Beživotno tijelo za sada nepoznate ženske osobe danas je oko 11 sati izvučeno iz rijeke Jala u Tuzli, javlja portal Tuzlanski.ba.
“Operativnom centru MUP-a TK oko 10:30 sati je prijavljeno da je u blizini Zavoda Zdravstvenog Osiguranja Tuzlanskog Kantona primjećeno tijelo ženske osobe u rijeci Jala. Odmah po dojavi na teren su izašli službenici MUP-a TK, pripadnici Profesinalne vatrogasne brigade Tuzla kao i Služba hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Tuzla. Oko 11 sati je potvrđeno da je na lokaciji kod kod bivše fabrike HAK izvučeno beživotno tijelo iz vode. O svemu je obaviješten dežurni kantonalni tužilac. Tijelo će biti prevezeno u Komemorativni centar Tuzla radi prepoznavanja i najvjerovatnije obdukcije”, kazao je Izudin Šarić, glasnogovornik MUP-a TK.
Za sada nema informacija ko je ženska osoba čije je tijelo pronađeno, te šta su uzroci smrti. Poduzimaju se dalje radnje na rasvjetljavanju ovog događaja, kažu iz MUP-a.
http://youtu.be/JrTVOoGMCL8
– Želim da mu se potvrdi kazna kao Milanu Lukiću, jer je dobio doživotnu pa se žalio, pa mu je potvrđena. Znači da nikada ne izađe na svjetlo dana. Očekujem da se svi oni koji još imaju bilo kakvu vrstu sumnje da je on najveći ratni zločinac, zajedno s Mladićem, nakon Drugog svjetskog rata, osvijeste da se radi o jednom čovjeku koji je provodio etničko čišćenje, genocid i tiraniju.
Malo ljudi zna da je Milan Lukić dobio takvu presudu, koja mu je poslije potvrđena, krvoloku iz Višegrada koji je palio ljude po džamijama. To očekujem i od presude Karadžiću, to je jedina pravda.
On će imati razgovor tamo gdje treba da ima i zna se gdje takvi završavaju. Srebrenica dobro zna kakve ožiljke nosi. Blasfemija sa studentskim domom, mislim da su ga ponizili. Trebali su mu dati univerzitet, kada ga već toliko slave, jer je on doktor zla – govori Emir Hadžihafizbegović, glumac.
Prelazeći na tačku koja Radovana Karadžića tereti za uzimanje talaca, sudija O-Gon Kwon danas je u sudnici Haškog tribunala kazao da su snage VRS-a zarobile posmatrače Ujedinjenih Nacija 1995. godine, uprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu.
Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su bili „borci na suprotnoj strani“.
„Vijeće zaključuje da posmatrači UN-a nisu bili dio sukoba i da zarobljeni posmatrači nisu bili aktivni učesnici sukoba“, rekao Kwon.
Utvrđeno je da Karadžić snosi individualno odgovornost za krivično djelo uzimanja talaca kao kršenje načina i običaja ratovanja.
Pretresno vijeće zaključuje da je opsada Sarajeva bio udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu.
Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće zaključuje da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja.
Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
Na dan izricanja historijske presude ratnom lideru bosanskih Srba i prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću u Srebrenici vlada veliko nestrpljenje pred razrješenje ovog dugogodišnjeg pitanja, javlja Anadolu Agency (AA).
Građani Srebrenice, koji tvrde da je vrijeme da se zaborave nesuglasice i da svi koji su činili zločine nad nedužnim stanovništvom svih nacionalnosti budu kažnjeni, dan u kome će biti iznesena presuda Radovanu Karadžiću provode uobičajeno.
Ovaj dan se razlikuje samo po pojačanim sigurnosnim mjerama i po većem broju patrola policije na ulicama.
Potpredsjednik SO Srebrenica Hamdija Fejzić izjavio je da su pojačane mjere bezbjednosti uobičajene za ovakve dogadjaje, te da nema mjesta strahu.
“Mi ne očekujemo nikakve incidente, ali policija uvijek izađe na ulicu u ovakvim situacijama”, rekao je Fejzić.
Jedan od Srebreničana kazao je da ne očekuje da Karadžić dobije ništa manje od doživotne kazne.
“Očekivanja su da dobije u najmanju ruku doživotnu kaznu jer ništa manje od toga ne zaslužuje”, poručio je.
U Memorijalnom centru Potočari organizovan je prenos presude Radovanu Karadžiću, kome prisustvuju majke Srebrenice, brojni predstavnici medija i strani posjetioci.
Južnokorejski sudija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) O-Gon Kwon danas, 24. marta, izreći će historijsku presudu ratnom lideru bosanskih Srba i prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Bit će ovo prva presuda MKSJ najvišem političkom zvaničniku sa prostora bivše Jugoslavije s obzirom na to da je u haškom pritvoru, dok mu je trajalo suđenje, 2006. umro bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid u Srebrenici počinjen 1995. i još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Uhapšen je 2008. godine, nakon više od decenije provedene u bjekstvu.
Suđenje mu je počelo u oktobru 2009., a Tužilaštvo je s izvođenjem dokaza počelo pola godine kasnije i ovaj proces okončalo u maju 2012. Karadžić, koji se sam brani, svoje svjedoke pozivao je od oktobra 2012. do maja prošle godine.
Vijeće Haaškog tribunala, kako je istaknuto danas tokom izricanja presude Radovanu Karadžiću, nije se uvjerilo da su radnje sprovedene s genocidnom namjerom u sedam općina u BiH.
Karadžić je kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u 20 opština, ali je oslobođen krivice za genocid 1992.
“Vijeće se nije uvjerilo da su radnje sprovedene s genocidnom namjerom. Jesu s namjerom da se djelomično unište bosanski muslimani i Hrvati. Vijeće nije moglo van razumne sumnje utvrditi da je riječ o genocidu”, istaknuto je u sudnici.
“Vijeće nije moglo identificirati niti zaključiti da je postojala genocidna namjera kod optuženog ni kod fizičkih počionilaca zločina. Vijeće nema dovoljno dokaza da je u tim općinama počinjen genocid”, rekao je sudac O-Gon Kwon.
14:40 KARADŽIĆ OSLOBOĐEN ODGOVORNOSTI ZA GENOCID U SEDAM OPŠTINA.
14:35 Karadžić i drugi u vrhu vlasti Republike Srpkse su znali za logore i koristili ih za ispunjenje ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata.
14:30 Optuženi je napravio atmosferu u kojoj su pripadnici srpskih snaga vršili zločine i tako su ispunjeni ciljevi udruženog zločinačkog poduhvata, rekao je Kwon.
– See more at: http://www.avaz.ba/clanak/226762/presuda-karadzicu-optuzeni-nije-kriv-za-genocid-po-prvoj-tacki-optuznice#sthash.wIpisldv.dpuf
14:29 – Karadžić nije učinio dovoljno na suzbijanju paravojnih formacija. Ponekad su paravojne formacije, MUP RS-a, i jedinice JNA djelovali po nalozima kriznih štabova pri čemu su provodili djela iz UZP-a na čijem je čelu bio Karadžić. Sudski sitem, iako je postojao, bio je diskriminatoran.
14:20 – Sudsko vijeće zaključuje da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. , iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
14:15 – Politički i državni organi bosanskih Srba uveli su i održavali nečovječne uvjete u zatočeničkim logorima. U tim centrima zatočenici su mučeni, izgladnjivani i prebijani, dok su muškarci i žene bili silovani od strane pripadnika srpskih vojnika.
Sudije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) presudile su danas da bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nije kriv za genocid u sedam općina u Bosni i Hercegovini počinjen 1992. godine nad Bošnjacima i Hrvatima.
Tako je ICTY oslobodio Karadžića od odgovornosti za genocid nad nesrbima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Ovo je prava od ukupno 11 tačaka optužnice protiv Radovana Karadžića. Izricanje presude optuženom Radovanu Karadžiću počelo je u 14 sati, a prema planu Haškog tribunala trebalo bi trajati najduže do 16 sati i 30 minuta
Vijeće je konstatovalo da su bosanski muslimani i Hrvati podvrgnuti teškim povredama, ali ipak se nije uvjerilo da su zločini sprovedeni s genocidnom namjerom.
Vijeće nije moglo identificirati da postoji genocidna namjera niti se uvjerilo da je postojala namjera da se unište grupe bosanskih muslimana ili Hrvata.
“Vijeće nema dokaza da zaključi da je u tim općinama počinjen genocid”, rekao je sudac O-Gon Kwon.
Sudac je kazao da je ipak u sedam općina postojao udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
Podsjećamo, još 2013. godine tužilac Alan Tieger kazao je kako je dokazano da su srpske snage 1992. u sedam bosanskih općina počinile sve elemente genocida, masovna ubistva, nanošenje teških fizičkih i psihičkih povreda i stvaranje nepodnošljivih uvjeta za opstanak cijele etničke grupe ili njenih dijelova.
Karadžićevu “genocidnu namjeru” tužilac je tada ilustrirao citirajući njegovu izjavu iz Skupštine BiH iz oktobra 1991: “Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako dođe do rata.”
Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas izriče provostepenu presudu Karadžiću, kojem Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavlja 11 tačaka u optužnici, očekujući doživotnu robiju.
Prvi dio presude odnosio se na zločine u 20 općina. Od marta 1992. godine, kako je rekao, srpske snage su preuzele vlast i tokom tog perioda imale su “organiziran i jasan nacrt zločina” protiv nesrpskog stanovništva.
“Veliki broj civila nesrba je premješten i prognan iz svojih domova”, rekao je sudija O-Gon Kwon. Vijeće zaključuje da su žrtve morali napustiti domove zbog napada srpskih snaga. Civili maltretirani, mučeni tokom zatočenja u logorima, a veliki broj žena je silovan u preko 50 logora i mjesta zatočenja na području ovih 20 općina, rekao je Kwon.
Zločini u Prijedoru i drugih šest općina nemaju karakter genocida
Sudsko vijeće je zaključilo da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće je zaključilo da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
Opsada Sarajeva bila udruženi zločinački pofuhvat
Pretresno vijeće je zaključilo da je opsada Sarajeva bila udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
Karadžić kriv za uzimanje talaca
Vijeće je zaključio da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je član bio Karadžić, s ciljem uzimanja posmatrača za taoce da bi se zaustavili NATO napadi.
“Ne samo da je Karadžić imao namjeru da zarobi pripadnike UN-a, već je namjeravao i da im prijeti kako bi se sprovele namjere članova udruženog zločinačkog podhvata”, rekao je Kwon.
Prelazeći na tačku koja Karadžića tereti za uzimanje talaca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke posmatrače Ujedinjenih Nacija 1995. godine, uprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu. Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili “borci na suprotnoj strani”. Vijeće je zaključilo da posmatrači UN-a nisu bili dio sukoba i da zarobljeni posmatrači nisu bili aktivni učesnici sukoba.
Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.
Vijeće je utvrdilo da je najkasnije u martu 1995. Karadžić s Mladićem osmislio plan da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice. Iz činjenice da je uspostavio strukturu koja je trebala planove provesti, Vijeće zaključuje da je i Karadžić bio dio UZP-a. Također, on je dobijao informacije od visokih vojnih zvaničnika u vrijeme trajanja egzekucija.
Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.
Karadžić kriv za genocid u Srebrenici
Vijeće ne sumnja da je Karadžić znao da hiljade zatočenika drže snage VRS-a oko Srebrenice i da je to značajan procent bošnjačke populacije Srebrenice.
“Optuženi se složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula. On je naredio da se prebace u Zvornik, gdje su izvršena ubistva”, rekao je Kwon.
Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti, a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.
Optuženi ne samo da
nije spriječio egzekucije
već je lično naredio da zatočenici budu premješteni nakon čega su ubijeni. Nakon toga bio je potpuno upoznat sa dešavanjima na terenu.
Karadžić je prije hapšenja bio najtraženiji svjetski bjegunac, ratni zločinac i prvi predsjednik samoproglašene Srpske Republike BiH, kasnije Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Podsjećamo, tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.
Tokom suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.
Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.
Izricanje presude optuženom Radovanu Karadžiću počelo je u 14 sati, a prema planu Haškog tribunala trebalo bi trajati najduže do 16 sati i 30 minuta.
Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće zaključuje da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
14:40 KARADŽIĆ OSLOBOĐEN ODGOVORNOSTI ZA GENOCID U SEDAM OPŠTINA.
14:35 Karadžić i drugi u vrhu vlasti Republike Srpkse su znali za logore i koristili ih za ispunjenje ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata.
14:30 Optuženi je napravio atmosferu u kojoj su pripadnici srpskih snaga vršili zločine i tako su ispunjeni ciljevi udruženog zločinačkog poduhvata, rekao je Kwon.
– See more at: http://www.avaz.ba/clanak/226762/presuda-karadzicu-optuzeni-nije-kriv-za-genocid-po-prvoj-tacki-optuznice#sthash.wIpisldv.dpuf
14:29 – Karadžić nije učinio dovoljno na suzbijanju paravojnih formacija. Ponekad su paravojne formacije, MUP RS-a, i jedinice JNA djelovali po nalozima kriznih štabova pri čemu su provodili djela iz UZP-a na čijem je čelu bio Karadžić. Sudski sitem, iako je postojao, bio je diskriminatoran.
14:20 – Sudsko vijeće zaključuje da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. , iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
14:15 – Politički i državni organi bosanskih Srba uveli su i održavali nečovječne uvjete u zatočeničkim logorima. U tim centrima zatočenici su mučeni, izgladnjivani i prebijani, dok su muškarci i žene bili silovani od strane pripadnika srpskih vojnika.
14:12 – Vijeće zaključuje da je postojao sistematski obrazac počinjenja zločina u većem broju općina na koje su Srbi polagali pravo. U mnogim slučajevima nesrbi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, pri čemu su mnogi prvo hapšeni, držani u zatočeničkim objektima. Ta protjerivanja rezultirala su izmjenom etničke slike.
14:08 – Sada će biti pročitan sažetak presude dok će cijela presuda biti objavljena naknadno. Pretresno vijeće zaključuje da je u BiH u periodu 1992. do 1995. bio prisutan oružani konflikt te da je izvršen sistematski napad na civile pri čemu su počinjena krivična djela za koja su nadređeni znali.
14:03 – Predsjedavajući Sudskog vijeća O-Gon Kwon prisutne upoznaje sa osnovnim činjenicama vezanim za ovaj predmet. Karadžiću se sudi za 11 tačaka optužnice. Karadžić je sudjelovao u četiri udružena zločinačka poduhvata čiji je krajnji cilj bio uklanjanje nesrpskog stanovništva.
Bivša glasnogovornica glavne tužiteljice Tribunala u Haagu Florence Hartmann je uhapšena i uvedena u zgradu Međunarodnog suda pravde. Ona je došla je da prati izricanje presude Radovanu Karadžiću, javlja reporter N1 Zvonko Komšić.
“Otkrila sam jednu odluku gdje sudije kažu – mi krijemo vrlo bitne ratne arhive Miloševićevog režima jer Srbija u slučaju da Bosna traži reparaciju da će Srbija morati platiti milione dolara i to će utjecati na ekonomiju Srbije i onda da Srbija prođe jeftino i mi ćemo to sakriiti – samo taj dio sam uradila. Sudije su same oslobodile zaštitu nad tim dokumentima, zato što sam ja rekla da su to nezakonito uradili. Oni su sebe osramotili što su mene optužili, što imaju nalog za hapšenje. Važno je da smo mi dobili pristup nad tim dokumentima”, poručila je Hartmann ranije za vrijeme gostovanja u emisiji Pressing.
Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji krajem februra 2015. u Den Haagu je izdao nalog za hapšenje nekadašnje glasnogovornice glavne tužiteljice Suda, koju čeka sedmodnevna zatvorska kazna.
Florence Hartmann je zbog nepoštivanja suda bila kažnjena novčanom kaznom od 7.000 eura, ali tu kaznu nije platila pa je u srijedu ta kazna pretvorena u zatvorsku, a od Francuske ICTY očekuje da je obavijesti o pravima i s Holandijom učestvuje u transferu Florence Hartmann u pritvor Haškoga suda.
Od svih drugih zemalja kroz čije bi teritorije Hartmann morala proći u tranzitu ICTY očekuje da je uhapse i pritvore.
Francuska novinarka, koja je od 2000. do 2006. bila glasnogovornica tadašnje glavne tužiteljice Carle del Ponte, osuđena je 2009. za nepoštivanje suda jer je objavila dvije povjerljive odluke suda iz procesa protiv bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Ove je godine Žalbeno vijeće suda odbacilo je njezinu žalbu i potvrdilo prvostepenu presudu.
Hartmann se ranije oglušila na sudske opomene. Sud je tražio da plati kaznu ili ga obavijesti o razlozima nemogućnosti plaćanja. Ona se dvaput pismeno obratila predsjedniku suda Patricku Robinsonu i tvrdila kako ne može platiti kaznu, te podsjetila sud da je i na suđenju 2008. prihvaćeno kako ona nema novca za odbranu.
Pismeno je obavijestila sud da su osobe koje nju podupiru skupile novac za kaznu i uplatile ga na račun u francuskoj banci odakle ga Tribunal može podići, ali Tribunal zahtijeva da Hartmann osobno uplati novčanu kaznu
