Novi Pazar – Uprkos činjenici da je upotreba vatrenog oružja zakonom zabranjena, ovih dana se u Pazaru ”slavi” na sve strane. Suneti, banketi, rodjenja, krštenja, svadbe u primitivnom okruženju ne mogu proći bez pucnjave. I to bojevom municijom. I ako je poznato da se to nekad završi ranjavanjem, pa čak i pogibijom, ovaj primitivan i opasan običaj je masovno u upotrebi kod nas, pogotovu kod gastarbajtera.
Gradjani Novog Pazara u poslednje vreme sve češće negoduju zbog upotrebe vatrenog oružja na proslavama. Kako se danas moglo čuti širom grada, slavilo se puno, takodje i pucalo. Satima ne prestaju rafali iz raznih vrsta oružja.
Prema Krivičnom zakoniku Srbije upotreba vatrenog oružja na javnom mestu, odnosno pucanje u vazduh, kažnjivo je zatvorom od dve do 10 godina zatvora, dok je za bacanje bombi ili pucanje iz automatskog oružja kazna od tri do 12 godina zatvora.
No u Novom Pazaru primitivizam je izgleda jači od zakona. Bez obzira na fatalne posledice šenlučenja kao i visoke kazne prilikom upotrebe vatrenog oružja ovaj običaj se uveliko poštuje. Dogadja se čak da se pripuca i ispred hotela gde se proslavlja porodično veselje primitivaca. Tako je zabeležen niz slučaja kako se puca sa terase ”Vrbaka”, na 100 metara od Policijske stanice.
I dok se u javnosti još nije slegla prašina nakon podizanja, pa uklanjanja spomenika Puniši Račiću u Andrijevici, početkom sedmice može se očekivati oživljavanje još jedne ličnosti koja izaziva kontroverze.
Kako prenosi RTCG, za utorak najavljena je inicijativa za podizanje spomenika četnickom vojvodi Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro u Beranama.
Selo Gornje Zaostro, udaljeno 7 kilometara od Berana. Tu će se održati tradicionalni sabor na kojem bi trebalo da bude usvojena Deklaracija o pomirenju i podizanju spomenika vojvodi Pavlu Đurišiću.
Ideja o podizanju spomenika Đurišiću nije novost. 2003. u Gornjem Zaostru četničkom vojvodi je postavljen postament koji je država ubzro srušila. Poštovaoci Đurišićevog lika i djela, međutim, nijesu odstali pa se skoro deceniju i po zalažu za novo podizanje spomenika. Da li očekuju dozvolu države ili će, kao nedavno potomci Puniše Račića u Andrijevici, ipak postaviti spomenik Đurišiću, nijesmo mogli saznati jer iz Odbora nijesu željeli da se oglašavaju prije odluka ovogodišnjeg sabora u Beranama.
“Početkom januara 1943.g. u Šahovićima kod Bijelog Polja, gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima 1924.godine (tada Muslimanima), održana je konferencija četničkih komandanata na kojoj je razrađena odluka četničke Vrhovne komande o novom obračunu sa “Turcima” i “nenacionalnim elementima”. Kako četnici nisu imali dovoljno snaga za frontalni obračun i napad na ovaj cijeli predviđeni prostor (Bjelopoljski, Sjenički, Pljevljanski, Čajnički i Fočanski srez), donijeta je odluka da se najprije obračunaju sa muslimanima u Bjelopoljskom srezu… Četničke jedinice su krenule u napad 5.januara 1943.godine i to akcijom odreda Rada Korde, kada je spaljeno 15 kuća i ubijeno 10 muslimana, dok je 5 bilo spaljeno u kućama. Dan kasnije u napad je krenula i četnička grupa pod komandom Miraša Savića. Komandant Limsko-sandžačkog odreda Pavle Đurišić, koji je rukovodio cjelokupnom akcijom iz Kolašina, 6.januara uputio je izvještaj Draži Mihailoviću u kom se kaže: ”Jutros tačno po planu otpočele su borbe na drugom sektoru. Posmatrači koji su dostavili izvještaj u Šahoviće javljaju da se borba u selu Dubovo razvijala u pravcu sela Korita takom brzinom da su dva prva turska sela Jasen i Kostiće, a zatim i Zmijanac za nepuni sat pregaženi…” Nakon slanja ovog izvještaja, Pavle Đurišić koji je naredio da se spale sva sela koja čine uporište muslimana, uputio se u Bjelopoljski srez da direktno rukovodi četničkim akcijama i novim, još strašnijim, zločinima protiv muslimana, uglavnom neboračkog i nejakog stanovništva.
Novi Pazar – Novopostavljeni državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Senad Mahmutović iz Sjenice bio je na visokim stranačkim i državnim funkcijama u ime Stranke demokratske akcije Sandžaka, kao njen član. Već duže vrijeme, međutim, Mahmutović ne ispunjava stranačke obaveze i ne slijedi politiku Stranke demokratske akcije Sandžaka, shodno čemu mu je prestalo članstvo u Stranci. SDA Sandžaka kao ozbiljna politička organizacija koja zastupa interese i bori se za ostvarenje prava bošnjačkog naroda u Sandžaku i ekonomski i svaki drugi razvoj Sandžaka i cijele zemlje, čvrsto je opredijeljena za poštovanje osnovnih demokratskih principa političkog djelovanja. Sda.rs
Poput akcionog heroja, turkmenistanski predsednik je pokazao šta sve zna prilikom posete nacionalnih trupa.
Gurbanguli Berdimuhamedov koji je vrhovni komandant vojske Turkmenistana obišao je baze južno glavnog grada, a na fotografijama i snimcima se može videti kako juri terencem kroz pustinju, nakon čega je izašao u unoformi sa rukavicama i jaknom.
U Sarajevu je završen sastanak nadležnih ministara iz regiona povodom stupanja na snagu Pravilnika o inspekcijskom nadzoru i kontroli usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima u Republici Hrvatskoj.
Na poziv ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića, u Sarajevo su doputovali Rasim Ljajić, ministar vanjske i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Srbije, ministarka ekonomije Crne Gore Dragica Sekulić i ministar poljoprivrede u Vladi Makedonije Ljupčo Nikolovski.
Podsjećamo, ovim Pravilnikom je propisano uvođenje inspekcijskog nadzora i kontrole većeg broja vrsta voća i povrća koje se uvozi iz trećih zemalja nego do sada i utvrđeno 22 puta veće plaćanje naknade za inspekcijski nadzor i kontrolu usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima prilikom uvoza iz trećih zemalja.
Po novom pravilniku naknada za svaki obavljen inspekcijski nadzor ili kontrolu i svaku pojedinu vrstu voća i povrća prilikom pregleda inspekcije u Hrvatskoj iznosi 2.000 kuna (270 eura), dok je ranije iznosila 90 kuna (12 eura), što nije predstavljalo veliko opterećenje za bh. izvoznike. Nakon sastanka, na konferenciji za medije poručeno je da je Hrvatska prekršila odredbe i ugrozila ekonomske interese proizvođača i izvoznika iz regije. Saopćili su da su potpisali zajedničko pismo koje će tokom dana biti poslano Evropskoj komisiji, a Hrvatsku su pozvali da hitno ukine diskriminatorske odredbe, da cijena inspekcijskog nadzora odgovara stvarnim troškovima postupka i bude usklađena sa prosječnim cijenama u zemljama regiona i EU. Pozvali su Evropsku komisiju da se uključi u rješavanje problema u skladu sa odredbama SSP-a te poručili da će do konačnog rješenja svaka zemlja preduzeti mjere i mehanizme koje smatra adekvatnim. Također, zatražili su i hitni sastanak sa hrvatskim ministrom zbog posljedica jer žele zaobići najgori scenarij kako se ne bi ušlo u lanac mjera i kontramjera susjeda. Ministri su usaglasili zajedničke zaključke i potpisali zajedničko pismo Evropskoj komisiji.
1. Poziva se RH da hitno ukine diskriminatorne odluke kojima se uvodi različit tretman za domaće proizvode i proizvode iz trećih zemalja .
2. Cijena inspekcijskog nadzora treba da odgovara cijenama stvarnog postupka i da ne predstavlja posebno oporezivanje i treba biti usklađena sa procjenom cijenom koja važi u zemljama regiona i EU.
3. Traži se hitan sasatank s nadležnim iz RH jer svako dodatno odlaganja proizvodi nesagledive posljedice, prijedlog da se sastanak odrzi u Podgorici.
4. Poziva se Evropska komisija da se uključi u rješavanje problema.
5. Crna Gora i Makedonija kao članice Svjetske trgovinske organizacije će pokrenuti odgovarajuće mehanizme.
6. Do rješenja problema svaka od zemalja će u cilju zaštite sopstvenih ekonomskih interesa poduzeti konkretne mjere.
7. Dogovoreno je da se ovakve vrste ministarskih sastanaka, nevezano za aktuelni problem, održavaju redovno s ciljem otklanjanja barijera. .
Raketa kućne radinosti je sa uspešnošću testirana pod nadzorom vojnih oficira u ruralnom selu Kaisar, u provinciji Mazandaran u nedelju
U momentu kada je raketa pogodila svoj cilj, on je bio prekriven američkom zastavom.
“Radimo na ovim raketama već tri godine i svaki put popravimo neki od “bagova” i sad pokazujemo deo našeg rada”, izjavio je jedan od inženjera koji radi na ovom projektu.
“Imamo rakete sa većim kapacitetima nego ove rakete i ako da Bog, predstavićemo ih javnosti u narednim godinama”, izjavio je drugi inženjer.
“Islamsk revolucionarna garda je najveća sanga u ovoj regiji, ona podržava vladu i moli se Bogu da država može da se suprotstavi svojim grabljivim neprijateljima, pogotovo SAD”, izjavio je Amir Ali Hajizadeh, brigadir ove organizacije.
Novopostavljeni državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Senad Mahmutović izjavio je danas da ga je na tu poziciju predložio potpredsednik Vlade Srbije Rasim Ljajić i da već dve i po godine nije stranački aktivan.
Mahmutović je diplomirani ekonomista, a funkciju državnog sekretara u Ministarstvu poljoprivrede obnašao je i u periodu od 2012. do 2014. godine i to kao kadar Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka Sulejmana Ugljanina.
“Angažman u SDA Sandžaka sam okončao pre oko dve i po godine, a dalje političko delovanje ću temeljiti na istim principima na kojima sam i do sada gradio svoju političku karijeru. Ti principi su zasnovani na radu i rezultatima, a ne političkom starletizmu, teatralizmu, uvredama, klevetama i etiketiranju”, kazao je Mahmutović, koji je jedno vreme bio i predsednik Izvršnog odbora SDA Sandžaka.
On nije želeo da govori o tome da li će u budućnosti pristupiti nekoj političkoj organizaciji, objašnjavajući da je sa Ljajićem uspostavio saradnju zbog rešavanja problema stanovnika Pešteri i Sandžaka.
“Problemi stanovnika ovog kraja zahtevaju da svi mi koji imamo stručno znanje i političko iskustvo damo doprinos zarad boljitka ovog naroda”, poručio je Mahmutović.
Vlada Srbije je na sednici održanoj 4. avgusta Mahmutovića postavila za državnog sekretara u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
U ideološkom smislu trojicu ratnih lidera iz bivše Jugoslavije Slobodana Miloševića, Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića vezali su za tri inkriminirane knjige, koji su tretirane kao njihovi osobni politički programi; „Memorandum“, „Bepuća“ i „Islamska deklaracija“
Piše: Nedžad Latić
Kako su se raspisali srpski mediji, kako entitetski tako i prekodrinski, Beograd i Banja Luka će uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta zajedničke deklaracije Srbije i RS-a o djelovanju za opstanak Srba.
U deklaraciji će, prema riječima Milorada Dodika, biti navedeni svi važni elementi i aktivnosti koje treba sprovesti da bi se održala srpska nacija, povećao njen državni kapacitet i zaštitile sve srpske zajednice, bez obzira gdje se nalazile – u regionu i cijelom svijetu.
Ranije je generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković najavio da će se na deklaraciji, koja će biti svojevrsni nacionalni program, raditi narednih mjeseci.
Treba bošnjakizirati Bošnjake!
Na šta me je ovo podsjetilo? Prvo na nedavnu izjavu Bakira Izetbegovića kako Bošnjaci imaju nacionalni program i on se sastoji od tri riječi:“država Bosna i Hercegovina“.
A potom, to me je podsjetilo na formiranje Svjetskog Bošnjačkog kongresa kojeg sam inicirao i realizirao njegovo osnivanje skupa sa bivšim reisom dr Mustafom Cerićem i bivšim Sandžačkim muftijom Mumamerom Zukorlićem.
Taj Kongres još formalno egzistira i ovaj dvojac se predstavlja u javnosti da su njegovi titulari iako nakon osnivačke skupštine, evo već pet godina, nije sazvano niti jedno tijelo meritorno da da ocjenu dosadašnjeg njegovog (ne)rada. Razlog tome je što su Zukorlić i Cerić pronevjerili novac, prevarili osnivače i iznevjerili sve proklamirane ciljeve ovog tijela. Sudeći prema tvrdnjama očevidaca o prijemu i utrošku donacija za rad Kongresa oni bi trebali i krivično odgovarati zbog krađe donacija.
Ja sam, naravno, mnogo prije istupio iz ovog projekta i javno se distancirao od Cerića i Zukorlića, gorko se kajući što sam nakon iskustva sa nacionalnim listom „Ljiljan“ dopustio da me „zmija ujeda dva puta iz iste rupe“. Nije mi bilo žao što sam protratio vrijeme od godinu dana radeći sam samcat na listu „Pan Bošnjak“, koliko mu je žao što sam dopustio da ovaj dvojac uhelaći tako važne ideje. Primjerice, umjesto zahvale što sam besplatno uređivao i pisao, sam samcat, desetak brojeva mjesečnika „Pan Bošnjak“, Cerić , a posebno Zukorlić je napucikao na mene svoje nasilnike, mafijaše, batinaše i mutikaše da bi me proglasili „nečovjekom za primjer“. „Pan Bošnjak“ su predali u ruke akademiku Muhamedu Filipoviću, koji je poput mnogih nacionalnih projekata „umro“ na njegovim rukama!
Bakir Izetbegović je i tada bio protiv bilokavih nacionalnih programa, pa i protiv osnivanja Bošnjačkog kongresa. On nije razumio šta se htjelo sa tim tijelom, kao što nikad neće razumjeti šta je to nacionalni program jednog naroda. Oprostite, možda će razumjet kad bude čitao srpsku Deklarciju koju će promovirati njegov „prijatelj“ Alkesandar Vučić i njegov „neprijatelj“ Milorad Dodik! Uz sve to će morati progutati Vučićevu lažnu ispriku kako to nije upereno protiv Bošnjaka i itd. Već je i „golubovima na Bašćaršiji jasno“ da Izetbegoviću (nacionalna) politika „na ide od ruke“ i stoga se ne želim baviti njegovim motivima zašto je i tada odbaciovao ovakve ideje.
Ovdje želim objasniti kako i zbog čega sam bio došao na ideju da se formira jedno (nad)nacionalno tijelo koje bi imalo „posljednju riječ“ kad su u pitanju odluke od „vitalnog nacionalnog značaja“ za Bošnjake. Bilo je to vrijeme kad je Sulejman Tihić vodio politiku „podvijenog repa“ i kad su ga Dragan Čović i Milorad Dodik „vodali k'o bekana“ po restoranima zbog čega je cijela nacija strijepila da ne potpiše neki sporazum, poput Prudskog sporazuma. Na geopolitičkoj sceni bošnjačka politika je bila bukvalno na vjetrometini zbog vulkana islamskog ekstremizma koji je izbio na Bliskom istoku od kojeg je strepio cijeli Zapad, posebno Evropa. U ideološkom smislu trojicu ratnih lidera iz bivše Jugoslavije Slobodana Miloševića, Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića vezali su za tri inkriminirane knjige, koji su tretirane kao njihovi osobni politički programi; „Memorandum“, „Bepuća“ i „Islamska deklaracija“.
„Moramo bošnjakizirati Bošnjake“, reči ću jednog dana reisu Ceriću u njegovom kabinetu. Objasnio sam da je u vrijeme komunizma bilo razumljivo da se Izetbegović bavi opstankom islama, dok se mi danas moramo baviti opstankom nacije, odnosno afirmacijom nacionalnog identiteta. Tim prije jer imamo ogromnu dijsporu, a raspadom Jugoslavije nemamo stožernu instituciju, odnosno maticu koja bi objedinjavala naciju na Balkanu.
Doduše, intimno sam mislio, a nisam to izgovarao, da se Bošnjaci moraju prećutno distancirati od „Islamske deklaracije“ koja je tretirana kao militantno islamističko štivo. Dijaspora nestaje!
Pošto je Zukrlić bio jedini bošnjački lider iz Sandžaka koji se okretao prema Sarajevu više nego prema Beogradu, predložio sam mu da formiramo instituciju po ugledu na Svjetski jevrejski kongres. „Čitajući njihova akta na web-siteu otkrio sam da Svjetski Jevrejski kongres ima svog predstavnika u UN-u“, reći ću jednom prilikom Zukorliću u njegovom privatnom restoranu na Mejdanu u Novom Pazaru.
Isto veče na nekakvom skupu u sportskoj dvorani gdje se vrlo često skupljao svoje pristalice da mu puna dva sahata kliču, on će se pohvaliti kako će on učiniti sve da Bošnjaci imaju „svoju stolicu“ u UN-u.“Muftija, muftija, muftija…“, skandirale su mu pristalice.
„Haram je ovakve ideje iznositi javno, posebno da bi se zbog njih dobio aplauz“, „skresao sam mu u brk“ nakon mitinga! On se samo nasmiješio očito zadovoljan skandiranje u dvorani.
Isto ću čuti od Cerića kad je govorio na manifestaciji „Festival islama“:“Mi trebamo bošnjakizirati Bošnjake,“ grmio je Cerić.
Ne treba se baviti ni ovim likovima. Treba ih ostaviti njihovim ličnim ambicijama. Mada njih dvojicu treba razlikovati. Cerić je, Bog zna, završena bošnjačka priča, dok je Zukorlić mnogo opasniji i treba ga „držati na oku“.
Pitanje je da li treba revitalizirati nacionalne ideje koje su njih dvojica pokrali, kidnapirali i dezavuirali.
Ja plediram da o ovim temama progovori primarno dijaspora iz više razloga. Prvi razlog je što bošnjačka dijaspora sigurno nestaje po osnovu raznih oblika prozelitizma. Samo jedna ovakva institucija poput Svjetskog Bošnjačkog kongresa dijasporu spašava! Drugo, ispred ovako primitivnog režima Bakira Izetbegovića oboljelog u korupciji i nepotizmu bježe mladi i prespektivni kadrovi, tako da su u Bosni i Hercegovini ostali samo puki uhljebi nesposobni i nevoljni da poduzmu bilo što revolucionarno za promjenu stanja u kojem obitava bošnjačka sirotinja.
Treće, u dijaspori postoji još dovoljno patriotizma, možda više nego u onima koji žive u BiH, da ih se može mobilizirati da intelektualno i materijalno realiziraju ovakve projekte. Na ovu temu bi trebalo održati nekoliko tribina i naučnih rasprava diljem Evrope i Amerike, pa i Australije, pa potom pristupiti realizaciji projekta. Opet bih se ugledao na Jevreje koji su nakon jedne takve tribine u Bazelu odlučili iznova formirati svoju državu. I uspjeli su! Ako su mogli Jevreji zašto ne bi mogli Bošnjaci. Tim prije što su u ogromnoj prednosti u odnosu na njih!
