Rijaset Islamske zajednice, i reisul-ulema lično, sa žaljenjem je primio vijest da je muftija dr Mevlud ef. Dudić odbio primiti pismo reisul-uleme Adema ef. Zilkića kojim ga poziva na razgovore o ujedinjenju islamskih zajednica objavljeno je na sajtu Islamske zajednice Srbije koju predvodi Adem Zilkić.
Iako smo očekivali odgovorniji pristup i potpunu posvećenost rješavanju problema, ovakav čin muftije Dudića nije nas pokolebao da i dalje punim kapacitetom nastavimo pozivati jedinstvu u kojem je snaga ummeta ne samo nas muslimana u Srbiji. Rijaset ne sačinjavaju samo imami koji su osnivači sandžačkog Mešihata 1993. godine, već veliki broj novih kadrova, tri medrese u Sandžaku, sedam obdaništa, Fakultet islamskih nauka, škole Kur’ana, drugi organi i ustanove i, ono najbitnije, džemati.
Islamska zajednica Srbije čvrsto je posvećena postizanju jedinstva i prevazilaženju dosadašnjeg stanja.
Namjera nam je najiskrenija. Uostalom, u svom dosadašnjem djelovanju Rijaset je dokazao tolerantnost i otvorenost. Uvijek smo zagovarali očuvanje rodbinskih, komšijskih i, uopšte dobrih međuljudskih odnosa, počev od selamljenja, preko otvorenosti džamija za obavljanje vjerskih usluga, za imame i za sve ljude, do izražavanja poštovanja i obilaženja hadžija koji nisu obavljali hadž u našoj organizaciji.
Ukoliko do jedinstva ne dođe na institucionalan način, nastavićemo ga promovirati kroz pomiriteljsko djelovanje i kroz razgovore sa pojedinim kompetentnim subjektima, ali odustati nećemo.
Za nas reisul-ulema Husein ef. Kavazović i mutija Naim ef. Trnava nisu strani faktori već ljudi koji imaju kapaciteta i islamsku svijest da je mir i ujedinjenje na ovom prostoru prijeko potrebno.
Naš odnos prema ovom krucijalnom pitanju za muslimane ne može biti determiniran aktuelnim političkim predizbornim dešavanjima već obavezom da svoje djelovanje i življenje uskladimo sa Kur’anom i sunnetom.
Nismo zadovoljni presudom, izjavila je za Fenu predsjednica Munira Subašić iz Udruženja Majke Srebrenice nakon što je Radovanu Karadžiću danas u Haškom tribunalu izrečena prvostepena presuda od 40 godina zatvora.
„Nadamo se da će dobiti zasluženu kaznu“, rekla je Subašić.
To znači, pojasnila je, da preživjele žrtve očekuju da će drugostepenom sudskom odlukom Karadžić biti proglašen krivim za genocid i u drugim općinama, za koje ga je optužnica teretila, a ne samo za Srebrenicu.
Suđenje ratnom zločincu i bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću prošlo je bez incidenata, kazao je za Klix.ba reporter BIRN-a Denis Džindić koji je danas uživo u Hagu pratio presudu Karadžiću.
On je kazao kako se u ovom trenutku bh. državljani koji su prisustvovali čitanju presude nalaze ispred zgrade suda u Hagu.
“Oni su zadovoljni osuđujućom presudom i činjenicom da je Karadžić proglašen krivim za sva četiri udružena zločinačka poduhvata”, kazao je Džidić.
Džidić je istakao kako je to jako bitno za porodice žrtava s obzirom na to da se iz te presude može vidjeti karakter ratovanja u BiH.
“Međutim, nezadovoljni su činjenicom da je oslobođen za genocid 1992. godine i time što je dobio 40 godina. Prema njima je treba dobiti doživotnu kaznu zatvora”, rekao je Džidić.
Podsjećamo, nakon što je saslušalo sve dokaze Pretresno vijeća Haškog suda utvrdilo je da je Radovan Karadžić kriv po svim tačkama optužnice izuzev tački 1. koja se odnosi na genocid u Prijedoru i šest drugih općina.
Tako je Karadžić optužen za genocid u Srebrenici, progon kao zločin protiv čovječnosti, istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, deportacija kao zločin protiv čovječnosti, nehumana djela, prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti, širenje terora kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, protivpravne napade na civile kao kršenje zakona ili običaja ratovanja i uzimanje talaca kao kršenje zakona ili običaja ratovanja.
– Nismo zadovoljni presudom – izjavila je predsjednica Munira Subašić iz Udruženja Majke Srebrenice nakon što je Radovanu Karadžiću danas u Haškom tribunalu izrečena prvostepena presuda od 40 godina zatvora.
– Nadamo se da će dobiti zasluženu kaznu – rekla je Subašić.
To znači, pojasnila je, da preživjele žrtve očekuju da će drugostepenom sudskom odlukom Karadžić biti proglašen krivim za genocid i u drugim općinama, za koje ga je optužnica teretila, a ne samo za Srebrenicu.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić ocenila je da je presuda Radovanu Karadžiću od 40 godina zatvora pravedna za žrtve ali i za optuženog.Gostujući na N1 televiziji ona je ocenila da je on kažnjen za dela za koja je znao da su se dogadjala.
“Bilo je najlogičnije da mu se izrekne kazna doživotnog zatvora, jer je to u stvari 40 godina”.
Kako je istakla, nijedan domaći sud ne bi utvrdio sve činjenice koje je utvrdio Haški tribunal.
Ova presuda je najveća prepreka za svaki pokusaj revizije, nove interpretacije onoga šta se dogodilo u Zvorniku, Sanskom mostu, Prijedoru, ocenjuje ona i dodaje da je definitivno utvrđen genocid i da je u svim delima utvrđena diskriminatorska namera – da se stvori homogena sredina bez muslimana i Hravata. “To su sudske činjenice i te sudske činjenice će ostati”.
Prema njenim rečima, prvi put je čula, prilikom izricanja presude da je postojalo 50 logora, kakva je situacija bila u njima i koliko je ljudi umrlo.
Kako je istakla, uvek se vodilo računa da se ne optužuju oni na visokim pozicijama kako bi se sačuvale te državne institucije. “To otkriva da ni nakon 20 godina nema te vlasti koja hoće da kaže ono što je tačno da su državne institucije zloupotrebljene”.
Povodom presude Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, njegova kćerka Sonja Karadžić-Jovičević, na svom Facebook profilu objavila je status kojim je izrazila ogorčenje zbog novinara RTRS-a i Alternativne TV iz Banjaluke.
“Da li možete da pojmite da postoji takvo smeće od ljudi među novinarima da insistiraju da mi sjede u kući dok traje prenos izricanja presude?! Ma bravo RTRS i ATV”, poručila je ona.
Također dala je podršku svom ocu kojem će danas presuditi Haški tribunal, s porukom: “Ponosno i dostojanstveno sa vjerom u Boga u borbi za istinu i pravdu.”
Simbol odbrane Bosne i Hercegovine i heroj Sarajeva, general Jovan Divjak, presudu Radovanu Karadžiću komentira kako presuda ne znači ništa s obzirom da nije optužen za genocid u svih sedam općina.
“Na savjest sudija, nadam se da će ih to čitav život progoniti. Za ovolike žrtve nema nikakvog oprosta.”
Pažljivo gledajući direktni prijenos izricanja presude u redakciji portala Radisoarajevo.ba, general Divjak nije krio emocije u trenutku na koji je čekao 25 godina.
Bez trunke revanšizma, ali uz izraženu potrebu za pravdom i pravednošću, koju je toliko puta do sada potvrdio, Divjak ističe:
“Iznenađen sam na neprofesionalno ponašanje sudija, koje su našle ne znam koje razloge… ne mogu da nađem riječi. Vjerovao sam da su sudije ono što prenose poruku civilizacije. Svijet je u haosu!”
Najveća bojazan koju je Divjak izrazio povodom izricanja presude je da Karadžić neće biti osuđen za genocid.
Njegova reakcija nakon što je Karadžić oslobođen optužbe za genocid u 7 općina, Divjak je izjavio sljedeće:
Haag je odlučio: Radovan Karadžić osuđen je na 40 godina zatvora.
Presudu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske, izreklo je Sudsko vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a čiji su članovi Howard Morrison i Melville Baird.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u 14 sati izrekao je prvostepenu presudu zločincu, koji je bio optužen u 11 tačaka za genocid i progone u bosanskohercegovačkim općinama 1992, teror nad sarajevskim civilima (1992-1995.), genocid u Srebrenici 1995. godine, te uzimanje međunarodnih promatrača Ujedinjenih naroda za taoce.
Na ovu presudu i Karadžić i Tužilaštvo Haškog tribunala imaju pravo uložiti žalbu.
Dvadeset godina nakon podignute optužnice, Tribunal je odlučio da je Karadžić kriv što je bio član udruženog zločinačkog poduhvata s političkim, vojnim i civilnim rukovodstvom, koji je imao za cilj progon nesrpskog stanovništva.
Karadžić je, kao vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), bio i ključni čovjek te odgovoran za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva koja je trajala 1.425 dana.
Ipak, kako je zaključeno zbog nedostatka dokaza, nije kriv za genocid počinjen u sedam općina u BiH tokom 1992. godine, te zločinima u 20 bosanskohercegovačkih općina.
Kriv je za genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici.
Kriv je i za uzimanje međunarodnih vojnika za taoce u Goraždu 1995. g.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je prije 20 godina, a do 2008. optuženi je bio u bijegu. Nakon što je uhapšen u Srbiji i izručen u Haag suđenje je počelo nakon više od godinu dana, u oktobru 2009, a dovršeno tek pet godina kasnije – u oktobru 2014. godine.
U dokaznom postupku na suđenju Karadžiću, saslušano je 585 žrtava, političara, pripadnika mirovnih snaga, domaćih i međunarodnih stručnjaka, ili su njihove izjave uvrštene u spis. Karadžić se branio sam. Izvođenje dokaza na suđenju Karadžiću trajalo je oko četiri i po godine, a nakon toga je Sudsko vijeće Haškog tribunala uzelo oko godinu i po da ih razmotri, i 24. marta su zakazali izricanje prvostepene presude.
Karadžić se skrivao 12 godina iako je godinu dana nakon optuženja u Haagu za njim bila raspisana međunarodna potjernica.
U ljeto 2008. uhapšen je usred Beograda i mjesec dana kasnije prebačen u hašku pritvorsku jedinicu – Scheveningen.
Pretresno vijeće Haaškog tribunala odlučilo je da je Radovan Karadžić kriv za genocid u Srebrenici, u julu 1995. godine.
Sudija O-Gon Kwon prisutnima je iščitivao optužnicu te je govorio o detaljima napada na Srebrenicu u julu 1995. Citirao je i izjavu Ratka Mladića koji je, po ulasku u Srebrenicu, kazao “došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima.”
Govoreći o optužbama za genocid u Srebrenici, Kwon je rekao da su srpske snage i prije jula 1995. godine u enklavi stvorili „nemoguće uslove za život“.
Podsjetio je Kwon i na zloglasni sastanak u hotelu Fontana. Nakon preuzimanja vlasti u Srebrenici, kako je rekao Kwon, komandant VRS-a Ratko Mladić na sastancima u hotelu “Fontana” rekao predstavnicima Bošnjaka da mogu izabrati hoće li „preživjeti“ i najavio da će vojno sposobni muškarci biti „pregledavani“.
“Sastanci u Fontani bili su samo fasada da se prirkije plan da se žene, djeca i stariji trajno uklone iz Srebrenice”, rekao Kwon.
Navelo se i kako je oko 30 hiljada ljudi, žena, djece i starih prevezeno iz Srebrenica. Vijeć je konstatovalo da je muslimansko stanovništvo iz Srebrenice bilo prinuđeno na odlazak, suprotno onome što je Karadžić govorio tokom suđenja.
Vijeće je zaključilo da je – kada je Srebrenica osvojena – nastao plan da se uništi populacija bosanskih Muslimana.
Nakon što su se Bošnjaci okupili u Potočarima, pripadnici VRS-a su razdvajali muškarace od žena i djece 12. i 13. iula 1995. godine, rekao Kwon.
“Odvojeni muškarci su odvedeni u Bratunac, a paralelno su počele predaje muškaraca Bošnjaka, koji su kolonom kroz šumu pokušali doći do teritorije pod kontrolom Armije BiH. Srebreničani su odvedeni na više lokacija, a 13. jula je u skladištu Kravice ubijeno više stotina Bošnjaka”, izjavio je sudija Kwon čitajući zaključke Pretresnog vijeća.
Orahovci, Branjevo, Brana, Sandići, obala rijeke Jadar…čitao je sudija Kwon mjesta na kojima su strijeljani Srebreničani. Ubijanje muslimana nastavljeno je, dodao je, i u danima koji su uslijedili.
“Najmanje je bilo 5.115 ubijenih muškaraca u vezi sa događajima”, kazao je Kwon i dodao:
“Vijeće je uvjereno da je plan da se ubiju vojno sposobni muškarci i dječaci Srebrenice već bio utvrđen kada je počeo sastanak u hotelu Fontana…strijeljanje u Kravici predstavlja početak plana da se izvrši masovno ubijanje.”
“Ratko Mladić, Ljubiša Beara i Vujadin Popović dijelili cilj da se bosanski muslimani iz Srebrenice eliminišu, te da su imali namjeru počine ubistva, istrebljenje i genocid.”
Ubijani su svi muškarci, bili borci ili ne, oni koji su se predali, oni koji su zarobljeni, istaknuto je.
Vijeće zaključuje da kompleksna operacija ubistava ne bi bila moguća bez podrške komandanta Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića, koji je imao cilj uništenje muškaraca iz Srebrenice.
Sve ovo pokazuje jasnu namjeru da se svi vojno sposobni muškarci, svi do jednog, pobiju.
“Jedini razuman zaključak jeste da je namjera bila da se unište bosanski muslimani iz Srebrenice”, rekao je Kwon.
Karadžić je priznao da je odobrio plan da se zauzme Srebrenica, ali je ustvrdio da se u tom planu nikad nije raspravljalo o pogubljenju Srebreničana.
“U martu 1997, optuženi i Mladić osmislili dugoročni plan čiji je cilj bio da se muslimani uklone iz Srebrenice”, rekao je Kwon.
Naglašeno je i da je Karadžić bio jedina osoba koja je imala moć da zaustavi ubijanje Srebreničana: “Ne samo da to nije učinio, već je lično naredio da muškarci, koji su bili u Bratuncu, budu prebačeni na druga mjesta gdje su ubijeni. Znači, potpuno je znao za ubistva koja su se događala.”
“Karadžić je razgovarao s Deronjićem, kojeg je imenovao, o sudbini na hiljade zatočenika. Iako nisu razgovarali o ubistvima, Karadžić i Deronjić su govorili kodirano, a narednog dana Deronjić razgovara o ubistvima. Dakle, jasno je da tada je već donesena odluka o ubistvima”, rekao je Kwon.
Ovaj obrazac, kako je rekao Kwon, jasno pokazuje da se Karadžić slagao s planom ubistava.
Radovan Karadžić je danas pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas je izrekao provostepenu presudu Karadžiću, kojem je Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavilo 11 tačaka u optužnici.
<
PRESUDA KARADŽIĆU VIDEO
Posted by Sandzakhaber on Thursday, March 24, 2016
Prvi dio presude odnosio se na zločine u 20 općina. Od marta 1992. godine, kako je rekao, srpske snage su preuzele vlast i tokom tog perioda imale su “organiziran i jasan nacrt zločina” protiv nesrpskog stanovništva.
“Veliki broj civila nesrba je premješten i prognan iz svojih domova”, rekao je sudija O-Gon Kwon. Vijeće zaključuje da su žrtve morali napustiti domove zbog napada srpskih snaga. Civili maltretirani, mučeni tokom zatočenja u logorima, a veliki broj žena je silovan u preko 50 logora i mjesta zatočenja na području ovih 20 općina, rekao je Kwon.
Zločini u Prijedoru i drugih šest općina nemaju karakter genocida
Sudsko vijeće je zaključilo da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće je zaključilo da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
Opsada Sarajeva bila udruženi zločinački pofuhvat
Pretresno vijeće je zaključilo da je opsada Sarajeva bila udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
Karadžić kriv za uzimanje talaca
Vijeće je zaključio da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je član bio Karadžić, s ciljem uzimanja posmatrača za taoce da bi se zaustavili NATO napadi.
“Ne samo da je Karadžić imao namjeru da zarobi pripadnike UN-a, već je namjeravao i da im prijeti kako bi se sprovele namjere članova udruženog zločinačkog podhvata”, rekao je Kwon.
Prelazeći na tačku koja Karadžića tereti za uzimanje talaca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke posmatrače Ujedinjenih Nacija 1995. godine, uprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu. Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili “borci na suprotnoj strani”. Vijeće je zaključilo da posmatrači UN-a nisu bili dio sukoba i da zarobljeni posmatrači nisu bili aktivni učesnici sukoba.
Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.
Vijeće je utvrdilo da je najkasnije u martu 1995. Karadžić s Mladićem osmislio plan da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice. Iz činjenice da je uspostavio strukturu koja je trebala planove provesti, Vijeće zaključuje da je i Karadžić bio dio UZP-a. Također, on je dobijao informacije od visokih vojnih zvaničnika u vrijeme trajanja egzekucija.
Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.
Karadžić kriv za genocid u Srebrenici
Vijeće ne sumnja da je Karadžić znao da hiljade zatočenika drže snage VRS-a oko Srebrenice i da je to značajan procent bošnjačke populacije Srebrenice.
“Optuženi se složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula. On je naredio da se prebace u Zvornik, gdje su izvršena ubistva”, rekao je Kwon.
Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti, a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.
Optuženi ne samo da
nije spriječio egzekucije
već je lično naredio da zatočenici budu premješteni nakon čega su ubijeni. Nakon toga bio je potpuno upoznat sa dešavanjima na terenu.
Karadžić je prije hapšenja bio najtraženiji svjetski bjegunac, ratni zločinac i prvi predsjednik samoproglašene Srpske Republike BiH, kasnije Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Podsjećamo, tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.
Tokom suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.
Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.
