Hamdija Fejzić je na početku komemoracije u Potočarima, povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici, poručio da se svake godine vraćaju ne iz potrebe da žive u prošlosti, već zbog istine, sjećanja i dostojanstva žrtava. Naglasio je da je negiranje genocida pokušaj brisanja istine i da se trajni mir može graditi samo na istini, pravdi i poštovanju prema žrtvama.
Zašto se vraćaju u Potočare
Predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 31. godišnjice genocida u Srebrenici Hamdija Fejzić rekao je da se svake godine vraćaju u Potočare. Prema njegovim riječima, to nije zato što žele živjeti u prošlosti, nego zato što ovdje počivaju oni kojima dugujemo istinu, sjećanje i dostojanstvo.
Fejzić je istakao da su pred bijelim nišanima riječi uvijek nedovoljne, te da „ovdje tišina govori više od svakog govora“. Dodao je i da se svako suočava s boli koja ne prolazi i s istinom koja se, kako je rekao, nikada ne smije zaboraviti.
31 godina od genocida i uloga istine
Fejzić je podsjetio da se danas navršava 31 godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima u „zaštićenoj zoni“ UN-a Srebrenica. Poručio je da genocid u Srebrenici nije bio slučajnost niti posljedica ratnog haosa, već završni čin planskog i sistematskog projekta koji je, prema njegovim riječima, započeo još u proljeće 1992. godine.
Kako je naveo, godinama prije jula 1995. trajali su progoni, ubistva, spaljena sela, glad, granatiranja i prisilna protjerivanja. U tom periodu, prema njegovom obraćanju, ubijeno je više od 150 djece i više od 500 žena i djevojčica, dok je kroz višegodišnji teror i genocid život izgubilo više od 12.000 stanovnika tadašnje „zaštićene zone“ UN-a Srebrenica.
Počast ljudima, a ne brojkama
Fejzić je podsjetio da je, kako je rekao, u „samo nekoliko julskih dana“ ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, među kojima više od šest stotina maloljetnika. Naglasio je da je „to bio genocid“ i da su, kako je istakao, to utvrdili međunarodni sudovi, te da je istina koju niko nema pravo mijenjati.
Više od tri decenije kasnije, kako je poručio, „ukopavamo nepotpuno pronađene posmrtne ostatke naših najmilijih“. Dodao je da mnoge porodice i dalje traže kosti svoje djece, braće, očeva i muževa, te da mnoge majke nisu dočekale da dostojanstveno ukopaju svoju djecu. U tom kontekstu, Fejzić je rekao da danas ne odaju počast brojkama, već ljudima, „našim sinovima“, „našim kćerima“, „našim očevima“, „našom braćom“, „našim majkama“, uz posebno mjesto koje, kako je naveo, pripada majkama Srebrenice.
Njegovo obraćanje možete povezati i s ranijim tekstom o obavezi pamćenja: Genocid u Srebrenici ne može se zaboraviti.
Prema: rtvnp.rs
