Pratite uživo prenos iz Srebrenice
VIDEO – POSLEDNJI NOVINARSKI KRIK IZ SREBRENICE KOJI SVIJET NIJE ČUO! Srebrenica se pretvara u najveću klanicu!
Nihad Nino Ćatić, prijeratni student žurnalistike na Fakultetu u Novom Sadu, 10. jula 1995. godine u večernjim satima posljednji put se javio radioamaterskom vezom iz opkoljene Srebrenice
Molio je očajnički da se pomogne Srebrenici. UN, tačnije Holandski bataljon predao je zaštićenu zonu u ruke zločinca Ratkla Mladića. Ninine posljednje riječi bile su : Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu!
Ubijeno je njih 8.372. Bili su iz Srebrenice, Bratunca, Žepe, Zvornika… starci, muškarci, mladići, dječaci…
Ninina majka Hajra prisjeća se da je zadnji put sina vidjela 11. jula. Rekao joj je „,mama ti i babo idite u Potočare, a ja ću sa prijateljima preko šume do Tuzle“. Nakon toga, niko više nije vidio Ninu.
Hajra Ćatić i danas osluškuje svaku novu informaciju sa ekshumcija, odlazi u mrtvačnice gdje su posmrtni ostaci ubijenih Srebreničana, čeka nalaze DNK-a analiza ne bi li joj javili da su nakon 21 godinu pronađeni posmrtni ostaci njenog Nine.
IZASLANIK ERDOGANA ČAVUŠOGLU: U našim ušima još odjekuje povik dece u majki Srebrenice!
Ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Cavusoglu u ime države koju predstavlja prenio je pozdrave predsjednika Reccepa Tayyipa Erdogana i cijelog turskog naroda na komemoraciji žrtvama Srebrenice.
– Prije 21. godinu ljudsko dostojanstvo doživjelo je veliki udar. To je bila velika mrlja čovječanstva. Osjećamo bol koju su naša bosanska braća doživjela prije 21. godinu. Povik majki i danas odjekuje našim ušima. Mi danas ne zaboravljamo Srebrenicu, niti ćemo dopustiti da se zaboravi. Oni koji su ubijali nevine majke, ljude i djecu – prepuštam savjesti, a osuđujem ih na najoštriji način u ime svoje zemlje – kaže Cavusoglu.
Kazao je da 127 osoba koje će danas biti ukopane su šehidi, i da im “Bog podari džennet”.
Tokom svog rada u Vijeću Evrope – pripremio je izvještaj o nestalima.
– Nažalost, još oko 1.000 osoba nije pronađeno u Srebrenici, a 8.000 na prostoru cijele BiH. Bol se ne može izraziti ciframa, niti se svesti na cifre – i to sam vidio u srcima majki, očeva, koji nisu znali sudbinu svoje djece – Cavusoglu.
On je kazao da svaki rat i tragediju na prostoru Balkana osjećaju u svom srcu, i dijele bol svake osobe u BiH.
– Ako BiH nije mirna, ni Turska nije mirna – kaže Cavusoglu.
Mir i stabilnost na balkanu su prioritet svijeta, istakao je ministar vanjskih poslova Turske, kazavši da će ta zemlja nastaviti činiti sve što je potrebno da se Balkan i BiH upute ka blagostanju.
– Srebrenica se treba spominjati kao i mjesto gdje je ljudsko dostojanstvo doživjelo strašan udar – istakao je na kraju Mevlut Cavusoglu.
Agius: Istorija će suditi onima koji zločin ne nazivaju Genocidom!
Agius je rekao da je bol gubitka svih onih koji su izgubili nekoga neizreciva i da se genocid u Srebrenici nikada ne treba zaboraviti te da on mora služiti kao opomena za okrutnost i barbarizam koje ljudi mogu nanijeti.
On je rekao da je posjetio Memorijalni centar kada je tek otvoren te da se sjeća kako u tom trenutku nije bilo skoro nikakve nade za pomirenje, a što se u posljednjih nekoliko godina promijenilo zbog posvećenosti ljudi koji žele da BiH krene naprijed. Dodao je da su u Srebrenici stradali nevini civili koji su bili meta isključivo zbog svoje nacionalnosti.
Kako je istakao, temeljni dio svakog procesa pomirenja je pravda i Međunarodni sud ima važnu ulogu u tome.
“Sama pravda nije dovoljna. Od važnog značaja su procesi zbližavanja gdje sve tri nacionalnosti zajednički priznaju prošlost, zajedno tuguju i gledaju ka budućnosti i svakako da preuzmu obavezu da se ono što se desilo nikada ne ponovi”, kazao je Agius.
Smatra kako je to nešto na čemu se mora raditi i što će zahtijevati vremena i napora s obzirom na to da su rane još uvijek otvorene, ali da vjeruje kako je to moguće. Dodao je da će historija jednog dana svima suditi.
“I onima koji priznaju da se desio genocid, kao i onima koji izbjegavaju zlo nazvati pravim imenom. Ono što se ovdje desilo prije 21 godinu je tragična realnost koju niko ne može promijeniti. Haški tribunal danas zajedno tuguje s vama”, rekao je Agius.
Nakon komemoracije u Memorijalnom kompleksu u Potočarima uslijedit će dženaza i ukop 127 žrtava genocida čija su tijela u proteklim godinama pronađena u nekoj od masovnih grobnica.
Izetbegović: Oni koji su počinili genocid to moraju prihvatiti kao svoju najtamniju mrlju
Izetbegović je rekao da je teško na ovom mjestu bola i pitanje pronaći riječi kojima bi se opisala bol koja se osjeća među bijelim nišanima srebreničkih žrtava.
Izetbegović je rekao da je šutnja najbolji govor u ovakvim trenucima dok je molitva jedina dostojna da zamjeni šutnju.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH se zapitao i da li smo na putu ostvaranje pravde za žrtve genocida, dodavši da se mora riješiti pitanje ko je stajao na pravoj strani historije čime bi se otklonile sve razmirice.
“Istina je potrebna i prošlosti i sadašnjosti, ali je najpotrebnija budućnosti”, rekao je Izetbegović. Oni koji su počinili genocid moraju to prihvatiti kao najtamniju mrlju u svojoj historiji.
Politike koje su dovele do Vukovara i Srebrenice moraju biti zauvijek napuštene, dodao je Izetbegović, uz napomenu da prošlost neće biti zaboravljena ali da nas ne smije paralisati.
Prihvatanje istine prvi je korak ka pomirenju, smatra Izetbegović.
“Ono što je bilo ne može se promijeniti, može se samo pamtiti i bit će zapamćeno. Ali možemo mijenjati budućnost”, rekao je Izetbegović.
Performans o Srebrenici: U Zenici odjeknuo vrisak dečaka kojeg su odvojili od majke
Sa brojevima 8372 na rukama i srebreničkim cvjetovima na reveru bez glasa, samo sa šutnjom, koja je bila opipljiva u zraku, počela je današnja manifestacija u Zenici.
Prije šetnje, na spomen-obilježju Kameni spavač izveden je performans torture koju su doživjele srebreničke žrtve gdje je prikazano odvođenje i ubijanje muškaraca od članova porodica. Uz jecaje i suze na licu Zeničani su ispratili performans u kojem su učestvovali najmlađi i najstaraiji Zeničani.
Dok su starci iznemoglo se odupirali “pripadncim srpske vojske”, Trgom Alije Izetbegovića u Zenici odjeknuo je vrisak “Majko”, dok su dječaka odvodili iz ruku majke.
Sve scene iz Srebrenice, ali u mnogo blažem obliku, mučno je i bolno bilo gledati danas u centru Zenice za sve prisutne koji su u suzama ispratili kraj perfromansa.
Nakon performansa uslijedila je mirna šetnja zeničkim bulevarom, a potom je na Trgu Alije Izetbegovića učenjem dove i fatihe odana počast svim žrtvama genocida.
EKSKLUZIVNO! Policija od jutros privela više lica u slučaju Gazilar!
Novi Pazar – Novopazarska policija od jutros aktivno radi na rešavanju slučaja rušenja mezara na Gazilaru, saznaje Sandžakhaber.
Prema našim saznanjima od jutros je na informativni razgovor privedeno više lica a akcija još traje.
“Nema poštedjenih, za koga god se bude sumnjalo da ima indicija i sumnje biće priveden, ovaj slučaj mora da se reši i to nam je prioritet” rekao je naš izvor.
Mezari na Gazilaru u fokusu su pažnje od Bajrama i želja nadležnih je da slučaj bude što pre rešen, medjutim pojedini portali su ometali istragu pa je ona bila nešto sporija.
SREBRENIČKA APOKALIPSA: SLUČAJ MUNIBA MUMINOVIĆA KOJEM SU UBIJENA ČETIRI SINA
Muniba Muminovića zvanog Brka, još od 1997. godine redovno su sretali u Tuzli svakog 11. u mjesecu. Stajao bi na čelu protestne kolone srebreničkih majki, držeći neki od jastučića s izvezenim imenima njihove ubijene djece. Svejedno mu je bilo čije je ime na jastučiću.
– Ne znam ja ko je izvezao imena ove moje djece, jer im je i majka ubijena. Možda je neka od rođaka, šta znam. Ja sam ti sam, sam kao pustinjak, sam… – govorio bi kada sretne ljude, redovno suzama zalijevajući svaku izgovorenu riječ.
Obradovao se kada su ga jednog dana zamolili da svoju životnu priču ispriča za novine. Odmah je pristao. Hoće da i on kaže svoje, „a ne samo žene da kazuju“, prokomentirao je. I odmah počeo! Pričao je ono što smo već Bog zna koliko puta čuli: „Moj Nedžad, moj Mensur, moj Mustafa, moj Redžep… Danas bih ja imao snahe i unučad da su živi… Strijeljali ih dušmani, neka puste mene da im sudim, da Bog da da oni žive ovako kako i ja živim…”
Tu je zastao, zakrvaviše mu se oči, zatresoše se brada i ruke.
– Svi govorite: Majka, majka. A otac? Šta je otac? Zar oca ne boli isto kao i majku – kriknu, zgrabi onaj svoj ceger koji je redovno nosio sa sobom i ode.
Kada je 2008. godine ukopao sinove Nedžada i Mensura, žalio se da “truhne unutra”. Zdravstveno, bio je sve lošiji. Teško se kretao i, uglavnom, hodao je pomoću štapa, a i nervi su mu podobro počeli tanjiti. Pri svakom susretu s poznatim licima plakao bi. Kazao bi da je to nešto jače od njega. Odavao je sliku teškog starca, premda je imao daleko manje godina.
Dvije godine nakon što je ukopao Nedžada i Mensura identificirana su i druga dvojica Munibovih sinova, Mustafa i Redžep. Već je tada, pričaju, bio skoro “skrenuo s pameti”. Prestao je dolaziti i na proteste. Ljudi bi ga u Kladnju nerijetko viđali na ulici kako hoda i priča sam sa sobom, razgovara s mrtvim sinovima, sa suprugom… A onda je tri mjeseca prije nego što je Mustafu i Redžepa trebao spustiti u mezar u Potočarima, u trenutku teškog rastrojstva presudio sam sebi. Munib Muminović, u kriku zbog ovozemaljske nepravde, zbog boli koju nije mogao da trpi, zbog užasa koji je razdirao njegovo krhko tijelo i dušu, uvečer, na sveti muslimanski dan petak, 23. aprila 2010. godine, objesio se u kladanjskoj džamiji!
Tako je, čini se, htio da odgovori svima. Onima koji su ga mučili tokom agresije i genocida, kao i onima koji su mu poslije rata sipali sol na ranu, na svim stranama.
Kakva je to bol razdirala rahmetli Muniba da se, što je gotovo nezabilježeno u historiji muslimana, ne samo bosanskih, već i onih u svijetu, objesio u božijoj kući, ne može razumjeti niko. A zar je iko mogao razumjeti bol Srebreničana?
Možda bi ovdje bilo najbolje zašutjeti…
Niko to ne može razumjeti, osim srebreničke majke koje su, kao i Munib, ukopavale svoje sinove. Jedna od njih, Munibova komšinica iz Bajramovića kod Srebrenice, izgubila je trojicu sinova i muža. A koliko je takvih i sličnih priča pod ovim bosanskim nebom, niko nije tačno zabilježio.
Pitao se, šta je sa očevima koji su doživjeli da nakon agresije po bosanskim brdima traže kosti svoje djece, umjesto da šetaju njihovu djecu, unuke… Žalio je i što svoje sinove nije imao priliku da zamjeni pred streljačkim vodovima zločinačkih jedinica vojske i policije Republike Srpske.
Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Hilmo Neimarlija kazao je svojevremeno kako je slučaj Muniba Muminovića presedan.
“Ni u BiH, ali ni u svijetu nije zabilježeno samoubistvo u džamiji. Njegov čin je izraz najveće moguće pobune protiv nepravde i žalosti žrtve. To svjedoči i o metafizičkoj nepravdi kad čovjek odluči da sebi oduzeme život na najuzvišenijem mjestu, koje strogo zabranjuje samoubistvo”, izjavio je profesor Neimarlija.
Profesor Neimarlija motiv za ovu stravičnu odluku dede Muniba pronalazi i u gotovo svakodnevnim provokacijama i izrugivanjima žrtve.
Munib Muminović nije mogao izdržati. Nije se mirio s nepravdom koju je kroz teški život morao da trpi. Dijelom zbog zločinaca, a dijelom zbog nepravde koja toliko boli žrtve genocida, zločina diljem BiH. Za osvetom taj tihi bosanski čovjek nije posegnuo. Osvetu je prepustio Bogu. Na ovom svijetu, kao iz prezira, gađenja, unatoč svemu, nije više želio da bude.
“Naletolsun, prokleti bili”, kao da čujemo njegov glas.
Svoj život Munib je položio je na oltaru istine koju Srebrenica i Bosna i Hercegovina još uvijek nisu dočekali. A i malo je izgleda da ikada hoće. Dok se sjećamo Srebrenice, sjećajmo se i dede Muniba i hiljada drugih naših bosanskih očeva i djedova koji su nevini patili zbog zločinačkog nauma.
PROKLETI BILI SVI KOJI NEGIRAJU SREBRENICU.
Muminović (Munib) Mustafa (1965), 30 godina
Muminović (Munib) Redžep (1963), 28 godina
Muminović (Munib) Nedžad (1974), 21 godinu
Muminović (Munib) Mensur (1978), 17 godina.
Tadić o Srebrenici: Moja uloga u ratu nije ista kao uloga lidera SNS-a i ostalih
Bivši predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je u specijalnoj emisiji TV N1 povodom 21. godišnjice genocida u Srebrenici, da niko ne sme da manipuliše zločinima na prostoru bivše Jugoslavije.Tadić je prokomentarisao odluku da državni vrh Srbije ne bude pozvan na komemoraciju u Potočarima.
“Ukoliko Vučić nije pozvan, nije bilo moguće u političkom i diplomatskom smislu da on ovog trenutka dođe u Srebrenicu. Moja uloga u ratu nije ista kao uloga lidera SNS-a i ostalih. Ja sam odlazeći u Srebrenicu učinio jedan gest koji je trebao da znači akt pomirenja i da se pokrene proces koji nije lociran samo na genocid. Bilo je potrebno proširiti ideju pomirenja. Mislim da je morao da uputi lično izvinjenje, a moj akt je bio akt predsednika Srbije”, kazao je Tadić.
Dodao je da je on lično bio inicijator Rezolucije o Srebrenici. “Bio sam inicijator Rezolucije o Srebrenici. Ja tu vidim greške sa obe strane kada je u pitanju da li je bio genocid ili ne. Srbija politizuje to pitanje, a greška bošnjačke strane je što od Srebrenice pravi jedan aspekt koji nije uvek koristan. Ja sam za da se priznaju sve odluke Haga ali i da se priznaju zločini nad Srbima. Niko ne sme da manipuliše zločinima”, poručio je.
CG traži 14.000 radnika – smeštaj, hrana i 1.500 €
Podgorica — Najpopularniji poslovi, u smislu brzog zaposlenja i dobre zarade, jesu oni za koje su obučeni visokokvalifikovani radnici kuvari, pekari, poslastičari, mesari.
Poslodavci u Crnoj Gori su u ovoj godini Zavodu za zapošljavanje prijavili 20.015 slobodnih radnih mesta, od čega je 18.316 pozicija na određeno radno vreme.
Više od polovine, oko 60 odsto, odnosi se na primorske opštine. Najviše slobodnih radnih mesta oglašeno je u turizmu i ugostiteljstvu, administrativnim i pomoćnim uslužnim delatnostima i trgovini na veliko i malo, pišu Vikend novine.
Kao što im i sam naziv govori sezonski poslovi podrazumevaju uglavnom radni angažman u toku sezone, pa je samim tim i njihovo trajanje vremenski ograničeno.
“Ipak, iz iskustva u radu sa nezaposlenim i poslodavcima znamo da značajan broj radnika ostane da radi i nakon završetka sezone, a nemali broj i zaključi ugovor o radu na neodređeno. Poznato je da iz godine u godinu raste broj poslodavaca, otvaraju se novi hoteli i restorani, što, naravno, povlači i nova zapošljavanja. Iako je intencija da se turistička sezona produži na šest do osam meseci, značajan broj ugostiteljskih objekata i hotela uspeva da radi tokom cele godine, a to znači da i radno angažovanje kadrova mora pratiti kontinuitet rada objekata”, kažu iz Zavoda za zapošljavanje.
Najslabije interesovanje je za poslove iz oblasti poljoprivrede. Uslovi su teški zbog visokih temperatura i obavljanja posla na otvorenom, tako da Crnogorci radije biraju sezonske poslove na Primorju. Na sezonskim poslovima angažovano je, posredstvom Zavoda, 6.000 domaćih radnika.
Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo je 7.465 radanih dozvola stranim državljanima. Najveći broj sezonaca zaposlen je u oblasti ugostiteljstva, na mestima konobara, kuvara, pomoćnih konobara, pomoćnih kuvara, sobarica, čistača javnih površina…
Najpopularniji, u smislu brzog zaposlenja i dobre zarade, su poslovi za koje su obučeni visokokvalifikovani radnici: kuvar, pekar, poslastičar, mesar…
Značajan broj nezaposlenih iskazuje interesovanje za rad na recepciji, u administraciji, na poslovima nabavke i komercijale i to su poslovi gde se traži mesto više.
Zarade radnika na sezonskim poslovima razlikuju se i zavise od više faktora, pre svega o kojoj je radnoj poziciji reč. Pojedinim kuvarima plata je i do 1.500 evra i oni mesečno više zarađuju od konobara, piza majstora, pekara, slastičara, a ovi, pak, mnogo više od pomoćnih radnika u turizmu i ugostiteljstvu. Zarade su različite od poslodavca do poslodavca. Neki nude platu sobaricama od 200 evra, uz smeštaj i hranu, a ima i onih koji za taj posao daju zaradu od 400 eura, plus tri obroka i smeštaj.
