Naslovna Blog Stranica 3119

Da li je moguća denacifikacija društva u Srbiji?

0

Denacifikacija znači potpuno uništenje nacističke ideologije, raskid sa nazadnom prošlošću jednog naroda i jedne države. Riječ je o relativno mladom procesu, koji je u Evropi, po prvi put, zvanično utemeljen na Krimskoj i Postdamskoj konferenciji, dogovorom saveznika iz Drugog svjetskog rata. Tom procesu morao je biti ”podvrgnut” svaki njemački i austrijski državljanin stariji od 18 godina.
Denacifikacija predstavlja sistem mjera za suzbijanje fašističke ideologije i odstranjivanje iz javnog i društvenog života onih elemenata koji vode do uspostave fašizma i nacizma. U našim prilikama, denacifikacija znači pripremanje uslova za rekonstrukciju srbijanskog života na demokratskim temeljima, uz eliminisanje nacističkih i fašističkih elemenata i njihovog uticaja na društveno-ekonomski i politički život. Radi se o potrebnom i poželjnom procesu, i tek ćemo njegovim okončanjem istinski ući u period napretka i razvoja. Denacifikaciju treba doživjeti kao važan preduslov za istinsko zaživljavanje i utemeljenje demokratije i proces stvaranja uslova za njen razvitak u Srbiji.
Da li je moguća denacifikacija u našem društvu?? Da li smo svjesni da ako ne sprovedemo denacifikaciju, ostavljamo teško breme budućim generacijama. Ne zaboravimo, zločini koje su tokom ratova 1990-ih počinjeni su upravo od onih koji su bili inspirisani ideologijom i praksom ravnogorskog četničkog pokreta, ustaškog i balijskog.
Zašto javno mnijenje u Srbiji ne iskoristi humani čin iz Drugog svjetskog rata u Novom Pazaru, gdje su bošnjaci čuvali lokalno srpsko stanovništvo od Albanaca. Pojava humanisti je bila česta kod pojedinaca svih naroda u svim sredinama, ali primjer u zgradi Suda sigurno nije zabilježen na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su Bošnjaci kao kolektivitet organizovano svojim tijelima, oružjem i životima čuvali komšije pravoslavce od moguće osvijete Albanaca. Zašto niko ne koristi ovaj svjetli primjer drugog svjetskog rata??

Krivica za stopiranje denacifikacije, posebno u Srbiji, leži na plećima onih koji su u poslednje dvije decenije stvorili političku i društvenu klimu koja je omogućila nedopustivu normalizaciju i afirmaciju zločinačkog pokreta Draže Mihajlovića.
Produbljenju agonije doprinio je i Sud, koji je izvršio sramnu i skandaloznu manipulaciju i četničkog generala Presudom oslobodio za kvinslišku saradnju sa njemačkim okupatorom, a pritom se licemjerno distancirao od zločina i genocida nad Bošnjacima, konstatirajući da to nisu uzimali u razmatranje.

Na izricanju Presude, kako prenosi Blic 14.05.2015, iznijeto je sljedeće “Sudija je dodao da su se oni bavili isključivo time da li je Dragoljub Mihailović imao fer i pravično suđenje, a ne donose odluke da li je bio ratni zločinac, ili nije.

Sramota i bruka Suda je da ne uzme u razmatranje veliki broj još uvijek živih svjedoka zločina, gdje je nanio nepopravljivu nepravdu žrtvama i njihovoj rodbini, a cijelom jednom narodu ogromno poniženje. O kakvoj zločinačkog organizaciji se radi možete pročitati u izvještaju koji je četnički komandant Pavle Đurišić poslao Mihajloviću.

Očigledan primjer kakve nesagledive posljedice može donijeti ova rehabilitacija Draže Mihajlovića na međuljudske odnose, a posebno u Sandžaku, jeste i jučerašnja internet aktivnost direktorke Turističke organizacije Novog Pazara, Ljiljane Lešević, koja je na svom instagram profilu stavila sliku zločinca i ratnog komandanta.

Poruka za ovu javnu ličnost, to jest direktorki Javnog preduzeća Grada u kojem žive preko 80% Bošnjaka, čiji su preci direktne žrtve ovog zločina je da pročita dio originalnog teksta optužnice i to samo onaj koji se odnosi na dokazane zločine četničkog vođe Draže Mihailovića, a koji će svakom normalnom čovjeku zorno pokazati o kakvom se krvoloku radilo..

PRESUDA

Vojno tužilaštvo Jugoslovenske armije – Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Beograd, 31. maj 1946. godine
Izvod iz optužnice protivu Mihailović Dragoljuba – Draže, dr Moljević Stevana i Žujović Mladena
Vojno tužioštvo Jugoslovenske armije
Br. 711/46, 31. maja 1946. g.
Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije – Vojno veće, Beograd
Na osnovu člana 46. Zakona o uređenju narodnih sudova i člana 14. alineje 2. Zakona o krivičnim delima protiv naroda i države, a u smislu člana 7. i člana 19. Zakona o uređenju i nadležnosti vojnih sudova u Jugoslovenskoj armiji podnosim tome Sudu
OPTUŽNICU
protiv sledećih lica:
1. 1.Mihailović Dragoljuba – Draže, rođen 27 aprila 1893. godine u Ivanjici, od oca Mihaila i majke Smiljane rođene Petrović, Srbin, jugoslovenski državljanin, oženjen, otac dvoje dece, pre rata bio pukovnik bivše jugoslovenske vojske, a u toku okupacije proizveden u čin armijskog generala, bio ministar vojni izbegličke vlade i načelnik štaba Vrhovne komande takozvane jugoslovenske vojske u otadžbini – sada je u zatvoru.
2. 2.Dr. Moljević Stevana, rođen 6 januara 1888. godine u Rudom, od oca Jovana i majke Mitre, rođene Babić, otac dvoje dece, svršio pravni fakultet u Zagrebu, Srbin, jugoslovenski državljanin, pre rata bio advokat u Banjaluci, a za vreme okupacije bio član štaba Vrhovne komande Draže Mihailovića – sada u zatvoru.
3. 3.Žujović Mladena, rođen 5 juna 1895 godine u Beogradu, od oca Jevrema i majke Danice, pre rata bio advokatski pripravnik u Beogradu, Srbin, jugoslovenski državljanin, odsutan – sada u inostranstvu.
RATNI ZLOČINI
41. Mihailović je putem bezbrojnih raspisa, naredaba, radiograma, direktiva, upućivanih svim njegovim komandantima, kao i pojedinim komandantima u konkretnim slučajevima, počev od jeseni 1941, izdavao stroga naređenja da bez milosti uništavaju sve borce Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, zarobljene i ranjene borce, sve simpatizere Narodno-oslobodilačkog pokreta, svakog onoga ko ma čime pomaže Narodno-oslobodilačku vojsku i partizanske odrede, nazivajući u svojim depešama, raspisima i direktivama sve pripadnike Narodno-oslobodilačkog pokreta komunistima, boljševicima, ustačko-boljševičkim bandama i tako dalje.
42. Mihailović je također izdavao naređenja svojim komandantima da uništavaju muslimane (koje je on nazivao Turcima) i Hrvate (koje je on izjednačavao sa ustašama).
43. Mihailović je uveo u primenu metodu ubijanja ljudi bez suda i ma kakvog ispitivanja krivice. Osude na smrt izricao je on, a to pravo bio je preneo i na svoje komandante korpusa, brigada, pa i bataljona. Osuđene na smrt je stavljao pod slovo „Z“.
44. Za izvršenje smrtnih osuda po metodi slova „Z“ (slovo „Z“ je početno slovo od reči „zaklati“, a lice stavljeno pod slovo „Z“ moralo je biti zaklano), Mihailović je dao direktivu da svaka njegova brigada formira „crne trojke“ koje su konspirativno radile. Po Mihailovićevim direktivama komandanti brigada su u „crne trojke“ odabirali krvoločne ljude koji su stupanjem u „crnu trojku“ davali pristanak da izvrše svako naređenje bez pogovora, a da u slučaju neizvršenja naređenja budu streljani. Mihailović je, šta više, davao „crnim trojkama“ direktive kako treba da kolju. Šef četničkih „crnih trojki“ bio je sam Mihailović.
45. Pored „crnih trojki“, Mihailović je mnogo puta izdao naređenje da svaki četnički komandant korpusa formira leteće brigade, kojima je dao isključivo u zadatak da očiste svoj teren od partizana (ili, kako on kaže, komunista) i njihovih simpatizera i svih drugih elemenata koji se ne slažu sa njegovom organizacijom, a da se ne upuštaju ni u kakve sukobe sa okupatorom.
46. Izvršujući Mihailovićeva naređenja, njegovi komandanti korpusa i brigada, njegovi korpusi i brigade, njegove „crne trojke“ i leteće brigade, izvršile su u toku rata i okupacije bezbroj raznovrsnih ratnih zločina u svim krajevima Jugoslavije, u Srbiji, Crnoj Gori, Sandžaku, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj (naročito u Dalmaciji i Lici) i Sloveniji pa su tako:
U novembru 1941. četnici su streljali u selu Brajićima (srez takovski) na mestu Drenovi Vrh oko 500 zarobljenih partizana i pristalica oslobodilačke borbe. Mesto na kojem su partizani streljani nalazi se na kratkom odstojanju od Ravne Gore na kojoj se nalazio Mihailović sa svojim štabom.
U noći između 13. i 14. novembra 1941. predao je četnički komandant Jovan Škava po Mihailovićevom naređenju oko 365 partizana Nemcima u selo Slovac (blizu Valjeva), koje su Nemci odveli u Valjevo i streljali u blizini Valjeva, na mestu zvanom Krušik.
Početkom novembra 1941. Mihailovićev komandant Ajdačić zaklao je 13 partizanskih simpatizera u blizini Kosjerića, na mestu zvanom Ridovi, među kojima i učiteljice Jelenu Subić-Gmizović i Milevu Kosovac koje su četnici, pre nego što su ih zaklali, silovali i unakazili usijanim gvožđem.
Na dan 4. novembra 1941. četnici su ubili blizu Ravne Gore oko 30 partizana koje su bili na prevaru zarobili, među kojima je bilo 18 devojaka koje su bile upućene u Užice za bolničarke.
U decembru 1941. Mihailovićevi četnici streljali su, zajedno sa Nemcima, u Čačku, samo u jedan mah, 80 pripadnika Narodno-oslobodilačkog pokreta.
U decembru 1941. u srezu požeškom radio je mešoviti njemačko-četnički sud koji je samo u jedan mah osudio na smrt 12 pristalica partizana.
U decembru 1941. i tokom januara 1942. četnici su poklali preko dve hiljade muslimana – ljudi, žena i dece iz okoline Foče, Čajniča i Goražda. Klanja su vršili na mostovima na Drini u Foči i Goraždu.
U toku decembra 1941. i tokom cele 1942. Mihailovićevi četnici pohapsili su i predali Nemcima u raznim krajevima Srbije hiljade pristalica partizana, koje su Nemci streljali u logorima Banjici, Šapcu, Nišu, Užicu, Čačku i drugim mestima, a pored toga sami četnici su poubijali hiljade pristalica partizana, opljačkali mnoga sela, batinali hiljade ljudi, a veliki broj žena i devojaka iz partizanskih porodica silovali.
Na dan 1. aprila 1942. godine četnici Rada Radića pobili su u Jošavci 20 ranjenih partizana, a među njima i teško ranjenog doktora Mladena Stojanovića.
Aprila 1942. četnici Lazara tešanovića i Rada Radića (koji su se bili stavili pod komandu Mihailovićevog kapetana Račića) ubili su 70 ranjenih partizana.
Krajem aprila 1942. Spasoje Dakić, komandant jednog Mihailovićevog bataljona u istočnoj Bosni, zaklao je engleskog majora Terensa Atertona i jednog njegovog radiotelegrafistu, engleskog narednika.
Juna 1942. Mihailovićevi četnici su u okolini Gacka u selu Izgori zapalili bolnicu sa 10 teških partizanskih ranjenika.
Juna 1942 Mihailovićev odred pod komandom kapetana Đukića Vladimira izveo je iz zatvora u Nikšiću 25 pristalica narodno-oslobodilačkog pokreta i zajedno sa Talijanima ih sve streljao.
Avgusta 1942. Mihailovićev komandant Baćović ubio je simpatizere NOP –a Rada Pravicu, sudiju, Tomu Galepa, Jovu Ljubibratića, Budimira Ukropinu i Tasu Kosovića.
Avgusta 1942. Mihailovićevi četnici pod komandom Petra Baćovića, prilikom zauzeća Foče, zaklali su u Foči, i u grupi sela koja se skupa nazivaju Bukovica, oko 1000 lica muslimanske veroispovesti, među kojima je bilo oko 300 žena, dece i staraca.
Avgusta 1942. na terenu oko Ustikoline i Jahorine (istočna Bosna) Mihailovićevi četnici pod komandom majora Zaharija Ostojića i Petra Baćovića zaklali su oko 2500 lica muslimanske veroispovesti, a sela popalili.
Septembra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selima oko Makarske 900 Hrvata, nekoliko katoličkih sveštenika žive odrali i 17 sela zapalili.
Oktobra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u okolini Prozora, zajedno sa Italijanima kojima je komandovao italijanski poručnik Viđak, oko 2500 muslimana i Hrvata, među kojima je bilo žena, dece i staraca, a veliki broj sela popalili.
U oktobru 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selu Gata, Niklice i Čišlo (sva sela u Dalmaciji), zajedno sa Italijanima, 109 Hrvata kao simpatizera NOP –a.
U jeseni 1942. u Drežnici (Hercegovina) četnici iz okoline Gacka pri pokretu za Prozor zaklali su oko 100 lica muslimanske veroispovesti.
Decembra 1942. u selu Brainci (Mrkaić, istočna Bosna) i okolnim selima, četnici Mihailovićevog komandanta Rajka Čelonje ubili su 160 seljaka i popalili selo Braince i još nekoliko sela. Među pobijenima bilo je i žena i dece.
U januaru 1943. Mihailovićevi četnici zaklali su u selu Banji (kod Aranđelovca) protu Isakovića i još 18 pristalica partizana.
Januara 1943. zaklao je major Cvetić 16 zarobljenih partizana u okolini Užica.
Januara 1943. pod komandom Komarčevića Mihailovićevi četnici su zaklali 72 simpatizera partizana u srezu posavskom.
Januara 1943. četnici Pavla Đurišića ubili su u srezu bjelopoljskom oko 400 muškaraca i oko 1000 žena i dece muslimanske veroispovesti.
U februaru 1943. četnici, pod komandom Zaharija Ostojića, Petra Baćovića, Pavla Đurišića, Voje Lukačevića, Vuka Kalaitovića i drugih, u srezovima pljevaljskom, čajničkom i fočanskom zaklali su 1200 muškaraca i 8000 staraca, žena i dece i opljačkali, pa potom spalili oko 2000 domova.
Polovinom jula 1943. u selu Cikoti (istočna Bosna) četnici su otkrili 80 ranjenika Prve proleterske divizije, oduzeli im oružje, a sutradan doveli Nemce koji su ih poubijali, a zatim spalili.
Jula 1943. u Bišini (Birač) četnici su otkrili 120 ranjenika Prve i Druge proleterske brigade i izdali ih Nemcima koji su ih pobili.
Decembra 1942. četnički komandant, major Petričević, streljao je u Kolašinu 28 zarobljenih partizana i šest seljaka, pristalica partizana.
Decembra 1943. četnički komandant Živan Lazović zaklao je u selu Selevcu (beogradskog okruga) 15 seljaka, pristalica partizana.
Decembra 1943. zaklali su četnici u okolini Bosanskog Grahova 137 zarobljenih partizana.
Decembra 1943. zaklali su četnici u selu Tičevu, kod Drvara, 28 zarobljenih partizana.
Decembra 1943. zaklali su četnici u Zeti (Crna Gora) 8 seljaka, delegata na Prvoj antifašističkoj skupštini Crne Gore.
Decembra 1943. zaklali su četnici Nikole Kalabića u selu Kopljarima (kod Aranđelovca) 24 seljaka, pristalica partizana.
Decembra 1943. četnici pod komandom Vuka Kalaitovića u srezu sjeničkom (Sandžak) zaklali 18 pristalica partizana.
Decembra 1943. četnici pod komandom potpukovnika Miodraga Paloševića i majora Svete Trifkovića zaklali su u selu Vraniću (srez posavski, okrug beogradski) 72 lica, među kojima i jedno dete od dve godine, drugo od 3 meseca. Jednu od žrtava su kastrirali. Pored toga opljačkali su veliki broj seljačkih domova.
Od meseca jula 1941. do marta 1943. Mihailovićevi četnici, pod komandom Pavla Đurišića, osudili su na smrt i streljali oko hiljadu crnogorskih partizana i seljaka zbog toga što su učestvovali u oslobodilačkom ustanku u Crnoj Gori.
Ma dan 29. aprila 1944. četnički odredi kapetana Živojina Lazovića, majora Svetislava Trifkovića, Kalabića Nikole, Bojovića Dragutina, Bogićevića Svete, Dokmanovića Radovana i Radićevića Svete u selu Dugovcu (srez podunavski, okrug beogradski) zaklali su 73 lica, među kojima i devet žena. Tom prilikom teško zlostavljali 37 drugih lica i opljačkali ih, pa potom popalili 220 domova.
Aprila 1944. četnici u kod Bajine Bašte zaklali osam simpatizera partizana.
Maja 1944. četnici Dragutina Keserovića pronašli su na Jastrepcu partizansku bolnicu, pa su streljali oko 24 ranjenika i četiri bolničarke.
Maja 1944. četnici sa Majevice su otkrili u Semberiji partizanske bolnice i ubili oko 300 teških ranjenika.
U leto 1944. četnici su u selu Balinoviću živog pekli pred 20 ljudi Živana Đurđevića, seljaka iz sela Balinovića, a potom zaklali njega i njegovog sina.
Početkom avgusta 1944. Dušan Radović, zvani Kondor, komandant Mihailovićevog zlatiborskog korpusa, zaklao je dva američka avijatičara koji su se bili prinudno spustili padobranima kod reke Lim.
Avgusta 1944. četnički odred Bogićevića Svete uhvatio je u selu Sepcima (okrug beogradski) Sremčevića Savu, Vojinović Konstantina, Radojević Iliju i Jakovljević Iliju i, pošto ih je teško mučio da bi im iznudio priznanje o saradnji sa poartizanima, svu četvoricu je zaklao.
47. Nabrojani zločini su samo mali deo zločina koje su Mihailovićevi četnici, sprovodeći njegova naređenja i direktive, izvršili u svim krajevima Jugoslavije. Pored toga desetine hiljada ljudi četnici su zlostavljali i batinali, a u Crnoj Gori su bili uveli specijalni sistem batinjanja pomoću „roglje“. Mihailovićevi komandanti dostavljali su spiskove pristalica partizana okupatorima i kvinslingovcima na osnovu kojih su ljudi bili hapšeni i streljani. Naročito je Mihailovićeva beogradska organizacija tesno sarađivala sa specijalnom policijom na uništavanju pristalica partizana u Beogradu.
Napominjem da je ovo samo dio optužnice koji se odnosi na ratne zločine, a cijela optužnica se može naći na www.znaci.net/00001/60 (Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću). Drugi izvor je knjiga Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, Genocid nad muslimanima, Biblioteka “Refleksi”, Svjetlost, Sarajevo, 1990.

Sjenica – Opštinski odbor SNS Sjenica dostavio je saopštenje medijima

0

Sjenica – Opštinski odbor SNS Sjenica dostavio je saopštenje medijima u kojem kažu da predsjedniku Aleksandru Vučiću pružaju podršku u borbi za jaku i razvijenu Srbiju, koja je prema njihomim rečima, garant mira i stabilnosti i koja će budućim pokolenjima omogućiti ljepšu budućnost. Dalje u saopštnjenju se navodi:

,,Predsednik Aleksandar Vučić je nacionalne interese stavio ispred ličnih, a to prepoznaje svaki član našeg Opštinskog odbora kao i ostatak građana Srbije.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokazao je da se svim snagama i naporima bori za građane Srbije i Srbiju. Predsednik je radom i ostvarenim rezultatima pokazao da sve radi u interesu naših građana kako bi što bolje živeli, a omladini i deci posebno da stvori što bolju budućnost.

Zgroženi smo pretnjama koje se upućuju predsedniku Vučiću od onih koji su imali priliku i dovoljno vremena da vode Srbiju u bolju budućnost, a doveli su je na rub propasti.

Tajkunsko lopovske koalicije koje sebe danas nazivaju opozicijom su opozicija u napretku Srbije i saveznici onima koji ruše suverinitet Srbije.

Srbija ne želi više sukobe, želi mir i bolju budućnost, a onima koji su je decenijama uništavali i koji su hteli da je zatru, narod neće dozvoliti da u tome uspeju. Da narodu u Srbiji ne treba haos i nasilje na koje pozivaju Obradović, Jeremić i Đilas, najbolje se pokazalo na izborima.

U Sjenici je Aleksandar Vučić na predsedničkim izborima osvojio preko 79 posto glasova i ponosni smo na njega, njegovu borbu za bolju Srbiju i bolju budućnost svih njenih građana dajemo mu punu podršku”, navodi se u saopštenju.

OO SNS Sjenica

Erdogan: Niko neće spriječiti jačanje Turske

1

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je da će Turska ostati jaka uprkos “pokušaju ekonomskog udara” u jeku tenzija između Ankare i Vašingtona.

Obraćajući se pristalicama u Ankari, Erdogan je rekao da se Turska suočava sa “ekonomskim pretnjama, sankcijama, deviznim sredstvima, kamatnim stopama i inflacijom”, prenela je agencija AP.

“Kazaćemo im da smo prozrijeli njihovu igru i da ćemo se suprotstaviti”, izjavio je predsednik Turske.

Erdogan je rekao i da niko neće uspjeti da spreči jačanje i razvoj Turske, niti ostvarivanje svih ciljeva koje je Turska zacrtala, javila je turska agencija Anadolija.

Turska lira je u padu pošto su SAD zaprijetile novim sankcijama. SAD su već uvele sankcije za dvojicu turskih ministara i udvostručile carinske namjete na turski čelik i aluminijum. Turska je uzvratila carinama na uvoznu robu iz SAD u vrednosti od 533 miliona dolara i najavila bojkot američkih elektronskih uređaja.

Diplomatski spor pojačao je zabrinutost investitora za turske ekonomske probleme. Turska je napravila ogroman strani dug zaduživanjem radi podsticanja rasta proteklih godina i s padom valute, taj dug je postao skuplji za otplaćivanje, što može dovesti do bankrota kompanija. Ekonomisti strahuju da bi Turska mogla ući u recesiju.

OBNOVLJENE Sandžačke igre!! Prijepolje ne učestvuje, koče Sami Tandir, stranački funkcioner SPP-a

1

U Novom Pazaru održana konferencija za novinare na kojoj je bilo riječi o obnavljanju Sandžačkih sportskih igara koje će se održati u Novom Pazaru od 30. avgusta do 2. septembra.
Na konferenciji su govorili Emir Mehmedović, direktor Sportskog saveza Novi Pazar, prof. dr. Fahrudin Mavrić, generalni sekretar Organizacionog odbora 45. Sandžačkih igara i Raid Mekić, direktor Ustanove “Sandžačke igre”.
U ime grada domaćina obratio se Emir Mehmedović koji je istakao da Sportski savez i Grad Novi Pazar ulažu velike napore da se stvore najbolji uslovi za sportiste koji će biti gosti grada u periodu održavanja Sandžačkih igara. Mehmedović je dodao da je posao veoma zahtjevan, ali da je Novi Pazar grad koji je organizovao mnogo velikih takmičenja i dokazao da ima ljude koji mogu da odgovore na velike zahtjeve te stoga se očekuje da će sve proći u najboljem redu.
“Novi Pazar je grad sporta, grad mladih i velike energije. Da napomenem da je ovo najbolja godina u istoriji novopazarskog sporta. Ove godine gledamo mnogo klubova u najelitnijim takmičenjima, a mnogi od tih sportista nastupiće upravo na ovim Sandžačkim igrama” zaključio je Mehmedović.
U ime organizacionog odbora obratio se prof. Mavrić koji je u periodu od 2001. do 2007. rukovodio organizacijom Sandžačkih igara koje su tada okupljale više hiljada sportista.
Mavrić je u svom obraćanju govorio o istorijatu igara do prekida 1991. godine te njihovom obnavljanju od 2001. godine. Osvrćući se na Sandžačke igre koje su održavane u drugoj polovini 20. vijeka, kao i na one obnovljene u Novom Pazaru, 2001. godine, Mavrić je naročito naglasio značaj igara za razvoj sporta u Sandžaku, značaj za izgrađivanje zajedništva i uspostavljanje prekogranične saradnje.

Generalni sekretar organizacionog odbora je podsjetio da su igre bile mjesto susreta mladih Sandžaka ali i mladih iz susjednih država.
“Moja je iskrena nada da će i ovogodišnje Sandžačke igre nositi poruku zajedništva i mira” zaključio je prof. Mavrić. U ime Ustanove “Sandžačke igre” medijima se obratio direktor, Raid Mekić.
Mekić je na konferenciji rekao sljedeće: “Poštovani predstavnici medija, Koristim priliku da Vam se zahvalim što ste se odazvali na naš poziv za današnju konferenciju. Obraćam Vam se u ime Ustanove “Sandžačke igre” u kojoj od aprila mjeseca ove godine vršim funkciju direktora.
Ustanovu Sandžačke igre je osnovalo Bošnjačko nacionalno vijeće sa ciljem obnavljanja sandžačkih sportskih igara kao i oživljavanja amaterskog i profesionalnog sporta u Sandžaku.
Ovogodišnje Sandžačke igre su 45. po redu i održavaju se nakon decenijske pauze. 45. Sandžačke igre se održavaju uz podršku Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Grada Novog Pazara, opština Tutin i Sjenica, novopazrskih javnih preduzeća i ustanova kao i uz podršku lokalnih privrednika. Sandžačke igre su nekada bile najveća sportska manifestacija amaterskog karaktera u bivšo j Jugoslaviji te bile spona saradnje između Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i mjesto susreta velikog broja mladih.
Na ovogodišnjim igrama učešće će uzeti više od 500 sportista iz Srbije, CG i BiH. Sportisti dolaze iz Novog Pazara koji je domaćin igara, Tutina, Sjenice, Rožaja, Prijepolja, Bijelog Polja, Berana, Nove Varoši ali iz Vogošče, Zubinog Potoka i drugih gradova iz susjednih država.
Učešće će uzeti KK Zlatibor i OKK Beograd, kao i RK Vogošča, RK Mokra Gora, RK Radnički iz Kragujevca te OK Ribnica iz Kraljeva.
U pogledu zastupljenosti sportova na ovim sandžačkim igrama održaće se takmičenja iz košarke, rukometa, odbojke (muške i ženske), malog fudbala, biciklizma, džudoa, plivanja, odbojke na pijesku (muške i ženske). 45. Sandžačke igre su specifične i po tome što će se na njima održati i revijalno takmičenje iz kajaka i streličarstva. Posebna mi je čast da najavim i atletski miting koji će se održati 30. avgusta 2018. godine nakon otvaranja igara na Gradskom atletskom stadionu.
Na atletsko mitingu učešće će uzeti više od 100 takmičara iz 6 različitih država. Igre se održavaju od 30. avgusta do 2. septembra.
Takmičenja će se odigravati u Sali Pendik, Hali Sportova, fiskulturnim salama osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru kao i na terenima rekreacionog centra. Program i satnica takmičenja će biti objavljena kroz par dana i plasirana u javnost putem lokalnih televizija.
Sandžačke medijske kuće će posvetiti posebnu pažnju 45. Sandžačkim igrama te će i gledaoci pored malih ekrana imati prilku da prate sva takmičenja.
Sve informacije o igrama možete pratiti na našem sajtu sandzackeigre.org kao i na našim profilima na društvenim mrežama. Koristim priliku da pozovem mlade uzrasta od 16 do 26 godina da se odazovu na poziv Kancelarije za mlade te postanu volonteri 45. Sandžačkih igara. Hvala najljepše.“

JEDINI GRAD IZ SANDŽAKA KOJI NEĆE UČESTVOVATI NA SANDŽAČKIM IGRAMA JE PRIJEPOLJE!! GDJE OPSTRUKCIJU PREKO GRADSKOG VIJEĆA VRŠE SAMIR TANDIR I MUAMER ZUKORLIĆ!!

“Sportski savez opštine Prijepolje nije dobio nalog od Opštinskog veća niti je bio na dnevnom redu odlazak sportista na Sandžačke igre. Prema sadašnjim informacijama koje posedujemo Sportski savez opštine Prijepolje ni članice saveza neće biti učesnici igara u Novom Pazaru i za to nisu opredeljena sredstva budžetom”, navodi se u pisanoj izjavi predsjednika Sportskog saveza Milovana Milićevića.

FK Novi Pazar oštro demantovao navode o gašenju kluba

0

Generalni sekretar FK Novi Pazar Senad Hadžifejzović oštro je demantovao navode potpredsjednika Stranke pravde i pomirenja Jahje Fehratovića da je fudbalski klub pred gašenjem. On je na konferenciji za medije rekao da fudbalski klub ima finansijskij poteškoća ali da gašenje ne dolazi u obzir i da su brojni sponzori stigli u klub kako bi pomogli.

“Sramota je da jedan narodni poslanik iznosi notorne neistine na račun kluba, da se mješa u oblast koja nije blisak toj interesnoj grupi. Napravili smo veliku rekonstrukciju u klubu, postavili smo zdrave temelje za budućnost naše djece u ovom klubu i nadam se da ćemo u tome uspjeti. Veliki problem u tome nam prave odredjeni ljudi, koji pokušavaju da ospore zdrav rad. A da je takva atmosfera govore brojni sponzori koji su došli u klub da podrže mlade igrače. Finansijska situacija u klubu jeste teška, ali smo izabrali prave ljude koji će uraditi sve da se klub ne ugasi. Da su pravi ljubitelji fudbala uz nas videlo se na utakmici protiv Teleoptika gdje se vidjelo oduševljenje publike, da je podržala sve ovo što radimo u klubu. Nadam se da niko neće pokušati da ospori sve ovo, i da ovakvim neistinima koje su sramotne prestane da nanosi štetu našoj djeci a sve zbog dobijanja jeftinih političkih poena. Naš narod zna istinu i nije ga više lako prevariti, svjestan je da se borimo za našu djecu i za njihove karijere i za klub” – rekao je Hadzifejzović.

Fudbaleri Novog Pazara u drugom kolu Prve ligi Srbije gostuju užićkoj Slobodi. Užičani su na startu sezone poraženi kao gosti u Kragujevcu u duelu sa ekipom Radničkog (2:0), dok su gosti prošlog vikenda na svom stadionu pretpeli poraz od ekipe Teleoptika (0:1). Meč je na programu u 20h.

Vusljanin u Belasici

0

Dosadašnji fudbaler Novog Pazara Irfan Vusljanin novi je igrač makedonske Belasice, a ofanzivni vezista rekao je danas da veruje da će prvoligaš iz Strumice biti u vrhu elitne divizije.

“Belasica želi da bude među tri ili četiri najbolja tima i domogne se Evrope, a za to je potrebno da dođu barem još trojica provjerenih fudbalera. Pokušaću da odigram što bolje i tako im pomognem da ostvare cilj”, rekao je Vusljanin.

On je potpisao jednogodišnji ugovor s Belasicom, koja je na startu prvenstva poražena od Pobede u Prilepu sa 0:1.

“Stigao sam na poziv trenera Marjana Živkovića, s kojim sam sarađivao u Pazaru”, otkrio je Vusljanin.

Tridesetdvogodišnji Vusljanin ranije je igrao za kragujevački Radnički 1923, Sarajevo, Borac iz Čačka, Jagodinu, Sevojno, subotički Spartak i OFK Beograd.

Bajramski poklon

0

Mještani naselja Prlo u Novom Pazaru obradovali su se početku radova na asfaltiranju njihove ulice,tačnije kraja Hercegovačke.Ovo naselje godinama je bilo odsečeno od skoro 20 drugih naselja koja okolo gravitiraju i morali su da idu i preko 5 kilometara zaobilaznim putem.Radove su obišli predstavnici lokalne samouprave i saopštili da će oni biti završeni do ponedeljka,tako da će meštani,kako kažu,za Bajram dobiti najvredniji poklon.

Mještani ovog naselja nisu krili ni sreću ni zadovoljstvo što asfalt posle toliko godina stiže i ispred njihovih kuća.Ove godine raduju se Bajramu još više,jer kako kažu,sada će mnogo brže stizati do rodbine,komšija i prijatelja kod kojih inače nisu mogli ići dok ne bi prešli više od 5 kilometara obilaznim putevima i sami kažu da je ovo za njih Bajramski poklon.

Ovaj projekat,od velikog značaja za sve mještane naselja Prlašo i okolnih naselja, vrijedan je oko 9 miliona dinara.Radio ga je Institut za puteve iz Beograda a finansijer je Grad Novi Pazar.Koliko mještanima iz raznih dijelova grada gde se pojedine ulice asfaltiraju to znači ne treba ni komentarisati a iz lokalne samouprave najavljuju još intenzivnije radove nakon Bajrama.

Mehonić za Danas: U Prijepolju nema ni škola ni ustanova sa imenom bošnjačke ličnosti

0

Piše: Almir Mehonić
Nedavno je pažnju javnosti izazvala inicijativa Bonjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji za promjenu naziva pojedinih škola u tri sandžačka grada. U zvaničnom saopštenju se traži promjena naziva škola koje je to Vijeće proglasilo obrazovnim ustanovama od posebnog značaja za Bošnjake u Srbiji. Prema prijedlozima BNV osnovne škole u Novom Pazaru, Prijepolju i Tutinu dobile bi imena prema značajnim ličnostima iz bošnjačke historije.
Ova inicijativa je objedinila srbijansku javnost u osudi, a ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević izjavio je da ne zna nikoga sa liste imena škola koje je predložilo Bošnjčko nacionalno vijeće. Da krenemo sa konstatacijama i pitanjima. Dakle, jedan ministar i to još prosvjete, nikada nije čuo za Kulina Bana ili Musu Ćazima Ćatića. Ako je takva situacija sa ministrom, šta je sa ostalim stanovništvom? Zapravo šta je sa multikulturalizmom u srbijanskom obrazovnom sistemu i spremnosti da se u taj sustav inkorporira historijsko, kulturno, književno i umjetničko stvaralaštvo nesrpskih građana u Srbiji. Dakle, ovdje je jedno od ključnih pitanja pravo, u konkretnom slučaju Bošnjaka, da u gradovima u kojima žive i u kojima se obrazuju njihova djeca, postoje škole i ustanove koje nose nazive po značajnim ličnostima iz bošnjačke povjesti.
Spadam u red onih koji smatraju da je i BNV moglo transparentnije i kroz širu unutarbo-šnjaku raspravu doći do kvalitetnijih prijedloga za nazive škola. Da je došlo do te javne rasprave, sigurno se ne bi desilo da recimo jedan od prijedloga bude sa više aspekata sporna i kontroverzna ličnost poput Murat ef. Šećeragića – potpredsjednika ZAVNOS-a. Da podsjetim, Šećeragić je ličnost koja je predsjedavala posljednjom sjednicom ZAVNOS-a i stavila svoj potpis na nelegalnu odluku o njegovom ukidanju. On je to učinio mimo svojih nadlježnosti i u odsustvu predsjednika ZAVNOS-a Sretena Vukosavljevića koji je odbio prisustvovati toj sjednici.
Lično sam mišljenja da su postojale mnogo značajnije ličnosti koje su mogle biti prijedlozi baš za Prijepolje. Recimo jedan od prijedloga je mogao biti Izudin Porović, pripadnik prve generacije sarajevske akademije likovnih umjetnosti, lan Udruženja likovnih umjetnika BiH i član Udruženja likovnih umjetnika SR Njemačke. Dobitnik brojnih nagrada za slikarstvo, učesnik mnogih umjetničkih kolonija i izložbi u zemlji i inostranstvu i jedan vrsni bošnjački intelektualac koji se rodio i dio života živio i radio u Prijepolju. Ili, pak, ime bosanskog bana i kralja Tvrtka Kotromana (Kotromanića) koji se po nekim historijskim izvorima krunisao za kralja baš u Prijepolju i za čije vrijeme se Prijepolje i znatan dio Sandžaka nalazio u sastavu srednjovjekovne države Bosne.No, ostavimo ovu unutarbošnjaku polemiku za trenutak na stranu i pokušajmo se sjetiti recimo imena jedne škole ili neke druge ustanove, baš u tom Prijepolju, a koja nosi naziv po nekoj linosti iz bošnjačkog kulturno – povijesnog kruga. Ne možemo se sjetiti jer tako nešto ne postoji. Dakle, na prijepoljskom prostoru, na kojem živi po zvaničnom popisu skoro pa polovina Bošnjaka, ne postoji ni škola ni ustanova koja u svom nazivu ima neku bošnjaku ličnost. Tu ak nije bilo mjesta ni za preferirajuće Šarevićeve ličnosti poput Skendera Kulenovića i Meše Selimovića. Takva situacija se najblažim riječnikom može okarakterisati kao diskriminirajuća.Sada nešto sasvim lično. Osjećao bih se vrlo nelagodno kao rođeni Prijepoljac i Bošnjak da je situacija obrnuta i lično bih se zalagao da se takvo stanje promjeni. Da rezimiram. Kada se slegnu polemike strasti u srbijanskim medijima, kada prođu izbori za BNV i kada ministar i vlast ostane sama sa sobom ili možda sa predstavnicima EU, ostaće ove činjenice kao u slučaju Prijepolja i jedan legitimni zahtjev bošnjačke zajednice da dio njihovog kulturnog nasljeđa i baštine i značajnih imena i događaja iz njihove povijesti budu vidljiviji i da prestanu biti tretirani kao svojevrsna kulturna ilegala. Srbijansko društvo i država moraju napokon uvažiti činjenicu da Bošnjaci imaju potrebu, ali i pravo, da jedan broj škola u kojima idu i njihova djeca nose i bošnjačka imena. Biće to poruka koja je civilizacijski iskorak za Srbiju i većinski narod, ali i poruka bošnjačkoj djeci da u njihovoj historiji ima ličnosti koje su bile kraljevi, pisci, umjetnici, intelektualci. Da i oni imaju svoju kulturu koja je u najmanju ruku jednako vrijedna kao kultura i historija njihovih susjeda o kojoj kroz cijelo školovanje uče.

Policija zatvorila kamp za obuku djece na Zlatiboru

1

Kamp na Zlatiboru više ne postoji, izjavio je danas ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović i objasnio kako je dao nalog za njegovo raspuštanje zbog moguće zloupotrebe djece i uznemirenja javnosti, prenosi agencija Tanjug.„Dali smo nalog za raspuštanje kampa pre svega zabrinuti zbog moguće zloupotrebe dece i uznemirenja javnosti“ rekao je Stefanović.Prioritet je bio da djeca budu sigurna i da se bezbjedno vrate kućama što je i učinjeno, dodao je ministar unutrašnjih poslova Srbije.„U ovom trenutku u toku su završne faze rasklapanja tog kampa tako da on više ne postoji“, zaključio je Stefanović.
Prva pomoć i ponašanje u borbi
Ranije ove sedmice su lokalne i međunarodne agencije objavile snimke i tekstove sa Zlatibora gdje je, kako se navodilo, otvoren prvi kamp za djecu u organizaciji „srpske i ruske veteranske i patriotske grupe“.Navodi se kako u kampu učestvuje 30-ak djece starosti od 14 do 23 godine, prenijela je agencija Tanjug.„Djeca uče osnovne tehnike preživljavanja u prirodi, uključujući i pružanje prve pomoći, kako da se ponašaju u borbama, kako da pucaju iz pušaka, da se odbrane noževima, uz orijentiring“, dodaje se.Predstavnik Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije Željko Vukelić je kazao kako to nije vojni kamp već „omladinsko-patriotski“, ali je za razliku od njega Valerij Šambarov, predsjednik organizacionog komiteta kampova za mlade, tada rekao da je cilj da mladi ljudi “postanu pravi ljudi i ratnici koji mogu da brane svoju zemlju”.Izvor: Agencije

Na optužbe Jahje Fehratovića odgovorio Almir Leković

0

Načelnik Gradske uprave Almir Leković demantovao je navode potpredsjednika Stranke pravde i pomirenja Jahje Fehratovića o navodnoj zloupotrebi budžeta, jer, kako je istakao Leković, da je bilo ikakve zloupotrebe službenog položaja ili finansijskih sredstava, počinioci bi bili procesuirani i od nadležnih institucija predloženi za razrješenje sa funkcija.

Potpredsjednik Stranke pravde i pomirenja Jahja Fehratović na konferenciji za novinare održanoj u sredu 15.avgusta optužio je nekoliko gradskih funkcionera, za kako je naveo, zloupotrebu budžeta. Upitno je međutim, da li je mislio baš na načelnika Gradske uprave Almira Lekovića, koga je nazvao Almir Lekić.

Demantujući navode Fehratovića Leković je rekao da institucije poput Tužilaštva za privredni kriminal, vrlo dobro rade svoj posao.

”Mogu da kažem da su to najobičnije gluposti, jer smo u više navrata naznačavali da se radi o proceduralnim nedostacima, što je i evidentno u izveštaju Državne revizorske institucije, koji je dostupan na njihovom sajtu. Sama činjenica da se radi o prekršajnoj prijavi protiv mene i još 10 drugih lica, govori o tome da se radi o dijelu, pravno rečeno, malog značaja”, rekao je Leković.

”To bi bilo isto kao kada bi nekom zbog prekršaja nevezivanja pojasa, tražili da mu se oduzme vozačka dozvola”, pojasnio je Leković.