Uoči 9. septembra, dana kada je Apple u San Franciscu najavio događaj na kojem će, kako se vjeruje, predstaviti i novi telefon iPhone 6, na YouTubeu se pojavio video ovog sjajnog uređaja.
Video je objavila kompanija Feld & Volk, poznata po luksuznim verzijama iPhonea i iPada, a na njemu se vidi kompletan, potpuno funkcionalan iPhone 6 sa ekranom od 4,7 inča, sastavljen od dosad poznatih dijelova.
Prototip se može uključiti i na ekranu se vide ikone kabla i iTunesa, i to onog iz iOS7, a ne iOS8 na kojem će raditi iPhone 6.
Na telefonu se vidi kamera, ali logo Applea sa stražnje strane ne svijetli, što će vjerovatno rastužiti mnoge ljubitelje njihovih proizvoda.
Dugme za uključivanje pomaknuto je na desnu stranu, a ona za pojačavanje su izdužena. Na videu se vidi da je šestica veća i šira od iPhonea 5s, te da je njegov dizajn značajno drugačiji.
Najmanje 20 lica ranjeno je u Islamabadu u sukobu pakistanske policije i demonstranata, koji su tražili ostavku premijera Navaza Šarifa.
Pakistanska policija upotrijebila je suzavac i gumene metke da bi rastjerala hiljade demonstranata koji su se okupili ispred zgrade parlamenta, a potom se uputili ispred zvanične rezidencije premijera koja se nalazi u blizini.
Demonstranti su postavili kontejnere da bi blokirali pristup rezidenciji, koja se nalazi na nekoliko stotina metara od zone u kojoj su smještene mnoge ambasade, među kojima SAD i Francuske, prenosi AFP.
Autor: Srna – See more at: http://www.avaz.ba/clanak/133174/policija-pucala-na-demonstrante-u-pakistanu-najmanje-20-ranjenih#sthash.4sqCaT6D.dpuf
Sjenica – Vlasniku ugostiteljskog objekta “Vavazu” Ilijazu Tahiroviću porušena je terasa koju je proširio prije par godina. Tahirović je terasu postavio na mjestu na kome bi trebalo da bude peščka zona prenosti regionalna televizija. Prema izveštaju Regionalne televizije on je sam uklonio terasu koja je bila na opštinskom zemljištu.
Naime “Tahirović je preko puta svog kafića osekao i borove koji su bili prepoznatljivi deo Sjenice i gdje su se putnici koji bi čekali autobus na autobuskoj stanici krili od žestokih vrućina”.
Autobuska stanica je izmještena a on je borove osjekao i na tom mjestu napravio park igralište za djecu i parking za automobile gostiju koji dolaze u njegov kafić.
Građani Sjenice nerijetko govore o ovome a i oni koji su željeli da razgovaraju bili su umjereni u svojim komentarima jer više nisu mogli da prolaze tom ulicom pa su opštinske vlasti posegle za rušenjem.
Sjeničaci kažu da je ovo dobar potez lokalne samouprave jer taj lokal već godinama na opštinskom zemljištu bez ikakve nadoknade. Meštani srca peštera kažu još da je ovo potez koji ohrabruje jedan od njih kaže. ” Hteo bih da pohvalim lokalnu samoupravu jer je ovo potez koji se čekao godinama, ako ja mogu da kupim plac od 50.000 evra u gradu zašto ne mogu i oni. 30 godina ne plaćaju ni kiriju ni porez i ne mogu da shvarim da oni toliko vremena ne plaćaju nikome ništa i nije mi jasno zvog čega se ljute”.
Tahirović – Svi su “kukenisali” taj deo”
Vlasnik ove terase koja je porušena Ilijaz Tahirović kaže da je riječ o njegovom ličnom nesporazumu sa predsjednikom opštine Sjenica Hazbom Mujovićem i navodi “da su svi kukenisali taj deo, a njemu smeta visina”.
“Ulica je pet metara a ostalo bi trebalo da bude blato. To bi njemu odgovoralao. Ja sam pokušao da nađem blata i stavim ovde možda se bude lepše osećao”.
Mujović – Ukinut mu je status povlašćenog lica posle 30.godina!
Hazbo Mujović predsjednik opštine Sjenica rekao je da se radi o čovjeku koji već dugi niz godina koristi državnu imovinu u privatne svrhe.
“Terasa Tahirovićevog lokala nalazi se na trotoaru i ugrožava kretanje pešaka. Nadležni organi rade svoj posao i imaju pravo da i njega tretiraju kao svakog drugog građanina. Njegov privilegovan položaj u ovoj opštini koji je trajao dugi niz godina sada je ukinut” rekao je Mujović i zaključio da će on biti tretiran kao i svaki drugi građanin u ovom Sjenici.
Kralj Saudijske Arabije Abdullah bin Abdulaziz al-Saud upozorio je da će pripadnici Islamske države Iraka i Levanta napasti zapadne zemlje ukoliko se ubrzo ne pokrene akcija protiv njih.
“Akom ih budemo ignorisali siguran sam da će do Evrope stići za mjesec dana, a do SAD-a za dva mjeseca“, kazao je kralj Abdullah za dnevne novine Asharq al-Awsat, prenosi Business Insider.
“Terorizam ne poznaje granice i nekoliko zemalja izvan Bliskog istoka bi mogle biti pogođene”, dodao je kralj.
IDIL je svojim postupcima zgrozio i zabrinuo cijeli svijet i svijet mora reagirati, smatra Abdullah. On je osudio gnusne zločinačke metode pripadnika IDIL-a.
“Svi znamo na šta su sposobni, zato prenesite ovu poruku svojim vođama – ‘Protiv terorizma se moramo boriti silom, razumom i brzinom'”, rekao je kralj Abdullah.
Svi očekuju od SAD-a da pokrene konkretnu akciju, međutim američki predsjednik je ranije izjavio kako u borbi protiv terorističke organizacije IDIL “još uvijek nemaju strategiju” zbog čega je postao predmet izrugivanja na društvenim mrežama.
Danas su u Ramallahu na Zapadnoj Obali nakon džume nazama, sedmične muslimanske molitve, Palestinci održali proteste protiv izraelskog zida razdvajanja, javlja Anadolija.
zraelski zid razdvajanja, odnosno izraelska sigurnosna ograda, naziv je za kontroverznu 650 kilometara dugu barijeru koja treba odvojiti i razgraničiti Izrael od Zapadne Obale.
Gradnja zida počela je 2002. dok je još na vlasti bio Ariel Sharon. Izrael tvrdi da je zid zakonit, jer štiti njegove stanovnike od terorističkih napada i ne predstavlja prijetnju, dok palestinska uprava tvrdi da je zid nezakonit, jer dijeli i diskriminira stanovištvo po vjeri i nacionalnosti i zadire duboko u teritorij Zapadne Obale.
Okupljeni građani su protestovali i nedavne izraelske napade na Gazu kada je ubijen veliki broj osoba od kojih su većinu činili civili.
Protesti su održani u blizini jevrejskog naselja poznatog pod imenom “Bilin”. Izraelske snage sigurnosti su se sukobili sa okupljenima, pritom upotrijebivši gumene metke i suzavac.
Izraelske snage sigurnosti su pritom privele nekoliko Palestinaca koji su učestvovali na protestima.
Podsjećamo, prije tri dana je u egipatskoj prijestolnici Kairu između Izraela i Palestine postignut dogovor o trajnom primirju.
Izraelska vojska je zračne napade na Pojas Gaze počela 07. jula, a deset dana kasnije je započela i kopnenu ofanzivu. Tokom napada ubijeno je ukupno 2.145 osoba, a ranjeno 11.100 ljudi. Među ubijenima je bilo 578 djece.
Vijest o polaganju zakletve 12. predsjednika Turske, Recepa Tayyipa Erdogana, odjeknula je u američkim medijima.
CNN je naveo da Erdogan kao predsjednik namjerava promijeniti aktuelni Ustav, dok je dnevni list Wall Street Journal napisao da je Erdogan, ključni saveznik Zapada, “položio zakletvu kao prvi predsjednik kojeg su neposredno izabrali građani Turske i vijesnik je novog političkog poretka”.
Dnevni list Christian Science Monitor je pak skrenuo pažnju da je Erdogan prvi predsjednik kojeg su neposredno izabrali turski građani, ocijenivši da je predsjednik Erdogan “najjači lider” poslije Mustafe Kemala Ataturka, osnivača Republike Turske.
Prvi dio namještaja za opremanje novoizgrađene osnovne škole Meša Selimović stigao je danas i ona će, po riječima nadlježnih, u ponedjeljak spremno dočekati đake.
Pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara Raco Vučković rekao je da je aktuelna koalicija, postupajući po željama građana i naraslim potrebama grada, izgradila dvije škole Meša Selimović i Ćamil Sijarić.
,,Pokušavamo da radimo u interesu grada i smatramo da će u ponedeljak biti veliki dan za grad Novi Pazar i sve njegove građane“,kazao je Vučković.
Član kabineta gradonačelnika zadužen za urbanizam i prostorno planiranje Elvir Hamidović je prilikom obilaska škole, čije je čišćenje i opremanje namještajem u toku, naglasio da je u pitanju veoma savremen objekat.
,,Škola je izgrađena po najvećim standardima, tako će biti i opremljena, sa savremenim učilima, a na nama je da to očuvamo“, kazao je Hamidović.
Kapacitet novoizgrađene škole Meša Selimović u novopazarskom naselju Postijenje kod Petrove crkve je hiljadu đaka.
Građani Novog Pazara će prepoznavati Sandžačku demokratsku partiju po humanim aktivnostima – rekao je nakon sednice GO SDP-ea, predsednik tog odbora, Husein Memić.
Prema njegovim rečima, pored uobičajenih dnevno političkih tema, lajt motiv ovog satanka bio je upravo humanitarni rad i definisanje konkretnih akcija pomoći.
”Građani Novog Pazara će u doglednoj budućnosti imati prilike da vide šta SDP radi. Mi se ne bavimo napadima, ne bavimo se nekim lošim stvarima. Mi gledamo kako da konkretno realizujemo humane aktivnosti tamo gde je pomoć najpotrebnija”, rekao je Memić.
Na pitanje kada se mogu očekivati konkretne akcije pomoći, Memić je odgovorio da će to biti veoma brzo.
”Pošto ide zima – kazao je Memić – mi ćemo najpre pokušati da ublažimo probleme koji tište građane Novog Pazara, koji nemaju dovoljno novca. Takvim ljudima ćemo pomoći u nabavci ogreva, zimnice, školskog pribora i slično. Sve su to stvari koje smo ovde na gradskom odboru polemisali i tražili način kako da članovi Gradskog odbora uzmu učešće i na koji način pomognu tim ugroženim ljudima.”
SDP je godinama unazad, u skladu sa svojim mogućnoctima, pomagala ugrožene kategorije stanovništva na različite načine. Vršenjem vlasti u nekim sandžačkim opštinama trudila se da upravo humane akcije imaju prioritet u tim lokalnim samoupravama.
Davutogluovo preuzimanje premijerske pozicije u Turskoj predstavlja krunu njegove političke karijere tokom koje je obavljao različite državne funkcije u Ankari. Politički uspon čovjeka s akademskom pozadinom, univerzitetskog profesora duboko posvećenog obrazovanju, sam po sebi djeluje neobično. No, obnašanje tako važne funkcije u državi stvar je bez presedana, ne samo u Turskoj nego i u svijetu.
Ukoliko pokušamo naći sličan primjer u svijetu, vidjet ćemo da je Davutoglu, doduše uz Henryja Kissingera, izuzetak. Iako je ovaj posljednji imao ulogu arhitekte američke vanjske politike u vrijeme apslutne američke dominacije u svijetu, dalje od pozicije državnog sekretara nije mogao.
Davutogluova politička karijera počinje 2002. godine s funkcijom višeg savjetnika premijera. Ubrzo se jasno mogao primijetiti „njegov rukopis“ u nekim važnim segmentima turske vanjske politike.
Davutoglu je naglašavao važnost prilagođavanja novonastaloj situaciji u regionu nakon Hladnog rata. Radio je na usađivanju i jačanju koncepta „nezavisnosti turske politike “ i smatrao da je došlo prikladno vrijeme da Turska postane nezavisan igrač na Bliskom istoku bez oslanjanja na SAD, kao što je to bio slučaj tokom hladnog rata.
Pored toga, Davutoglu je počeo usmjeravati Tursku ka Evropi i raditi na njenom pridruživanju Evroskoj uniji. Shvatio je važnost ispunjavanja „Kopenhaških kriterija“, kojima se definira podobnost jedne zemlje da se priključi EU-u. Ispunjavanje tih standarda je uvrstio u mapu unutrašnjih reformi u Turskoj.
Jačanje civilne vlasti
To njegovo usmjeravanje je bilo od izuzetnog značaja u prvim godinama AKP-ove vladavine kada su odnosi s vojskom bili napeti, a bivšem premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu je dalo dodatni razlog da ojača civilnu vlast u državi.
Kao rezultat, postignuti su impresivni rezultati koji se ogledaju u uklanjanju vojske s političke scene nakon što je decenijama bila njen dio. To je izuzetno važan korak u unapređenju demokratije. No, ti impresivni rezultati nisu ostvarili željeni utjecaj na Brisel i sjedište Evropske komisije. Razlog bi mogao biti velika psihološka barijera koja Evropljane sprečava da prihvate jednu muslimansku državu u EU, bez obzira koliko ona ispunjavala „Kopenhaške kriterije“.
Valja napomenuti i to da sekularna opozicija u Turskoj nikada nije priznala Erdoganove zasluge za uklanjanje vojske s političke scene, što predstavlja njegovo najveće dostignuće u razvoju političkog života u Turskoj.
No, vratimo se Davutogluu. On je još od prvih dana bio svjestan važnosti rješavanja sukoba u Palestini i Siriji i pozivao na aktivniju ulogu Turske po tom pitanju. Što se tiče njegovih napora da se Hamas prizna kao legitiman politički subjekt, nakon što je pobijedio na izborima u Gazi 2006. godine, oni nisu naišli na pozitivan odjek u Washingtonu i Tel Avivu. Da jesu, izbjegli bi se mnogi problemi u regiji.
Turska je kontinuirano igrala plemenitu ulogu u suprotstavljanju opsadi Gaze i okončanju politike kolektivnog kažnjavanja. Ti potezi se nisu svidjeli većini zapadnih centara moći, kao ni nekim arapskim prijestolnicama, ali su Turska i njeni lideri time zadobili podršku arapske i javnosti u mnogim drugim dijelovima svijeta. Ti rezultati su još jedan dokaz ispravnosti Davutogluove mudre i principijelne vanjske politike.
Davutogluovoj popularnosti je ponajviše doprinijelo to što je iskoristio prilike za komunikaciju s arapskim svijetom i regionom općenito. Za razliku od propalih pokušaja devedesetih godina pošlog stoljeća da se bivše sovjetske republike u Centralnoj Aziji odjenu u tursko ruho, AKP je uspio pokrenuti investicioni i kulturni val u regiji, koji je implementiran kao dio Davutogluove politike pod nazivom „nula problema“, a koja se tiče odnosa sa susjedima (zatvaranje svih problematičnih pitanja sa susjednim zemljama ili njihovo rješavanje na način na koji će svi biti zadovoljni). To je politika koje se držao otkako je 2009. godine došao na funkciju ministra vanjskih poslova.
Ta politika nastoji ostvariti turske ambicije korsteći „meku moć političke geografije“, tj. pomoću metode privačenja drugih koja ne zahtijeva vojnu moć i demonstraciju sile. Bliski istok je poznat po nefleksibilnoj politici zemalja, ali je konstruktivna komunikacija, izgrađena na zajedničkim interesima, pokazala da može nadići višedecenijske napetosti, nepijateljstva i izolacije.
Optimizam nije dugo trajao
Izbijanje arapskih revolucija je šokiralo i Tursku i svijet. Revolucije su Bliski Istok gurnule u haos, ali u isto vrijeme usadile nadu u bolje sutra. Davutoglu je, kao i većina svjetskih državnika, pozdravio revolucije u arapskom svijetu i smatrao ih poželjnim. Posebno je pohvalio relativno mirno svrgavanje egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. Impresionirali su ga mladi ljudi u arapskom svijetu kao revolucionarna snaga svjesna historijskih kretanja i promjena.
No, taj optimizam nije dugo potrajao. Događaji u Libiji, Siriji, Bahrejnu i Jemenu pokazali su da je relativno mirna smjena vlasti u Egiptu i Tunisu bila više izuzetak nego pravilo. Turska je ubrzo morala odabrati na čiju stranu će stati; na stranu onih koji se bune protiv elite koja po svaku cijenu želi ostati na vlasti ili, pak, nastaviti odnose s režimima okolnih zemalja, ne ulazeći u odnos tih režima s građanima.
Sirija je u tom smislu bila najkomplikovanija, pogotovo jer je bila jedna od prvih zemalja s kojom je implementirana strategija „nula problema“. No, nakon što je sirijski režim počeo masakrirati građane, ta strategija više nije bila moguća.
Davutoglu je inteligentno i feksibilno preformulisao svoju strategiju prema Siriji. Pojasnio je da Turska ne može nastaviti normalne odnose s režimom koji ubija vlastite građane i da će stati na stranu naroda, a ne vlade koja je izgubila legitimitet. Tada je shvatio da je vrijeme da se teorija preciznije definiše kao „nula problema s narodima“.
Turska je, iz istih pobuda, dala blagoslov za intervenciju NATO-a u Libiji kada je postalo jasno da režim pukovnika Gaddafija čini zlodjela gušeći revoluciju.
Što se tiče Egipta, turski stav se razlikovao od ostalih stavova u regiji. Turska je odbila blagosloviti vojni udar protiv bivšeg egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija. Osim Katara, niko u regiji nije zauzeo takav stav.
Davutogluova teorija vanjske politike bi se mogla sažeti u dvije riječi: principijelnost i pragmatizam, tj. poduzimanje ispravnih koraka, neugrožavajući vrhovne interese zemlje, među kojima je i međunarodno priznanje Turske kao odgovornog strateškog igrača.
Davutgluove teorije su se pokazale uspješnim u nekoliko dijelova svijeta: Balkanu, Krimu, Armeniji, Mijanmaru i Latinskoj Americi. U tim dijelovima svijeta je turska diplomatija težila rješavanju sporova i ostvarivanju interesa naroda na način na koji će dokazati da je Turska važan međunarodni faktor, privredni partner i investitor.
Vjerovatno najimpresivniji takav primjer je pružanje velike pomoći krizom pogođenoj Somaliji, kada je cijeli svijet digao ruke od nje i smatrao je beznadežnim slučajem, zbog čega je porastao ugled Turske u većem dijelu afričkog kontinenta.
S druge strane, uspjeh Davutogluove/Erdoganove politike u Somaliji okrunjen je primanjem Turske kao nestalne članice Vijeća sigurnosti, a Istanbul je postao omiljena destinacija za održavanje različitih međunarodnih skupova.
Uprkos nabrojanim uspjesima, Davutogluova politika je imala i svoje mane i padove. Neke zemlje nisu mogle „svariti“ promjene kroz koje je Bliski Istok prošao prethodnih godina. Možda su Davutogluove ambicije i prekomjerna aktivnost rezultirale nekim nepromišljenim potezima na tom planu.
U tom smislu, kritikovana je turska vanjska politika zbog njene bezrezervne podrške političkim promjenama u Egiptu i Tunisu, smatranja tih promjena konačnim i nepovratnim i odnosa prema njima kao da će one zasigurno zahvatiti i preostale države regije. Vanjska politika Turske nije uspješno procijenila uticaj političkih snaga koje su se opirale promjenama u tim zemljama, kao ni snagu nasljednih režima koji nisu željeli priznati demokratiju kao opciju.
Enormna finansijska podrška Saudijske Arabije i Emirata vojnom udaru u Egiptu i krvavom gušenju Muslimanske braće rezultirala je promjenom odnosa snaga u zemljama regiona.
Dalje, postoje neke stvari koje je teško ispravno analizirati, a koje postavlju brojne upitnike u vezi s nekim odlukama turske vanjske politike. Iako Turci rade na promociji svoje nove političke teorije, ne može se ignorisati činjenica da su sa SAD-om učestvovali u nekim nerazumljivim operacijama, poput učešća u neuspjeloj vojnoj intervenciji u Afganistanu i Libiji.
Pristanak Turske da NATO rasporedi sisteme raketne odbrane na njenoj teritoriji, što Rusija smatra neprijateljskim aktom, također izaziva pitanja i znatiželju.
Izvrstan šef diplomatije
Iz naše perpesktive nam se čini da bi Turska trebala biti malo opreznija u nastojanjima da zadrži dobre odnose sa SAD-om i NATO-om.
Sve u svemu, Ahmet Davutoglu je bio izvrstan ministar vanjskih poslova. Sigurno je da će uspjesima koje je postigao kao ministar vanjskih poslova dodati i premijerske. Zdravo i ispravno rezonovanje prilikom donošenja političkih odluka u kombinaciji sa poštivanjem moralnih principa i akademskih vrijednosti učinili su ga unikatnim političarem.
Impresionira i Davutogluovo shvatanje da uspjeh na međunarodnoj sceni mora crpiti snagu iz uspješne unutrašnje politike, koja zahtijeva političku sigurnost, ekonomski napredak, zaštitu ljudskih prava i okoline i stvaranje demokratske atmosfere.
Zahvaljujući jedinstvenim vještinama i jasnoj viziji novog rukovodstva, Turska se može nadati svijetloj budućnosti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Novi Pazar – Novopazarska pevačica Mila Badić (Milla) ima novi hit pod nazivom Dave me. Milla je novopazarskoj ali i široj publici poznata najpre sa tv ekrana dok je radila na TV Jedinstvo a nakon toga se udala i otišla u inostranstvo gde je otopčela svoju muzičku karijeru najrpije pevajući u produkcijskoj kući “Intakt”.
