tradiciju, standard i veterane Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane Srbije „u načelu podržala realizaciju“ Omladinsko-patriotskog kampa Zlatibor 2018.To praktično znači da je Ministarstvo odbrane Srbije bilo upoznato da je u planu održavanje spornog kampa i pre zvaničnog otvaranja 9. avgusta 2018.Vukelić je u dopisu kojim se obratio Ministarstvu odbrane od 7. juna 2018. godine tražio materijalno-tehnička stredstva, između ostalog i uniforme M93, kakve je koristila Vojska nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije.Kakva je uloga Milana Stamatovića?Planinu Zlatibor u opštini Čajetina, oko 200 kilometara jugozapadno od Beograda, kao moguću lokaciju za održavanje prvog vojno-patriotskog kampa za mlade u Srbiji, po uzoru na slične kampove koje u Rusiji organizuje organizacija E.N.O.T. Corp prvi je pomenuo upravo Vukelić u intervjuu koji je u martu 2018. dao za RSE.Vukelić je tada pominjao i podršku predsednika opštine Čajetina Milana Stamatovića za odlazak dece iz Srbije u Rusiju:„Trebalo bi najverovatnije da to bude na Zlatiboru zato što je gospodin Stamatović u toj prvoj turi kad smo išli u aprilu (2017. god., prim aut.) bio sponzor tog puta, u stvari autobusa, on je obezbedio prevoz tamo u Moskvi“, izjavio je tada Vukelić.
Podrška iz RusijePodrška E.N.O.T. Corpa nije izostala ni ovog puta. Organizacija, koja slične kampove u Rusiji organizuje 11 godina, pružila je podršku organizaciji omladinskog vojno-patriotskog kampa na Zlatiboru po ruskom modelu.U odgovoru dostavljenom RSE, Valerij Šambarov iz organizacije E.N.O.T. Corp i predsednik organizacionog odbora kampova u Rusiji navodi da ta organizacija nije pružila finansijsku podršku održavanju kampa na Zlatiboru.„Regionalna javna organizacija E.N.O.T. nije pružala finansijsku podršku kampu ’Zlatibor’ u Srbiji. Mi, nažalost, nemamo tu mogućnost. Pružena je samo metodološka pomoć – poslali smo informacije u vezi sa vojnim sportskim kampovima za decu u Rusiji, šta je sve potrebno pripremiti i kako je najbolje organizovati rad kampa“, navodi Šambarov.Osim u vidu smernica, podrška E.N.O.T. Corp-a na Zlatibor stigla je i u vidu dvojice instruktora, pripadnika te organizacije – Alekseja Čumakova i Jevgenija Kvasova. Na pitanje da li su instruktori E.N.O.T. Corp-a koji su držali obuku u kampu na Zlatiboru učestvovali u vojnim aktivnostima u istočnoj Ukrajini na strani proruskih snaga, Šambarov odgovara:„Nismo poslali u Srbiju instruktore koji su učestvovali u borbama na Donbasu“.Za „vojne zasluge“ i „ličnu hrabrost“ koju su pokazali u Donbasu, boreći se na strani proruskih separatista u Ukrajini pripadnike E.N.O.T. Corp-a u maju 2015. godine odlikovao je lično Igor Girkin Strelkov, nekadašnji komandant proruskih snaga u Donjecku u Ukrajini, stoji na zvaničnom sajtu ove organizacije.Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije osnovano je u oktobru 2010. godine, sa sedištem u Novom Sadu. Od svog osnivanja zaključno sa 2017. godinom dobijalo je sredstva na javnim konkursima za različite projekte iz oblasti socijalne zaštite koji se uglavnom tiču pružanja psiho-socijalne podrške veteranima, vojnim invalidima i članovima porodica palih boraca.Sredstva na tim konkursima dobijali su od Pokrajinske Vlade Vojvodine i iz kase grada Novog Sada i Subotice u ukupnom iznosu od 3.996.000 dinara (što je oko 33.300 evra), stoji u dokumentima dostavljenim RSE.
SVE O SPORNOM VOJNOM KAMPU(javlja RADIO SLOBODNA EVROPA)- Kako je stvaran omladinski paravojni kamp na Zlatiboru?
DEPOLITIZACIJA I OSLOBAĐANJE BNVS OD JEDNOPARTIJSKE OKUPACIJE
Lista neovisnih intelektualaca koja će uzeti učešće u izbornoj utakmici na predstojećim izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće, a čiji temeljni predizboni slogan će biti, što je navjerovatnije i budući naziv ove liste „Za jedinstvo i pomirenje Bošnjaka Sandžaka“ će nastojati svim snagama da strukturu i budući rad i nastojanja BNVS usmjeri u pravcu depolitizacije, relaksacije, normalizacije i ozdravljenja odnosa između svih vijećnika bez obzira kojoj izbornoj listi pripadali i prekidu kontinuiteta jednopartijske okupacije ovog najvažnijeg nacionalnog i predstavničkog tijela bošnjačkog naroda u Republici Srbiji.
Naravno, to ne znači, da ukoliko budemo imali nakon izbora većinu vjećnika, u šta ne sumnjamo, da ćemo se nemilosrdno obračunavati sa dosadašnjim rukovodstvom ove najvažnije nacionalne institucije. Nasuprot, želimo sve svoje snage da upotrebimo celishodno i kreativno na dobrobit našeg naroda i otvorimo nove, ljepše i perspektivnije stranice bošnjačke historije i Sandžaka.
Nećemo niti u predizbornoj kampanji niti nakon izbora blatiti lik i djelo dosadašnjeg predsjednika BNVS gospodina Sulejmana Ugljanina. Gospodin Ugljanin je bez sumnje već sada historijska ličnost. Naravno da je mogao još puno toga uraditi i kao političar i kao lider ove institucije čega je i on bez sumnje svjestan, i na šta ćemo tokom predizborne kampanje ukazati, ali vrijeme je da nova lica sa provjerenim i dokazanim intelektualnim i nacionalnim pedigreom, sa neiskorišćenim kapacitetima i neopterećena bilo kakvim balastima koji usporavaju efikasan rad BNVS preuzmu steg ove krucijalne nacionalne ustanove.
Ne želimo niti to, da jednog političkog lidera koji je do sada vodio ovu instituciju zamijeni drugi politički lider koji želi da preuzme ovu instituciju i koristi je i konzumira za svoje dnevno-političke potrebe i obračun sa drugim sandžačkim političarima.
Drugim riječima želimo da odmah ili bar postupno oslobodimo BNVS od potpune dominacije naših političara. Neka oni svoje političke partije i svoje političke obračune vode i dalje u duhu epske krilatice „neka bude borba bez prestanka“, a Bošnjačko nacionalno vijeće oslobode od ovog teškog tereta pod kojim se ova institucija već decenijama povija i lomi kičmu, umjesto da cjekokupnu intelektualnu i kadrovsku snagu upotrebi u borbi za ciljeve od nacionalnog interesa.
Dakle želimo da zaustavimo dosadašnje procese koji djeluje pogubno i razarajuće na ovu instituciju. Nećemo više nikada dozvoliti da BNVS bude samo obični plijen jedne od bošnjačkih političkih partija i produžna ruka njene dnevne politike. Od ovih izbora počinje depolitizacija i prestaje višedecenijska jednopartijska politička okupacija ove instiutcije i njeno preuzimanje od bošnjačkih intelektualaca koji nisu opterećeni političkom isključivošću, već samo žele pomoći svom narodu da lakše da što efikasnije ostvare svoje nacionalne ciljeve i interese.
Svim muslimanima u Republici Srbiji čestitamo bajramske blagdane: BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN,
Nosilac liste – Esad Rahić
Preminuo Mikailo Mića Kaličanin, predsjednik SPS-a u Sjenici, a obavljao je funkciju zamjenika predsjednika opštine Sjenica
Uticajni političar u Sjenici ,ne samo kod Srba nego i među Bošnjacima, koji je u najtežim vremenima radio na dobrim međususjedskim odnosima.
Hasene dijelila kurbane u Priboju
Pod različitim imenima, a kao resor za humanitarne djelatnosti organizacije Islamische Gemainschaft „Milli Görüş“ na prostorima balkana prisutni su od 1992. godine. Pod zajedničkim nazivom “HASENE“ na internacionalnom planu djelujuju od 2010. godine.
H.O. “HASENE” osnovana je s ciljem pružanja pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija i djeluje pod sloganom “Ruka ruci za oskudne i ugrožene”. Riječ hasene je arapskog porijekla i znači dobročinstvo, te naša organizacija upravo u skladu sa značenjem ove riječi provodi niz različitih programa i aktivnosti.
Vodeći se riječima Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s: “Allahu je najdraži onaj ko najviše koristi ljudima…” misija naše organizacije jeste pomoći socijalno ugroženim kategorijama društva, zatim stanovništvu ratom zahvaćenih područja te prirodnim nepogodama.
Humanitarna organizacija “HASENE” u saradnji sa Odborom za ljudska prava i humanitarnu djelatnost je danas podijelila 200 Kurbana, (tona mesa) u Priboju.
U PLAMENU GORI POZNATO OKUPLJANJE ČETNIKA-U okviru kompleksa Draževina se nalazi Spomenik Draži Mihailoviću
U okviru kompleksa Draževina se nalazi Spomenik Draži Mihailoviću koji je podignut na lokaciji gdje je 13. marta 1946. godine uhapšen, a njegovi pratioci pobijeni.
U velikom požaru koji se desio danas oko 16 časova po nezvaničnim informacijama izgorio je jedan dio konaka pored Manastir Svetog Nikole u mjestu Draževina kod Višegrada.
Kako nezvanično saznajemo vatrogasna ekipa iz Višegrada je izašla odmah u punom kapacitetu sa svim vozilima koji su bili dostupni.
Izvještaj hadžije Aca sa Hadža, dirljiv i pun emocija(video)- NAJMLAĐI HADŽIJA NA HADŽU IZ NOVOG PAZARA
Pogledajte video izvještaj sa Hadža, gdje se javlja hadžija i novinar Regionalne televizije, Aleksandar Nićiforović, kako emotivno prenosi atmosferu sa Hadža.
Hadž je i ljubav
Iako zvanične statistike Ureda za hadž Rijaseta IZ u BiH kazuju da su 50% ovogodišnjih bosanskih hadžija mlađi od 50 godina, ono što se može primjetiti tokom boravka u Medini i Mekki, tokom tavafa, saja, spuštanja sa Arefata na Muzdelifu i odlaska na Minu i Džemreta je da Bošnjaci još uvijek predstavljaju prilično staru grupu hadžija, počesto umornu, bez kondicije, uplašenu…
Po nekom nepisanom pravilu Bošnjaci obavljanje pete islamske dužnosti, još uvijek, ostavljaju za period nakon šezdesete, dok se dovoljno ostari i uozbilji kako se ne bi davala šansa za nova griješenje i prijestupe jer po onom starom “hadž valja čuvati“ a nakon šezdesetih, valjda, po toj logici, ostaje manje vremena i manje mogućnosti da se griješi te će se ostati čisto nakon obavljenog hadža i tako preseliti u okrilje Allahove milosti. Nešto se u takvom promišljanju polahko i mijenja ali ne dovoljno dobro i brzo. Kao da se prije odlaska na hadž može griješiti, kao da se prije odlaska na hadž čovjek ne treba kloniti i čuvati svih radnji koje ga na bilo koji način dovode na stranputicu.Vrijeme izvršavanja temeljnih islamskih dužnosti određeno je punoljetstvom i zdravljem. Svako neopravdano neizvršavanje ili odgađanje izvršenja bilo koje od pet islamskih dužnosti podrazumijeva odgovornost i kaznu. U slučaju obavljanja hadža vjernik uz zdravlje mora posjedovati i potrebna materijalna sredstava za odlazak na hadž i sredstva kojima će se izdržavati članovi njegove porodice u njegovom odsustvu. Nigdje se za obavljanje hadža kao pete islamske dužnosti ne preferira potpuna zrelost životne dobi ili bolje reći starost. Kod Bošnjaka susrećemo one koji su zdravi i posjeduju potreban imetak ali smatraju da još uvijek nije došlo vrijeme za hadž ili one koji bez obzira na zdravlje i imetak i ne razmišljeju o odlasku na hadž pravdajući to činjenicom da ima prečih stvari od hadža. I jedno i drugo su pitanja koja zavrjeđuju širu brigu islamske zajednice za ove probleme kao i potrebu širenja i prezentiranja ideje i fenomena hadža sa nivoa svijesti pojedinca na nivo džemata i zajednice. U tom kontekstu slučaj jednog mladića koji se tek približava tridesetim i koji na jednom iftaru u sarajevskom ASJ restoranu krajnje odgovorno ali i simpatično kazuje svojoj prijateljici kako na hadž treba otići čak i prije nego što kupiš stan – ako si zato skupio novac – pa i prije nego se oženiš ako si zato skupio sredstva – hrabri i govori da se nešto u glavama nas Bošnjaka mijenja. Mnogi će se nasmijati na ova razmišljanja. Ja ću reći da se ovaj mladić pozivao na predaje. Bilo kako bilo on je ove godine obavio hadž. Naredne će, ako Bog da, već biti pred ženidbom a zajedno sa svojom suprugom će sakupljati novac ili potražiti adekvatan kredit za kupovinu stana, i opet, u dogledno vrijeme, razmišljati o zajedničkom odlasku na hadž.Zašto sva ova priča o godinama? Svako nijeti i radi kako sudi! Pa zato što sam ove godine uz silnu želju i nastojanja bila „Allahovim gostom“. Iako sam bila među 50% onih ispod pedeset godina starosti, silno zahvalna Uzvišenom, što me je pozvao sebi u zijaret u nešto mlađoj dobi, shvatila sam da hadž zahtijeva jednu golemu fizičku kondiciju i snagu i da se uz dobru kondiciju može doživjeti svakim svojim atomom. Osjetila sam koliko je više napora, straha i žrtve morala uložiti svaka naša majka i nana starija od šezdeset godina, koliko je obavljanje hadža za nju bio grč, ponekad strah, neizvjesnost: može li, hoće li izdržati, hoće li se izgubiti, hoće li joj neko pomoći, hoće li baš tavaf morati obaviti na kolicima ili će kamenčiće neko drugi za nju baciti… Koliko su samo svi ti osjećaji neizvjesnosti ponekad stavljali u drugi plan one druge aspekte hadža. Hvala Allahu, većina njih je izdržala, ali ovi redovi su samo podsticaj za one koji žele a oklijevaju, da ne čekaju.Jer svi osjećamo potrebu za Allahom. „Hrlimo mu umom i srcem“, kaže Mustafa Mahmud, ali neophodno je da mu se dođe i nogama. A te noge, bolje je da su mlađe i zdravije. Hadž i tavaf su simboli ovog dolaska u kome ljubav kroz emocije, riječi i djela dostiže savršenstvo. Hadžom čovjek sebi daje šansu za blizinom i susretom sa Stvoriteljem. To su dani kada sve naše ovosvjetske obaveze bivaju negdje pokopane. Sve naše svakodnevne želje, stremljenja i prohtjevi – hoćemo li stići, hoćemo li zakasniti, hoćemo li uspjeti prije drugih, hoće li nam promaći neki prestižni društveni status ili pozicija, putovanje, susret, sastanak, honorar… negdje nestanu ili nam ne naumpadaju. Hadž i sve teškoće i odricanja koje sa sobom nosi, troškovi i izdaci su, kako veli Mustafa Mahmud „ materijalna sredstva koja se ulažu da se oslobodi ovih preokupacija, da se srce posveti svome Stvoritelju i da se probude osjećaji o istini ove bliske blizine Allahu.“Sati provedeni u ibadetu u haremu Poslanikove džamije i u neposrednoj blizini Kabe donosili su sa sobom osjećaje koji se nikada neće moći iskazati niti napisati. Nepresušna rijeka ljudi plovila je u prostore ovih hramova i nikome nije bilo tijesno. Fantastična lepeza podneblja, kultura, civilizacija… Veličanstvena simfonija jezika, dijalekata slivenih u jedno „Lebbejkel-lahumme lebejjke…“, jednostavnost i bjelina ihrama u kojima smo svi isti, mi iz Bosne, oni iz Indonezije, Nepala, Indije, Nigerije…Haremi, mjesta susretanja, upoznavanja, darivanja osmijeha i kada se ne mogu otkloniti jezičke barijere, smotra ljepote, mladosti, poleta, pozitivne energije bez granica. Bože dragi, kako smo lijepi a različiti! Kako smo jaki a ne pokazujemo to! Odakle sve dolazimo težeći ka jednom cilju i nema niti jedne tačke na ovoj planeti gdje nas nema!
A „Hadž je i ljubav. Vjera je u biti ljubav. Tavaf je za zaljubljene. Oni u njemu ne nalaze napor i opterećenje. Već prijazan dijalog…Jedan od onih tajnih razgovora koji osvjetljavaju nepoznanice srca“, osjećao je Mustafa Mahmud dok je obavljao svoj prvi hadždž. Mnogi od nas dijele iste osjećanja neizmjerno zahvalni Stvoritelju na darovanoj šansi, na postignutoj blizini, na inspirativnim trenucima…Sa iskustvom hadždža lakše se hodi kroz svakodnevnicu dunjaluka jer si svjedočio da je ljepota, beskraj, konačnost, istina i blizina negdje drugdje. I stoga, zašto ne priuštiti sebi te drage trenutke čim prije, ako možemo!
izvor Akos
PROVOKATOR I KADA ČESTITA BAJRAM!!! Poručićemo mu u ime cijelog našeg naroda:”Nama od vas ništa ne treba, pa ni vaša čestitka” !
Lider Srpske radikalne stranke, Vojislav Šešelj, juče je putem svog Twitter naloga čestitao Kurban Bajram. Ali ni tada nije mogao bez provokacije upućene Bošnjacima, pa je u svom tvitu negirao cijelu našu naciju: “svim Srbima islamske vere i svim muslimanima koji žive u Srbiji”.
Javnost je prošle godine upoznata sa prijateljstvom i bliskošću Muamera Zukorlića i Vojislava Šešelja, a mi smo pomislili da će promjeniti ubjeđenja šef Radikala, i da će omekšati u svojim šovinističkim izjavama i stavovima. Očigledno je da su prijateljstva ove dvojice zasnovana samo na nekim ličnim interesima.
