Donald Tramp je zaista bogat. Ali saudijska kraljevska porodica je stvarno, stvarno, stvarno bogata. Da bi vam malo bilo približnije, trebalo bi da pogledate smještajne kapacitete u kojima boravi saudijski kralj Salman prilikom posjete Washingtonu.
Salman je doputovao u SAD da bi se sastao sa predsjednikom Barackom Obamom, a kraljeva pratnja zakupila je 222 sobe u jednom od najskupljih hotela na svijetu i to za samo tri noćenja. A za posebnog gosta, morale su i da se izvrše neke promjene.
Gosti hotela koji su ranije rezervisali sobe dobili su adekvatnu kompenzaciju, a većina njih je premještena u obližnji luksuzni hotel. Noć u hotelu u kome je saudijski kralj odsjeo košta oko 2.000 dolara, a hotel je za kralja osigurao i dodatne pogodnosti kako bi mu ugođaj bio potpun.
Jedan od očevidaca rekao je kako je u hotel, u sklopu priprema za kraljev dolazak, unošen pozlaćeni namještaj, a crveni tepih je raširen ne samo po cijelom hotelu već i u garaži, pa i na parkignu.
“Sve je u zlatu. Pozlaćeni stolovi, ogledala, lampe“, rekao je jedan od očevidaca.
Ovo je prva posjeta kralja Salmana Sjedinjenim Državama otkako je u januaru preuzeo tron nakon smrti polubrata Abdulaha. Prilikom posjete američkom predsjedniku trebalo bi da razgovara oko nukelarnog sporazuma i njegovih posljedica u Iranu.

U Iraku, neka sunitska plemena sarađuju s većinski šiitskom centralnom Vladom i ostalim milicijama u borbi protiv grupe Islamska država Irak i Levant. No, za pleme Jebur ova saradnja je samo rezultat borbe protiv zajedničkog neprijatelja.

Sedam mjeseci Dhuluiya je bila pod opsadom ISIL-ovih boraca, javlja Zeina Khodr, novinarka Al Jazeere. To je jedini sunitski grad u pokrajini Saluhudin koji ova grupa nije bila uspjela osvojiti.

Snage ISIL-a se tu suočavaju sa žestokim otporom, od ljudi poput Dara Alija Abdullaha. Njegovo pleme Jebur bilo je jedino koje je ustalo protiv ISIL-a u tom dijelu Iraka.

“Imali smo težak izbor. Da je ISIL uspio ući, oni bi uništili sve, uključujući i naše dostojanstvo. Ostala plemena bila su sa ISIL-om i nisu se htjela boriti. Da smo podržali ISIL, onda bismo se suočili sa Vladinom osvetom”, kazao je on.

Nekoliko mjeseci kasnije, pripadnici tog plemena postali su pripadnici vojske u Dhuluiyi. Dobili su službeni vojni status nakon što su se obavezali da se pridruže šiitskim oružanim grupama koje djeluju pod nazivom Narodne mobilizacijske snage.

“Sunitska plemena u Iraku nisu jedinstvena. Neka su se obavezala na vjernost ISIL-u, druga ne vjeruju šiitskoj vladi zbog njene sektaške politike. A ima i onih poput Jebur plemena koji ne žele reći da su pristalice Vlade, ali u isto vrijeme ne smatraju sebe neprijateljima države”, javlja Khodr.

Za sada je to pleme pristalo na saradnju s Vladom. Njihova jedinica, kao i druge plemenske jedinice će osigurati vlastita područja kada Nacionalna garda bude stvorena.

No, ovom planu se protive mnogi šiitski političari. Neki suniti su također zabrinuti zbog slabosti iračke države.

Abdel Hamid Sobi, pukovnik šiitske brigade Hamza, rekao je: “Nacionalna garda je dobar projekt, ali mora postojati centralna komanda. Davanje nezavisnosti jedinicama znači da one postaju suviše moćne”.

Drugačija realnost

Na prvi pogled se čini da Vladina politika saradnje sa sunitskim plemenima daje rezultate. No, izvan granica grada, realnost je, ipak, drugačija.

“Trebamo građansku državu, a ne vjersku ili plemensku državu. Moramo izgraditi regularnu vojsku. Sada svako područje ima vojsku i to je prvi temelj za podjelu Iraka”, ocijenio je Abdullah.

Nepovjerenje između lokalnog stanovništva i vlasti je i dalje veliko.

Mnogi su bili pripadnici vojske bivšeg predsjednika Saddama Husseina. Oni nisu dobili mjesto u novom Iraku i krive iračku vladu za provođenje sektaškog programa.

Stanovnik Ahmad Hamid Khaddam je kazao: “Izgubili smo vjeru u Vladu. Mnogi od onih koji napuštaju Irak su suniti. Kada smo trebali podršku u borbi protiv ISIL-a, Vlada je reagirala prekasno”.

Jebur pleme insistira da borba protiv ISIL-a nije zbog Vladinog zahtjeva. Mnogi od njih imaju iskustvo sukoba sa ISIL-ovim prethodnikom u Iraku, Al-Kaidom.

Ponosni su da se na linijama fronta nalaze i pripadnici ostalih etničkih zajednica.

Zajednički neprijatelj ih je okupio. Ipak, malo toga ukazuje na to da taj grad može biti model za suživot i nacionalno jedinstvo.

Izvor: Al Jazeera

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić kaže da je Islamska zajednica komunicirala sa predlagačem zakona o vjerksim slobodama, Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, ali da je vrlo malo sugestija uvaženo. On smatra da su vjerske zajednice morale biti mnogo više uključene u izradu teksta zakona jer se radi i o njima.
Postoje i ocjene da je Islamska zajednica na neki način kolateralna šteta odnosa države i SPC?
Ima toga. Islamska zajednica, pa ni ti bilo koja druga zajednica, ne bi trebalo da bude žrtva odnosa države i SPC. Živimo u građanskoj državi i svaki njen građanin ima jednako pravo. Možda je trebalo razmišljati i o nekoj vrsti pozitivne diskriminacije u zakonu. I to je dobra praksa u demokratskim zemljama. Ako pogledamo i ostale zakone koje se tiču recimo partija, vidjećemo da i tamo postoji taj institut pozitivne diskriminacije. Zašto ne bi to ne bismo imali i u ovom zakonu. Tako bismo zaštitili manje vjerske zajednice. Ako postoji želja da se zakon usvoji na zadovoljstvo svih onda postoji šansa da se tekst poboljša.
Vaš kolega iz SPC Amfilohije okuplja opoziciju. Vi se nećete time baviti?
Vjerske zajednice treba izdići iznad politike. Možda to nekada političarima ne odgovara, ali vjerske zajednice su mnogo starije od politike i sve će ih nadživjeti.
Kakvi su odnosi unutar Islamske zajednice?
Ništa što se desi brzo ne može biti toliko kvalitetno. Naš narod je prebrzo postao vjernički. Mada u našoj vjeri ne možemo okarakterisati nekog da je manji ili veći vjernik. Nemamo tu mogućnost, tu lutriju. Islam je posebna vjera, malo drugačija. U islamu nema posredništva – nema posrednika između čovjeka i Boga. Ta je veza direktna. I ne može ti niko ništa oprostiti osim uzvišeni Alah. Kod ljudi nije kantar i nemamo pravo da licitiramo o tome kakav je ko vjernik. Ima malih stvari koje čovjeka mogu da povedu putem spasa ili da ga u drugom pravcu. Na žalost, kompletno društvo što nije karakteristika samo za Crnu Goru već i za cijeli Balkan, raspadom komunističkog sistema je postalo ekstremno vjerničko društvo.Usta su bila puna vjere a u suštini nje je najmanje bilo. Vjera se često koristila za ostvarivanje određenih ciljeva ili bolje rečeno vjera se često zloupotrebljavala. U Kuranu postoji ajet koji kaže da kad određena grupa ljudi kaže mi smo vjernici treba se reći da se oni samo pokoravaju jer iman (vjera) nije još došla do njihovog srca. Mora da postoje određeni put kojim se ide polako. Nažalost, mi danas imamo takvih fenomena, ljudi koji su preko noći, sa pročitane dvije brošure spremni da polemišu s bilo kim unutar IZ i da sebe predstave kao sveznajuće ljude. Pametan čovjek koliko god da čita i bavi se određenom oblašću, shvatiće da puno toga ne zna. Islam je kao okean, kako ulazite u vodu sve ste dublje, ali ispred sebe imate veće dubine.
Prilično ste diplomatskim rječnikom i sa puno metafora izrekli neke sudove. Može li se to reći konkretnije?
Ko hoće da razumije, razumjeće. Muslimani sa ovih prostora su prihvatili islam, uglavnom dolaskom Osmalija i to su, činjenica je, dobrovoljno uradili. Laž je da se islam širio sabljom. To se na ovim prostorima pokašavalo proturiti. Jer ako se sabljom širio sabljom se trebao valjda i spriječiti. Najsvježiji primjer te priče su devedesete godine. Metak niti bilo kakav sablja nije mogao da istjera islam iz balkanskog muslimana. Da se islam širio mirom najbolji je dokaz Indonezija koja je najmnogoljudnija muslimanska zemlja na svijetu sa više od 200 miliona muslimana, a na tlo Indonezije nikad nije kročio muslimanski vojnik.
Da se ipak vratimo u Crnu Goru
Muslimani u Crnoj Gori su organizovani onoliko koliko je islam star na ovim prostorima – više od 500 godina. Tada u okviru jedinstvene države koja je imala jedinstvenog poglavara u Istanbulu. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, priznato je pravo muslimanima u Crnoj Gori na samoorganizovanje, ali je i dalje postojala duhovna veza sa Istanbulom. IZCG je najstarija vjerska zajednica na Balkanu, djelovala je u različitim državnim uređenima. Nekad je državna politika urušavala IZ. To se posebno se odnosi na djelovanje velikosrpske politike. Na kraju krajeva, IZ u Crnoj Gori je početkom prošlog vijeka izgubila svoju samostalnost istovremeno kad i Crna Gora državnost.
Mislite 1918?
Da. Islamska zajednica se protivila odluci da Crna Gora izgubi državnost. Inače, IZ u Crnoj Gori je u novoj istoriji zvanično priznata 1905. godine i to Ustavom Knjaževine Crne Gore. Možda je ova priča preopšrina, ali sam siguran da je korisna. Korisna, prije svega, za one koji su “prebrzo” postali muslimani, a prije dvadesetak godina nijesu ni znali šta je džamija i šta su džamijska vrata. IZ u bivšoj Jugoslaviji je imala potpuno ravnopravan status sa IZ unutar te države. Mešihat je tada postojao u BiH, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji zajedno i u Crnoj Gori. I tada je IZ u Crnoj Gori imala samostalan status. Ovo kažem jer mnogi povezuju samostalnost IZ Crne Gore sa raspadom Jugoslavije. Značajna stvar za IZ se desila 1994. godine kada je u teškom vremenu donijet Ustav ove organizacije. Tada su, jedan od potpredsjednika Vlade Crne Gore, a koji je sada pokojni, pa neću reći njegovo ime i još neki ljudi, vršili stravične pritiske da se napravi IZ na nivou one SRJ sa Žabljačkim ustavom. Taj Ustav je spriječio namjeru da sjedište IZ bude Podgorica, a ne Beograd. Sjećam se jednog članka i naslova u tadašnjoj Pobjedi koji je kritikovao donošenje Ustava IZ, pisalo je velikim slovima “separatizam po Alahu”. Kada danas slušate pojedine vjerske ljude shvatite da se više bave nacijom nego vjerom. Vjera je nadnacionalna stvar jer nema naciju, nema boju kože, pol, geografski položaj. Vjera je univerzalna. Odlazak na Hadž je najbolji pokazatelj kako islam ruši sve barijere podjela između ljudi. Na jednom mjestu u Meki se okupljaju ljudi iz svih krajeva svijeta. To je demostracija rušenja svih podjela. Na našim prostorima više se bavimo nacijom nego vjerom. To nije dobro. Ja nemam problem sa nacionalnim opredjeljenjem. Bošnjak sam i nemam šta da dodam. Ali to nije moja profesija. I poslanik Muhamed je nacionalizam nazvao džahilijet ili neznanje. I njemu je to tada smetalo. Na kraju krajeva, prvi mujezin u islamu je bio crnac, a ne Arapin.
Zašto vas napadaju ljudi iz Zukorlićevog okruženja, pa i on sam?
Toliko je napada bilo sa te strane da je to prosto nevjerovatno. Nijesmo htjeli da obraćamo pažnju na to, računajući da će sve to proći, ali ipak se mora nešto reći. Dvanaest godina ova IZ i ja trpimo napade i uvrede. Nijesam rekao da je Zukorlić fašista, ali sam rekao definiciju koju niko ne može da ospori. Rekao sam da je za fašizam svako neslaganje izdaja, a za tu grupu ljudi iz Novog Pazara je to tako – ko se god ne slaže sa njima je izdajnik.
Utisak je ipak da njihovo djelovanje nije bez rezultata, makar na sjeveru.
To o čemu vi pričate je manjina, vjerujte. Teško je graditi, a lako je rušiti. Za sukobe su potrebne dvije strane. Muslimani u Crnoj Gori moraju da imaju šire vidike, bez obzira da li su Bošnjaci ili Albanci ili neki drugi. Domet, recimo Bihoraca iz Petnjice ne smije da bude rijeka Lješnica i da tu bude kraj. Njihov domet treba da bude do Bojane. Jedno od islamskih pravila je – putujte po svijetu. To znači, nemojte se zatvarati. To nije dobro. Sjećam se odlično devedesetih kada smo iz Rožaja bili zadovoljni kada idemo prema moru da niko nije kamenovao autobus kojim putujemo, a još zadovoljniji ako se to ne desi kada se vratimo. To je tako bilo i to su ljudi zaboravili. Naravno da danas živimo u teškom ekonomskom trenutku a kao i svuda postoje ljudi koji love u mutnom. To je samo pokušaj lova, ali je ovaj narod prebistar za tu igru.
Koliko šteti islamu djelovanje terorističke orgnizacije ISIL?
ISIL nije proizvod islama već nekog drugog. On treba da odradi svoj posao za nečije interese i kada to odradi će i nestati. ISIL ne može da bude produkt islama. U islamu ne postaoji tako nešto iz čega bi ISIL mogao da izađe. Jer ne možete od vjere koja nema ništa od onoga što ISIL danas priča da kažete da je produkt islama. To su sve klasične zloupotrebe. Prije svega, sama riječ islam znači mir, spas. Ako jedna vjera u svom imanu ima to, kako može da iz nje izađe nešto što sije nered i smutnju po svijetu. To je nemoguće i nema logike. Ali znate kako, danas ako imate medije, dobru taktiku, novac, trenera i možete da odigrate kako hoćete. ISIL ne šteti nikome više nego muslimanima. Vidite da na hiljade ljudi gine preko Sredozemnog mora. Od Sirije do zapadnoevropskih zemalja ljudi umiru od gladi i iscrpljenosti bježeći od tog ISIL. Ko su oni? Pa to su muslimani. Gledao sam one bolesne scene kada pripadnici ISIL-a pale čovjeka u kavezu. U islamu je na primjer decidno zabranjeno kažnjavanje vatrom. Mi vjerujemo u ovaj svijet – dunjaluk i budući svijet Ahiret i vjerujemo da ćemo na ovom svijetu zaraditi da budemo u budućem svijetu ili u dženetu ili u džehenemu – u raju ili paklu. Mi vjerujemo da je u džehenemu vatra i da će Alah kažnjavati ljude koji nijesu bili pokorni i da je to samo njegova moć i da samo on to može da uradi i niko drugi. Siguran sam da će pripadnici ISIL-a biti prvi stanovnici džehenema i da će biti prvi sprženi i spaljeni.
Da li su ekonomski razlozi jedini motiv za iseljavanje ljudi sa sjevera Crne Gore?
Ja vjerujem da jesu. Nažalost, to su najnerazvijenije opštine u Crnoj Gori. Ne znam zašto je to tako i zašto su nerazvijene jer je svuda u svijetu privilegija biti na granici, a ovdje nije tako.
Ipak i Šavnik, Andrijevica, Plužine su takođe siromašne sredine, pa nemaju problem iseljavanja, zar ne?
Tačno je to. Moram vam reći da su ljudi na sjeveru, Bošnjaci prošli težak period devedesetih i da je ostalo neko nepovjerenje prema institucijama. Sada imamo tešku ekonomsku situaciju i naš narod ima određeni osjećaj nesigurnosti. Ovdje otvoreno moram reći još jednu stvar. Naši ljudi nekako misle da mogu vrlo brzo da napuste svoj kraj i da steknu neki kapital i da brzo riješe svoj status. To ne može tako. Ne želim da aboliram državu zbog problema iseljavanja jer njene odgovornosti imam mnogo. Trebalo je mnogo više suptilnosti da se neke stvari odrade, da se određenim subvencijama i ulaganjima stvore predpostavke da ljudi ostanu. Da se aktivnostima ulije neka nada i povjerenje kako se ne bi to tražilo po Evropi.
Mislite da je trebalo više ulagati i dovoditi i strane investitore na sjever, a ne samo na jug?
Stranim investitorim koji dođu u Crnu Goru, a posebno na sjever treba sve ponuditi. I to sve džabe. Samo da nešto naprave. Studirao sam u Turskoj i znam koliko su Turci davali stranim investitorima i kako su se prema njima odnosili. Davali su im poljane i poljane besplatno samo da bi im izgradili hotel sa pet zvjezdica. Ako bi neko bio zainteresovan da kupi Hajlu ili Turijak sve bi mu trebalo dati džabe, samo da napravi nešto što radi i nešto đe će se ljudi zaposliti i odakle će od svog rada živjeti.
ZUKORLIĆEVI SLJEDBENICI KORISTE ISTI JEZIK KAO ISIL
Za Zukorlića ste rekli da je jedan od uvoznika vehabizma i podjela u Crnoj Gori.
Ma ja to ne moram da kažem. To se jasno vidi. Vide se ti ljudi koji forsiraju sve to, a slika je nekada mnogo jača od riječi. Oni djeluju u cijeloj Crnoj Gori i prosto su magnet za svakog ko je makar malo opravdano ili neopravdano nezadovoljan. Većina ljudi sa sjevera koji su okupljeni oko Zukorlićevih ljudi su prosefilistički nastrojeni. To neko zove vehabizmom, ali ja ne želim nikog da uvrijedim. Pazite, nijesu svi ti ljudi opasni. Ko poznaje islam i ko poznaje islamsku apologetiku odnosno akaid ili akidu, kako neki kažu, vidjeće da u tom smislu ne postoji nikakva razlika između ISIL-a i te grupe ljudi oko Zukorilića. Gledamo scene srušenih džamija u Iraku ili Siriji zbog toga što je recimo bila previše šarena jer je to kao u islamu zabranjeno. To je glupost. Islam je dao toliki doprinos umjetnosti. Sama islamska Španija je dovoljna da cio svijet priča o tome. Dakle, iste takve ili slične priče možete čuti od ljudi koji su povezani sa Zukorlićem. Govorite da je isti jezik ISIL i Zukorlića? U islamskoj apologetici i ne konkretno Zukorlić, već oni koji ga slijede. Oni su inače u okviru vjere isprepletali sve. Tu je malo malo vjere, malo je kao fol nekava nacija. BKZ – Bošnjačka kulturna zajednica, tu ima svega više nego bošnjačke kulture. To mi više liči na Beduinsku kulturnu zajednicu. Imaju nekakvu BDZ – Bošnjačku demokratsku zajednicu. To im je nekakva politička partija u pokušaju koja nema nikakvog programa osim poziva iz Novog Pazara od Zukrolića da kaže šta treba da se uradi u Crnoj Gori. Fala bogu izbori su pokazali svu mudrost bošnjačkog naroda koji su prepoznali one koji glume ljekare opšte prakse. BOKS 2 N: Teroristička a ne islamska država
 
TERORISTIČKA A NE ISLAMSKA DRŽAVA
Da li je termin – Islamska država – ispravan?
Tako je, to veze nema sa Islamskom državom. Zapravo ne postoji termin islamska država jer se islam ne može zatvoriti u granice. Ni za vrijeme poslanika Muhameda nije postojala islamska država. Jednostavno nije postojao taj termin. Ali recite mi kako može nekoliko hiljada ljudi, bitangi, bandita za nedjelju dana da okupira zemlju? Kako? Pa neko je to morao da plati, neko razradi, napravi kvote, strategiju itd ili da im se da odmah neki grad sa naftom kako bi sve to plaćali. Nema tu islamske države, to je teroristička država i sve će trajati dok bude interesa.
BIOGRAFIJA
Rifat Fejzić rođen u Rožajama. Medresu je dvije godine pohađao u Novom Pazaru, a u Izmiru u Turskoj je završio srednje vjersko obrazovanje i upisao Islamski fakultet na Univerzitetu “Dokuz Eylul”. Teologiju je diplomirao 1999. i odmah potom postao glavni mualim, a potom i glavni imam u Rožajama i sekretar Odbora tamošnje Islamske zajednice. Prije izbora za reisa IZCG bio je predsjednik Izvršnog odbora Udruženja ilmije (vjeroučitelja) IZ Crne Gore. Reis Islamske zajednice Crne Gore je postao 2003.

Danas je radio Petnjica objavio intervju sa reisom Rifatom Fejzićem. Fejzić čak stavlja znak jednakosti između dokazane terorističke organizacije ISIL-a i njene varvarske i nadasve neislamske metodologije i ljudi okupljenih oko muftije Zukorlića.

Za Zukorlića ste rekli da je jedan od uvoznika vehabizma i podjela u Crnoj Gori.
Fejzić: Ma ja to ne moram da kažem. To se jasno vidi. Vide se ti ljudi koji forsiraju sve to, a slika je nekada mnogo jača od riječi. Oni djeluju u cijeloj Crnoj Gori i prosto su magnet za svakog ko je makar malo opravdano ili neopravdano nezadovoljan. Većina ljudi sa sjevera koji su okupljeni oko Zukorlićevih ljudi su prosefilistički nastrojeni. To neko zove vehabizmom, ali ja ne želim nikog da uvrijedim. Pazite, nijesu svi ti ljudi opasni. Ko poznaje islam i ko poznaje islamsku apologetiku odnosno akaid ili akidu, kako neki kažu, vidjeće da u tom smislu ne postoji nikakva razlika između ISIL-a i te grupe ljudi oko Zukorilića. Gledamo scene srušenih džamija u Iraku ili Siriji zbog toga što je recimo bila previše šarena jer je to kao u islamu zabranjeno. To je glupost. Islam je dao toliki doprinos umjetnosti. Sama islamska Španija je dovoljna da cio svijet priča o tome. Dakle, iste takve ili slične priče možete čuti od ljudi koji su povezani sa Zukorlićem.

Govorite da je isti jezik IDIŠ i Zukorlića?
Fejzić: U islamskoj apologetici i ne konkretno Zukorlić, već oni koji ga slijede. Oni su inače u okviru vjere isprepletali sve. Tu je malo malo vjere, malo je kao fol nekava nacija. BKZ – Bošnjačka kulturna zajednica, tu ima svega više nego bošnjačke kulture. To mi više liči na Beduinsku kulturnu zajednicu. Imaju nekakvu BDZ – Bošnjačku demokratsku zajednicu. To im je nekakva politička partija u pokušaju koja nema nikakvog programa osim poziva iz Novog Pazara od Zukrolića da kaže šta treba da se uradi u Crnoj Gori. Fala bogu izbori su pokazali svu mudrost bošnjačkog naroda koji su prepoznali one koji glume ljekare opšte prakse.

Ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije Rasim Ljajić otvorio je deveti “Fiš fest” na keju kod Kule nebojše u Beogradu, ocenivši da se radi o najposećenijoj gastronomskoj manifestaciji na nekoj reci u Srbiji.

“Ovo je jedna od 456 manifestacija koje se održavaju na Dunavu i jedna od 15 koja se nalazi na portalu Evropske turističke komisije, na kome se Evropa promoviše kao gastronomska turistička destinacija”, kazao je ministar.

Prema njegovim rečima, “Fiš fest” ističe Dunav i gastronomiju kao dva važna turistička potencijala.

“Turizam povezuje ljude a ovo je prilika da promovišemo i saradnju zemalja u regionu. Dunav kao veliki turistički potencijal Srbije, samo u Beogradu i Novom Sadu, godišnje poseti oko 500 brodova sa 65.000 turista”, istakao je Ljajić.

Gradski menadžer Goran Vesić kazao je da je “Fiš fest” specifična manifestacija koju će gradske vlasti podržavati novčano, ali i kroz promociju i logistiku.

“Većina ovakvih manifestacija često zavisi od pojedinaca, njihove energije i želje, a ovde imamo takve pojedince koji je organizuju od 2007. godine. Zadovoljstvo mi je što ovde možemo da ugostimo i prijatelje iz Sarajeva, Crne Gore, Hrvatske i više gradova bivše Jugoslavije, što pokazuje da Beograd ponovo postaje pravi turistički centar regiona”, rekao je Vesić.

Prema njegovim rečima, manifestacije poput “Fiš festa” dobre su za imidž Beograda i doprinose povećanju turističke ponude.

“Mi smo grad koji može da živi od turizma, a da bismo u tome uspeli, moraćemo da imamo više ovakvih događaja”, ocenio je gradski menadžer.

Festival “Fiš fest”, koji će trajati do 6. septembra, ima i prateći program za decu pod nazivom “Deca sa Dunavom u srcu” u okviru koga će se prikupljati knjige za biblioteku obrenovačke osnovne škole “Jovan Jovanović Zmaj”.

Ulaz za sve posetioce festivala je besplatan.