Naslovna Blog Stranica 3132

Hadži Lojo

Od
-
0

Hadžija, hafiz, efendija, derviš, ali Hadži Lojo je nadasve junak i velikan Bosne, koji se časno i odvažno borio za domovinu. Salih Vilajetović, poznatiji kao Hadži Lojo, rođen je 1834. godine, a potječe iz ugledne sarajevske porodice koja je imala ulogu u širenju obrazovanja oikulture u društvu, a u čijem ozračju i Salih završava hifz, nakon čega postaje imam džamije Abdi Halife na Budakovićima, a kasnije i Buzadžijine džamije u Logavini.

Njegov odnos prema učenicima je bio oličenje dobrih odgojnih metoda, a posebnu naklonost imao je prema siromašnoj djeci koju je nesebično darivao novcem i odjećom. U tom vremenu, ljude velikog stasa i snage nazivali su lojama, a obzirom da je bio veoma hrabar i srčan, i Salih ponese epitet loje, pa do dana današnjeg ostade upamćen kao Hadži Lojo.
Historija pamti njegov angažman kada se pobunio protiv gradnje pravoslavne crkve u Sarajevu koja je trebala biti veća od Begove džamije. Zbog navedenih dešavanja, želeći ga maknuti sa javne scene tog vremena, šalju ga na hadž. Priča kaže da se s putovanja vratio pješke, noseći na sebi 80 oka nepoznatog tereta, želeći se tim žrtvovanjem dodatno približiti Allahu. Bio je revolucionar, te nije mogao dopustiti da nove vlasti utječu na Bosnu. Kada je stigla vijest o odluci da je Austo-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu, Hadži Lojo je još jednom pokazao svoju borbenost, pa je tako sakupio stotinu ljudi s kojima je na ulicama Sarajeva hrabrio i pozivao narod da pruži otpor dolazećoj austrougarskoj vojsci.

U svom fanatičnom pokretu provalio je u prostorije zatvora i oslobodio sve osuđenike i prijestupnike, a zatim u vojna skladišta iz kojih je uzeo oružje i dijelio ga Sarajlijama svih konfesija. U noći 5. jula u haremu Begove džamije održao je oštar govor predlažući da se iz grada protjera konzul Wassitsch i sva njegova pratnja, a gomila je njegov nastup prihvatila sa odobravanjem. Kakvo je mišljenje vladalo o Hadži Loji najbolje pokazuje pismeno svjedočenje koje je zabilježio jedan austrijski pješadinac, u kojem navodi da je od jednog muslimana u Rogatici čuo da je Hadži Lojo “bosanski car”.

U toku najvećih sukoba u Sarajevu, Hadži Lojo je se, noseći pušku na leđima s cijevi okrenutom prema zemlji, slušajno ranio metkom koji ga je pogodio ispod koljena. Sa tom teškom ranom pobjegao je u Rogaticu, a izdao ga je Mićo Kojić. Tragedija Saliha Vilajetovića bivala je većom jer je ostao bez brata koji je poginuo kod Travnika i oca koji je život izgubio prilikom zauzeća Sarajeva.

Njegova žena Fatima, sinovi Muhamed i Mustafa i kćer Aiša ostali su bez hranitelja i potpuno sami. Nova vlada je Hadži Loju teretila kao glavnog agitatora otpora te je osuđen na pet godina zatvora u Mađarskoj. Nakon isteka zatvorske kazne, želio je da se vrati u Bosnu, ali carska vlast Austrije rekla je kako je on nepodoban u Bosni, te su mu ostavili mogućnost izbora zemlje u koju želi otići.

On je odlučio da je za njegovu porodicu najbolje da se skrase u Meki. Iako je tamo dočekan kao junak, i sultanovom odlukom postavljen za imama jedne tamošnje džamije, žudio je za voljenom Bosnom. U Meki je i preselio 1887., godine, a ostat će upamćen kao jedan od najinteresantnijih historijskih ličnosti naše zemlje.

Rešad Kadić, velikan bošnjačke pisane riječi, je napisao djelo pod nazivom „Hadži Lojo“, a u posljednjim redovima ove knjige stoji: „Nejma šta, dobro mi je, paze me… Al’ Bosne i Saraj'va nejma na čitavu dunjaluku! Treće se godine teško razbolio i nakon nekoliko dana umro. Dok je izgovarao u vatruštini koja ga satirala, ponekad bi šapnuo osušenim ustima: Ih, da mi je pihnut vode sa česama ispred Begove džamije, il’ o'zgo, s Mošćanice, čini mi se omma bi se dig'o i ozdravio. U toj želji je i umro. Bile su mu pedeset i tri godine. Grob mu je pao u zaborav. Kao i Hadžijamakovićev. Kao i tolikih drugih, nesebično izginulih u ljubavi i vjernosti prema rodnoj grudi.“

HOKENHAJM PONOVO IZAZOV

Od
-
0

Auto moto klub Novi Pazar EYEMAXX racing team i njegova šestočlana ekipa na čelu sa Evropskim šampionom i rekorderom Esadom Došljakom Boletom već mjesecima radi bez odmora na pripremi vozila za najveće evropsko takmičenje koje se održava u Hokenhajmu.Polazak na put i veliki brzinski izazov koji se zove Hokenhajm planiran je za 8. Avgust a trke su tri dana kasnije 11. I 12. avgusta I do tada sve mora biti maksimalno pripremljeno.

– Radimo do kasno i prosto smo se ja i moji prijatelji u timu srodili sa ovim automobilima, svi radimo i živimo za isti cilj, skoro fanatično smo posvijećeni pripremama i ja silno vjerujem da ta naša ljubav i posvijećenost ,te sati i sati rada i znanja koje smo ugradili pod haube Corse i Audija da će dati rezultata i da će ponovo Hokenhajm biti kruna svih tih naših napora.Kad nešto voliš moraš uspjeti- kaže Esad Došljak Bole.

Vodeće mjesto na otvorenom Balkanskom šampionatu i šampionatu Srbije pokazatelj su velikog profesionalizma, danonoćnog rada na popravljanju performansa na automobilima i naravno ogromnih ulaganja i odricanja.Uporedo sa neprestanim i skupim servisima na Corsi Rs, radi se i na vladaru brzina Audiju RS4 od 1500 konja. Više od godinu dana do najsitnijih detalja automobil se priprema pod stručnim nadzorom inžinjera iz Slovenije i Finske.

– Sve to iziskuje dodatne i velike finansijke izdatke i troškove.Medjutim, moja ljubav prema automobilizmu i brzinama ,evropskim i svjetskim izazovima je zaista velika i zato vjerujem svim srcem u ono što radim.Nije nimalo lako iz jedne male sredine iskočiti do nekih evropskih visina.Rezultati koje sam postigao zajedno sa svojim timom inspirativni su i pokreću na još veće zalaganje ali i povećavaju stepen naše odgovornosti.Cilj nam je veliki kao Alpi: ostati na evropskom tronu i popraviti sopstveni record od 8,059 sek. postignut prošle godine na toj istoj stazi- rekao je Esad Došljak.

– Sve to iziskuje dodatne i velike finansijke izdatke i troškove.Medjutim, moja ljubav prema automobilizmu i brzinama ,evropskim i svjetskim izazovima je zaista velika i zato vjerujem svim srcem u ono što radim.Nije nimalo lako iz jedne male sredine iskočiti do nekih evropskih visina.Rezultati koje sam postigao zajedno sa svojim timom inspirativni su i pokreću na još veće zalaganje ali i povećavaju stepen naše odgovornosti.Cilj nam je veliki kao Alpi: ostati na evropskom tronu i popraviti sopstveni record od 8,059 sek. postignut prošle godine na toj istoj stazi- rekao je Esad Došljak.

Corsa RS sa svojih hiljadu konja snage briljirala je na predhodnih pet trka Balkanske regije što je kako Došljak, medjunarodno licencirani vozač reprezentativac Srbije, kaže podstrijek za još veći gas i neprestanu težnju ka još boljim i svjetski vrijednim rezultatima. Corsu RS očekuje još pet trka i odbrana liderske pozicije i kraljevskog trona. Audi će naravno, sa svojih čudesnih i magično spakovanih, 1500 kubika snage put Njemačke i Hokenhajma ka novom brzinskom evropskom rekordu.

Corsa RS sa svojih hiljadu konja snage briljirala je na predhodnih pet trka Balkanske regije što je kako Došljak, medjunarodno licencirani vozač reprezentativac Srbije, kaže podstrijek za još veći gas i neprestanu težnju ka još boljim i svjetski vrijednim rezultatima. Corsu RS očekuje još pet trka i odbrana liderske pozicije i kraljevskog trona. Audi će naravno, sa svojih čudesnih i magično spakovanih, 1500 kubika snage put Njemačke i Hokenhajma ka novom brzinskom evropskom rekordu.

Došljak se zahvaljuje svima koji ih podržavaju u ovome što rade jer je ta podrška, uz sjajne rezultate koje postižu, pogonska energija Auto moto kluba Novi Pazar.

Putovanje i nastup na stazi u Hokenhajmu finasiraju Grad Novi Pazar, Sportski savez i oficijelni sponsor kluba EYEMAXX.

Održana Štraparijada na Pešterskoj visoravni

Od
-
0

Sjenica – Prva ,,Štraparijada” za šampiona Balkana u organizaciji Braće Karahasović održana je u subotu 4. avgusta na Pešterskoj visoravni, na samo 500 metara od stočnog pijaca.

Za nadmetanje vučnih konja u vuči balvana u sve tri kategorije prijavilo se čak 40 učesnika. U lakoj kategoriji prvo mesto osvojio je Simo Simić iz Valjeva, drugo braća Karahasović i treće Nikola Petrović sa Zlatibora.

Za nadmetanje u srednjoj kategoriji prvo mesto pripalo je Nidalu Čarkadžiću, drugo Žarku Nikoliću, a treće Džaferu Čarkadžiću.

U teškoj kategoriji najbolji je bio Nezir Muratović, odmah za njim je stigao Žarko Nikolić, dok je bronzano mesto osvojio Nidal Čarkadžić.

Ali organizatori kažu da nije toliko bitno takmičenje koliko druženje, sticanje novih prijateljstava i da se na jednom mestu okupi što veći broj zaljubljenika ovih plemenitih životinja.

Manifestacija je počela u 9 časova ujutro i trajala je do sitnih večernjih sati.

Inače, ono što ovu manifestaciju na neki način čini posebnom je to što su ukupni nagradni fond, koji je iznosio 300 hiljada dinara, sami finansirali braća Karahasović.

Muamer Hukić postao je jedan od sponzora FK Novi Pazar

Od
-
1

Bokserski šampion Muamer Hukić postao je jedan od sponzora FK Novi Pazar. Kako je rekao na konfrenciji za medije veliki je ljubitelj fudbala i nekadašnjeg superligaša iz Novog Pazara pa je rešio da pomogne u teškim trenucima.

Pred početak nadmetanja u Prvoj ligi Srbije fudbaleri Novog Pazara predstavili su novog sponzora, bokserskog šampiona Muamaera Hukića. On je na stadionu dobio dres sa brojem 1 i istakao zadovoljstvo što može da pomogne omiljenom klubu.

“Veliki mi je merak da pomognem ovim mladim momcima ali i celom gradu. I ja volim da igram fudbal u slobodno vreme i čast mi je da pomognem. Nadam se da će uskor FK Novi Pazar biti onaj pravi klub, a ukoliko bude bilo problema eto mene da udjem u igru i čak i na taj način pomognem” – rekao je Hukić.

Sezona u Prvoj ligi Srbije startuje 11. avgusta, kada će Novi Pazar biti domaćin beogradskom Teleoptiku. (rtv)

Šućro Madžgalj će biti promoviran na svjetskom kongresu kardiologa u Mastrihtu u septembru, na temu “Computing in Cardiology”

Od
-
0

Madžgalj je završio treću godinu medicine sa čistom desetkom i iza sebe već ima četiri naučna rada koji su prezentovani na 58. i 59. Kongresu studenata biomedicinskih nauka, a radovi iz oblasti biofizike će biti promovisani na svjetskom kongresu kardiologa u Mastrihtu u septembru, na temu “Computing in Cardiology”

Kada je prije tri godine Bjelopoljac Šućro Madžgalj bio brucoš Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, jedan od profesora anatomije doc. dr Lazar Stijak je ulazeći u prepun amfiteatar uzviknuo studentima: “Znajte kolege, genijalac iz Bijelog Polja sedi međ’ vama. Eno ga (pokazujući rukom), onaj mali što se stidljivo smeška”.

Madžgalj je završio treću godinu medicine sa čistom desetkom i iza sebe već ima četiri naučna rada koji su prezentovani na 58. i 59. Kongresu studenata biomedicinskih nauka, a radovi iz oblasti biofizike će biti promovisani na svjetskom kongresu kardiologa u Mastrihtu u septembru, na temu “Computing in Cardiology”.

Svoje iskustvene i istraživačke potencijale ovaj dvadesetjednogodišnjak je inicirao u PRONI, fondaciji za promovisanje nauke, na Ivanovim koritima, gdje je nakon učešća na brojnim radionicama najprije kao polaznik, od ove godine unaprijeđen u zvanje asistenta na praktikumu za medicinu, kao i članstvom u Istraživačkoj stanici Petnica u Srbiji, na sesiji za eksperimentalnu biologiju i hemiju (EBH).

Ovaj svestrano talentovani mladić bio je đak generacije bjelopoljske Gimnazije “Miloje Dobrašinović”. Slika, glumi, piše poeziju… Ovogodišnji je dobitnik priznanja Opštine za najistaknutijeg pojedinca Bijelog Polja. Bio je učesnik i nosilac nagrada sa brojnih domaćih i međunarodnih takmičenja, različitih sfera (biologija, poezija, likovni konkursi…), olimpijada znanja iz biologije, državni prvak u recitovanju, a osvajao je nagrade za poetske i likovne radove, te kao glumac Bjelopoljskog pozorišta. Na drugoj godini fakulteta je bio član studentskog Parlamenta, a takođe aktivni je član ekološkog društva u okviru Sekretarijata za zaštitu životne sredine Grada Beograda.

Za Medicinski fakultet se kasno opredijelio, tek dva mjeseca pred upis.

“Do tada sam bio razapet između molekularne biologije, biohemije, medicine i bioinženjeringa, za šta sam i dobio stipendiju u turskom gradu Izmiru, na Univerzitetu Ege. Bilo je, naročito na prvoj godini, mnogo trenutaka za introspekciju”, za preispitivanje ispravnosti donesene odluke o studiranju, funkcionalnosti nastavljanja i delanja u tom smjeru, trenutaka kad sam se suočavao sa kolabirajućom mišlju da medicina nije poziv koji je svojevrstan mojoj ličnosti. Vjerovatno je sve to bilo prouzrokovano strašnim nedostatkom vremena za spremanje ozbiljnih i jako obimnih ispita, za vođenje jednog urednog socijalnog života”, priča Madžgalj.

Prve tri godine, kaže, bile su jako kompleksne i teške.

“Čak i najbolja organizacija vremena ne može da omogući uživanje u slobodnom vremenu i druženja sa dragim ljudima onoliko koliko je potrebno. Sve je to cijena koju student medicine mora da ‘plati’, ali nekad i medicina nudi mogućnost za veresiju.

Nivelisanjem vremena, nadoknadom propuštenog, ili pojačanim radom prije isplaniranog odmora, ipak je moguće organizovati tajming za bliske prijatelje i pokoju ljubav“, priča Šućro.

Prisjeća se da su kasnije učenje i rad postali zadovoljstvo i smisao života i da tada čovjek shvati da je cijeli život zapravo ekvivalent učenju, a učenje ekvivalent životu.

Ipak, ni danas ne rasipa slobodno vrijeme i sebično ga čuva za mile ljude i za čitanje knjiga, čiji je pasionirani ljubitelj.

Šućro se ovih dana priprema za učešće na PRONI, vrijedno pripremajući predavanja za srednjoškolce, koje karakteriše kao “vrhunac crnogorske srednjoškolske inteligencije” i navodi da je ponosan na svaki segment funkcionisanja ovakve jedne organizacije.

Na fakultetu mu je ukazana čast da svoje pedagoško – obrazovne potencijale okuša kao demonstrator na tri predmeta: anatomija, histologija, fiziologija, a takođe, redovni je član Regionalnog centra za talente grada Beograda. Dvonedjeljni rad u laboratorijama Prirodno-matematičkog fakulteta, odsjek biologija, Podgorica (kao rezultat visokog pojedinačnog plasmana na takmičenjima) doprinio je proširivanju njegovih interesnih sfera na druge aspekte biologije diverziteta.

Aktivni je član NVO “Zaštita životne sredine grada Beograda”, volonter terenac u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine grada Beograda.

Kad su u pitanju naučni projekti, najaktuelniji rad je, objašnjava mladi naučnik, priča o jedinstvenoj sprezi disajnog i srčanog obrasca koja je poremećena kod ljudi sa jednom disfunkcijom srčanog ritma, atrijalnom fibrilacijom.

“Kod ovih pacijenata navedeni ritmovi bivaju potpuno nekoordinisani i autonomni, te ne funkcionišu u sprezi, što predstavlja fenomenalan supstrat za dalja klinička stremljenja, prevashodno u domenima neurohirurgije. Diskutovali smo o mogućnosti da je srčano-disajni integrator na nivou produžene moždine doživio takve izmjene (neuroplastičnost) za čiji je razvoj neophodno vrijeme, te koja će moći da bude spriječena ili izliječena nekom od neorohirurških procedura”.

Pišući radove, naučio je na koji način bi trebalo preformulisati paradigmu razmišljanja, radi lakšeg učenja i razumijevanja obimnih predmeta i ozbiljnih literatura. Uz to, dodaje da mu pisanje radova kasnije omogućava da se lakše povezuje sa stručnjacima koji se bave ovom i sličnim oblastima, jer razmjena iskustava, činjenica, konsolidacija umnogome doprinosi upotpunjavanju slike o funkcionisanju nauke kao sistema.

I upravo, kako objašnjava, nedokučivost nervnog sistema za njega predstavlja opsesiju kojom će se kroz specijalizaciju baviti, što će najvjerovatnije biti i definitivni domen njegovog najvećeg interesovanja i sfera oko koje najviše koncentriše svoju energiju.

“Mislim da ljudski um, kao integrisano fiziološko kolo, predstavlja kičmu koju sa jedne strane drži kao “čeličnu šinu” nauka, a sa druge spiritualnost i filosofska prosvećenost. Kao osoba koja pretače boje mastila i miris stiha, koja dotiče “snežne vrhove Urala”, golemu misao otjelotvori kroz stih, a udah inspiracije ovaploti kroz sliku, smješa poezije slikane na listovima tempera, i neuro nauke integrisane kroz cjelovitost misaonih stremljenja, ličnog sam mišljenja da upravo ova oblast predstavlja polje moje budućnosti”, kaže Madžgalj.

Smjernost je temelj svih vrlina

Madžgalj kaže da je u našem mentalitetu da tamo gdje smo iole uspješni zahtijevamo da budemo najuspješniji od svih, a ako tog apsolutnog vrha nema, onda smo nezadovoljni i gnijevni na sve oko sebe.

“Stoga, smjernost je temelj svih vrlina. Za stihije svog postojanja, nauka je uspjela da ne bude poligon razmetanja, jeftine reklame, glaziranih bajki i fluktuacija dnevnih parola i lažnih snova. Da je tu popustila stalnim pritiscima, možda bi lakše riješila neke od svojih bolnih problema. Možda bi svaka škola, fakultet, imao dovoljno novca i podrške da ispuni svoje kabinete i biblioteke sa većim brojem radoznale djece. No, ostaje staro metafizičko pitanje da li svaki istinski poduhvat ima svoju dušu, svoj specifični unutrašnji duh? Da se ne lažemo – svijet nauke je danas velika i ozbiljna institucija u modernom ambijentu i sa dobrim uslovima za rad, ali bi najveći dio mladih ljudi koje u laboratorijama fakulteta i instituta zatičemo nadugo poslije ponoći ovdje dolazio i kad bi morali spavati u šatoru i jesti sendviče od kuće. Zašto? Upravo zbog tog duha koga moramo prepoznati i pažljivo unijeti u škole i fakultete da postane snažan magnet i akcelerator promjena”, uvjerava on.

Ljajić: U Selters banju ulažemo 100 miliona dinara

Od
-
0

Dačić: Ne vidim bolje rješenje od podjele Kosova

Od
-
0

Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je da je trenutno dobra prilika da se pitanje Kosova kompromisno riješi i ponovio da se zalaže za podjelu Kosova i Metohije jer ne vidi bolje riješenje od toga.

“Situacija je trenutno takva da imamo dobru priliku da se pitanje Kosova i Metohije kompromisno reši”, rekao je Dačič za televiziju Pink dodajući da ne zna “da li će i kada biti bolje prilike”.

On je naveo da su se promenile pozicije Rusije, koja je postala velesila, a ima mnogo bliže odnose sa Srbijom nego pre 20 godina, kao i da se promenila Amerika i njena spoljna politika.

Prema njegovim rečima, otvorila se mogućnost za dijalog, Srbija je ostvarila bliže odnose sa Nemačkom, Francuskom, kao i sa Turskom, a sa Kinom je postala strateški partner.

“U ovoj fazi mi imamo situaciju kada i EU uviđa da su glavni problem za dolazak do kompromisa Albanci. Albanci ne žele kompromis, žele da mi priznamo Kosovo, plus ako bi mogli da uzmu Preševo, Bujanovac, Medveđu… To bi im bilo idealno. U toj situaciji otvara se mogućnost da se dođe do kompromisnog rešenja. Ako već imamo dijalog, u dijalogu morate imati neki predlog”, kazao je Dačić i dodao da poziva sve “i Crkvu i Akademiju i političke partije da daju svoj predlog”.

Dačić je kazao da na političkoj društvenoj sceni ima onih koji podstiču ekstremne i nerealne ideje koje polaze od toga da ne treba riješavati problem Kosova, sa izgovorom da će doći neka bolja vremena. “Koja to bolja vremena na međunarodnoj sceni mogu da dođu da Đakovica postane srpska”, upitao je.

Vrijeme je za Crkvu možda relativna kategorija, ali za ljude nije

Upitan da prokomentariše odbijanje SPC da prihvati kao jedno od rešenja moguću podelu Kosova, Dačić je kazao da ne vidi bolje rješenje od toga i dodao da je on možda jedini u Srbiji koji je izašao sa prijedlogom.

“To je rješenje da tamo gde srpski narod ima većinu, a to nije samo sjever, već da vidimo gde to još može, da se teritorijalno veže sa centralnom Srbijom, ja stvarno ne vidim bolje rešenje, osim ako neko ne misli da će do rešenja doći tako što će se desiti neko čudo da se u Kačaniku, Glogovcu… promjeni nacionalna struktura”, naveo je.

Navodeći da je za Crkvu vrjeme možda relativna kategorija, Dačić je kazao da je za ljude na Kosovu realna kategorija i da zato treba da se dođe do rješenja.

“Ako Albanci pristaju da budu autonomija u Srbiji, ja sam apsolutno za to… Ko traži i voli podjelu? Ako je moguće nešto drugo, sigurno tako nešto nikada ne bih predložio”, dodao je Dačić.

On je još naveo da Albanci misle da po modelu “Oluje” mogu pitanje Kosova da rješe i da je možda nekim Srbima lakše da vojno izgube sjever i onda da kažu da nikada ništa nisu priznali.

Nikakve stolice u UN ne dolaze u obzir

Naglasio je i da “srpski narod treba da bude siguran u to da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji vodi dijalog Beograda i Prištine, i on kao ministar spoljnih poslova, čvrsto stoje iza nacionalnih i državnih interesa”.

“Nikada se nismo saglasili ni sa čim što bi značilo priznanje Kosova, niti ćemo. Nikakve stolice u UN ne dolaze u obzir. Može da se razgovara samo ukoliko postoji volja za kompromisom, a to znači da svaka od strana nešto gubi i dobija. Ovde mi dugoročno imamo problem opasnosti od vojnog napada na sjever Kosova i šta će onda Srbija da radi”, kazao je Dačić i dodao da je u interesu srpskog naroda da se ujedinimo po pitanju Kosova.

“To nam je trenutno najveći državni i nacionalni interes. Koje će rješenje biti, tu je dijalog, ništa još nije dogovoreno”, rekao je Dačić.

Mičel prvi koji ima razumevanja za stavove Srbije

U razgovoru za Pink Dačić je rekao i da je dolazak pomoćnika državnog sekretara SAD Vesa Mičela bio ključan događaj koji je promenio odnos Srbije sa američkom administracijom jer je Mičel prvi predstavnik nove administracije koji se zainteresovao za probleme na Balkanu i imao volju da sasluša, kao i da Mičel ima razumjevanja za stavove Srbije.

“U tom smislu je veoma bitno da svi predstavnici američke administracije imaju pristup da problem Kosova nije rješen, odnosno da treba da se pokuša da se u dijalogu dođe do kompromisa koji bi bio u interesu svih strana i kojim bi pokušala da se zatvori ta priča”, kazao je Dačić i dodao da vheruje a je to “velika promena”.

Njemačka / Prvo bošnjačko pozorište u dijaspori: Povratak tradiciji kroz predstave Nadamo se da će ovo postati tradicija!

Od
-
0
Foto: Anadolija

Da postoje inovativni kulturni projekti u bosanskohercegovačkoj dijaspori svjedoči priča o osnivanju Prvog bošnjačkog pozorišta u dijaspori 2015. godine u Einhausenu, njemačkom gradiću na obalama Weschnitza. Iste godine u Frankfurtu na Majni je održana i prva predstava koja je naišla na izuzetan prijem

O ovom projektu za Anadolu Agency (AA) govorila je književnica Binasa Ramović Hajrović, Novopazarka koja živi u Njemačkoj 20 godina.

Tekst Majke Srebrenice

Piše pjesme, priče i pozorišne komade. Pored toga što je tekstopisac, ona je i režiser, scenarista i glumica.

Za bosanskohercegovačku, ali i regionalnu javnost Binasa je postala poznata nakon izvođenja performansa prema njenom tekstu Majke Srebrenice. Performans su izvele učenice iz Drežnice kod Mostara, na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici 2017. godine.

U Sandžaku i dijaspori je poznata njena predstava Šta nas snađe. U ovom pozorišnom komadu sudbine iseljenih Bošnjaka sažela je u njegov naslov Šta nas snađe sublimirajući stanje probuđenosti, razbijenih iluzija i kulturnog šoka izazavanog nakon susreta s grubom i hladnom realnosti Zapada u koji su iseljenici iz bajkovite zavičajnosti u kojoj se najljepše sanja i priželjkuje ono “ljepše” i ono “bolje”, gurnuti vlastitom rukom neznajući u tom času s čim se sve rastaju.

“Pozitivne reakcije publike su za nas bile jasan pokazatelj da je sazrelo vrijeme da se u dijaspori formira pozorište i pozorišna publika. Znali smo da neće biti lako trasirati taj put, ali smo odlučili udariti temelje nečemu za šta prve naše generacije doseljenika pritisnute teretom vremena i bolom razdvojenosti od porodica za svojih evo već pedeset godina života u dijaspori realno nisu imale ni vremena ni kapaciteta. Kao posljedica takvog stanja kod našeg naroda se razvila kvazi-kultura koja nam je nametnula turbo-folk, teferiče i sve drugo što nas udaljava od naše tradicije i kulture”, kaže Binasa na početku razgovora.

Pozorište kao utopija

U eri virtuelnih medija i vremenu kad su ugrožene tradicionalne forme kulturnog izražavanja, povratak pozorištu na prvi pogled izgleda kao utopija. Međutim, pozorište nudi ono što je savremenom čovjeku otuđenom od tradicije, društva, porodice jako potrebno.

“Svjesni da smo prepušteni stihiji i da srljamo u kulturnu provaliju odlučili smo da napravimo taj korak, osnujemo Prvo bošnjačko pozorište u dijaspori. Kroz pozorište cilj nam je da pokažemo da se i u dijaspori može istovremeno poštovati i svoje i tuđe i to ne samo jezikom već scenom i kostimima pričamo o našim životima, o našem halu i sudbinama, iskušenjima, stradanjima i nadanjima. Da pokažemo da nismo ničiji i samonikli već da imamo svoje korijene i svoj izvor”, poručuje Binasa.

Na pitanje da li je zadovoljna podrškom i saradnjom s institucijama u Bosni i Hercegovini i Sanadžaku Binasa odgovara:

“Ne možemo biti zadovoljni podrškom koju naše pozorište dobija od institucija iz BiH. Istina, postoje interesovanja i neki kontakti kao na primjer s Uredom za dijasporu IZ u BiH. Izrazili su želju da nam budu domaćini na jednoj od njihovih godišnjih manifestacija. Međutim dalje od toga se nije otišlo.”

Dodala je da nisu zadovoljni ni s interesovanjem institucija u dijaspori. Rekla je da postoje izuzeci, ali da je cjelokupno stanje razočaravajuće.

“Kulturno biće Bošnjaka u dijaspori se već godinama permanentno troši i nestaje. Kulturna zbivanja se mahom svode na gostovanja izvođača turbo-folka. To je neviđeno otuđivanje našeg naroda, poziv da se okupe i opuste uz ‘domaći ambijent’. To ‘opuštanje’, taj primitivizam, to ‘veslanje na travi’, kako ga naziva jedan naš pjesnik, košta jako puno novca. Posebno je bolno da se na taj način, uz muzički program jako lošeg ukusa i paradu kiča obilježavaju naši vjerski blagdani i na taj način ih se skrnavi i ponižava”, kazala je Binasa.

U takvom ambijentu, rekla je, onda još više dolazi do izražaja ona istina da je pozorište skupa, ali i skupocjena stvar.

“Nažalost, pozorište je medij koji je izgubio drušveni utjecaj. Ulogu oblikovanja svijesti gotovo da je potpuno prigrabila estrada. Bošnjaci u dijaspori su najbolje organizovani kroz svoje džemate, a džemati do sada nisu pokazali neko veliko interesovanje za kulturu. Istina, to nije njihov primarni zadatak, ali malo više sluha i angažovanosti za kulturna zbivanja se svakako očekuje. Makar onoliko koliko su neki džemati okupirani organizacijom teferiča i bajramskih sijela koja su najmanje bajramska”, rekla je svestrana Novopazarka.

Angažman na očuvanju jezika

Ona je istaknula da je kultura najbolji način i put da se očuva jezik i identitet Bošnjaka u dijaspori.

“Uzmimo primjer Njemaca. Oni ljubomorno čuvaju svoju kulturu i rade na očuvanju svog jezika koji je u modernom dobu napadnut riječima iz stranih jezika, prije svih engleskog. Time se bave instituti i razna udruženja koja se protive amerikanizaciji njemačkog jezika. Ako su oni u svojoj zemlji zabrinuti i toliko se angažuju šta bi onda tek mi trebali da uradimo”, rekla je Binasa.

Stanje popravljaju pozitivci koji su spremni na saradnju i institucije iz Sandžaka, gdje je Prvo bošnjačko pozorište gostovalo u većini gradova, a u pripremi su nastupi u Prijepolju i Plavu.

“Za razliku od institucija, postoje pojedinci koji su prepoznali značaj i vrijednost ovog projekta i na razne načine pomažu rad našeg pozorišta. Za naše dosadašnje rezultate zahvalnost dugujemo uglavnom njima. U Sandžaku je situacija drugačija. Saradnja sa sandžačkim institucijama je mnogo bolja. To pokazuju i brojna gostovanja u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Rožajama… Centri kulture u tim gradovima su nam pružili toplo gostoprimstvo i preuzeli kompletnu organizaciju naših gostovanja a predstave su bile odlično posjećene. Naše pozorište je tako gostovalo na Danima dijaspore u Rožajama i nekoliko puta na istoj manifestaciji u Novom Pazaru. U pripremi su nastupi u Prijepolju i Plavu”, kaže Binasa.

Nastavak predstave

O planovima za budućnost, pripremama za nove predstave, Binasa kaže da priprema nastavak predstave Šta me snađe.

Predstava Šta me snađe govori o sudbini mlade Raze odvojene od svog Mehmeda od kojeg strpljivo čeka pismo i papire kako bi mu se pridružila u dalekoj Njemačkoj. Sljedeća predstava koja je u pripremi obrađuje sudbinu žene koja je za razliku od Raze uspjela doći svom mužu u Njemačku pri čemu se suočava sa do tada nepoznatim izazovima, a u čemu se ne snalazi baš najbolje tako da njihov brak ulazi u opasne vode.

Ove godine je u planu jedna novina, a to je nastup pred njemačkom publikom.

“U kontaktu smo s teatrom u blizini Frankfurta koji je izrazio želju da nas ugosti i upravo radimo na prevođenju scenarija na njemački jezik. Njemci su se s Bošnjacima bliže upoznali kroz velike talase izbjeglica devedesetih godina. Od toga je prošlo četvrt vijeka. Polako sazrijeva vrijeme da se njemačkoj publici Bošnjaci predstave kroz svoje pozorište. Naše kulturne veze sežu daleko u prošlost. Čuveni Goethe je prije više od dvjesto godina preveo Hasanaginicu a nakon njega je Heinrich Heine napisao čuvenu pjesmu ‘Der Asra’. To je originalni naziv naše poznate sevdalinke ‘Kraj tanana šadrvana’. Ovo pred nas postavlja još veću obavezu da se očuvanju svoje kulture i tradicije posvetimo s puno više pažnje”, rekla je Binasa.

Na kraju razgovora Binasa poručuje da na ovom putu nisu, a niti žele biti sami, te poziva sve one koji na bilo koji način mogu dati svoj doprinos radu Prvog bošnjačkog pozorišta u dijaspori, da posjete web stranicu www.pozoriste.eu i da im se pridruže.

Promocija zbirke pjesnikinje Elme Selimi u Dragašu

Od
-
0

O velikoj zainteresovanosti za promociju, govori posjećenost od strane gostiju iz različitih regiona Gore, Prizrena, Župe i Podgore, kao i gostiju iz Novog Pazara i Makedonije.

O knjizi su govorili prof. dr. Muljaim Kaćka i Enser Hodža, pjesnik i pripovedač.

Foto: Almira Master Rahmani

Promociju je svečano otvorio pjesnik Bakija Balje uz stihove i melodiju na kavalu.
Stihove su kazivali Anesa Toro i Zinedin Nedžipi, a moderator programa bio je Refik Kasi.

Specijalni gosti na promociji bili su Kamber Balje i Amsera Reka, kojoj je autorka posvijetila pjesmu, te je promocija bila posvijećena njoj.

Foto: Almira Master Rahmani

Nova zbirka pesama “Zakasnićemo da budemo ljudi” izašla je u Beogradu u izdanju Neopressa. Urednik izdanja i lektor je Hasna Ziljkić, dip žurnalista, dok su recenzenti zbirke akademik prof. dr. Ferid Muhić i prof. dr. Sadik Idrizi Aljabak, književnik i prevodilac.

Foto: Almira Master Rahmani

Autorka Elma Selimi rođena je 1997. godine u Tutinu, gdje je završila osnovnu školu kao učenik generacije, dok je u Novom Pazaru završila srednju medicinsku školu, također kao đak generacije. Trenutno je student medicine i psihologije.

Foto: Almira Master Rahmani

Godine 2016. objavljena joj je prva zbirka pesama Nepotreban ambijent.

Dobitnica je književe nagrade “Bronzana povelja” Subotica 2018 za pesmu “Ispovest Spremačice”, te je za istu pjesmu bila proglašena pojbednicom na konkursu “Najbolja pesma” Centra Duga Novi Pazar.

Foto: Almira Master Rahmani

Osim poezije, piše eseje, besede i kratke pripovetke. Pjesme su joj objavljene u Antologiji poezije pesnika iz EX YU 1991–2017, Sombor, Antologiji poezije Gore, Prizren, Zborniku Kutija ljubavi, Beograd, 2018; Zborniku Tri boje svetlosti, Žitište, 201, Časopisu za kulturu i književnost Avlija, Rožaje 2017.

Foto: Almira Master Rahmani

Novi zamjenik predsjednice Skupštine NP: Đekić umjesto Đerleka

Od
-
0

Dosadašnji zamjenik predsjednice Skupšine Novog Pazara Mirsad Djerlek podnio je danas ostavku.

Odlukom odbornika na njegovu funkciju izabran je Fahrudin Đekić, aktuelni šef odborničke grupe Sandžačke demokratske partije (SDP) i direktor Filijale Nacionalne službe zapošljavanja.

1...3.1313.1323.133...4.909Stranica 3.132 od ukupno 4.909